Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-Us-62/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim, predsjednika vijeća te Sande Janković i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog B. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 347. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/97., 152/08., 57/11., 125/11. i 144/12. – dalje: - KZ/97.), odlučujući o žalbi okrivljenog B. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 30. ožujka 2022. broj K-Us-7/2020-431 u sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog B. M. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Županijski sud u Zagrebu, rješenjem od 30. ožujka 2022. broj K-Us-7/2020-431 odbio je prijedlog okrivljenog B. M. za izdvajanje iz spisa predmeta kao nezakonitog dokaza zapisnika o ispitivanju svjedoka P. E. od 7. veljače 2012.
2. Protiv tog rješenja žali se okrivljenik po branitelju odvjetniku G. M. iz odvjetničkog društva M., L., B. i T. zbog bitne potvrde odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) sa prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u smislu članka 480. stavak 1. ZKP/08. te odluči o izdvajanju zapisnika o ispitivanju svjedoka P. E.
3. Na temelju članka 474. stavak 1. u vezi članka 495. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Uvodno treba reći da se žalitelj neosnovano žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. budući da svi istaknuti prigovori u odnosu na točke 15.), 16) i 18) pobijanog rješenja te navodi da je "….izričaj napadanog rješenja kontradiktoran sam sebi, nerazumljiv i potpuno nejasan…kao i da…sud u napadanoj odluci navodi argumente koji su nerazumljivi, kontradiktorni i u suprotnosti iskaza i isprava koje prileže spisu…." ne predstavljaju žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08., već se time suštinski pobija utvrđeno činjenično stanje, a što će biti obrazloženo u nastavku ove odluke.
6. Ispitujući pobijano rješenje u pravcu u žalbi istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka, drugostupanjski sud ocjenjuje da u konkretnoj procesnoj situaciji nisu počinjene apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
7. Naime, jasno, razumljivo i neproturječno prvostupanjski sud u navedenim točkama iznosi argumentaciju na temelju koje prijedlog okrivljenika ocjenjuje neosnovanim, jer da dokaz naveden u izreci pobijanog rješenja nije nezakonit dokaz u smislu članka 10. ZKP/08. iz razloga što optuženik nije ponovno ispitan nakon izmjena povučene optužnice (točka 15. i 16.) i što ispitivanju svjedoka nakon povlačenja prvotne optužnice nisu prisustvovali okrivljenik i njegov branitelj (točka 18.).
7.1. Okrivljenik posebno apostrofira odlomak broj 15. pobijanog rješenja nalazeći da je sadržajno kontradiktoran sam sebi, nerazumljiv i potpuno nejasan. Točno je da je u tom odlomku prvostupanjski sud označavajući kazneno djelo iz povučene i potom ponovno podnesene optužnice naveo isto kazneno djelo primanja mita, a to ne odgovara stanju stvari. Međutim, radi se o očitoj omašci u pisanju koja nije takve prirode da bi u povezanosti sa daljnjim iznesenim argumentima pobijanog rješenja, onemogućavala preispitivanje pobijanog rješenja.
7.2. Okrivljenik također navodi da u odnosu na izmijenjenu (težu) inkriminaciju nije bio ispitan, kritizira prezentiranu argumentaciju suda i navodi da su argumenti suda nerazumljivi, kontradiktorni i u "….suprotnosti iskaza i isprava koje prileže spisu….." pri čemu ne precizira o kojim se iskazima i ispravama radi u konkretnoj situaciji. Protivno žalbenim tvrdnjama, u opisanoj procesnoj situaciji okrivljenik nije ni trebao biti ispitan u odnosu na izmijenjenu (težu) optužnicu. Naime, državni odvjetnik je bio ovlašten povući optužnicu prije njezina potvrđivanja uz uvjet da je okrivljenik ranije ispitan u odnosu na sukus predmetnog događaja što pravilno obrazlaže prvostupanjski sud u točki 16. pobijanog rješenja.
8. Osporavajući pravilnost zaključka prvostupanjskog suda pa time i činjenično stanje da dokaz čije je izdvajanje predložio izdvojiti kao nezakonit to nije, žalitelj ponavlja navode iz svog prijedloga za izdvajanje iskaza svjedoka P. E. od 7. veljače 2012. (zapisnik USKOK-a od 7. veljače 2012. broj K-US-71/11 - list 9684-9688) iznoseći kronologiju postupanja USKOK-a do podizanja izmijenjene optužnice broj K-US- 71/11. od 23. veljače 2012.
9. Za žalitelja je također sporna zakonitost provedene dokazne radnje ispitivanja svjedoka nakon povlačenja optužnice i nakon što je istraga dovršena. Zato smatra da je navedeni dokaz izveden izvan stadija državnoodvjetničke istrage koja je formalno završena 6. prosinca 2011. te da nakon formalnog završetka istrage i nakon povlačenja optužnice USKOK-a broj K-US-71/11. od 7. prosinca 2011. (u razdoblju od 24. siječnja 2012. do 23. veljače 2012.) državni odvjetnik nije bio ovlašten provoditi dokaznu radnju ispitivanja svjedoka niti nakon povlačenja optužnice podići novu izmijenjenu optužnicu, jer da okrivljenik u odnosu na izmijenjenu (težu) inkriminaciju nije bio ispitan, a isto tako okrivljenik i njegov branitelj nisu bili obaviješteni o tom ispitivanju nakon povlačenja prethodne optužnice.
10. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud ispravno zaključuje da je u odnosu na povlačenje i izmjenu optužnice te podizanje nove optužnice državni odvjetnik postupao u skladu sa zakonskim odredbama iz članka 365. stavak 2. ZKP/08. te da je bio ovlašten u skladu sa odredbom članka 365. stavak 1. ZKP/08. na povlačenje optužnice prije njezina potvrđivanja, dok je u skladu sa odredbom članka 365. stavak 2. ZKP/08. ovlašten na podizanje nove izmijenjene optužnice. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u opisanoj procesnoj situaciji, nakon izmjene činjeničnog i pravnog opisa prvotne optužnice, ne radi se o novoj optužnici pa je državni odvjetnik postupio u skladu sa odredbom članka 341. (stavak 2. članka 365. ZKP/08-II) kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.
11. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je činjenicom da je svjedok P. E. ispitan pred državnim odvjetnikom, a da o tome nije obaviješten okrivljenik i njegov branitelj povrijeđena njegova temeljna konvencijska, zakonska i ustavna prava da bude informiran o inkriminaciji koja mu se stavlja na teret, te da mu omogući očitovanje na inkriminaciju odnosno konfrontiranje s dokazima koji ga eventualno terete čime sugerira postupanje protivno odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. – dalje u tekstu: Ustav).
11.1. Točno je da pravo ispitati (ili dati ispitati) svjedoke optužbe (takozvano "konfrontacijsko pravo") uistinu jest jedno od temeljnih prava obrane koja pripadaju osobi optuženoj za kazneno djelo i ono je doista i izrijekom proklamirano člankom 29. stavkom 2. alinejom 6. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst), kao i člankom 6. stavkom 3. točkom d) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s Protokolima broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz tu Konvenciju ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst; nastavno: Konvencija). Također, doista mogućnost njegovog konzumiranja, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, pretpostavka je ostvarenja "nadzakonskog" načela pravičnog postupka. Sam smisao konfrontacijskog prava sastoji se prvenstveno u tome da se optuženiku omogući svjedoku optužbe postavljati pitanja kojima će on moći provjeriti ili staviti na kušnju pouzdanost i istinitost tog iskaza. S obzirom da je okrivljenik bio upoznat sa sadržajem dokaza (zapisnik o ispitivanju svjedoka P. E. od 7. veljače 2012.), a svjedok je i neposredno ispitan na raspravi, time je optuženiku u cijelosti omogućeno, konzumirati njegovo "konfrontacijsko pravo" kao temeljno pravo obrane te su zato neosnovani svi daljnji prigovori u kojima navodi da su mu povrijeđena temeljna konvencijska, zakonska i ustavna prava.
12. S obzirom na to da pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje žalbenim navodima okrivljenog B. M., na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 31.kolovoza 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.
