REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-4261/2022
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Roberta Završkog, zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. V.B., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, I policijske postaje Rijeka, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 2. ožujka 2022., broj: Pp J- 422/2020, u sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2022.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I policijske postaje, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci od 2. ožujka 2022., broj: Pp J-422/2020, na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), oslobođen je od optužbe okr. V.B. da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se presuda ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Žalba je osnovana.
4. Naime, prvostupanjski sud je, ispitujući optužni prijedlog sukladno odredbi čl. 161. Prekršajnog zakona, okrivljenika oslobodio od optužbe smatrajući da u činjeničnom opisu djela koje se okrivljeniku stavlja na teret nedostaje zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a to je da bi prekršaj počinio na javnom mjestu.
5. Međutim, iako je prvostupanjski sud u pravu kada u pobijanoj presudi navodi da je za inkriminirani prekršaj javnost mjesta počinjenja djela konstitutivni element bez kojeg nema prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, u konkretnom slučaju treba imati na umu da je okr. V.B.optužbom stavljeno na teret da je taj prekršaj počinio u „hodniku zgrade na adresi XX.“. Tužitelj osnovano ističe u žalbi da je hodnik stambene zgrade tzv. fiktivno javno mjesto, dakle ono koje po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali pod određenim okolnostima može imati takav značaj. Upravo u odnosu na pitanje svojstva stubišta stambene zgrade kao javnog mjesta, Odjel za prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je 5. studenog 2021. donio slijedeće pravno shvaćanje: „Stubište stambene zgrade je fiktivno javno mjesto, a pitanje je li događaj dostupan javnosti (vidno ili čujno) ili je li posljedica nastupila na javnom mjestu, utvrđuje se u postupku kao činjenično pitanje u konkretnom predmetu“.
6. S obzirom da je, dakle, hodnik stambene zgrade, po kategorizaciji javnih mjesta, tzv. fiktivno javno mjesto, čija se javnost prosuđuje po nastupljenoj posljedici na javnom mjestu i/ili dostupnosti radnje izvršenja djela javnosti, prvostupanjski sud je bio dužan, izvođenjem dokaza, utvrditi gore navedene elemente prema kojima se zaključuje o postojanju odlučne činjenice radi li se u konkretnom slučaju o javnom mjestu. Pritom se napominje da se javnost tzv. fiktivnih javnih mjesta prosuđuje na temelju okolnosti koje su postojale u vrijeme izvršenja djela, uzimajući u obzir vrijeme izvršenja (doba dana), posebna obilježja mjesta događaja, kao i načina odnosno sredstava kojima se ostvaruje remećenje javnog reda i mira te sve druge relevantne okolnosti koje je potrebno utvrditi izvođenjem dokaza.
7. U odnosu na tvrdnju prvostupanjskog suda da tužitelj u optužbi nije naveo da bi se ponašanje okrivljenika reflektiralo na javnom mjestu zbog čega djelu nedostaje bitno obilježje elementa javnosti, treba navesti da je takav stav prvostupanjskog suda pogrešan. Ovo iz razloga što se pitanje je li kod prekršaja koji su počinjeni na tzv. „fiktivnim“ javnim mjestima, u koje nedvojbeno spada i stubište zgrade, posljedica nastupila na javnom mjestu utvrđuje u svakom konkretnom predmetu kao činjenično pitanje pa ako se, izvođenjem dokaza, utvrdi da je u takvim slučajevima (dakle, djelima koji su počinjeni na tzv. „fiktivnim“ javnim mjestima) posljedica nastupila na javnom mjestu djelo ima obilježja prekršaja bez obzira što izričaj da je posljedica nastupila na javnom mjestu nije naznačen u činjeničnom opisu.
8. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, stanje stvari u odnosu na odlučne činjenice nužno zahtjeva provođenje dokaza u cilju pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja, zbog čega se ne mogu prihvatiti razlozi prvostupanjskog suda.
9. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 31. kolovoza 2022.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Robert Završki, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
