REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

Đakovo, Trg dr. Franje Tuđmana 2

Poslovni broj: 3. P-191/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji Anđeli Bošković Rajković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. T., OIB: …, iz Đ., zastupane po punomoćniku J. J., odvjetniku iz Đ., protiv tuženika C. Z. d.o.o., OIB: …, Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, izvan ročišta, dana 31. kolovoza 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z. poslovni broj Ovrv-3888/2010 od 15. srpnja 2010. godine, određena općenito na imovini ovršenika.

II. Nalaže se tuženiku C. Z. d.o.o. Z., OIB: …, tužiteljici A. T. iz Đ., OIB: …, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 462,50 kn sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 31. kolovoza 2022. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu dana 24. lipnja 2022. godine podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u kojoj navodi da je po prijedlogu tuženika javni bilježnik M. J. iz Z. dana 15. srpnja 2010. godine donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3888/2010, kojim se određuje ovrha općenito na imovini tužiteljice kao ovršenika. Navedeno rješenje o ovrsi postalo je pravomoćno 4. listopada 2010. godine. Dana 13. rujna 2021. godine zaprimljen je u zavod zahtjev tuženika kao ovrhovoditelja za provedbu ustega na mirovini temeljem rješenja o ovrsi Ovrv- 388/2010. Tužiteljica je podnijela žalbu dana 11. listopada 2021. u kojem je istaknula prigovor zastare potraživanja, sukladno odredbi čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, jer je nastupila je zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Naime, tužiteljica smatra kako je nastupila zastara potraživanja, odnosno, da tuženik zbog proteka zastarnog roka od 10 godina od utvrđene pravomoćnosti i ovršnosti ne može osnovano zahtijevati provedbu ovrhe. Odredbom čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Odredbom čl. 233. st. 1. ZOO-a propisano je da sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili drugim nadležnim tijelom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. S obzirom da je od utvrđene pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave od 4. listopada 2010. godine rok od deset godina protekao s danom 4. listopada 2020. godine, to tuženik nije ovlašten zahtijevati provedbu ovrhe. Tužiteljica je zaključkom suda broj Ovr-600/2021-3 od 26. svibnja 2022. godine upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz žalbenog razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, radi čega tužiteljica predlaže donošenje presude sadržaja kao u izreci.

2. Tuženiku je tužba, sa svim prilozima i s pozivom na podnošenje pisanog odgovora na tužbu, uredno dostavljena 12. srpnja 2022. godine. Tuženik nije u danom mu roku od 30 dana podnio pisani odgovor na tužbu, iako je bio upozoren da će se ukoliko ne podnese odgovor na tužbu donijeti presuda zbog ogluhe.

3. Osim toga, osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a iste nisu u suprotnosti s dokazima koje je sama tužiteljica podnijela, niti s općepoznatim činjenicama, te ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženik bio spriječen opravdanim razlozima podnijeti odgovor na tužbu. Nadalje, tužbom je postavljen takav zahtjev kojim stranke mogu slobodno raspolagati.

4. Slijedom navedenog, sud je našao ispunjenim sve uvjete za donošenje presude zbog ogluhe, radi čega je temeljem čl. 284. st. 1., čl. 285. st. 2. i čl. 331.b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) odlučio kao u izreci.

5. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u postupku, pa joj je tuženik dužan naknaditi troškove. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, sukladno priloženom troškovniku, vrijednosti predmeta spora te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to trošak sastava tužbe 25 bodova (Tbr. 7/1), što uvećano za vrijednost boda i pripadajući PDV iznosi 312,50 kn. Tom je iznosu dodan i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu 50,00 kn i presudu zbog ogluhe 100,00 kn, radi čega je naloženo tuženiku tužiteljici naknaditi trošak u iznosu od 462,50 kn, kako je navedeno u točki II. izreke.

U Đakovu, dana 31. kolovoza 2022. godine

Sutkinja:

Anđela Bošković Rajković, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku