REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 574/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. Š. iz Đ., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik J. N., odvjetnik u Đ., protiv tuženika Z. N. iz P., Republika Srbija, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik R. V., odvjetnik u O., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 163/2020-2 od 15. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-757/2019-7 od 18. prosinca 2019., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

II. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom odlukom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

„I Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Osijeku, br. 38 Ovr-3028/2017-5 od 20.10.2017. godine

II Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.550,00 kn, u roku od 15 dana.“

2. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 133/2021-2 od 19. siječnja 2021. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-163/2020-2 od 15. listopada 2020. radi sljedećeg pravnog pitanja:

„Može li se obustava ovrhe zbog nemogućnosti naplate tražbine ovrhovoditelja, odnosno zbog nepredlaganja nastavka ovrhe pljenidbom plaće ili na nekom drugom prikladnom predmetu ovrhe smatrati njegovom pasivnošću odnosno odustankom vjerovnika od radnje koju je poduzeo, uslijed čega se smatra da nije nastupio prekid zastare u smislu odredbe st. 1. čl. 242. Zakona o obveznim odnosima, ako ovršenik više nije zaposlen, ako je ovrha na pokretninama ostala neuspješna, te ako nije mogao osnovano predložiti nastavak ovrhe na nekom drugom prikladnom predmetu ovrhe?

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) radi gore navedenog pravnog pitanja. Predlaže da revizijski sud preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj je u odgovoru na reviziju tuženika predložio predmetnu reviziju odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom zbog toga što je nastupila zastara prava na zahtijevanje ispunjenja predmetne obveze.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha u predmetu poslovni broj Ovr-3028/2017 presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-381/97-45 od 26.02.2007.,

- da je gore navedenom presudom tužitelju naloženo isplatiti tuženiku iznos od 358.974,35 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Slavonske banke d.d. na dan isplate s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 4. rujna 1997. pa do isplate, kao i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 247.330,00 kn,

- da je predmetna presuda postala pravomoćna 24. svibnja 2007., a ovršna 29. lipnja 2007.,

- da tužitelj nakon donošenja gore navedene presude nije ništa isplatio tuženiku niti je postupio po toj presudi,

- da je tuženik kao ovrhovoditelj 4. svibnja 2009. podnio protiv tužitelja kao ovršenika prijedlog za ovrhu pljenidbom plaće i zapljenom, procjenom i prodajom pokretnina te je 12. svibnja 2009. doneseno rješenje o ovrsi kojim je određena predložena ovrha,

- da je rješenjem poslovni broj Ovr-528/2009-18 od 7. siječnja 2011. obustavljena ovrha u tom predmetu jer tuženik kao ovrhovoditelj nije stavio odgovarajući prijedlog za nastavak postupka iako ga je sud pozvao da to učini u roku od 30 dana te da tuženik nije podnio niti žalbu na navedeno rješenje o obustavi ovrhe,

- da je prijedlog za ovrhu u predmetu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr- 3028/2017 na temelju iste ovršne isprave podnesen 29. rujna 2017.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi ocijenili su tužbeni zahtjev osnovanim s obzirom na to da je do obustave ovrhe u predmetu poslovni broj Ovr-528/09 došlo iz razloga za koji je odgovoran tuženik kao vjerovnik, konkretno zbog njegove pasivnosti u tom predmetu, pa se on ne može pozvati na činjenicu da je pokretanjem te ovrhe u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) došlo do prekida zastare za naplatu tražbine jer zastara ne počinje ponovno teći od dana okončanja tog ovršnog postupka, već u smislu odredbi čl. 233. st. 1. i čl. 245. st. 5. ZOO od dana pravomoćnosti i ovršnosti gore navedene ovršne isprave (presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-381/97 od 26. veljače 2007.). S obzirom na to da je navedena presuda postala pravomoćna 24. svibnja 2007., a ovršna 29. lipnja 2007., dok je prijedlog za ovrhu u predmetu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Ovr-3028/2017 podnesen 29. rujna 2017., nižestupanjski sudovi zaključuju da je prijedlog za ovrhu podnesen nakon proteka roka zastare od deset godina propisanog u odredbi čl. 233. st. 1. u vezi s čl. 215. st. 1. i čl. 216. ZOO, slijedom čega prihvaća prigovor zastare kao osnovan i predmetnu ovrhu proglašava nedopuštenom.

10. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

11. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

12. S obzirom na sadržaj pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena proizlazi da je u ovoj fazi postupka sporno od kakvog je učinka na prekid zastare činjenica što je rješenjem poslovni broj Ovr-528/2009-18 od 7. siječnja 2011. obustavljena ovrha u tom predmetu jer tuženik kao ovrhovoditelj nije stavio odgovarajući prijedlog za nastavak postupka niti je podnio žalbu na predmetno rješenje o obustavi ovrhe te da li se takvo njegovo postupanje može smatrati njegovom pasivnošću, odnosno odustankom od radnje koju je poduzeo.

13. Tuženik u predmetnoj reviziji navodi da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 242. ZOO te da su neprihvatljivim ekstenzivnim tumačenjem zaključili da nije došlo do prekida tijeka zastare s obzirom na to da tuženik nije odustao od ovršnog prijedloga niti radnje koju je poduzeo radi ostvarenja novčanog potraživanja utvrđenog pravomoćnom sudskom odlukom, a njegov prijedlog nije niti odbačen ili odbijen.

14. Odredbom čl. 233. ZOO propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. čl. 241. ZOO određeno je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Međutim, u smislu odredbe čl. 242. ZOO, smatra se da prekid zastare nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo, odnosno ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

15. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, a uzevši u obzir okolnosti ovog konkretnog slučaja, činjenica da tuženik kao ovrhovoditelj nije predložio nastavak ovršnog postupka uz to što nije podnio žalbu na predmetno rješenje o obustavi ovrhe ukazuje na njegovu pasivnost i odustanak od radnji kojim je započeo ovršni postupak. Naime, nakon što je ovdje tužitelj kao ovršenik promijenio poslodavca, sud je pozvao tuženika kao ovrhovoditelja da u roku 30 dana stavi odgovarajući prijedlog za nastavak navedenog ovršnog postupka. Iz navedenog jasno proizlazi da tuženik nije bio dužan nastaviti ovršni postupak na plaći ovršenika, već je, s obzirom na to da predmetno rješenje o ovrsi nije doneseno isključivo na plaći ovršenika, mogao predložiti nastavak ovrhe i na pokretninama ovršenika. Međutim, tuženik se u potpunosti oglušio na navedeni poziv suda te uz sve navedeno nije niti žalbom pobijao predmetno rješenje o obustavi ovrhe, pa je time pokazao pasivnost, odnosno na konkludentan način odustanak od podnesenog prijedloga za ovrhu te se samim time smatra da prekid zastare izvršen podnošenjem prijedloga za ovrhu 4. svibnja 2009. nije ni nastupio. S obzirom na to da je ovršna isprava (presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-381/97 od 26. veljače 2007.) postala pravomoćna 24. svibnja 2007. i ovršna dana 29. lipnja 2007., a prijedlog za ovrhu u predmetu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr- 3028/2017 podnesen 29. rujna 2017., nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su predmetnu ovrhu proglasili nedopuštenom zbog proteka zastarnog roka navedenog u čl. 233. st.

1. ZOO.

16. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u toč. I. izreke presude.

17. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju nije prihvaćen jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje parnice, a sve u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. ZPP te je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

Zagreb, 31. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.