Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-127/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća, te Ivana Turudića, univ.spec. crim. i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. P. i drugih zbog kaznenih djela iz članka 227. stavak 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Sisku broj K-16/2019. u sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog D. C., branitelja optuženog A. P., odvjetnika D. K.te branitelja optuženog D. C., odvjetnika M. G.i odvjetnika dr.sc. Z. Z.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi A. P. za kazneno djelo iz članka 227. stavak 6. u vezi stavka 1. i 2. KZ/11. zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 227. stavak 6. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.

II U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika te u cijelosti žalbe optuženih A. P. i D. C. odbijaju se kao neosnovane te se u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom Županijskog suda u Sisku optuženi A. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u članku 227. stavak 6. u vezi stavka 1.i 2. KZ/11., a optuženi D. C. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u članku 227. stavak 4. u vezi stavka 1. KZ/11. kako je to činjenično i pravno pobliže opisano u izreci te presude.

1.1. Na temelju članka 227. stavak 6. KZ/11. optuženi A. P. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine te mu je temeljem članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće se izvršiti ukoliko optuženik u roku od 4 (četiri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Temeljem članka 227. stavak 4. KZ/11. optuženi D. C. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine te mu je temeljem članka 72. KZ/11. izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 2 (dvije) godine dulje od izrečene kazne zatvora, a počinje teći od dana izvršnosti presude.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom D. C. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u trajanju od 17 dana od 22. srpnja 2015. do 7. kolovoza 2015., dok će se optuženom A. P. u slučaju opoziva uvjetne osude uračunati 1 dan proveden na zadržavanju u pritvoru 22. srpnja 2015.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.-dalje: ZKP/08.) optuženom A. P. i optuženom D. C. naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1., 6. i 7. ZKP/08. u paušalnom iznosu od po 1.000,00 kuna svaki te troškove sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 3.250,00 kuna, prometnog vještačenja u iznosu od 5.475,00 kuna, toksikološkog vještačenja u iznosu od 688,00 kuna, troškove svjedoka u iznosu 600,00 kuna i troškove očevida u iznosu od 1.901,60 kuna što ukupno iznosi 11.914,60 kuna, te im se nalaže da svaki plati iznos od po 5.957,30 kuna, a optuženi D. C. i troškove sudskog tumača u iznosu od 1.410,00 kuna te troškove postavljenog branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 1.125,00 kuna koje troškove su dužni platiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, te nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećenika koji će biti određeni posebnim rješenjem po dostavi troškovnika i pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žale se sve stranke.

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o uvjetnoj osudi i kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženom A. P. izrekne bezuvjetna kazna zatvora, a optuženom D. C. kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.

2.2. Optuženi A. P. se žali po branitelju D. K., odvjetniku iz S., iz svih žalbenih osnova i predlaže da se optuženik oslobodi optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se izrekne blaža uvjetna osuda, a zatražena je i obavijest o sjednici vijeća.

2.3. Optuženi D. C. žali se po branitelju M. G., odvjetniku iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o izrečenoj sigurnosnoj mjeri. Nadalje, iz istih žalbenih razloga žali se i po branitelju dr.sc. T. Z., odvjetniku u Z., te će se obje žalbe razmatrati kao jedinstvena žalba optuženika, a zatražena je i obavijest o sjednici vijeća.

3. Odgovore na žalbe oba optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se te žalbe odbiju kao neosnovane.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženog C. i njegovih branitelja, odvjetnika M. G. i T. Z. te branitelja optuženog P., odvjetnika D. K.a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske i optuženog P. koji nisu pristupili, a dostava obavijesti o sjednici vijeća je bila uredno iskazana, u skladu s odredbom članka 475. stavak 1. ZKP/08.

6. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana dok žalbe optuženika nisu osnovane.

7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08. optuženi A. P. najprije parafrazira dio odredbe tog članka, da bi zatim detaljno analizirao činjenični opis djela smatrajući da se pogrešno uzročno- posljedična veza stavlja u ''kontakt s optuženi P. jer se u činjeničnom opisu smrt oštećenika prikazuje samo u odnosu na vozilo optuženog C. te ističe da iz činjeničnog opisa djela ne proizlazi neprekinuti niz događanja gdje je smrt posljedica propusta oboje optuženika već isključivo optuženog C.. Međutim, suprotnom citiranim žalbenim navodima, činjenični opis djela sadrži sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela za koje je optuženi P. proglašen krivim, a sam događaj logički i vremenski je činjeničnim opisom prikazan na način kako se i dogodio pa su prvo opisane radnje optuženog P. uslijed čega je došlo do odvajanja lake prikolice od automobila u kojem su se nalazile oštećenice, a zatim radnje optuženog C. koji je svojim vozilom udario u zadnji dio prevrnute lake prikolice i u daljnjem zanašanju udario i u osobno vozilo oštećenica uslijed čega su one smrtno stradale, pa izreka presude nije nerazumljiva niti je proturječna sama sebi ili razlozima presude.

7.1. Nadalje, optuženi C., žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, upire na povrede iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., također najprije parafrazira odredbu tog članka, da bi zatim prigovorio da je zaključak prvostupanjskog suda suprotan nalazu i mišljenju prometnog vještaka. Na taj način optuženik u okviru te žalbene osnove u stvari ističe žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, prvostupanjski sud je vjerodostojno iznio nalaz i mišljenje prometnog vještaka, dajući ocjenu tog i svih ostalih provedenih dokaza, pa stoga nije ostvarena postupovna povreda na koju optuženik ukazuje.

7.2. Bez osnova je i žalbeni prigovor optuženog C. da su mu povrijeđena prava obrane jer ''nisu prihvaćani relevantni dokazni prijedlozi obrane o odlučnim činjenicama što se prije svega odnosi na propust u istrazi jer nije preslušavana snimka sadržaja crne kutije iz automobila žalitelja već je vozilo vraćeno leasing kući u Nj.. Međutim, nepribavljanjem ''crne kutije'' u istrazi nije počinjena nikakva povreda ZKP/08., pa nije povrijeđeno ni pravo obrane optuženika, koje, uostalom, treba biti povrijeđeno na raspravi pa da bi bila ostvarena postupovna povreda na koju optuženik ukazuje, a konkretnim žalbenim prigovorom se sadržajno upire na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

7.3. Slijedom navedenog nisu osnovane žalbe optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. nije utvrđeno niti da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona optuženi P. ističe da ga je trebalo osloboditi optužbe pa da povreda kaznenog zakona proizlazi iz nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja čime ističe tzv. posrednu povredu kaznenog zakona koja nije osnovana, jer je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon pa nije osnovana njegova žalba zbog povrede kaznenog zakona. Optuženi C. uvodno u žalbi ističe i žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona koju ne obrazlažu dok ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu optuženog P. i optuženog C. bio povrijeđen kazneni zakon.

9. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, optuženi P. smatra da je smrt posljedica isključivo radnji optuženog C. jer nema neprekinute uzročno-posljedične veze između udara vozila optuženog P. u laku prikolicu i njenog ostanka na desnoj voznoj traci, te naknadnog udara vozila optuženog C. u tu prikolicu s obzirom na to da su, prije udara vozila kojim je upravljao optuženi C. u prikolicu, mjestom nesreće prošla druga vozila koji su izbjegla prikolicu pa je prometna nesreća, po zaključku optuženog P., isključivo posljedica propusta i neadekvatne reakcije optuženog C. koji je bio pod utjecajem alkohola dok nepotpuno činjenično stanje obrazlaže propustom suda da ocijeni jesu li svjetla na priključnom vozilu doista radila kritične zgode.

9.1. Navode optuženog P. da su prije vozila optuženog C. prošla i druga vozila detaljno je analizirao prvostupanjski sud koje zaključke u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud pa tako činjenica da je njegovo vozilo bilo dijelom zaustavljeno na lijevoj prometnoj traci, a desna traka je nakon njegovog naleta bila blokirana zbog na bok prevrnute prikolice, prvostupanjskom sudu ukazuje da nemogućnost neometanog prolaska drugih vozila što, povezano s izrazito kratkim intervalom do naleta vozila optuženog C., činjenicom da je optuženi P. imao izbačene zračne jastuke što mu je onemogućavalo pogled na cestu i činjenicom da takvu konstataciju iznosi tek na kraju rasprave, a ne u svojoj obrani neposredno nakon događaja kada mu je nedvojbeno sjećanje bilo svježije, pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje usmjerenim k izbjegavanju kaznene odgovornosti. Nadalje, neosnovano optuženi P. osporava postojanje uzročne veze između svoje vožnje i prouzročenja smrti dvije osobe, koju je prvostupanjski sud pravilno utvrdio primjenom teorije ekvivalencije prema kojoj je uzrok svaki onaj događaj bez kojeg ne bi došlo do određene posljedice, te ispravno zaključio da uslijed brzine od 149 km/h kojom je optuženi P. upravljao svojim vozilom, iako je brzina prometnim znakom ograničena na 130 km/h, i nedržanja sigurnosne udaljenosti je stvorena opasna situacija na kolniku autoceste A3 koja je potom, povezano s radnjama optuženog C., dovela do prometne nesreće u kojoj je prouzročena smrt dvije osobe. Time je prvostupanjski sud pravilno obrazložio i vožnju optuženog P. kao uzrok od pretežnog, tj. odlučujućeg uzročnog značenja, a obrazlaganjem vožnje optuženog P. da način da je to radnja kojom je stvorena opasnost kojom se prekoračuju granice dopuštenog rizika i da je ostvaren uvjet da se upravo ta opasnost ostvarila u posljedici koju zakon predviđa kao obilježje kaznenog djela, prvostupanjski sud je razmatrao ponašanje optuženika i prema tzv.teoriji objektivnog uračunavanja.

9.2. U odnosu na prigovore kojima se upire na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, valja ponoviti razloge prvostupanjskog suda da je prema snimkama nadzornih kamera ulaza na autocestu A3 - Zagreb-istok i čvor Popovača, jasno utvrđeno kako je vozilo s prikolicom i vrtuljkom bilo osvijetljeno, a stražnja rasvjeta prikolice bila uključena i u funkciji. Osim toga, iz nalaza prometnog vještaka proizlazi da je prikolica imala uključena stražnja svjetla pa neosnovano optuženik prigovara da je prvostupanjski sud propustio utvrdili jesu li radila svjetla na prikolici.

9.3. Iz navedenih razloga te razloga iz pobijane presude koje prihvaća i drugostupanjski sud i upućuje žalitelja na iste, činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno.

10. Osporavajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a sadržajno samo pravilnost, optuženi C. ponavlja navode prometnog vještaka te smatra da je prvostupanjski sud trebao zaključiti da brzina kao i vožnja pod utjecajem alkohola optuženog C. nisu uzrok prometne nesreće jer on ne bi izbjegao nastanak prometne nesreće i da se kretao dozvoljenom brzinom od 130 km/h, a kako je imao pravodobnu reakciju to se niti njegovo pripito stanje ne može dovesti u vezi s istom nesrećom jer je, unatoč alkoholiziranosti, pravilno reagirao na neosvijetljenu i otkvačenu prikolicu koja je, prema nalazu vještaka, bila tehnički nepredvidiva zapreka.

10.1. Međutim, optuženi C. žalbom samo fragmentarno citira i analizira nalaz prometnog vještaka koji, povezan s nalazom vještaka toksikologa, upućuje na zaključak da, iako je neosvijetljena prikolica na kolniku bila tehnički nepredvidiva opasnost na koju je optuženi C. pravodobno reagirao, upravo je brzina kojom se kretao optuženi C. dovela do toga da je njegovo vozilo na vozilo oštećenica naletjelo brzinom od 94 km/h, te obzirom na masu vozila, vozilo oštećenice je pri naletu bilo izloženo promjeni brzine od 50 km/h, dok bi u slučaju da se njegovo vozilo kretalo brzinom ograničenja (130 km/h), ono bi na stražnju stranu vozila oštećenice naletjelo brzinom od 39 km/h čime bi vozilo oštećenice pri naletu bilo izloženo promjeni brzine od 21 km/h, a što bi u konačnici rezultiralo blažim posljedicama. Prekoračenje brzine od strane optuženog C. ispravno je povezano i s njegovom alkoholiziranosti jer osobe s takvom koncentracijom (koncentracija apsolutnog alkohola u krvi od najmanje 1,49 g/kg) često krše prometne propise, voze brže od dozvoljene brzine i zapravo su im vozačke sposobnosti i svijest o sposobnostima u velikom raskoraku kako to proizlazi iz nalaza vještaka toksikologa. Dakle, iz nalaza prometnog vještaka, neovisno o dijelovima nalaza koje naglašava i citira žalbom optuženi C., utvrđena je povezanost brzine kretanja vozila optuženog C. i posljedica prometne nesreće kritične zgode, a vještak je analizirao propisanu, odnosno dopuštenu brzinu kretanja vozila te posljedice koje su proizašle iz nepoštivanja od strane optuženika upravo te, propisane, odnosno dopuštene brzine. Stoga, polazeći od zaključaka prometnog vještaka kao i onih proizašlih iz provedenog toksikološkog vještačenja, prvostupanjski je sud, i po ocjeni ovoga suda drugog stupnja, pravilno zaključio da postoji uzročno-posljedična veza između optuženikovog kršenja odredbe članka 199. stavak 2. i članka 54. stavak 1. točka 1. Zakona o sigurnosti prometa i prometne nesreće do koje je došlo te njenih posljedica neovisno o činjenici da je optuženi C. pravodobno reagirao. Nadalje, ispravno optuženi C. ističe da brzina kretanja njegovog vozila ne predstavlja ekscesnu brzinu, a koja tvrdnja se niti ne stavlja na teret optuženiku.

10.2. Optuženi C. polemizira ''iz kojeg razloga su suputnica u suvozačica napustile vozilo, a oštećene vozačica i suputnica s njezine strane nisu'' što je bespredmetno te se niti pravno niti životno očekuje, u korelaciji s kaznenom odgovornosti optuženika, da oštećenici promptnim bijegom iz vozila reagiraju na nastupjelu opasnost.

10.3. Nadalje, neosnovano prigovara optuženi C. da nije dokazano njegovo postupanje s neizravnom namjerom jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio i detaljno obrazložio postupanje optuženika s neizravnom namjerom pod točkom 27. pobijanje presude na koje razloge se žalitelj u cijelosti upućuje.

10.4. S obzirom na sve prethodno izneseno, žalba optuženog C. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

11. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni, državni odvjetnik smatra da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra odnosno skrivljene učinke kaznenog djela (smrt dvije osobe, majke i 15-godišnjeg djeteta) dok je precijenio značaj olakotnih okolnosti.

11.1. Nasuprot tome, optuženi P. smatra da je izrečena kazna prestroga jer nije direktno prouzročio smrt dviju osoba, da je kritične zgode putovao na pogreb svog oca, da se u međuvremenu oženio i zasnovao obitelj i da je neosuđivana osoba.

11.2. Optuženi C. nalazi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve olakotne okolnosti i to da on trpi teške posljedice po psihičko zdravlje i odlazi na terapiju kod psihologa, da je iskazao obitelji oštećenica sućut zbog njihove smrti, da je tijekom cijelog postupka iskazivao kajanje i žalost, da je zaposlen kao odgovorna osoba u njemačkog tvrtki i da vodi brigu o velikom broju ljudi zaposlenih u tog tvrtki, da živi primjerenim obiteljskim životom u izvanbračnoj zajednici s životnom partnericom i njenim 13-godišnjim sinom koje uzdržava.

11.3. Prilikom odlučivanja o kazni, prvostupanjski sud je kao olakotno cijenio dosadašnju kaznenu neosuđivanost i prekršajnu nekažnjavanost oba optuženika smatrajući da se radi o jednom izdvojenom epizodnom ponašanju, protek vremena od šest i pol godina u kojem nisu ponovili kaznena djela ni prekršaje, njihovo korektno držanje na sudu, te da je optuženi A. P. otac jednog djeteta i da su njegove radnje imale za posljedicu, kroz uzročno-posljedičnu vezu, smrt dviju osoba. U odnosu na optuženog Đ. C., pored navedenih olakotnih okolnosti, prvostupanjski sud je otegotnim cijenio da je njegovim radnjama nastupjela posljedica u vidu smrti dviju osoba.

11.4. Sve navedene okolnosti pravilno su cijenjene u odnosu na optuženog C., pa kada se činjenica da je svojom vožnjom prekršio dvije blanketne odredbe vozeći u alkoholiziranom stanju brzinom većom od dopuštene poveže s posljedicama prometne nesreće (smrt dvije osobe od čega je jedna maloljetna), ovaj drugostupanjski sud nalazi da osobne i obiteljske prilike koje optuženik ističe u žalbi nisu takvog značaja da bi utjecale na blaže kažnjavanje. Nadalje, neosnovano optuženi C. prigovara da je smrtna posljedica zakonski opis bića djela pa se ne može cijeniti kao otegotna okolnost jer je smrt tek jedne osobe kvalifikatorni element djela za koje je optuženik proglašen krivim, a u konkretnom slučaju prometna nesreća rezultirala je smrću dviju osoba. Slijedom navedenog, izrečenu kaznu zatvora u trajanju tri godine optuženom C. prihvaća i drugostupanjski sud smatrajući da će se istom ostvariti svrha kažnjavanja, kako u vidu specijalne, tako i generalne prevencije.

11.5. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti u odnosu na optuženog P., a podcijenio posljedice predmetnog kaznenog djela pa je, polazeći od iznijetog, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), stav suda drugog stupnja, kako će se jedino kaznom zatvora koju je odmjerio prvostupanjski sud, bez izricanja uvjetne osude, moći izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Iz izloženih je razloga preinačena pobijana presuda u odluci o kazni na način da je optuženom P. za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 6. u vezi sa stavkom 1. i 2. KZ/11. izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine. Pri tome okolnosti koje se navode u žalbi optuženika i koje prema stavu žalbi ne bi bile cijenjene prilikom odmjeravanja kazne, nisu takvog značaja da bi uvjetovale blaže kažnjavanje.

12. Iako optuženi C. uvodno ističe da se žali i zbog odluke o sigurnosnoj mjeri, navedeno ne konkretizira niti obrazlaže, pobijana presuda je u tom dijelu ispitana na temelju članka 478. ZKP/08., te je utvrđeno da je pravilno prvostupanjski sud na temelju članka 72. KZ/11. izrekao sigurnosnu mjeru u trajanju od dvije godine dulje od izrečene kazne zatvora kako bi se otklonila mogućnost ponavljanja djela po izdržanoj kazni zatvora jer je vozeći brzinom od 151 km/h na auto cesti u alkoholiziranom stanju od 1,49 g/kg, izazvao prometnu nesreću što je za posljedicu imalo smrt dviju osoba.

13. Optuženi P. i optuženi C. se žale i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka pri čemu optuženi P. smatra da te odluke ne bi bilo da je činjenično stanje pravilno utvrđeno dok optuženi C. ovu žalbenu osnovu ne obrazlaže.

13.1. S obzirom na gore navedeno i neosnovanost žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te s obzirom da su optuženici proglašeni krivim za kazneno djelo kao u izreci pobijane presude i zaposleni, opravdano ih je prvostupanjski sud obvezao na platež troškova kaznenog postupka.

14. Kako je žalba državnog odvjetnika djelomično osnovana, na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 31. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća

Tomislav Juriša, v.r.