Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split

P-4108/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene Z. B. rođ. N.. pokojnog

M., iz S., O. 41, OIB:…, zastupane po punomoćnicima Vinku

Ljubičiću i Željku Vrdoljaku, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika-protutužitelja H. Š. d.o.o. Z., U. šuma podružnica S. iz S., K.

Z. 35, OIB:….., zbog činjenja i utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 08. srpnja 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 30. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku-protutužitelju H. šume d.o.o. Z., Uprava šuma podružnica Split da u roku od 15 dana demontira i ukloni montažni objekt – motrionicu koja se nalazi na nekretnini tužiteljice-protutužene Z. N., a koja u nalazu i mišljenju tj. skici vještaka geodeta Z. R. predstavlja lik omeđen slovima E-F-G-H iscrtan kosim linijama, površine 176m2, i smještena je na čest.zem.318/2 K.O. Stobreč (katastarske oznake čest.zem.2445/3), koja nekretnina je u istom nalazu i mišljenju tj. skici vještaka geodeta Zvonimira Rubića označena slovima ABCDEA i ukupne je površine 951 m2, kulture: pašnjak, te se ovlašćuje tužiteljicu-protutuženu Z. N., da putem treće osobe o trošku tuženika-

protutužitelja H. šume d.o.o. Z., U. šuma podružnica S. i sve

ukoliko isti tuženik-protutužitelj sam ne ukloni predmetni montažni objekt –motrionicu u ostavljenom mu roku, isti predmetni objekt – motrionicu ukloni.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja H. šume d.o.o. Z., U. šuma podružnica Split a koji glasi:

„1.Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj H. šume d.o.o. Z.,

U. šuma podružnica Split, isključivi vlasnik i posjednik dijela čestice zemljišta 318/2 K.O. Stobreč, površine 176m2, u naravi promatračnica i zemljište za redovitu uporabu zgrade, označene na skici lica mjesta, od 01. kolovoza 2011.g., sudskog vještaka Zvonimira Rubića, slovima E,F,G i H, šifrirano crno, koja skica čini sastavni dio ove presude, pa je isti, temeljem ove presude, ovlašten zatražiti i ishoditi uknjižbu vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama naslovnog suda na svoje ime, uz istodobno brisanje s imena tužiteljice-protutužene Z. N..

2.Nalaže se tužiteljici-protutuženoj Z. N. da plati tuženiku-

protutužitelju H. šumama d.o.o. Z., Uprava šuma podružnica Split,

troškove ovog postupka, prema odluci suda.“

III. Nalaže se tuženiku-protutužitelju H. šumama d.o.o. Z., U.

šuma podružnica S., da u roku od 15 dana isplati tužiteljici-protutuženoj Z. N. prouzročeni parnični trošak u iznosu od 43.782,50 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi od 13. svibnja 2009. tužiteljica Z. B. rođena N. je navela da je isključiva vlasnica i posjednica nekretnine označene kao čest.zem.318/2 ZU 553 KO Stobreč, koja ima katastarsku oznaku 2445/3 KO Stobreč i koja je smještena u Stobreču. U zemljišno-knjižnom izvatku piše da je ova nekretnina uknjižena i to na ime Z. N. pok M. za 2/3 dijela, te Z. B. rođene N. za 1/3 dijela no vjerojatno da neće biti sporno da se radi o istoj osobi. Tužiteljičino djevojačko prezime da je N. a bila je udana B., s

tim da je nakon razvoda sa suprugom povratila svoje prezime. Dopisom od 15. siječnja 2009. da se obratila tuženiku H. šumama d.o.o. Zagreb sa zahtjevom da isti ukloni objekt – motrionicu sa njene nekretnine, koja je postavljena, a prema navodima samog tuženika Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb još 1989. Dopisom od 04. veljače 2009. od nje da su zatraženi dodatni podaci o nekretnini na kojoj je postavljena predmetna motrionica i tužiteljica da je dana 12. veljače 2009. dostavila dodatne podatke tuženiku uz podnesak. S obzirom da se tuženik H. šume d.o.o. Z. oglušio na njeno traženje, ona da stoga traži od suda da nakon provedenog postupka bude donesena presuda kojom će se naložiti demontiranje i uklanjanje predmetnog montažnog objekta – motrionice smještene na k. č. z.318/1 KO Stobreč a koja nekretnina nosi kat. oznaku kao kat.čest.2445/3 KO Stobreč te da se njoj naknadi prouzročeni parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu a naročito u onom dijelu u kojem je navedeno tko su vlasnici i posjednici zemljišta na kojem se nalazi predmetna promatračnica, a to da su upravo H. šume d.o.o. Z., odnosno njihovi pravni prednici. Upravo oni da su vlasnici i posjednici predmetne promatračnice koju su izradili još 1984/85 godine i to na zemljištu s kojim se gospodarilo i koje je bilo u režimu opće narodne imovine odnosno društveno vlasništvo.

3. 07. ožujka 2011. kod ovog suda tuženik H. šume d.o.o. Z.,

U. šuma podružnica S. je podigao protutužbu tj. istakao protutužbeni zahtjev na način da je zatražio da se utvrdi kako je upravo on isključivi vlasnik i posjednik dijela čestice zemljišta 318/2 K.O. Stobreč, površine 176m2, u naravi promatračnice i zemljišta za redovitu uporabu zgrade, kao i da mu tužiteljica naknadi parnični trošak (u nastavku obrazloženja tuženika-protutužitelja nazivat će se skraćenim nazivom: Hrvatske šume d.o.o. Zagreb).

4. Obzirom da je u konkretnoj pravnoj stvari tuženik odnosno sada već tuženik

-protutužitelj H. šume d.o.o. Z., ustao protutužbom to je ista protutužba dobila novu poslovnu oznaku i broj i to baš Pst-290/11 pa je ista protutužba pripojena tužbi tužiteljice-protutužene Z. N. te je odlučeno da će se i o tužbi i o protutužbi odlučiti jedinstvenom odlukom a koja će nositi poslovnu oznaku i broj ovog suda

5. Tužiteljica-protutužena Z. N. svoj je tužbeni zahtjev uredila u podnesku što ga je sud zaprimio 04. listopada 2011. dok je tuženik-protutužitelj H. šume d.o.o. Z. svoj tužbeni zahtjev uredio u podnesku što ga je sud zaprimio 30. studenog 2011.

6. Postupajući po gore opisanoj pravnoj stvari Općinski je sud u Splitu dana 28. prosinca 2011. donio presudu pod poslovnim brojem P1-6788/09 na način da je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice protiv tužene a odbio protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja i ovog potonjeg osudio na plaćanje prouzročenog parničnog troška protivnoj strani. Po potpunoj i pravodobnoj žalbi tuženika-protutužitelja odlučivao je Županijski sud u Splitu dana 05. lipnja 2014. rješenjem pod brojem Gžst- 101/2012 na način da je ukinuo opisanu prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Nakon što je Općinski sud u Splitu ponovno raspravljao o predmetnoj pravnoj stvari, dana 13. ožujka 2015. pod poslovnom oznakom i brojem Pst-701/14 donosi novu presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene, odbija protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja i obvezuje tuženika-protutužitelja na plaćanje parničnog troška tužiteljici-protutuženoj. Pravodobnu i potpunu žalbu ulaže tuženik-protutužitelj no Županijski sud u Splitu 18. veljače 2016. pod poslovnom oznakom i brojem Gž-2714/15 donosi presudu kojom žalbu tuženika-protutužitelja odbija kao neosnovanu i potvrđuje prvostupanjsku presudu. Reviziju protiv opisane odluke ulaže tuženik-protutužitelj te o njoj odlučuje Vrhovni sud RH rješenjem od 19. svibnja 2021. pod poslovnom oznakom i brojem Rev-3018/2016-2 kojom ukida prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vraća na ponovno raspravljanje.

7. Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao ZK i povijesni izvadak za K.O. Stobreč, Z.U. 1684 od 13. siječnja 2009., izvadak iz katastra zemljišta od 05. veljače 2009. za k.č.2445/1 i 2445/3, zahtjev Z. N. upućen H.

šumama d.o.o. Z. 15. siječnja 2009., odgovor H. šuma d.o.o. Z. na

zahtjev Z. N. od 04. veljače 2009., podnesak H. šuma d.o.o. Z.

od 22. veljače 2009., izvadak iz zemljišne knjige od 26. studenog 1984., preris kat. plana od 28. studenog 1984., U. o izvođenju radova od 15. prosinca 1984., zapisnik o pregledu izvedenih radova od 03. srpnja 1985. Proveden je i dokaz očevidom na licu mjesta na dane 08. travnja 2011. i 26. svibnja 2011. te je pregledan pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju inž. Zvonimira Rubića od 02. kolovoza 2011. koji je ujedno i saslušan. Pregledane su i fotografije osmatračnice (njih ukupno četiri uz podnesak tužiteljice od 26. rujna 2014.), karticu osnovnog sredstva te su saslušani svjedoci B. P. i I. M..

8. Tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene Z. N. je osnovan.

9. Tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja H. šuma d.o.o. Zagreb nije osnovan. 10. Stranke su popisale parnični trošak.

11. U konkretnoj pravnoj stvari radi se o vlasničkoj tužbi kojom vlasnik čest.zem.318/2 K.O. Stobreč a koja je upisana u Z.U. 553 K.O. Stobreč traži da se ukloni montažni objekt-motrionica dok tuženik-protutužitelj H. šume d.o.o. Z. traži da se utvrdi da je on stekao pravo vlasništva na dijelu iste navedene nekretnine i to temeljem dosjelosti i građenjem.

12. Odredbom čl.161.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, nadalje u tekstu: ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari s tim da je odredbom čl.162. st.1. ZV-a propisano kako da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

13. Među strankama je sporno pitanje vlasništva.

14. Tužiteljica-protutužena Z. N. svoje pravo vlasništva dokazuje izvatkom iz zemljišnih knjiga za K.O. Stobreč, broja zemljišnoknjižnog uloška 31684 a za čest.zem.318/1, u naravi pašnjak. Tuženik-protutužitelj H. šume d.o.o. Z. pak tvrdi da je on isključivi vlasnik i posjednik dijela čestice zemljišta 318/2 KO Stobreč, površine 172 m2, a u naravi promatračnice i zemljišta za redovitu uporabu zgrade.

15. Tuženik-protutužitelj H. šume d.o.o. Z. tvrdi da je postao vlasnikom građenjem na tuđem ali i dosjelošću. Obzirom na takav stav tuženika- protutužitelja valja istaći kako je doista odredbom čl.21. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90) bilo propisano da se po samom zakonu pravo vlasništva stječe stvaranjem nove stvari, spajanjem, miješanjem, građenjem na tuđem zemljištu, odvajanjem plodova, dosjelošću, stjecanjem vlasništva od nevlasnika, okupacijom i u drugim slučajevima određenim zakonom. Odredbom pak čl.24.st.1. citiranog Zakona propisano je bilo da osoba koja može biti nositelj prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekt) na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva (graditelj) stječe pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski objekt a i na zemljište koje je neophodno za redovnu upotrebu toga građevinskog objekta, ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio.

16. T.-protutužitelj H. šume d.o.o. Zagreb tvrdi i isto dokazuje prikazom sklopljenog Ugovora o građenju sa poduzećem „Zanatlija“ da je još njegov prednik građenjem kojeg je poduzeo 1984. na 1985. stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine tužiteljice-protutužene Z. N. i to baš na onom dijelu i u površini na kojoj je motrionica napravljena kao građevinski objekt. Međutim, prednik tuženika- protutužitelja H. šuma d.o.o. Z., Š. gospodarstvo S. nije

pripadalo krugu osoba na koji se odnosi odredba čl.24.st.1.ranije spomenutog Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima. To stoga jer je riječ o društvenom poduzeću a tek je donošenjem Ustava Republike Hrvatske godine 1990. ukinuto društveno vlasništvo, uvedena jednovrsnost prava vlasništva i zapravo na taj način počeo dugotrajni proces pretvorbe društvenog vlasništva. Stoga, još se jednom ističe ova nepobitna činjenica, tuženik-protutužitelj Hrvatske šume d.o.o. Zagreb upravo obzirom da nije mogao biti nositelj prava vlasništva nije niti mogao steći pravo vlasništva građenjem na tuđem.

17. Međutim, tuženik-protutužitelj H. šume d.o.o. Z. poziva se i na to da je pravo vlasništva stekao dosjelošću zajedno sa svojim pravnim prednicima. O. pak valja skrenuti pozornost istom tuženiku-protutužitelju da pogrešno drži kako je stekao zakonit, istinit i pošten posjed jer da je motrionicu u Stobreču izgradio na čest.zem. 298 K.O. Stobreč koja je predstavljala društveno vlasništvo. U smislu dokazivanja svojih tvrdnji tuženik-protutužitelj Hrvatske šume d.o.o. Zagreb na ovu je okolnost priložio izvadak iz zemljišnih knjiga iz kojih se vidi da je na zemljišno- knjižnom ulošku 204 K.O. Stobreč na čest. zem. 298. kao vlasnik bio upisan „odlomak općine Stobreč“ dakle, nekretnina koja se navodi u opisanom izvatku iz zemljišnih knjiga doista bi bila društveno vlasništvo.

18. Stranke su, međutim, suglasno predložile da sud pregleda i povijesni izvadak predmetne nekretnine što je sud i učinio te je čak štoviše za potrebe spisa dao preslikati i priklopiti spisu cjelokupni povijesni izvadak za predmetnu nekretninu iz kojeg povijesnog izvatka jasno proizlazi kako je predmetna nekretnina oduvijek bila upisana u zemljišno-knjižni uložak, Katastarske općine Stobreč broj 553 (broj ZK uloška je 553.). Pod rednim brojem 5 bilježi se tako predmetna nekretnina koja u naravi predstavlja pašnjak i to kao čest.zem.318/2. Prateći upise vezane uz ovu nekretninu bilježi se da je ista dana 27. lipnja 1959. pripisana u ovaj uložak otpisom iz zemljišno-knjižnog uloška broj 206. Slijedeća promjena vezana uz predmetnu nekretninu izvršena je u postupku koji se vodio kod zemljišno- knjižnog odjela Općinskog suda u Splitu broj Z-1552/88 kada je na temelju prijavnog lista Zavoda za izmjeru zemljišta evidentirana površina predmetne nekretnine. Dana 16. srpnja 2002. na temelju prijavnog lista „Geodet“ odobrenog od Ureda za katastarsko geodetske poslove Split u zemljišnim je knjigama evidentirana dioba predmetne čestice u podčestice 318/2, 318/3 i318/4 s tim da je 29. srpnja 2002. izvršen otpis čest.zem.318/3 i 318/4 i prenesene su u novi zemljišno-knjižni uložak. Promatrajući povijesnu vlastovnicu predmetne nekretnine u povijesnom izvatku za navesti je kako je ista bila upisana vlasništvom M. N. pok. I. iz S. još 1959. da bi nakon toga temeljem rješenja o nasljeđivanju 13. listopada 2003. izvršen upis prava vlasništva sa imena I. N. a upisane su kao vlasnice K. N.,

K. N. i Z. B..

19. Dakle, pregledom povijesnog izvatka predmetne nekretnine u potpunosti se ukazalo da tuženik-protutužitelj H. šume d.o.o. Z. potpuno pogrešno smatra kako je mogao steći pravo vlasništva dosjelošću, vežući i označavajući svoj posjed zakonitim, istinitim i poštenim jer proizlazi iz prava posjedovanja pravnih prednika na društvenom vlasništvu. Predmetna nekretnina nije, kako to pogrešno drži tuženik-protutužitelj Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, nikada bila niti je proizišla iz nekretnine čest.zem.298 upisane u ZU 204, primjerice cijepanjem ili miješanjem, jer je, kao što je to u prednjem pasusu navedeno ista proizišla iz otpisa nekretnine upisan u ZU 206 s tim da je i u tadašnjem upisa nosila istu oznaku čest.zem.

20. Polazeći od zauzetog motrišta Županijskog suda u Splitu iz odluke pod br. Gžst-101/2012 kao i upute suda višeg stupnja, krucijalno pitanje u ovom sporu jest tko je vlasnik spornog dijela nekretnine koja nosi oznaku čest.zem.318/2 K.O. Stobreč, točnije je li to tužiteljica koja svoje pravo dokazuje činjenicom upisa u zemljišne knjige ili je pak to tuženik koji se poziva na originarne načine stjecanja vlasništva: dosjelost i građenje.

21. Prema iskazima saslušanih svjedoka I. M. i B. P.

kao i prikupljene relevantne dokumentacije proizlazi da je tuženik-protutužitelj osmatračnicu izgradio negdje 1985. s tim da se ona doista može smatrati ne građevinom već montažnim objektom bez obzira što pojedini njezini dijelovi su građeni od betona. Isto tako proizlazi da ostatak predmetne nekretnine nije obrađivan, tuženik-protutužitelj njime nije gospodario, jer tako proizlazi i iz kartice osnovnog sredstva gdje se „osmatračnica od željeza“, kako je osnovno sredstvo zavedeno u službenim dokumentima i karticama osnovnih sredstava tuženika- protutužitelja, spominje tek amortizacija kao i plaćena električna energija (obračun potrošene električne energije obračunskog mjesta u Splitu, Ivankova bb). Naprijed navedeno znači da je tuženik-protutužitelj gospodario tek dijelom te nekretnine za koju sada pokušava ustvrditi da je vlasništvo stekao temeljem dosjelosti i građenja a pozivajući se na odredbu čl.226. Zakona o udruženom radu („Službeni list SRFJ“ broj 53/76,8/78,85/87 i 11/88, nadalje u tekstu ZUR). Tom je zakonskom odredbom bila propisana mogućnost stjecanja društvenog vlasništva pod daleko blažim pretpostavkama nego li po ustanovi dosjelosti. Tako je odredbom čl.226.st.1. ZUR-a bilo propisano da se u slučaju ako je nekretnina postala društveno vlasništvo bez pravne osnove njezine vraćanje može zahtijevati u roku od 5 godina počev od dana saznanja, najkasnije u roku od 10 godina. Županijski sud u Splitu u svojoj navedenoj odluci Gžst-101/12 nadalje navodi da je u pitanju originalna osnova stjecanja društvenog vlasništva već na temelju same činjenice da je nekretnina bila u posjedu društveno pravne osobe, u određenom vremenu, pa i kad je ta osoba bila nesavjesni posjednik, a vlasnik nije zahtijevao vraćanje posjeda u subjektivnom roku od 5 godina, odnosno objektivnom roku od 10 godina.

22. Međutim, prema motrištu ovog suda ustanova iz čl.226. ZUR-a ima samo neke sličnosti sa ustanovom dosjelosti ali se od nje bitno razlike, ne samo po kratkim rokovima, već i u prvom redu po tome što je ZUR propisao da nekretnina prelazi iz privatno u društveno vlasništvo na temelju bilo kakvog posjeda. Međutim pitanje je svih pitanja, jesu li te odredbe ZUR-a bile suprotne odredbama Ustavu SFRJ koje je štitilo pravo vlasništva. Nekretnine na kojima je postojalo pravo vlasništva po upravo navedenom Ustavu SFRJ mogle su se eksproprirati uz pravičnu naknadu ili se to pravo moglo ograničiti „ako je to zahtijevao opći interes utvrđen na osnovu zakona“ (čl.82.st.1.). Promatrano u svjetlu zakonskih propisa od 1990. pa nadalje, poglavito onih odredbi koje su se ticale i odnosile Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, ali i odredbi drugih zakona koji su regulirali pretvorbu društvenog vlasništva kao i postupak denacionalizacije, dodatno valja kazati da takav prijelaz vlasništva sukladno navedenim zakonskim odredbama, osim što je bila protuustavna bila je u suprotnosti i sa samim zakonskim odredbama pa čak i Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima. Drugim riječima rečeno, ukoliko bi se prihvatio protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja na djelu bi bila nova nacionalizacija koja dakle, nije provedena 1985. kada je osmatračnica građena već se provodi retroaktivno, odnosno bi se provodilo. Sukladno propisima koji su izrijekom izvršili denacionalizaciju za taj bi slučaj bila izvršena nacionalizacija dakle, nešto u potpunoj protivnosti. Stoga ovaj sud smatra da je pravo vlasništvo nezastarivo pa tako ne zastarijeva ni zahtjev za zaštitu prava vlasništva predajom u posjed (rei vindicatio). Kada se prednjem pribroji činjenica da predmetna nekretnina nije u elaboratu o pretvorbi ušla u rješenje o pretvorbi kao vlasništvo tuženika - protutužitelja jasno je da ni sam tuženik-protutužitelj nije računao s tim da bi ova nekretnina bila, na bilo koji način, njegovo vlasništvo. Moglo bi se reći da se tuženik - protutužitelj od 1985.g. pa na ovamo poslužio tužiteljičinom nekretninom u jednom malom dijelu, za opće je dobro jer osmatračnica služi i služila je za osmatranje od opasnosti od požara u naseljenom dijelu ove katastarske općine dakle, u građevinskoj zoni. Međutim, tuženik-protutužitelj nikada nije donio nikakav akt, glede, pa makar i dijela ove predmetne nekretnine, jer jedino u tom slučaju, kad već tužiteljici-protutuženoj taj dio nekretnine nije ekspropriran uz pravičnu naknadu, a što je nesumnjivo tijekom postupka utvrđeno da se nije dogodilo, je pravo mogao steći ako je to zahtijevao opći interes do čega se moralo doći utvrđenjem po osnovi zakonskog propisa.

23. Iz svega naprijed navedenog jasno dakle, proizlazi da je tužiteljica- protutužena Z. N. jedina stvarna ali i pravna vlasnica predmetne nekretnine koja može svakodobno, kao što je to ona i napravila podizanjem tužbe od 13. svibnja 2009., zatražiti od bilo koga tko makar djelomično, kao što je to tuženik-protutužitelj H. šume d.o.o. Zagreb, drži u posjedu njezino vlasništvo odnosno dio njezine nekretnine tj. nekretnine koja je u njezinom vlasništvu. Isto tako je iz svega navedeno jasno vidljivo da tuženik-protutužitelj Hrvatske šume d.o.o. Zagreb nije mogao niti dosjelošću a niti građenjem na tuđem steći pravo vlasništva na dijelu nekretnine koja je i po nespornom priznanju tuženika-protutužitelja Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb, vlasništvo tužiteljice-protutužene Z. N.. Naravno, ovdje je važno napomenuti da je nesporno priznanje na koje sud ukazuje u prethodnoj rečenici od strane tuženika-protutužitelja Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb proizišlo iz njegove konkludentne radnje, a to je suprotstavljanje protutužbenog zahtjeva tužbenom zahtjevu tužiteljice-protutužene Z. N..

24. Mada kod svega naprijed navedenog nije od odlučnog značaja, sud ipak drži nužnim napomenuti kako je Zakonom o prometu zemljišta i zgrada („Službeni list SFRJ“ broj 26/54, 19/55, 30/62, 53/62, 43/65, 57/65 i 17/67) i to baš čl.5.st.2. bilo propisano da društveno političke organizacije i udruženja građana mogu, u skladu sa zakonom, stjecati zemljišta na koja može postojati pravo vlasništva a koja su im potrebna radi ostvarivanja njihovih zadataka, kao i otuđivati zemljišta na kojima imaju pravo vlasništva. U pogledu stjecanja i otuđivanja poslovnih zgrada od strane društveno političkih organizacija i udruženja građana važile su odredbe Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, dok je u pogledu stjecanja i otuđivanja stambenih zgrada valjalo primjenjivati odredbe Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada (st.3. navedenog čl.5. Zakona o prometu zemljišta i zgrada). St.1. ovog članka citiranog Zakona propisivao je da je promet zemljišta i zgrada na kojima postoji pravo vlasništva slobodan između građana, između građanskih pravnih osoba i između jednih i drugih. Upravo ova odredba citiranog Zakona još jednom ukazuje na činjenicu da nesporno tuženik-protutužitelj Hrvatske šume d.o.o. Zagreb nije mogao biti u krugu osoba iz odredbe čl.24.Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (ovo glede postavljenog zahtjeva za stjecanje prava vlasništva na temelju građenja).

25. Među strankama je u postupku postojala dvojba oko toga predstavlja li predmetni objekt kojeg je dao izgraditi tuženik-protutužitelj temeljem Ugovora o građenju od 15. prosinca 1984., građevinski objekt ili pak montažni objekt pa sud smatra potrebnim skrenuti pozornost kako predmetni objekt jest montažni objekt, odnosno on se u naravi sastoji od dva dijela, a u što se sud uvjerio kada je obavio očevid na licu mjesta dana 26. svibnja 2011. Te prigode zabilježeno je da se na predmetnoj nekretnini nalazi betonski podest koji na sebi ima zaštitnu ogradu i postavljene jedinice klime, a na njega je pak postavljen montažni objekt, sama osmatračnica, što se sve jasno vidi iz fotografije koju je na licu mjesta sačinio sudski vještak za geodeziju Zvonimir Rubić. Ističe se da promatračnica, motrionica ukupno zaprema 176 m2 obzirom da je to pozicija po kotama E-F-G-H kako je to iscrtao na svojoj skici. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Zvonimira Rubića sud je pak prihvatio u cijelosti kao stručan i vjerodostojan u dijelu koji se odnosi na identifikaciju čestice, što je i bio cilj izvođenja ovog dokaza te ga niti jedna od stranaka nisu uspjele dovesti u sumnju.

26. Navodni prijenos vlasništva nekretnine koja je predmet ovog postupka, čije utvrđenje tuženik-protutužitelj sada traži ovom protutužbom, dogodio se dakle tijekom razdoblja posjeda bez pravnog osnova (sine titulo), automatski, po dovršetku postavljanja montažne kućice-osmatračnice. Takvo neprihvatljivo postupanje promatrano je u predmetu Europskog suda za ljudska prava broj: 24638/94 (Predmet Carbonara i Ventura protiv Italije), kada je taj Sud kazao kako se takvo miješanje može opisati samo kao proizvoljno i stoga nije sukladno članku 1. Protokola br. 1. koji propisuje:

"Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni." Prvi i najvažniji zahtjev članka 1. Protokola br. 1. je da svako miješanje javne vlasti u mirno uživanje vlasništva treba biti zakonito. Vladavina prava, jedno od temeljnih načela demokratskog društva, sastavni je dio svih članaka Konvencije i povlači za sobom dužnost države ili druge javne vlasti poštivati sudske naloge ili odluke koje su donesene na njenu štetu (poštivanje zahtjeva zakonitosti).

Upravo su sve navedeno razlozi zbog kojih ovaj sud smatra da je zahtjev tužiteljice osnovan, a protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja neosnovan.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. ZPP-a, dok je visina određena pozivom na Tbr.7.st.1.toč.1.Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09) i kod vrijednosti predmeta spora od 101.000,00 kn. Tužiteljici- protutuženoj Zeini Ninčević parnični je trošak priznat za: sastav tužbe, sastav obrazloženog podneska od 03. listopada 2011. te pristupe i zastupanja na ročištima za glavnu raspravu na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi (02. veljače, 26. svibnja, 27. listopada i 13. prosinca 2011.,21. studenog 2014., 10. veljače i 03. ožujka 2015. te 26. svibnja i 08. srpnja 2022. – svaka radnja po 250 bodova kao i za pristupe na ročišta odgođena bez raspravljanja (12. listopada i 17. studenog 2010., 20. siječnja i 08. travnja 2011.) – svako po 62,5 bodova i pristup na jedno ročište na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima 22. prosinca 2014. – 125 bodova. Ukupan zbir od 3.125 bodova pomnožen je sa iznosom od 10,00 kn koliko iznosi vrijednost jednoga boda a potom je dobiveni iznos od 31.250,00 kn uvećan još za 25% PDV-a ili iznos od 7.812,50 kn, iznos od 2.000,00 kn na ime plaćenog predujma u gotovu novcu za izvođenje dokaza geodetskim vještačenjem te izlazak sudske komisije na lice mjesta i iznose od po 1.360,00 kn na ime sudskih pristojbi na tužbu i sudsku odluku tj. presudu. Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je iznos ukupnog parničnog troška što ga je tužiteljica-protutužena Zeina Ninčević, kao stranka koja je u postupku u cijelosti uspjela, popisala i što ga joj je sud priznao a kojeg će joj tuženik-protutužitelj Hrvatske šume d.o.o. Zagreb platiti, kao stranka koja je postupak u cijelosti izgubila, sve u iznosu od 43.782,50 kn. 27. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu, 30. kolovoza 2022.

S U D A C

Dunja Ljubičić

Pravna pouka: Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe Županijskom sudu u Splitu, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka.

DNA: - pun. tužiteljice-protutužene

- tuženiku - protutužitelju

- u spis