Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1262/22-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica Ana Buklijaš, u pravnoj stvari tužitelja Z. H. d.o.o., Podružnica Č., Z., OIB: ..., zastupanog po opunomoćenici D. H. Ž., odvjetnici u O. društvu H. & P. d.o.o. u Z., protiv tuženika P. M., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica S. Ž., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Povrv- 4712/21-11 od 09. lipnja 2022. godine, dana 31. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja, preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Povrv-4712/21-11 od 9. lipnja 2022. pobijanom dijelu pod točkama I, III i IV izreke, i sudi:

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u Z., M. J. poslovni broj Ovrv-15077/21 od 28. travnja 2021. kojim je naloženo tuženiku P. M. isplatiti tužitelju Z. H. d.o.o., Podružnica Č. iznos od 99,06 kuna, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 49,53 kuna od 16. ožujka 2020. do isplate,

- 49,53 kuna od 16. travnja 2020. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3% poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.275,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 800,00 kuna teku počevši od 09. lipnja 2022. godine, a na iznos od 475,00 kuna počevši od 31. kolovoza 2022. godine, sve do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi polugodištu za tri postotna poena.

III.Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. J. u Z. poslovni broj Ovrv-15077/21 od 28. travnja 2021. godine kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 99,06 kuna sa zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos teku kako je to pobliže naznačeno pod točkom I. izreke, te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Točkom II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u Z. M.. J. poslovni broj Ovrv- 15077/21 od 28. travnja 2021. godine kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 353,08 kuna te je utvrđeno da je u tom dijelu tužbeni zahtjev povučen. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova. Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 kuna sa zateznim kamatama od 9. lipnja 2022. do isplate. Točkom V. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova preko dosuđenog iznosa.

2. Protiv citirane presude, i to, prema sadržaju žalbe, odluka pod točkama I, III i IV izreke žali se tužitelj, pobijajući istu zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01. 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine.

3. Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja osporavajući žalbene navode s prijedlogom da se ista odbije i potvrdi prvostupanjska odluka.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime neplaćenih računa za pružene usluge odvoza komunalnog otpada isplati iznos od 99,06 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, radi čega se presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

7. Odredbom članka 30. stavak 1. i 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj: 94/13, 73/17 i 14/19; u daljnjem tekstu: ZOGO) propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

7.1. Člankom 33. stavak 1. ZOGO-a propisano je da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona na način kojim se osigurava primjena načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama ovoga Zakona, uredbe iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona i odluke iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona. Davatelj usluge dužan je korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona. (stavak 2.) Stavkom 3. propisano je da je davatelj usluge dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada iz stavka 2. ovoga članka.

7.2.Prema čl. 19. Općih uvjeta poslovanja s korisnicima s izmjenama i dopunama, korisnici usluge koji stanuju u ulicama u kojima davatelj usluge iz tehničkih razloga ne može prolaziti sa svojim vozilima dužni su otpad odložiti na mjesto koje odredi davatelj usluge.

8. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja i donio pobijanu presudu ocjenjujući da tužitelj nije dokazao da je obavio predmetne usluge prema tuženiku, točnije, da je odvozio otpad s predmetne nekretnine, zaključujući da stoga na strani tuženika ne postoji obveza podmirenja tražene naknade, nakon što je utvrdio:

- da je predmet spora u ovoj fazi postupka zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 99,06 kuna na ime troškova za pruženu komunalnu uslugu odvoza komunalnog otpada stambenom prostoru u Z., Š. K. 99, sistemski broj objekta ... za razdoblje od srpnja 2019. do ožujka 2020. godine;

- da je iz izvoda iz poslovnih knjiga, prijepisa posjedovnog lista, izvoda iz evidencije tužitelja, matičnih evidencija-Podaci o naknadama, pregleda obveznika na objektu, matičnih evidencija-bilješke i prijepisa računa utvrđeno da je kao korisnik tužitelja u utuženom razdoblju bio zaveden tuženik kao vlasnik za sistemski broj objekta 11613500 za stambeni prostor na adresi Š. K. 99, Z. sa zaduženim spremnikom od 80 litara, za koji postoji nepodmireno dugovanje za razdoblje od srpnja 2019. do ožujka 2020. u ukupnom iznosu od 445,77 kuna;

- da tužitelj na području Grada Z. obavlja djelatnost javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i postupak odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada;

- da je tuženik upisan kao posjednik predmetnog stambenog prostora, te korisnik usluga tužitelja;

- da je tužitelj bio ovlašten sukladno propisima otpad proizveden na predmetnoj nekretnini odvoziti s druge adrese iz tehničkih razloga za koje isti nije odgovoran.

9. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nalazi bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tužitelj, jer su razlozi o odlučnim činjenicama proturječni sadržaju spisa predmeta.

10. No, unatoč ukazanoj procesnoj povredi, ovaj drugostupanjski sud je, temeljem ovlaštenja iz odredbe članka 373. a ZPP utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava i izvedenih dokaza koji prileže spisu, te je pravilnom primjenom materijalnog prava na temelju tako utvrđenih činjenica, uvažavanjem žalbe tužitelja, odlučio o osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva, odnosno, održavanju platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi na snazi.

11. Na zajedničkom sastanku predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 4. prosinca 2017. godine u Z., zauzeto pravno shvaćanje prema kojem u situaciji kada je tuženik prigovorio i dokazao da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio, treba uvažiti prigovor i odbiti tužbeni zahtjev jer se prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo „onečišćivač plaća“ - proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.

12. Dakle, u okolnostima kada tuženik ističe prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao što je to u konkretnom slučaju, na tuženiku je bio teret dokaza da uslugu odvoza otpada nije koristio, odnosno, da mu tužitelj tu uslugu nije isporučio.

13. Naime, tužitelj je prijedlog za ovrhu, odnosno, u ovom stadiju postupka tužbu, zasnovao na tvrdnji da prema tuženiku ima novčanu tražbinu kao naknadu za usluge odvoza komunalnog pružene u razdoblju od kolovoza 2019. to travnja 2020. godine, koje se odnose na objekt anagrafske oznake Š. K. 99, što je dokumentirao izvodom iz poslovnih knjiga.

14. U navedenoj relevantnoj činjeničnoj situaciji, kod nesporne činjenice da tražbina tužitelja predstavlja naknadu za pružanje usluga prikupljanja, odvoženja i zbrinjavanja komunalnog otpada u spornom razdoblju koju pruža tužitelj kao javnu uslugu i kao ovlaštena pravna osoba, sukladno naprijed citiranom pravnom zaključku, tuženik je bio dužan dokazati da mu tužitelj nije pružio naknadu za koju traži uslugu.

15. Kako iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da tuženik takvu tvrdnji nije dokazao, s obzirom na utvrđenje da je upravo tuženik posjednik nekretnine na koju se odnose usluge i time korisnik usluge tužitelja u smislu odredba članka 30. stavka 5. ZOGO-a, tuženik je u obvezi u tužitelju isplatiti naknadu koju zahtijeva tužitelj, a čija visina u ovom stadiju postupka nije sporna.

16. Stoga, pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe članka 373. a ZPP-a, žalbu tužitelja valjalo je uvažiti, pobijanu presudu preinačiti te platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu radi isplate iznosa od 99,06 kuna s pripadajućim kamatama održati na snazi, sukladno odredbama članka 451. stavka 3. ZPP-a.

17. Kako je prvostupanjska presuda preinačena trebalo je na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a, u svezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka.

18. Kako je tužitelj uspio u postupku, temeljem odredbe čl. 154. st. 1.ZPP-a, istom je, sve temeljem odredbe Tbr. 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine”, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa), obzirom na vrijednost predmeta spora, valjalo je priznati naknadu troška u iznosu od 625,00 kuna na ime jedinstvene nagrade iz Tbr. 7. točka 8. Tarife, trošak ovršnog postupka u visini javnobilježničke nagrade sa PDV-om, ukupno 75,00 kuna, za sastav žalbe 30 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 300,00 kuna, te uvećano za vrijednost PDV-a od 25% u iznosu od 375,00 kn, što daje ukupni iznos troška od 1.075,00 kuna. Također, tužitelju valja priznati trošak sudske pristojbe na presudu u visini od 100,00 kuna i pristojbe za žalbu u iznosu od 100,00 kuna, što daje ukupni trošak tužitelja u parničnom postupku u visini od 1.275,00 kn.

19. Stoga, valjalo je, temeljem odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a, u svezi odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 467. ZPP-a, odlučiti kao u izreci.

20. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer se ne radi o trošku koji je bio nužan za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Splitu, 31. kolovoza 2022.

Sutkinja:

Tihana Pivac, v. r.