Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac
21000 Split
Pn-262/2019-43
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
U ime R. H., Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji
Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz K. S., O.:….., zastupanog po punomoćniku D.
M., odvjetniku u S., protiv tuženika E.O. d.d. Z.
O.:…., zastupanog po odvjetnicima iz O.D. G. i
P., odvjetnicima u S., zbog naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 07. srpnja 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u
2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, nadalje u tekstu: ZPP) dana 31. kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju, s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, iznos od ukupno 5.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana podnošenja tužbe do 01. kolovoza 2015. po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/05) primjenom uvećane eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015. do konačne isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Za više zatraženo u visini iznosa od 5.000,00 kn zahtjev se odbija.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju na ime imovinske štete iznos od 750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 02. prosinca 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Za više zatraženi iznos u visini od 750,00 kn zahtjev se odbija.
III Odbija se u cijelosti dio tužbenog zahtjeva tužitelja, a koji glasi:
" Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju na ime imovinske štete iznos od 59.937,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 23. rujna 2014. sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
IV. Svaka stranka snositi će svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. U tužbi koja je kod suda zaprimljena 05. prosinca 2014. tužitelj je naveo da se 21. rujna 2014. dogodila prometna nesreća u S., na kolniku raskrižja južne kolničke trake i južnog ovojka iste koja vodi ka …. Za nastanak predmetne prometne nezgode isključivo je odgovorna
osiguranica tuženika A. Ž., kao vozačica osobnog automobila F. registarske oznake …., i to na način da prilikom uključivanja u promet iz U.
Z. , osiguranica tuženika nije propustila vozilo
tužitelja, radi čega je svojim vozilom udarila
u vozilo tužitelja i isto odbacila na travnjak. U predmetnoj prometnoj nesreći tužitelju je nastupila imovinska šteta i to s osnove totalne štete na osobnom vozilu marke M. tip vozila …, proizvodnje 2004., registarske oznake …,
u iznosu od ukupno 258.000,00 kn. Nadalje, tužitelj potražuje i naknadu troškova koje je platio na ime prijevoza oštećenog vozila i to u iznosu od ukupno 1.500,00 kn. U navedenoj nezgodi tužitelj je zadobio teške ozljede vrata, uslijed čega je kod istog nastupila ograničena pokretljivost vrata, praćena dugotrajnim fizičkim bolovima jakog stupnja. Radi zadobivenih ozljeda tužitelju je vrat duže vrijeme bio imobiliziran Shantzovim ovratnikom, preporučeno mu je mirovanje te terapija analgeticima. Slijedom svega naprijed iznijetog razvidno je da tužitelj trpi i neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, po kvalifikatornim okolnostima za određivanje iste i to pretrpljenim fizičkim bolovima, duševnim bolovima zbog smanjenja životne aktivnosti i pretrpljenog straha, na ime koje tužitelj potražuje isplatu pravične novčane naknade u iznosu od ukupno 10.000,00 kn. Radi zadobivenih ozljeda tužitelj trpi i imovinsku štetu s osnove tuđe njege i pomoći, koja je tužitelju bila potrebna za vrijeme nošenja Shantzovog ovratnika, na ime koje tužitelj potražuje isplatu iznosa od 1.000,900 kn. Dana 23. rujna 2014. tužitelj je podnio tuženiku prijavu – zahtjev za mirno rješenje spora, na koji mu do dana podnošenja tužbe nije odgovoreno. Slijedom navedenog predložio je nakon provedenog postupka donijeti odluku kojom će se tuženika obvezati na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 10.000,00 kn, te na ime imovinske štete (totalne štete na osobnom automobilu) u iznosima od 258.000,00 kn sa kamatama od 23. rujna 2014., iznos od 1.500,00 kn (prijevoz oštećenog vozila) s kamatama od 02. prosinca 2014. iznos od 1.000,00 kn (na ime tuđe njege i pomoći) sa kamatama od 21. rujna 2014. kao i naknadu troškova ovog postupka.
2. Podneskom od 19. siječnja 2015. tužitelj je, s obzirom da je tuženik nakon podnošenja tužbe isplatio na račun tužitelja njemu nesporni iznos potraživanja imovinske štete na vozilu od 93.933,00 kn, umanjio svoj tužbeni zahtjev s osnove potraživanja navedene imovinske štete na vozilu u iznosu od 164.067,00 kn sa kamatama od 23. rujna 2014.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao osnov potraživanja kao i pasivnu legitimaciju obzirom je vozilo registarske oznake … bilo osigurano važećom policom osiguranja od autoodgovornosti. Tuženik je istakao prigovor suodgovornosti tužitelja za nastanak nezgode i povećanju nastale štete, a zbog kretanja nedopuštenom i neprilagođenom brzinom. Tuženik također nije sporio da je na vozilu tužitelja nastala "totalna" šteta, ali u manjem iznosu od utuženog slijedom čega se protivi zatraženom početku tijekom zakonskih zateznih kamata obzirom iste na "totalnu" štetu mogu početi teći samo od dana presuđenja. Slijedom navedenog tuženik se usprotivio visini tužbenog zahtjeva kao i potraživanju s osnova neimovinske štete obzirom se radi o neznatnoj povredi koja ne opravdava dosudu novčane naknade a niti je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega. Konačno se tuženik usprotivio tijeku zakonskih zateznih kamata na naknadu s osnova neimovinske i imovinske štete, s osnova tuđe njege i pomoći, a sve iz razloga što do dostave tužbe nije ni znao za postojanje zahtjeva s ovih osnova pa nije niti mogao utvrditi obujam štete a time niti pasti u zakašnjenje sa njenim ispunjenjem.
4. Konačno uređeni tužbeni zahtjev tužitelj je predstavio u svome podnesku od 2. lipnja 2022.
5. Odlučujući u opisanoj gornjoj pravnoj stvari, Općinski sud u Splitu je dana 16. svibnja 2017. donio presudu poslovne oznake i broja Pnš-488/14, kojom je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te dodatno tuženika obvezao i na snašanje parničnog troška. Potpunu i pravodobnu žalbu uložio je tuženik pa je odlučujući o istoj Županijski sud u Puli, 11. ožujka 2019., donio rješenje poslovne oznake i broja Gž-1106/2017-2 kojom je žalbu tuženika uvažio, ukinuo opisanu prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu i predmet je vratio na ponovno suđenje.
6. U dokazne svrhe sud je izveo dokaz pregledom: zapisnika o očevidu PU SD PP S. od 21. rujna 2014., preslike nalaza i
mišljenja stalnog sudskog vještaka za strojeve, cestovni promet i motorna vozila dipl.ing. S. S. od 18. studenog 2014., ponude M.-B. … od 26. rujna 2014. na iznos od 269.677,89 kn, preslike uplatnice na
iznos od 1.500,00 kn od 02. prosinca 2014., medicinske dokumentacije tužitelja sa zdravstvenim kartonom, izviješća o uplati naknade u iznosu od 93.933,00 kn, skice lica mjesta PU SD PP S. od 16. travnja 2015., fotografija u boji oštećenog vozila M. registarske oznake …, odluke Županijskog suda u Varaždinu od
05. srpnja 2012. pod brojem 25 Gž-1465/2012-2, isto Županijskog suda u Zagrebu od 07. listopada 2014. pod brojem 61 Gžnš-3215/11-2, isto Županijskog suda u Rijeci od 19. lipnja 2013. pod brojem 20 Gž-3300/2010.g., isto Županijskog suda u Koprivnici od 25. siječnja 2007. pod brojem Gž-1619/06-2, isto Županijskog suda u Splitu od 16. svibnja 2012. pod brojem Gžx-44/12, zatim od 21. veljače 2013. pod brojem Gžnš-238/12 te od 13. veljače 2014. pod brojem Gžx-135/13, nalaza i mišljenja C. za prometna i tehnička vještačenja d.o.o. K. S. – dr.sc. J.
K. dipl.ing. od 03. srpnja 2015., dopisa PUSD PP S. od 05. listopada 2015., preslike spisa iz mirnog postupka tuženika broj 1418 1051 1285, izvida štete broj 141810511285/1, dopisa/izviješća odštetnog zahtjeva tuženika upućenog tužitelju 27. studenog te 16. prosinca 2014., potvrde o izvršenom plaćanju iznosa od 93.933,00 kn dana 01. siječnja 2015., internog naloga za jednokratnu isplatu na dan 15. prosinca 2014. na iznos od 93.933,00 kn sa brojem računa na ime tužitelja i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za strojeve, cestovni promet i motorna vozila dipl.ing. S. S. od 12. srpnja 2016.g. T. je i saslušan vještak
dipl.ing. S. S. ali i tužitelj J. B., te je u konačnici izveden
dokaz sudsko-medicinskim vještačenjima po stalnim sudskim vještacima neurologu dr. M. T. i ortopedu dr. D. T.. U. nastavljenom postupku provedeni su dokazi uzimanjem nalaza i mišljenja vještaka prometne struke M. Ž. i J.
Š..
7. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan. 8.
Stranke su popisale parnični trošak.
9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu koja mu je prouzročena u događaju koji se zbio 21. rujna 2014.
10. Odredbom čl.1045.st.1. Zakona o obveznim odnosima („NN“ broj 53/91, 73/91, 3/94,7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05 i 41/08, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu je istu dužan naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
Odredbom čl.1100. st.1. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti će sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaju opravdaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. St.2. istog članka ZOO-a propisano je kako će pri odlučivanju o visini pravične naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
Odredbom čl.1095.st.1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje je dužan nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebe troškove s tim u vezi a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.
Odredbom čl.223. ZPP-a propisano je pak da ako sud utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrdili ili bi se mogla utvrditi samo s nesrazmjernim teškoćama, da će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.
11. U pogledu potraživanja kamata na zatraženu štetu u primjeni su odredba čl.1103. ZOO-a (popravljanje neimovinske štete) koja propisuje da obveza pravične naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, ako je šteta nastala nakon toga, dok je čl.1086. ZOO-a (popravak imovinske štete) propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.
12. U predmetnoj pravnoj stvari nije sporna osnova potraživanja (tuženik je priznao u odgovoru na tužbu osnov i događaj od 21. rujna 2014.) tj. da se predmetni događaj dogodio.
13. Međutim, sporna je među strankama visina potraživanja tužitelja (posebno obzirom na istaknuti prigovor tuženika o postojanju suodgovornosti tužitelja i to u vrlo velikom postotku).
14. Polazeći od upravo navedenog, pregledom zapisnik o očevidu sud je utvrdio da se nesreća dogodila u mjestu S. na kolniku raskrižja (preglednom, T- oblika) južne kolničke trake U. D.R. i južnog odvojka iste koja vodi ka kolniku Z. puta. D. se zbila u naselju s podijeljenim kolnikom za oba smjera, bez biciklističke trake, s pješačkim nogostupom podignutim, asfaltiran. C. je ravna, pad u nagibu do 8%, kolnik je bio hrapav, slab, suh, vedro vrijeme, noć- dobro osvijetljena te rijedak promet. D. P. S.-dalmatinske zabilježili su da su prometnoj nezgodi sudjelovali A. Ž., u svojstvu vozača osobnog automobila marke F. F. koje je također oštećeno te J. B., kao vozač osobnog automobila marke M. kojemu je nastala totalna materijalna šteta.
15. V. je naglasiti, a tužitelj je isto potvrdio, kako mu je tuženik istoj dio štete koja mu je nastala u predmetnom događaju nadoknadio i to na način da mu je isplatio ukupnih 93.933,00 kn 02. siječnja 2015.g.
16. Dakle, ovim tužbenim zahtjevom tužitelj od tuženika potražuje daljnji iznos štete (neimovinske i imovinske) koji smatra da mu pripada, uz iznos koji mu je već isplaćen.
17. Vještak S. S., kojeg je tužitelj angažirao u postupku za mirno rješenje spora, je u svom pisanom nalazu i mišljenju naznačio da bi se u konkretnom slučaju radilo o totalnoj šteti te je dalje dodao da je predmetno vozilo proizvedeno 2004. dok se štetni događaj zbio 21. rujna 2014. kada je automobil prešao 102.454 km. P. metodologiji obračun vrijednosti za osobna vozila vještak je procijenio da je vozilo amortizirano 72% i da vrijednost vozila na dan štetnog događaja iznosi 344.000,00 kn dok su spašeni ostaci 25% od vrijednosti vozila dakle, 86.000,00 kn, slijedom čega stvarna šteta na vozilu iznosi 258.000,00 kn.
18. Također je za naglasiti da je tužitelj iskreno kazao prilikom svog saslušanja da nije kočio prije sraza iz jednostavnog razloga a to je da nije očekivao reakciju vozačice kakvu je doživio i koja mu je prišla s desne strane vozeći preko 4 prometna traka, a nakon toga udarila u njega.
19. Slijedeći uputu Županijskog suda u Puli iz ukidnog rješenja od 11. ožujka 2019., kojom je ukazano da nalaz i mišljenje sudskog vještaka S. S. ne
bi imalo snagu vještva jer stranke nisu postigle suglasnost za provođenje vještačenja po narečenom vještaku, u nastavku postupka angažiran je ponajprije stalni sudski vještak M. Ž., a zbog neprihvaćanja njegovog nalaza i mišljenja, dodatno je angažiran i vještak J. Š., oba vještaka prometne struke i baš cestovnog prometa. B. suvišnog ponavljanja svega što su vještaci u nalazu i mišljenju naveli izdvaja se da je vještak M. Ž. u svome nalazu prikazao dinamiku nastanka nesreće navodeći da se tužitelj kretao znatno većom brzinom prije sraza od one koja mu je na toj dionici ceste dopuštena (ograničenje prometnim znakom). N.
upućuje na zaključak da iskaz tužitelja nije tehnički održiv. S. vozila bio je takav da je došlo do znatnog oštećenja prednjeg desnog dijela tužitelja i upravo je zbog sudarne sile došlo do gotovo otkidanja prednjeg desnog kotača. I. navedenih tvrdnji vještaka jasno je vidljivo da su oba sudionika udesa doprinijela nastanku predmetnog štetnog događaja i to osiguranik tuženika poduzimanjem radnje bez dodatne potvrde da radnju može izvesti na siguran način, dok je tužitelj kritične prigode vozio neprilagođenom brzinom. S. stav recentne sudske prakse iz odluka
Županijskog suda u Splitu G.-755/13 i Županijskog suda u Splitu G.-832/2013 jasno je da je odgovornost sudionika ovog prometnog udesa jednaka, odnosno iznosi 50:50. Osim što je vještačio o dinamici nastanka nezgode, vještak M. Ž., vještačio je i visinu totalne štete na vozilu tužitelja, navodeći da bi ista iznosila 135.206,03 kune. Zbog brojnih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka M. Ž.,
isti je pozvan i na usmeno očitovanje na ročište za glavnu raspravu dana 29. studenog 2019., navodeći tada kako je svoj nalaz i mišljenje sačinio na osnovu raspoloživih podataka u spisu. Naglasio je činjenicu da se vozačica vozila F. izjasnila da vozila nije bilo u krajnjoj desnoj te u srednjoj traci te da je zato vršila prestrojavanje, a u zapisniku o očevidu jasno je evidentirano da je promet bio rijedak. Tužitelj se približavajući raskrižju s ulicom … mogao stoga prilagoditi uvjetima na cesti jer se nalazio na udaljenosti od oko 100 m i mogao je vidjeti prometni znak ograničenja brzine od 50 km/h čime je tehnički mogao isto napraviti do nailaska na raskrižje. U pogledu vrijednosti vozila odnosno šteti koja je prouzročena, ponovio je da je stručnu literaturu, koja se koristi u obračunima štete, uzeo u obzir premda je izrađena 1999. dok današnja stvarna ponuda i potražnja kod nekih jako izraženih modela vozila na domaćem tržištu odstupa u određenom postupku, od prosječnog stanja na tržištu. Uobičajena prosječna vrijednost ostatka vozila, kada prednji dio vozila gdje se ujedno nalaze i najvrjedniji dijelovi, kao što su motor i mijenja, iznosi 30-35%, ali potražnja nije ista za sve vrste vozila. U cijelosti je vještak M. Ž. ostao kod svoje procjene nastale štete.
20. K. je tužitelj iznio niz primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Ž. te je predložio pozvati novog vještaka, to je angažiran sudski vještak iste struke, J. Š.. T. vještak, govoreći o dinamici nastanka nezgode, potvrdio je nalaz i mišljenje vještaka Ž.. P. je potvrdio činjenicu da je na kritičnom mjestu događanja ograničenje brzine kretanja ograničeno na 50 km/h, procjenjuje da se tužitelj kretao minimalno brzinom od 83 km/h, a do nesreće ne bi došlo da se kretalo brzinom od oko 66 km/h. G., odnosno pišući u nalazu i mišljenju o visini štete na vozilu, vještak Š. je također naglasio da se u konkretnom slučaju radi o totalnoj šteti. M., na ovaj dio vještva vještaka Š., zbog različitosti u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka Ž., prigovor je imao tuženik zbog čega su vještaci pozvani na usuglašavanje kojeg su sačinili u pisanom obliku i kojeg su dostavili ovom sudu 29. ožujka 2022. K. E. metodologije za procjenu štete na vozilima i stvarnim tržišnim cijenama, vještaci su definirali da šteta na vozilu iznosi 153.870,84 kune.
21. T. je u nastavku postupka predlagao i provođenje nadvještačenja, međutim, ovaj sud je ocijenio da za to nema stvarne potrebe. V. su u svome dopunskom vještačenju jasno elaborirali kako su došli do visine štete, koju su metodologiju koristili, koju stručnu literaturu te su na jasan, apsolutno nedvojben i precizan način prikazali visinu štete. S. je ovaj prijedlog tužitelja sud odbio.
22. U., dakle, u obzir da je sud procijenio na temelju stručnih nalaza i mišljenja vještaka Ž. i Š., da bi odgovornost za nastanak prometne nesreće podjednako bili krivi osiguranik tuženika i tužitelj i to u omjeru 50:50 te uzimajući u obzir da je u mirnom postupku ali nakon podnošenje tužbe tuženik tužitelju po ovome osnovu isplatio iznos od 93.933,00 kuna, jasno je da zahtjev tužitelja za daljnjom isplatom štete na vozilu nije osnovan. Dapače, iz svega utvrđenog u postupku proizlazi da je tuženik tužitelju isplatio čak i više po ostavljenom odštetnom zahtjevu od onoga što bi mu analizom provedenog dokaznog postupka sud priznao.
23. Tužitelju je nadalje priznata i daljnja nastala materijalna šteta u iznosu od 1.500,00 kn za prijevoz oštećenog vozila, a sve sukladno računu broj 69/1 izdanog od strane obrta za usluge (dokaz na listu 27 spisa). Visina ove štete od strane tuženika nije posebno osporena pa se prema motrištu ovog suda ima smatrati dovoljno dokazanom kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine (priležeći račun). Kako je do prijevoza oštećenog vozila prema računu došlo 02. prosinca 2014. to tužitelja svakako pristoji naknada imovinske štete kao i zakonske zatezne kamate od dana kada mu je ovaj trošak doista i nastao. Pri navedenom naravno da je sud vodio računa o tome kako je procjena da je za nastanak štete jednako kriv tužitelj kao i osiguranik tuženika, slijedom čega je ova šteta prepolovljena i tužitelju dosuđena u iznosu od 750,00 kuna, a za isti iznos od 750,00 kuna, zahtjev je odbijen.
24. Konačno je tužitelj u tužbi zatražio i naknadu imovinske štete nastale u vidu potrebite tuđe pomoći i njege o kojoj je pravomoćno već odlučeno odnosno zahtjev je tužitelja u tom dijelu odbijen jer su vještakinje T. i T. istakle da tužitelj nije imao potrebe za tuđom pomoći i njegom. Sud smatra da je tek očitom greškom u uređenom tužbenom zahtjevu od 2. lipnja 2022. tužitelj ovu činjenicu izgubio iz vida. Stoga nije posegnuo za odbačajem ovog dijela zahtjeva kao presuđenoj stvari.
25. Tužitelj je također zatražio i naknadu svekoliko neimovinske štete, a u pogledu koje su vještaci dali svoj nalaz i mišljenje na način da je vještak dr. D. T. ortoped kazala da je tužitelj kritične prigode doživio lakšu tjelesnu ozljedu pri čemu je trpio bolove u jakom intenzitetu u prvih 10-tak sati nakon same nezgode, nakon toga bol srednjeg intenziteta jedan dan i slabog intenziteta 2 dana. S. je tužitelj trpio u jakom intenzitetu kao primarni strah 2 minute a na kojeg se nadovezao sekundarni strah od još jednog dana pa nakon toga strah srednjeg intenziteta jedan dana i slabog intenziteta još 3 dana.
V. neurolog kazala je da se pretrpljena bol koju je procijenila vještakinja ortoped uklapa u bol i bolnost koja je pratila ozljedu, kao što je to i u slučaju straha, dok naruženja i potrebe za tuđom pomoći i njegom nije bilo.
A. izvedene dokaze uzimanjem nalaza i mišljenja sudskih vještaka ortopeda i neurologa, ovaj sud zaključuje da je tužitelju zbog pretrpljenih bolova i straha a uslijed događaja koji je predmet ovog postupka valjalo dosuditi iznos od 10.000,00 kn i to po kriteriju straha 7.000,00 kn te po kriteriju bolnosti ili bolova 3.000,00 kn. I. ovdje je u konačnici iznos utvrđene neimovinske štete prepolovljen zbog zauzetog motrišta ovog suda o suodgovornosti za nastanak štete tužitelja od 50%.
26. T. je na dosuđene iznose priznata i zatražena zakonska zatezna kamata koja prema stavu recentne sudske prakse u slučaju "totalne" štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odgovornom osiguratelju (G.-135/13 Županijskog suda u Splitu).
27. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao pod točkama I., II. i II. izreke ove presude.
28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 4 ZPP-a koja propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, u približno jednakim dijelovima sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove. Ostaje činjenica da je u ovome postupku i to tek nakon utuženja i pokretanja postupka tuženik tužitelju isplatio iznos od 93.933,00 kuna te da mu je bez obzira na tvrdnje da je neimovinska šteta neznatna tužitelju ipak dosuđena u iznosu od 5.000,00 kuna te mu je dodatno dosuđen i iznos od 750,00 kuna imovinske štete za prijevoz vozila vučnom službom, sve u omjeru 50:50. Dakle, odgovornost sudionika nezgode određena je na jednake dijelove.
29. Radi iznijetog, odlučeno je kao u točkom IV. izreke odluke.
U S., 31. kolovoza 2022.
SUDAC
Dunja Ljubičić v.r.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe višem, drugostupanjskom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave i uručenja pisanog otpravka ove presude, u tri primjerka.