REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEK

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 6 Us I-16/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja A. K. iz O., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Z., kojeg zastupa dr.sc. I. M. službena osoba, radi utvrđivanja plaće, 31. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-120-02/21-02/02, URBROJ: 514-08-03-02-01/01-21-02 od 11. studenog 2021.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-120-02/21- 02/113, URBROJ: 514-08-03-02-01/05-21-02 od 22. rujna 2021. kao i rješenja o ispravku Ministarstva pravosuđa i uprave, KLASA: UP/I-120-02/21-02/113, URBROJ: 514-08-03-02-01/05-21-03 od 5. listopada 2021.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-120-02/21-02/02, URBROJ: 514-08-03-02-01/01-21-02 od 11. studenog 2021. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, KLASA: UP/I-120- 02/21-02/113, URBROJ: 514-08-03-02-01/05-21-02 od 22. rujna 2021., kojim je u toč. I. izreke tužitelju utvrđena plaća u visini umnoška koeficijenta za izračun plaće 4,55 i osnovice za obračun plaće sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a što za navršenu 41 godinu radnog staža iznosi 20 %; a u toč. 2. izreke određeno je da se plaća isplaćuje s danom 6. rujna 2021.

Rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave, KLASA: UP/I-120-02/21-02/113, URBROJ: 514-08-03-02-01/05-21-03 od 5. listopada 2021. ispravljena je točka 2. izreke navedenog rješenja od 22. rujna 2021., na način da se broj „6" zamjenjuje brojem „7", te da se u obrazloženju rješenja u odlomku 4. broj "23" zamjenjuje brojem "24".

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost predmetnog rješenja tuženika navodeći u bitnom da je u istome pogrešno primijenjen materijalni propis i to Zakon o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika koji nije meritoran za predmetnu situaciju. Navodi da je na temelju rješenja predsjednika Županijskog suda u Osijeku broj: 7 Su - 119/2013-3 zaključno s danom 6. rujna 2021. prestao obnašati dužnost suca u odjelu za predmete iz članka 21. Zakona o USKOK-u, te obzirom da je isto potvrđeno rješenjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj: 23 Su-260/2021-2, tužitelju je utvrđena plaća suca županijskog suda počev od 7. rujna 2021. Smatra nespornim da se plaća sudaca određuje množenjem osnovice za obračun plaće s koeficijentom određenog pravosudnog dužnosnika u ovom slučaju, sukladno članku 4. stavku 3. točki 7. b) Zakona o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika sa koeficijentom 4,55 za suce županijskih sudova. Nadalje navodi da je odlukom predsjednika Županijskog suda u Osijeku 8 Su-436/2021- 3 od 18. lipnja 2021. godine privremeno udaljen od obavljanja sudačke dužnosti jer je protiv tužitelja pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela iz članka 293. stavak 1. Kaznenog zakona, zbog čega smatra da nije mogao biti naknadno udaljen (i) za poslova suca u odjelu za predmete iz članka 21. Zakona o USKOK-u, obzirom da smatra kako od trenutka udaljenja od obavljanja sudačke dužnosti ne obavlja sudačku dužnost niti u jednoj vrsti sudskih predmeta pa tako niti u predmetima iz članka 21. Zakona o USKOK-u. Iz navedenoga proizlazi kako je privremeno udaljen sa svih poslova sudaca, te upravo sa tim danom miruju sva njegova prava, shodno čemu smatra pravno nemogućim da ga se kasnije udaljuje i sa obavljanja dužnosti suca u odjelu za predmete iz članka 21. Zakona o USKOK-u. Sukladno članku 75. stavak 2. Zakona o Državnom sudbenom vijeću za vrijeme privremenog udaljenja s dužnosti sudac ima pravo na jednu polovinu plaće. Iz navedenoga zaključuje kako sudac i za vrijeme udaljenja s dužnosti zadržava status suca, te mu nedvojbeno pripada pravo na jednu polovinu plaće, shodno čemu je bilo neosnovano dodatno umanjivati plaću koju je do tada ostvarivao, pravdajući istu ne obavljanjem dužnosti u predmetima iz članka 21. Zakona o USKOKU-u. Smatra da se raspored i radnopravni status sudaca ne može mijenjati za vrijeme privremenog udaljenja, obzirom da isto proizlazi iz odluke predsjednika Županijskog suda u Osijeku, te da je nezakonito za vrijeme privremenog udaljenja odlučivati o bilo kojim radno statusnim pravima. Smatra da se pobijano rješenje pogrešno zasniva na stavu da je odluka predsjednika Županijskog suda Osijeku broj: 7 Su - 119/2013-3 steklo svojstvo izvršnosti, i to iz razloga što je ista potvrđena rješenjem Visokog kaznenog suda. Iznosi razloge zbog kojih smatra da Visoki kazneni sud nije ni bio nadležan za odlučivanje o žalbi protiv navedenoga rješenja, koje sud neće iznositi jer nisu predmet ovog upravnog spora. Slijedom navedenoga predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje od 22. rujna 2021. i rješenje o ispravku prvostupanjskog rješenja od 5. listopada 2021.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod razloga iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik ističe da je predmet upravnog postupka, a ujedno i predmet ovog upravnog spora, donošenje rješenja o utvrđivanju elemenata za obračun plaće isključivo na temelju odredbe članka 9. stavka 3. Zakona o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika i među strankama u upravnom sporu nije sporno da su ti elementi ispravno utvrđeni. Sukladno rješenju predsjednika Županijskog suda u Osijeku broj: 7 Su-119/2013-3 od 7. rujna 2021. tužitelj prestaje, zaključno s danom 6. rujna 2021., obnašati dužnost suca u odjelu za predmete iz članka 21. Zakona o USKOK-u Županijskog suda u Osijeku. Povodom žalbe Visoki kazneni sud Republike Hrvatske donio je rješenje broj 23 Su-260/2021-2 od 4. listopada 2021. u kojem je navedeno da odlukom o privremenom udaljenju od obnašanja sudačke dužnosti nisu obuhvaćena cjelokupna statusna prava i obveze tužitelja kao suca, te sudac koji nije prošao sigurnosnu provjeru više ne može suditi u predmetima iz nadležnosti USKOK-a pa time za vrijeme trajanja privremenog udaljenja ne može ostvarivati ni uvećani koeficijent na plaću koji je utvrđen sucu koji postupa u predmetima iz te nadležnosti. Obzirom da je temeljem izvršnog rješenja predsjednika Županijskog suda u Osijeku broj: 7 Su-122/2013-3 tužitelj 7. rujna 2021. prestao obnašati dužnost suca određenog za postupanje u kaznenim predmetima korupcije i organiziranog kriminaliteta tuženik je, temeljem članka 9. stavak 1. Zakona o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika, donio rješenje kojim se imenovanom utvrđuje koeficijent plaće suca županijskog suda počevši od 7. rujna 2021. U pogledu navoda upućenih na pravilnost rješenja predsjednika Županijskog suda u Osijeku i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kojima je odlučeno o prestanku obnašanja dužnosti suca na određenim poslovima i poslovima koje će nadalje obavljati kao i na izmjenu godišnjeg rasporeda poslova u Županijskom sudu, smatra da se isti u konkretnom upravnom postupku u kojem je predmet utvrđivanje koeficijenta za isplatu plaće prema izvršnom rješenju donesenom u drugom postupku, ne mogu razmatrati, jer je meritum konkretnog upravnog postupka odlučivanje o koeficijentu za izračun plaće. Stoga smatra da tužitelj ne može koristiti pravo na pravni lijek u jednom postupku na način da ga upućuje protiv drugih akata koji su doneseni u postupcima gdje je tužitelj pravni lijek iskoristio. Ističe da je tužitelj 19. listopada 2021. podnio pravosudnoj inspekciji u Ministarstvu pravosuđa i uprave prijedlog za poništenje navedenih rješenja predsjednika Županijskog suda u Osijeku i rješenja predsjednika Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske te prijedlog za ukidanje ili izmjenu Godišnjeg rasporeda poslova Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: 5 Su-553/2020-14 od 21. rujna 2021., povodom kojih je postupak u tijeku. Slijedom navedenoga tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Sud je radi omogućavanja izjašnjavanja tužitelju dostavio odgovor na tužbu na očitovanje (7. ožujka 2022.), te tužitelj nije dostavio traženo očitovanje.

5. Budući da je u ovom upravnom sporu između stranaka sporna samo primjena prava, dok su činjenice nesporne te kako stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda RH, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS) upravni spor riješio bez održavanja rasprave.

6. Sud je izvršio uvid u sudski spis, spis ovoga suda poslovni broj Us I- 1385/2021 i spis upravnog postupka koji je dostavljen uz odgovor na tužbu, te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz spisa tuženika proizlazi da je odlukom predsjednika Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Su-436/2021-3 od 18. lipnja 2021. tužitelj privremeno udaljen od obavljanja sudačke dužnosti jer se protiv njega vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela iz članka 293. stavka 1. Kaznenog zakona.

8. Naime, godišnjim rasporedom poslova Županijskog suda u Osijeku tužitelj je prethodno bio raspoređen za suca u Odjelu za predmete iz članka 21. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (''Narodne novine'', br. 76/09., 116/10., 145/10., 57/11., 136/12., 148/13. i 70/17. – dalje: Zakon o USKOK- u). Također iz spisa proizlazi da je predsjednik Županijskog suda u Osijeku zatražio obnavljanje sigurnosne provjere za tužitelja, pri čemu je za tužitelja, nesporno, utvrđeno postojanje sigurnosnih zapreka iz članka 3. stavka 2. Zakona o sigurnosnim provjerama (''Narodne novine'', br. 85/08. i 86/12.), uslijed čega ne postoje zakonski uvjeti za obnašanje dužnosti suca u Odjelu za predmete iz članka 21. Zakona o USKOK-u.

9. Iz spisa tuženika nadalje proizlazi da je rešenjem predsjednika Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj: 23 Su-260/2021-2 od 4. listopada 2021. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja predsjednika Županijskog suda u Osijeku broj: 7 Su-119/2013-3 od 7. rujna 2021., kojim je odlučeno da tužitelju prestaje, zaključno s danom 6. rujna 2021., obnašanje dužnosti suca u Odjelu za predmete iz članka 21. Zakona o USKOK-u. Ujedno je odlučeno da tužitelj ima pravo na staž osiguranja u povećanom trajanju zaključno s danom 6. rujna 2021. U povodu izjavljene tužbe protiv navedenoga rješenja predsjednika Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj: 23 Su-260/2021-2 od 4. listopada 2021., ovaj sud je donio rješenje poslovni broj Us I-1385/2021-4 od 24. svibnja 2022. kojim je tužba odbačena primjenom odredbe članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a, obzirom da pobijano rješenje predsjednika Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 4. listopada 2021., kao ni rješenje predsjednika Županijskog suda u Osijeku od 7. rujna 2021., nemaju karakteristike pojedinačne odluke (upravnog akta) čija se zakonitost može ocjenjivati u postupku pred upravnim sudovima.

10. Odredbom članka 4. stavak 1. Zakona o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika ("Narodne novine" br. 10/99., 25/00., 1/01., 30/01., 59/01., 114/01., 116/01., 64/02., 153/02., 154/02., 17/04., 8/06., 142/06., 34/07., 134/07., 146/08., 155/08., 39/09., 155/09., 14/11., 154/11., 12/12., 143/12., 100/14., 147/14., 120/16., 16/19.) propisano je (a što je i nesporno) da se plaće sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika utvrđuju množenjem osnovice za obračun plaće s koeficijentom za određenog dužnosnika. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da se osnovica za obračun plaće sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika utvrđuje u visini od 4.710,595 kuna bruto. Stavkom 3. točka 7. a) navedenog članka propisano je da je koeficijent za izračun plaće sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika - suce županijskih sudova iz točke 6. a) ovoga članka određenih za postupanje u kaznenim predmetima korupcije i organiziranog kriminaliteta 5,70, dok je točkom 7. b) propisano da koeficijent za izračun plaće sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika - suce županijskih sudova iznosi 4,55.

11. Odredbom članka 9. Zakona o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika propisano je da rješenja o utvrđivanju plaće dužnosnika iz članka 4. i 5. ovoga Zakona donosi Ministarstvo pravosuđa (stavak 1.); Rješenja, odnosno akte o pravima iz članka 8. ovoga Zakona donosi čelnik pravosudnog tijela (stavak 2.); Protiv rješenja, odnosno akta iz stavka 1. i 2. ovoga članka može se podnijeti žalba Ministarstvu pravosuđa u roku od 15 dana od dana dostave (stavak 3.).

12. Odredbom članka 75. stavak 2. Zakona o Državnom sudbenom vijeću ("Narodne novine" br. 116/10., 57/11., 130/11., 13/13., 28/13., 82/15., 67/18., 126/19., 80/22.) propisano je da privremeno udaljenje može trajati do pravomoćnog okončanja stegovnog postupka, koji u tom slučaju Vijeće mora provesti u roku od dvije godine, a samo iznimno, zbog opravdanih razloga i u duljem roku odnosno najdulje do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka; stavkom 3. navedenog članka propisano je da za vrijeme privremenog udaljenja s dužnosti sudac ima pravo na jednu polovinu plaće; stavkom 4. navedenog članka propisano je da u slučaju oslobađajuće odluke u stegovnom ili kaznenom postupku odluka o privremenom udaljenju prestaje po sili zakona danom pravomoćnosti odluke, a u tom slučaju sudac ima pravo na isplatu razlike neisplaćene plaće za vrijeme trajanja posljedica odluke o udaljenju od obnašanja dužnosti.

13. Suprotno shvaćanju tužitelja u odnosu na istoga su tek donošenjem rješenja predsjednika Županijskog suda u Osijeku broj: 7 Su-119/2013-3 od 7. rujna 2021., ispunjeni uvjeti za donošenje prvostupanjskog rješenja KLASA: UP/I-120- 02/21-02/113, URBROJ: 514-08-03-02-01/05-21-02 od 22. rujna 2021. (kao i rješenja o ispravku Ministarstva pravosuđa i uprave, KLASA: UP/I-120-02/21-02/113, URBROJ: 514-08-03-02-01/05-21-03 od 5. listopada 2021.) o utvrđivanju plaće, po službenoj dužnosti, sukladno članku 9. Zakona o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika.

14. Sud ocjenjuje pravilnim i stav tuženika da tužitelju nije bilo moguće i nadalje kao privremeno udaljenom od obnašanja sudačke dužnosti, primjenom članka 75. stavak 2. Zakona o Državnom sudbenom vijeću isplaćivati i uvećani koeficijent za suce određene za postupanje u kaznenim predmetima korupcije i organiziranog kriminaliteta, obzirom na donošenje navedenog rješenja predsjednika Županijskog suda u Osijeku broj: 7 Su-119/2013-3 od 7. rujna 2021., pri čemu je donositelj rješenja u ovoj upravnoj stvari bio uvjetovan prethodnim donošenjem rješenja predsjednika Županijskog suda u Osijeku broj: 7 Su-119/2013-3 od 7. rujna 2021.

15. Stoga tužitelj svojim navodima nije dokazao osnovanost navoda o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te sud ne nalazi niti da bi osporavanim rješenjem tužitelju bilo povrijeđeno ustavno pravo na jednakost svih pred zakonom i pravo na rad.

16. Preostali tužbeni navodi nisu od utjecaja na odlučivanje u ovoj upravnoj stvari, te predmetom ovoga upravnog spora ne može biti preispitivanje nadležnosti predsjednika Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske za donošenje rješenja broj: 23 Su-260/2021-2 od 4. listopada 2021.

17. Sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja donio osporavanu odluku, pri čemu nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

18. Slijedom iznesenoga, sud osporavano rješenje ocjenjuje zakonitim, te je stoga primjenom odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci ove presude.

U Osijeku 31. kolovoza 2022.

Sutkinja

Blanka Sajter v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.