REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3002/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Trogira, T., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik B. I., odvjetnik u S., protiv tuženica: 1. P. R., K., OIB … i 2. E. B., T., OIB … , koje koju zastupa punomoćnik A. I., odvjetnik u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2155/2020-2 od 17. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P- 6312/2015-40 od 24. veljače 2020., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2022.

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženica odbacuje se kao nedopušten.

II. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženice su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu tri pitanja za koja smatraju da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

2. U odgovoru na taj prijedlog tužitelj je predložio ovom revizijskom sudu da ga odbaci i tuženice obveže da mu nadoknade trošak sastava toga podneska.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4. Prvim postavljenim pitanjem tuženice problematiziraju to kako su nižestupanjski sudovi ocijenili određeni dokaz i tako utvrdili da je tužiteljev posjed samostalan te je pitanje formulirano tako da se od revizijskoga suda traži da odgovori je li takva ocjena dokaza valjana. Odgovor na takvo pitanje vezano za konkretni slučaj ne može biti takav da se njime može osigurati jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni pa se ne radi o pitanju u smislu odredaba čl. 385. st. 1. odnosno čl. 385.a st. 1. ZPP.

5. Isto vrijedi i za drugo postavljeno pitanje kojim tuženice zahtijevaju da se revizijski sud izjasni o tome ukazuju li određene činjenice, kako ih one smatraju utvrđenima, na nepoštenje tužiteljeva posjeda.

6. Trećim postavljenim pitanjem tuženice problematiziraju pravilnost primjene odredbe čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) u vezi s potrebnim dvostrukim vremenom posjedovanja u odnosu na ono propisano odredbama st. 2. i 3. toga članka. Od ovoga pak pitanja ne ovisi odluka u sporu jer se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je u vlasništvu osoba navedenih u čl. 159. st. 4. ZV.

7. Zato je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u t. I. izreke.

8. Tužitelju nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (t. II. izreke) jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 31. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.