REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1703/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca, Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz V., OIB ... , zastupanog po punomoćniku I. P. odvjetniku u V., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ... , zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, radi utvrđenja pravnog položaja zaštićenog najmoprimca, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-638/15-3 od 8. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-64/15-7 od 27. ožujka 2015., na sjednici održanoj 31. kolovoza 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-638/15-3 od 8. svibnja 2018. i presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-64/15-7 od 27. ožujka 2015. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.1. Drugostupanjskom je presudom, u toč. I. izreke, potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

''I. Utvrđuje se da je tužitelj M. D. iz V., ... , stekao pravni položaj zaštićenog najmoprimca na dvosobnom stanu koji se nalazi u V., ... , (bivša adresa V., ... ,) i to stanu broj 3, na prvom katu, površine 45,95 m2, što je tuženik Republika Hrvatska za Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, Uprava za područja posebne državne skrbi, Regionalni ured Vukovar dužan priznati i tužitelju nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 3.437,50 kn (slovima: tritisućečestristo- tridesetsedamkunaipedesetlipa) u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 2.425,00 kn (slovima: dvijetisućečetristodvadesetpetkuna).

III. Odbija se zahtjev tuženika Republike Hrvatske za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 2.000,00 kn (dvijetisućekuna).''

1.2. U toč. II. izreke drugostupanjske presude odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe.

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je, po odredbi čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), podnijela tuženica, navodeći da reviziju podnosi zbog pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz prijedlog da ovaj sud nižestupanjske presude preinači, a podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

4. Revizija je osnovana.

5.1. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

5.2. Prema odredbi st. 3. navedenog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

5.3. U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP).

6. Tuženica u reviziji postavlja sljedeće pravno pitanje:

''- Da li se na tužitelja primjenjuju zakonske odredbe iz čl. 33., čl. 37. i čl. 38. Zakona o najmu stanova (NN 91/96) o pravima člana obiteljskog domaćinstva, iako nije stanovao sa zaštićenim najmoprimcem do smrti zaštićenog najmoprimca, niti je naveden u ugovoru o najmu stana, a od vlasnika stana nije u zakonskom roku zatražio sklapanje ugovora o najmu?''

7. Obrazlažući razloge važnosti navedenog pitanja tuženica se poziva na niz odluka ovoga revizijskog suda (poslovni broj Rev-2143/11-2 od 21. svibnja 2013. i dr.) te na niz odluka Županijskog suda u Vukovaru (poslovni broj Gž-1059/15-3 od 29. listopada 2016. i dr.), kao na sudsku praksu u kojoj je zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja iz pobijane odluke.

8. Ovaj sud je ocijenio da je postavljeno pravno pitanje, kojim se u suštini preispituje shvaćanje o kriterijima za priznanje statusa zaštićenog najmoprimca u slučaju kada osoba koja traži da joj se prizna taj status ima u suvlasništvu drugu nekretninu, važno pitanje za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni.

9. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je tužitelj stekao položaj zaštićenog najmoprimca na gore opisanom dvosobnom stanu, u situaciji kada je majka tužitelja bila nositeljica stanarskog prava u trenutku stupanja na snagu Zakona o najmu stanova (''Narodne novine'', broj 91/96 i 48/08, dalje: ZNS), a tužitelj je do 2000. imao prijavljeno prebivalište na adresi predmetnog stana, nakon čega je postao suvlasnik ½ dijela druge nekretnine, na adresi koje je prijavio prebivalište.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima, u bitnome je utvrđeno:

- da je majka tužitelja bila nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu na dan 5. studenoga 1996., koje pravo joj nije prestalo, niti je vođen postupak radi otkaza ili prestanka stanarskog prava,

- da je zgrada na adresi ... (ranije ... ) u kojoj se nalazi predmetni stan uništena 1991. tijekom rata te je majka tužitelja, 14. listopada 1997., podnijela zahtjev za obnovu stana, a 5. veljače 2003. zamolbu za stambeno zbrinjavanje te je 26. rujna 2007. Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, Uprava za prognanike, povratnike i izbjeglice donijela Suglasnost za privremeno stambeno zbrinjavanje majke tužitelja davanjem u najam predmetnog stana na području od posebne državne skrbi,

- da je 17. lipnja 2008. izvršena primopredaja završenih radova i preuzimanje ključeva stanova u obnovljenoj građevini na adresi ... ,

- da je tužitelj od 11. kolovoza 1983. do 14. ožujka 2000. živio s majkom i imao prijavljeno prebivalište na adresi ... , a nakon toga je prijavio prebivalište na adresi ... , također u V.,

- da je majka tužitelja podnijela zahtjev za sklapanje ugovora o najmu, međutim da je umrla 30. ožujka 2010., nakon čega je zaključkom Regionalnog ureda Vukovar od 2. srpnja 2010. obustavljen postupak za stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu u povodu zahtjeva majke tužitelja zbog smrti,

- da je tužitelj uknjižen kao suvlasnik ½ dijela nekretnine upisane u zk.ul.br. 8701 k.o. V. koja se sastoji iz k.č.br. 4549/2 kuća broj ... u ... i dvor površine 380 m2,

- da se tužitelj obratio tuženici radi utvrđivanja pravnog položaja zaštićenog najmoprimca nakon smrti svoje majke, podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora 7. travnja 2010.

11. Na temelju navedenog utvrđenja, pozivom na odredbu čl. 30. st. 1. i 2. ZNS, sudovi ocjenjuju da je majka tužitelja na spornom stanu stekla pravo zaštićenog najmoprimca jer je poduzela radnje propisane odredbom članka 33. ZNS za sklapanje ugovora o najmu. Pritom, drugostupanjski sud obrazlaže da, s obzirom da tužitelj tvrdi da je član domaćinstva koji stupa u poziciju najmoprimca te zahtijeva sklapanja ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, vlasnik se jedino može pozivati na ograničenja iz članka 31. ZNS pa, imajući u vidu da je tužitelj bio jedini član obiteljskog domaćinstva svoje majke na dan njezine smrti te da je u primjerenom roku zatražio sklapanje ugovora o najmu stana u smislu čl. 38. ZNS, na njega su prema naprijed navedenim odredbama prešla prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen u cijelosti.

12. Takvo shvaćanje za sada se ne može prihvatiti kao pravilno.

13. Prema odredbi čl. 31. st. 1. ZNS vlasnik stana i osoba iz čl. 30. ZNS koja ispunjava uvjete najmoprimca sklapaju, u skladu s odredbama toga Zakona, ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu. Prema st. 2. pravo na zaštićenu najamninu nema najmoprimac koji: u dijelu stana obavlja poslovnu djelatnost; ima u vlasništvu useljivu kuću ili stan; se sa članovima obiteljskog domaćinstva ne koristi stanom dulje od posljednjih 6 mjeseci prije stupanja na snagu ovoga Zakona, bez suglasnosti vlasnika stana.

14. U vezi s naznačenim pravnim pitanjem Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev x 906/14-3 od 30. lipnja 2020. zauzeo sljedeće pravno shvaćanje:

''Kada imovinske prilike najmoprimca i veličina njegovog suvlasničkog dijela na useljivoj kući ili stanu, daju objektivnu mogućnost najmoprimcu ostvariti vlasništvo na useljivoj kući ili stanu tada se najmoprimcu ne bi moglo priznati pravo na zaštićenu najamninu jer bi se na taj način nepotrebno pogodovalo najmoprimce u odnosu na vlasnika stana ili kuće, a s druge strane vlasniku stana ili kuće nametnuo bi se nerazmjeran teret ograničenja uživanja njegova prava vlasništva.

Ako vlasništvo ili suvlasništvo na useljivom stanu ili kući najmoprimca ovome ne daju mogućnost useliti ili steći takvu kuću ili stan tada bi najmoprimac imao pravo na zaštićenu najamninu.''

15. Kako iz podataka u spisu proizlazi da tužitelj od 2000. ne živi na adresi na kojoj se nalazi predmetni stan ( ... u V.) te kako je suvlasnik ½ dijela nekretnine upisane u zk.ul.br. 8701 k.o. V. koja se sastoji iz k.č.br. 4549/2 kuća broj ... u ... i dvor površine 380 m2, sud će u nastavku postupka ispitati jesu li ispunjeni svi uvjeti iz čl. 30., 31. st. 1., čl 37. i čl. 38. ZNS i vezi s čl. 31. st. 2. al. 2. ZNS, odnosno postoje li okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja iz spomenute odluke ovoga revizijskog suda poslovni broj Rev x 906/14-3 od 30. lipnja 2020.

16. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tuženice, ukinuti drugostupanjsku odluku u pogledu glavne stvari i sporednih traženja te predmet vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

17. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 31. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.