Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 78 Gž Ovr-1124/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, po sucu pojedincu toga suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari I. ovrhovoditelja I. – štedno kreditna zadruga u likvidaciji, Ž., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik E. M., odvjetnik u Z., II. ovrhovoditelja V. s. V. d.o.o., V., OIB: …, kojega zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u Z., III. ovrhovoditelja B. t. d.o.o., P., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u P. i IV. ovrhovoditelja M. K. iz I. G., OIB: …, kojega zastupa punomoćnica N. O., odvjetnica iz Odvjetničkog društva O. i H. d.o.o. u Z., protiv I. ovršenika M. P.1 iz Đ., OIB: … i II. ovršenice M. P. iz Đ., OIB: …, koje zastupa punomoćnik E. K., odvjetnik u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi I. ovrhovoditelja I. – štedno kreditne zadruge u likvidaciji, Ž. protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2982/15-114 od 12. srpnja 2022., dana 31. kolovoza 2022.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba I. ovrhovoditelja I. – štedno kreditne zadruge u likvidaciji, Ž. i ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr- 2982/15-114 od 12. srpnja 2022. te se predmet vraća sud prvoga stupnja na daljnji postupak, koji postupak će se provesti pred drugim sucem pojedincom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba I. ovršenika M. P.1 , ukinuto je rješenje o ovrsi toga suda poslovni broj Ovrn-823/08 od 2. srpnja 2008. u odnosu na ovršenicu M. P.2 , T. P. i njezine nasljednike te J. P. i njegovu nasljednicu M. P. te je ovršni prijedlog u odnosu na ovršenicu M. P.2 odbačen (točka I. izreke) i naloženo je zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Sesvetama brisati zabilježbu ovrhe poslovni broj Z-3303/08 na suvlasničkim dijelovima ovršenice M. P.2 od ukupno 9/12 dijela, kao i upis zabilježbe odbačenog prijedloga za ovrhu na tim istim suvlasničkim dijelovima ovršenice (točka II. izreke).
2. Protiv prvostupanjskog rješenja u cijelosti žali se I. ovrhovoditelj I. – štedno kreditna zadruga u likvidaciji, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - Odluka USRH, 70/19., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači prvostupanjsko rješenje na način da žalbu I. ovršenika odbije kao neosnovanu ili da ukine pobijano rješenje i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.
3. Žalba je osnovana.
4. Sud prvoga stupnja odlučio je kao u izreci pobijanog rješenje u bitnome obrazlažući da ovrhovoditelj, nakon što je dopustio brisanje založnog prava na suvlasničkim dijelovima nekretnine koja je predmet ovrhe, nije bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetne ovrše isprave protiv založnih dužnika navedenih u izreci pobijanog rješenja i to jer da je prestalo založno pravo koje je osiguravalo tražbinu ovrhovoditelja prema ovršeniku M. P.1 , čime da su založni dužnici to prestali biti i da su oslobođeni svih obveza prema ovrhovoditelju. Smatra da osobe navedene kao založni dužnici nisu imali položaj ni jamaca ni sudužnika, već samo založnih dužnika te da je brisanjem založnog prava na njihovim suvlasničkim dijelovima nekretnine preostala samo obveza M. P.1 za isplatu preostalog dijela obveze po predmetnoj ovršnoj ispravi. Takvu odluku sud je utemeljio na odredba sadržanim u čl. 46. st. 1. točka 7. Ovršnog zakona (Nar. nov 57/96., 29/99., 173/03., 88/05., 67/08., dalje: OZ), 46. st. 1. točke 3. i 4. nekog neodređenog zakona te čl. 344. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarni pravima (Nar. nov. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje: ZVDSP).
5. Ispitujući pravilnosti zakonitost pobijanog rješenja pravilnim je ocijenjeno utvrđenje suda prvoga stupnja da su osobe koje su uz žalitelja potpisale predmetni Ugovor o kreditu i u odnosu na koje sud odlučuje pobijanim rješenjem isti potpisale u svojstvu založnih dužnika, a ne u svojstvu jamaca ili sudužnika. Naime, prema čl. 297. st. 1. ZVDSP založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnoga vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti, a prema predmetnom ugovor u zalog su dani upravo i samo suvlasnički dijelovi u Ugovoru o kreditu opisane nekretnine koji su u suvlasništvu založnih dužnika te je I. ovrhovoditelj bio ovlašten na temelju tog Ugovora ishoditi uknjižbu založnog prava na suvlasničkim dijelovima svakoga od njih i u slučaju neotplate kredita provesti prisilnu naplatu dospjelog neotplaćenog dijela kredita. Dakle, suprotno navodima žalbe, iako se u nekim dijelovima Ugovora o kreditu spominje riječ jamac, jasno iz sadržaja proizlazi da založni dužnici nisu imali položaj ni jamca i ni sudužnika, već položaj založnih dužnika u smislu navedene zakonske norme.
6. Sukladno čl. 298. st. 1. ZVDSP založnim pravom može biti opterećena pojedinačno određena pokretna ili nepokretna stvar sposobna za unovčenje, kao i idealni dio takve stvari te se zalog, a kada je riječ o nekretnini, osniva, između ostalog, na temelju pravnoga posla osobe čiji je zalog (dobrovoljno založno pravo), na način određen zakonom (čl. 305. st. 1, ZVDSP), a stječe se upisom založnog prava na nekretnini u zemljišnim knjigama (čl. 309. st. 1. ZVDSP). To znači, da u koliko založno pravo nije upisano da isto, samo na temelju činjenice da je pravnim poslom osnovano, nije ujedno i stečeno, a činjenica da nije stečeno je ogrančavajući faktor za traženje prisilne naplate iz osnovanog zaloga (čl. 336. st. 1. i 2. ZPP).
7. Naime, založno pravo na nekretnini se stječe upisom u zemljišne knjige, a taj upis ima konstitutivno značenje pa se tražbina osigurana hipotekom iz založene nekretnine može namiriti samo za iznos koji je upisan u zemljišne knjige u skladu sa općim i posebnim pravilima za upis hipoteke iz odredbe čl. 35. do čl. 38 Zakona o zemljišnim knjigama (Nar. nov. broj: 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13), dok isto prestaje brisanjem iz zemljišne knjige (čl. 347. st. 1. ZVDSP).
8. U predmetnom slučaju, što u žalbenoj fazi nije sporno, žalitelj je 1. ožujka 2007. izdao brisovno očitovanje radi brisanja založnog prava na nekretninama koje su dane kao osiguranje otplate po predmetnom Ugovoru o kreditu (list 21 spisa) broj … , uz što iz zemljišno knjižnog izvoda koji je dostavljen uz prijedlog za ovrhu proizlazi upis založnog prava po Ugovoru kreditu broj …, a ne po predmetnom Ugovoru o kreditu broj ... To govori u prilog da u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu 24. lipnja 2008. ovrhovoditelj nije stekao založno pravo na nekretnini koja je dana kao zalog te bi proizlazilo da je to bila zapreka za donošenje rješenje o ovrsi u odnosu na založne dužnik, iako osnova za stjecanje zaloga davanjem brisovnog očitovanja nije prestala, ali je brisanjem založno pravo prestalo.
9. Međutim, kako je žalbu protiv rješenja o ovrsi podnio samo I. ovršenik M. P.1 (list 18 spisa) koji je korisnik kredita i založni dužnik, a ne i ostali založni dužnici koji su svaki u određenom dijelu suvlasnici na predmetnoj nekretnini to po njegovoj žalbi sud nije imao ovlast ulaziti u valjanost rješenja o ovrsi u odnosu na ostale ovršenike, založne dužnike. Ovo jer stranke u ovom postupku nemaju položaj jedinstvenih ni nužnih suparničara (čl. 208. st. 1. ZVDSP u vezi s čl. 201. ZPP), ne postoji obveza donošenja jednake odluke o pobijanom rješenju glede žalitelja kao glavnog dužnika i glede založnih dužnika, pa stoga ni odluka po žalbi jednog od ovršnika ne može utjecati na prava ostalih ovršenika.
10. Naime, prema čl. 4. st. 2. OZ predmet ovrhe mogu biti stvari i prava na kojima se po zakonu može provesti ovrha radi ostvarenja tražbine ili njezina osiguranja, a kada se radi o nekretnini predmet ovrhe može biti idealni dio nekretnine. Nadalje, svatko tko je vlasnik nekretnine, pa makar i u nekom dijelu, tim dijelom može slobodno raspolagati, pa i na način da svoj dio dobrovoljno optereti zalogom. Isto tako pravo je onoga tko je dobrovoljno založio svoj suvlasnički dio da traži zaštitu od suda u koliko smatra da postupak prisilne naplate nije zakonito pokrenut, odnosno da nije bilo mjesta aktiviranju naplate iz založnog prava, dok s druge strane, glavni dužnik, žalitelj, za neisplaćeni iznos duga odgovara svom svojom imovinom, neovisno od založnog prava te u odnosu na njega ovrhovoditelj kao vjerovnik ima pravo na naplatu iz cjelokupne imovine glavnog dužnika i neovisno od prava na naplatu od založnih dužnika.
11. Zbog toga sud prvoga stupnja nije imao ovlast po žalbi I. ovršenika odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke pobijanog rješenja u odnosu na ostale ovršenike, a sada samo II. ovršenicu kao pravnu slijednicu (ukinuti rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrn-823/08 od 2. srpnja 2008. i odbaciti prijedlog za ovrhu te naložiti brisanje zabilježbe) jer je zaštitu svojih prava ista bila dužna osobno zatražiti od suda, što nije učinila. Odnosno, sud je samo po žalbi te ovršenice, odnosno njezin prednika, da je podnesena, mogao odlučiti kao u izreci pobijanog rješenja, a kako takve žalbe nema to ovaj sud odlučuje na isti način kao u ranijoj odluci na temelju čl. 380. točka 3. ZPP u vezi s čl. 19. st. 1. OZ, odnosno kao u izreci, time da će se spis dodijeliti u rad drugom sucu pojedincu (čl. 371. ZPP).
Zagreb 31. kolovoza 2022.
Sudac:
Jadranka Matić, v.r.
