Posl. br. 107 P-1086/2021-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Nadi Olić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja F. B. iz P., K. J. … OIB:…, zastupanog po punomoćniku A. B., odvjetniku iz B. n. m., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 30. kolovoza 2022. godine, u nazočnosti tužitelja po punomoćniku i tužene po z.z. višoj državnoodvjetničkoj savjetnici, nakon objave presude dana 31. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj F. B., P., K. J. … OIB:… stekao pravo vlasništva za cijelo č. zem. 5373 i č. zem 5674 sve k.o. B. n. m., a što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižbu prava vlasništva za cijelo predmetnih nekretnina na svoje ime, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude,

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 07. lipnja 2021. godine navodi da je u zk. ul. … k.o. B. n. m. upisana č. zem. 5673 naziva "B.", u naravi oranica površine 2338 m2. U zk. ul. . k.o. B. n. m. da je upisana č. zem. 5674 naziva B. u naravi oranica površine 2245 m2. Tužitelj tvrdi da je vlasnik i posjednik č. zem. 5673 i č. zem 5674, sve k.o. B. n. m.. Predmetne nekretnine da se nalaze jedna do druge. Nadalje navodi da je dana 09. 06. 1947. god. Kotarska komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju u Biogradu n/m broj 88 Reg.A208/47 donijela odluku da se obrađivaču, djedu tužitelja B. Š. pok. L. i članovima njegove porodice ženi Š., sinu S., A., kćeri D. i sestri A. iz P. priznaje pravo vlasništva zemlje označene oranice B. u k.o. B. n/m u površini od 50 ari (5000 m2). Nadalje da je Komisija utvrdila da postoji odnos feudalnog karaktera osobito stoga što je obrađivač ovo zemljište obrađivao u kmetskom odnosu od god. 1913. do danas. Iza smrti B. Š., koji je umro 02.09.1978. god., da je doneseno Rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-199/80 iz kojeg rješenja proizlazi da je pok. B. Š. pok. L. bio vanknjižni vlasnik dio čest. zem. 2862/389 površine 5000 m2, a nekretnina da je upisana u Posjedovnom listu … k.o. B. n. m.. Poslije smrti Š. B. pok. L. dio čest. zem. 2862/389 u površini od 5000 m2 da je postalo vlasništvo A. B., oca tužitelja, a između nasljednika pok. Š. B. da je postignut dogovor da dio čest. zem. 2862/389 k.o. B. n. m., površine 5000 m2 pripadne A. B.. Poslije smrti A. B. naslijedili su ga sin F., kćeri I., A., Z. i N.. Čest. zem. 2862/389 da je nasljedio njegov sin F., a sestre da su svoje udjele u pogledu navedene nekretnine ustupile svojem bratu.

2. Tužena putem zakonskog zastupnika u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti, te osporava navode tužitelja u cijelosti. Slijedom navedenog iz Zapisnika ovoga suda broj Z-784/2007/2058 od 29. ožujka 2012. godine sastavljenog u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. B. n. m. da je vidljivo da je u isto sudjelovao B. A. pok. Š., otac tužitelja. Ističu da B. A., otac tužitelja, nije izjavio prigovor u zakonskom roku, nakon otvaranja nove zemljišne knjige za k.o. B. n. m.. Dakle, u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. B. n. m. RH da se upisala kao vlasnica na predmetnim čest. zem. Nadalje navode da iz sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva proizlazi da tužitelj ne podnosi tužbu za ispravak, već tužbu za utvrđenje. Kako je jasno da otac tužitelja nije uložio prigovor a sudjelovao je u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. B. n. m., da je jasno da ovaj tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva prema Pravnom shvaćanju Županijskog suda u Zadru, Građanskog odjela broj: 1. Su 86/2013-2 od 21. veljače 2013. godine treba odbiti. Nadalje, da tužitelj u povjesnici tužbe navodi kako je predmetne čest. zem. stekao nasljeđivanjem od svojih pravnih prednika i to oca B. A., te djeda B. Š. pok. L., a posljednji navedeni da je predmetne čest. zem. stekao temeljem Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Biograd na Moru od 09. lipnja 1947. godine. Ističu da je čest. zem. 2862/389 k.o. B. n. m., stare izmjere bila vanknjižno vlasništvo Š. B. pok. L., međutim, uvidom u isto da nije razvidno da je baš B. A., otac tužitelja naslijedio predmetnu čest. zem. Rješenje o nasljeđivanju iza smrti B. A. pok. Š. da nije dostavljeno slijedom čega da proizlazi kako tužitelj nije dokazao pravni slijed nekretnine, niti da je dostavio ispravu kojom dokazuje da je baš on naslijedio predmetnu nekretninu iz oca. Nadalje uvidom u dostavljenu i prethodno označenu agrarnu odluku ističe se kako je obrađivaču Š. B. pok. L., te članovima njegove obitelji priznato na jednake dijelove vlasništvo zemlje oranice oznake "B. n." u k.o. B. n. m. u površini od 50 ari. Uvidom u navodne odluke nije vidljivo o kojoj se čest. zem. radi te osim što je ista zbog toga neprovediva u zemljišnim knjigama tužitelj da nije mogao steći pravo vlasništva na predmetnim nekretninama temeljem razrješenja agrarnih odnosa jer da se ne može razriješiti agrarni odnos ukoliko nije jasno u odnosu na koju se čest. zem. razrješava. Dodaje da bi tijekom postupka trebalo utvrditi da li su prednici tužitelja bili u neprekinutom mirnom i savjesnom posjedu predmetne nekretnine prije 06. travnja 1941. po pravilima OGZ-a, te koje je kvalitete bio predmetni posjed, na koji način su prednici tužitelja koristili predmetne nekretnine da bi isti bio potrebne kvalitete za stjecanje prava vlasništva. Tuženica nadalje ističe da ne postoji niti jedan materijalni dokaz koji bi govorio u prilog tvrdnjama tužitelja o posjedovanju predmetnih nekretnina kroz dugi niz godina, te da se nisu ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u skladu s pravilima OGZ-a. Isto tako da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava suvlasništva predmetnih nekretnina po niti jednoj osnovi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u slijedeće isprave: Rješenje o nasljeđivanju iza Š. B. posl. br. O-199/80 (l.s. 5-8, 29-32); Odluku Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju Biograd na Moru broj 88 Reg.A 208/47 od 09. lipnja 1947. godine (l.s. 9-10 i 33-34); Popisni list broj … (l.s. 11); zk. izvatci (l.s. 12-13); izvatci iz katastarskog plana (l.s. 14-15); zapisnike sastavljene povodom preoblikovanja zemljišne knjige (l.s. 40-54); Rješenje o nasljeđivanju posl. broj O- 2031/19 - UPP/OS-215/19 (l.s.62-64); Presude Europskog suda za ljudska prava (l.s.71-136). Nadalje je saslušao svjedoke P. K., N. S., M. M. i I. B., te je saslušao tužitelja kao stranku.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da je stekao pravo vlasništva za cijelo č. zem. 5373 i č. zem 5674 sve k.o. B. n. m.,

6. Sukladno odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP-a), svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221. ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužitelj onaj koji je ovome sudu na nedvojben način morao dokazati osnovanost navoda iz povjesnice tužbe vezano za način stjecanja prava vlasništva ovdje utužene čestice zemlje.

7. Prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12,152/14 - dalje: ZV-a), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

8. Članak 159. stavak 1. ZV-a propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, stavak 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanje, stavak 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je stavak 4. propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak, nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog iz stavak 2. i 3. tog članka.

9. Iz dokumentacije u spisu proizlazi slijedeće:

- iz Rješenja o nasljeđivanju pod brojem O-199/80 iza smrti B. Š. pok. L. iz P., kao vanknjižno vlasništvo ostavitelja u Posjedovnom listu br. …. Općinske uprave za katastar i geodetske poslove Biograd na moru, položene u k.o. P. upisana je i čest. zem. 2862/389, a njegovim nasljednicima na temelju oporuke od 02. travnja 1973. godine proglašen je njegov sin A. B., njegov sin S. B. i njegova kći A. Š.;

- Iz Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Biogradu na moru broj 88 reg. A 208/47 Biograd na moru od 09. lipnja 1947. godine u odnosu na obrađivača Š. B. pok. L. iz P. proizlazi da mu se priznaje pravo kao obrađivaču i članovima njegove porodice ženi Š., sinu S., A., kćeri D. i sestri A. vlasništvo oranice označene kao B. novi u k.o. B. n. m. u površini od 50 ari, te da će se na njih nakon premjera i uknjižiti;

- Iz Popisnog lista DGU Područni ured za katastar Zadar, k.o. Biograd, broj … proizlazi da su podaci nove izmjere za oranicu zv. B. kat. čest. 5673 u površini od 2338 m2, a za oranicu zv. B. čest. zem. 5674 površine 2104 m2, a iste su ranije nosile oznaku kat. čest. 2862/389 u staroj izmjeri;

- Iz zk. izvatka za zk. ul. … k.o. B. n. m. proizlazi da je na kat. čest. 5673 vlasništvo upisano u korist Republike Hrvatske za cijelo (1/1 dijela);

- iz zk. izvatka za zk. ul. … k.o. B. n. m. proizlazi da je na kat. čest. 5673 vlasništvo upisano u korist Republike Hrvatske za cijelo (1/1 dijela);

- Iz zapisnika sastavljenih u ispravnom postupku za k.o. B. n. m. sa ročišta održanog dana 29. ožujka 2012. godine identificirani su predmetne čestice nove oznake i to broj 5673 i 5674 oznakom zemljišta B. oranica, te je doneseno Rješenje tako što je u vlasničkom listu na navedene čestice upisana RH za cijelo. - iz Rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-2031/2019 UPP/OS-215/19 iza pok. A. B., Š. iz P. kao nasljednici su proglašeni sin F. B. i kći I. B..

10. Iz iskaza svjedoka P. K. pok. J. proizlazi da mu je poznato u vezi ovog predmeta zato što su on F. B. djeljenici, jer da je njegova pok. majka iz obitelji B., a da joj je otac bio T.. Poznate da su mu ove parcele jer da je on za svojega života vidio da su to oni uvik radili. Njegova parcela da je udaljena oko 10 metara od predmetne i to odmah do puta. Poznato mu je da je njegova ujna jedan dio njegove parcele dobila agrarom i još da je posjeduje. Na njegovu parcelu da je on upisan osobno.

Na poseban upit punomoćnika tužitelja ovaj svjedok iskazuje kako se tužiteljev otac zvao se A., a djed da se zvao Š. zv. Š.. Cijela parcela računajući njegovu parcelu od pok. djeda T. da je bila površine 7000 m2 ako ne i 10000 m2. Nadalje, da mu je poznato da su parcele zv. B. bile pod agrarom, a ljudi koji su se rodili u to vrijeme su dobivali parcele sa tog područja.

Na poseban upit suda svjedok P. K. iskazuje da je predio B. veliko područje, a da se proteže od V. jezera, P. prirode pa do J..

Svjedok nadalje u svojem iskazu ističe da što se tiče predmetnih parcela kako zna da je to oduvijek bilo B. i nitko ih nikada nije smetao u posjedu.

Na poseban upit z.z. tužene ovaj svjedok iskazuje da predmetne parcele nisu ograđene, a da ne zna što je sada na njima jer da u zadne vrijeme nije bio na njima, budući se bavi turizmom pa da više ne ide tamo. Nadalje, iskazuje kako su parcele položene uzdužno, pravac sjever – jug otprilike. Predmetnu parcelu da je otac B. A. nasljedio je od svoga oca Š., a Š. od svojega oca. Za veleposjednike da ne zna.

11. Iz iskaza svjedokinje N. S. proizlazi kako joj je tužitelj brat i da joj je poznato sve vezano za ovaj predmet. Zna da je njen djed Š. obrađivao te parcele, a kasnije njen otac A., koji da je naslijedio te parcele. Nakon očeve smrti da je ona svoj nasljedni dio dala svom bratu F.. Ne zna kolike su površine tih parcela, ali da se na tim parcelama sadilo sve povrće.

Na poseban upit punomoćnika tužitelja, ova svjedokinja iskazuje, kako se radi se o većim parcelama. Isto tako iskazuje da joj nije poznato da bi njenog oca ili djeda smetao u tom obrađivanju.

Na poseban upit z.z. tužene iskazuje da je nakon smrti njenog djeda Š. ovu parcelu je naslijedio njen otac A. iako je njen djed imao još jednog sina, tako da su se dogovorili da njezin otac naslijedi te parcele.

12. Iz iskaza svjedoka M. M. pok. R. u bitnome proizlazi kako joj je poznato sve u vezi predmetnih nekretnina jer da su godinama radili te parcele, obrađivali, na način da se sadio krumpir, sijalo grašak, kukuruz, ovisno o godini, da se jedno sijalo, drugo da se bralo. Da nije nitko nikada smetao. Ona kao dijete da je tamo odlazila kupiti krumpir sa stricem u kojem da je uvijek bila u dobrim odnosima. Njena parcela da je odmah do tužiteljeve. Na njenu parcelu da je osobno upisana kao vlasnik. Ona da je naslijedila imovinu od svojega oca i prenijela je na sebe.

Na poseban upit punomoćnika tužitelja, ova svjedokinja iskazuje kako se otac tužitelja zvao A., a djed da se zvao Š. zv. Š.. Iskazuje kako joj je poznat agrar na B. jer da je i njena obitelj parcelu tu dobila parcelu agrarom. U vezi toga agrara da je to davno bilo ali da su stari pričali da je to bilo od obitelji B.. Nisam da nije čula da je bilo nekih sporova, ni ometanja vezano za te parcele.

Na poseban upit z.z. tužene iskazuje kako je njen otac bio R., a on da je bio brat djeda tužitelja Š.. B. Š. da je naslijedio B. A., a njega da je nasljedio njegov sin F.. Pok. A. B. da je tu nekretninu ostavio svom sinu F.. Nadalje, iskazuje kako joj nije poznato da bi B. S. sin pok. Š. te kći Š. A. kćer pok. Š. imali nekretnina na predjelu B..

13. Iz iskaza svjedokinje I. B. pok. A. proizlazi kako je ista tužitelju sestra i da joj je poznat predmet ovog spora. Parcele pod nazivom B. da su bile od njenog djeda Š. B. pok. L., a djed Š. da je dobio tu parcelu agrarom. Djeda Š. da je naslijedio njezin otac A. B., a kako je njezin brat, ovdje tužitelj, sin jedinac da su one sve sestre u ostavinskom postupku odlučile imovinu dati bratu F.. Te parcele da su se obrađivale. Još kao dijete da je išla na te parcele, da su se sadili krumpiri i kukuruz, a da ima dvije parcele, te da ih dijeli jaruga – kanal za vodu. Nikada da nije bilo sporova, smetanja, prigovora. To da znaju i njihovi susjedi iz D., P. i B., tu smo se i družili.

Na poseban upit z.z. tužene iskazuje da je njen otac A. dobio predmetnu nekretninu iza smrti njenog djeda Š., koji da mu je oporukom sve ostavio, a dta oporuka da je bila priznata po okončanju sporova. Iskazuje kako B. S. i Š. A. nisu nikada bili u posjedu predmetne nekretnine B., a da su oni imali nekretnine na drugom mjestu.

14. Iz iskaza tužitelja F. B. proizlazi kako mu je poznato da je njegov pok. otac A. dobio neki poziv da se javi radi predmetnih nekretnina, a on da je tada bio bolestan, zbog čega da nije mogao pristupiti u B. na ročište. Zna da je to platio 5.000,00 kn. Tako da je on kao njegov nasljednik izgubio oko 5000 m2, a popisni list za predmetnu nekretninu da je jednostavno nestao. Njegov otac da je naslijedio predmetne nekretnine od svoga oca Š. zv. Š., a djed da je stekao agrarom. Na toj nekretnini da se sadio krumpir, fažol, kukuruz radi prodaje i radi preživljavanja. Nikada da ih nitko nije smetao i da nije bilo sporova. Parcele do njih da su sve riješile svoja vlasnička prava kao fizičke osobe i to tijekom obnove za k.o. B., jedino da je on ostao neriješen.

Na poseban upit z.z. tužene, iskazuje da stric S. i teta A. nisu nikada bili u posjedu tih nekretnina. Na B. da nikada nisu dobili, oni da su dobili nekretnine na drugom mjestu.

15. Iskazima naprijed navedenih svjedoka ovaj Sud je poklonio punu vjeru budući je njihove iskaze ocijenio iskrenim, uvjerljivim i vjerodostojnim kako su isti kazivali na temelju neposrednih saznanja, posebno u odnosu na svjedoka P. K. starog 71 godinu i svjedokinje M. M. stare 70 godina, koje su osobe starije životne dobi, te im je poznato da se na tim nekretninama sijala kukuruz, fažol, sadio krumpir i ostale poljoprivredne kulture i da su nekretnine obrađuje od kada su se oni rodili i da ga nitko nije smetao niti prigovarao, te da ni tužiteljeve prednike nitko nije smetao u posjedu te parcele. To proizlazi i iz iskaza svjedoka N. S. i I. B., koje su sestre tužitelja, kojima je sve to osobno poznato jer su i one pomagale u obrađivanju tih nekretnina još od kada su bile djeca. Nadalje to proizlazi i iz iskaza samog tužitelja koji je iskazao da njegov otac A. platio iznos od 5.000,00 kn prilikom oblikovanja zemljišnih knjiga za k.o. B. n. m., ali da zbog bolesti nije mogao pristupiti na ročište zbog čega je došlo do upisa RH kao vlasnika tih nekretnina. Iz njegovog iskaza proizlazi da je njegov otac nasljedio od svojega oca nasljeđivanjem, a ovaj da je pak iste stekao agrarom što proizlazi i iz citirane Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju.

16. Od strane ovog suda vezano za situacije identične i slične ovoj predmetnoj postoji veći broj odluka iz recentne sudske prakse. Naime, kako je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo članak 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. godine odlukom od 17. studenog 1999. godine, a obzirom na pravne stavove Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužitelj je dosjelošću mogao steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina ukoliko je do 17. studenog 1999. godine protekao rok od 40 godina koji je obzirom na odredbe čl. 159. st. 3. i 4. ZV-a bio potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ( presuda Županijskog suda u Varaždinu-Stalna služba u Koprivnici posl. br. Gž Zk 414/17-2od 12.listopada 2017.g. i posl.br. Gž-1457/2019-2 od 27.kolovoza 2020.g., presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl.br.Gž-949/2018.od 05. ožujka 2020. g.)

17. Dakle, analizirajući sve navedeno iscrpnu dokumentaciju koju je dostavio tužitelj i koja je potkrijepljena iskazima predloženih svjedoka ovaj sud drži da je tužitelj uspio dokazati navode iz svoje tužbe. Prema članku 159. st. 4. ZV-a vlasništvo na nekretnini koja je u vlasništvu RH može steći dosjelošću nakon proteka 20 godina samostalnog, poštenog, zakonitog i istinitog posjeda, odnosno 40 godina samostalnog poštenog posjeda. Poštenje posjednika se presumira.

18. Slijedom svega navedenog na temelju provedenog postupka ovaj sud je stajališta da su se ispunile pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva osnovanim pa ga je valjalo prihvatiti na način kako je to određeno u izreci ove presude

19. Odluka o trošku nije uslijedila budući od strane tužitelja nije ni popisana.

U Zadru, 31. kolovoza 2022.

Sutkinja:

Nada Olić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika, pisano u tri primjerka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku Anti B., odvjetniku iz B. n. m. Rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 400,00 kn

2. Tuženoj ad. 1. po z.z. Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel Zadar na posl. br. P-DO-119/21