REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1837/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. O. K. iz O., OIB: ..., koju zastupa skrbnik M. K. iz O., 2. G. D. S. iz Italije, T., OIB: ..., i 3. L. G. iz Z., OIB: ..., koje zastupa punomoćnica M. F. A., odvjetnica u R., protiv tuženika G. I. iz O., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik G. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. i S. d.o.o. u Z., radi utvrđenja ništetnosti, odnosno pobojnosti ugovora, odlučujući o prijedlogu tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž- 492/2021-2 od 23. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3969/2019-17 od 26. siječnja 2021., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja i tuženika se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-492/2021-2 od 23. studenoga 2021. u dijelu kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3969/2019-17 od 26. siječnja 2021. pod točkom I. izreke.
2. Tužitelji u prijedlogu postavljaju sljedeća pitanja:
1. „Može li se zemljišnoknjižni pojedinačni ispravni postupak podvesti pod pojam "imovinsko-pravne stvari" u smislu čl. 19. ZO-a i Tbr. 39. t. 3. Tarife, za koju je dopušteno ugovaranje nagrade za rad odvjetnika u razmjeru s uspjehom u sporu?
2. Je li ugovaranje nagrade za rad odvjetnika u razmjeru s uspjehom u zemljišnoknjižnom pojedinačnom ispravnom postupku (analogno tome i u drugim jednostavnim izvanparničnim postupcima) protivno svrsi odredbi čl. 19. ZO-a i Tbr.39. t. 3. Tarife, te kao takvo protivno prisilnim propisima?
3. Da li kod ugovora kojim se svjesno ugovara nerazmjerno visoka odvjetnička nagrada u odnosu na usluge koje se odvjetnik obvezao pružiti, iskorištavajući povjerenje i zabludu druge ugovorne strane postoji teža povreda moralne norme koju čini ugovor ništetnim?
4. Treba li u parnici radi utvrđenja ništetnosti ili radi poništenja ugovora, iznos VPS-a utvrđivati kroz naknadu ili cijenu izraženu u ugovoru, odnosno općenito kroz vrijednost predmeta ugovora čije se utvrđenje ništetnosti ili poništenje zahtijeva, koju je vrijednost tužitelj i naznačio u tužbi kao VPS?
5. Treba li prvostupanjski sud kada u skladu s čl. 40. st. 3. ZPP-a provjerava točnost tužiteljeve naznačene vrijednosti predmeta spora i sam određuje vrijednost predmeta spora, tu vrijednost predmeta spora odrediti u skladu s određenim parametrima koji imaju veze s predmetom spora (npr. u skladu s vrijednosti imovine koja je predmet spora, vrijednosti ugovora koji je predmet spora i slično)?“
2.1. Kao razlog važnosti trećeg postavljenog pitanja tužitelji se pozivaju na odluku ovoga suda broj Rev-2773/2015-2 od 15. listopada 2019., a za četvrto i peto postavljeno pitanje na odluke broj Rev-2307/2012 od 21. rujna 2016., odluke Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1783/2018-2 od 22. siječnja 2020., broj Gž- 2802/2015-2 od 5. listopada 2016., broj Gž-2473/2019-2 od 3. veljače 2020., broj Gž- 4056/2018 od 16. ožujka 2011., odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2435/2016-2 od 29. studenoga 2018., te odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Zk-606/2020-2 od 8. rujna 2021.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je podnio i tuženik protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-492/2021-2 od 23. studenoga 2021. u dijelu kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3969/2019-17 od 26. siječnja 2021. pod točkom II. izreke.
4. Tuženik u prijedlogu postavlja sljedeća pitanja:
1. „Može li se ugovor pobijati zbog „zablude o vrijednosti činidbe“ nakon proteka roka koji je odredbom čl. 375. st. 2. ZOO propisan za pobijanje ugovora s nejednakom vrijednosti činidaba?
2. Može li aleatorni ugovor biti pobojan radi bitne zablude o vrijednosti činidbe sukontrahenta?
3. Da li je – obzirom na zakonski opis zemljišnoknjižnog pojedinačnog ispravnog postupka i zakonom predviđene rezultate toga postupka – odvjetničko preuzimanje posla sudskog zastupanja, pripreme isprava i pravnog savjetovanja potrebnih za zemljišnoknjižni upis; poslom sa izvjesnim ili poslom sa neizvjesnim rezultatom?“
5. Odgovor na prijedlog tuženika su podnijeli tužitelji koji osporavaju navode tuženika i predlažu prijedlog odbaciti.
6. U odnosu na prijedlog tužitelja valja reći da postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da se prvo i drugo postavljeno pitanje u prijedlogu ne može smatrati važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer uz postavljena pitanja nisu naznačeni razlozi zbog kojih podnositelji smatraju da su važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP. Sami navodi u prijedlogu da nema prakse revizijskog suda glede postavljenih pitanja ne predstavlja dostatan razlog važnosti u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP jer tužitelji nisu dostavili različitu praksu nižestupanjskih sudova koja bi bila pretpostavka za intervenciju ovoga suda.
6.1. Treće, četvrto i peto postavljeno pitanje, isto tako, nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer odgovor na takva postavljena pitanja ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, te o procjeni suda vezanoj uz te okolnosti.
6.2. Nadalje bitno je naglasiti ni da razlozi važnosti na koje su se predlagatelji pozvali uz navedena pitanja (treće, četvrto i peto pitanje) ne mogu predstavljati razlog važnosti u smislu odredaba članka 385.a stavak 1. ZPP jer u navedenim odlukama nije izneseno nikakvo pravno shvaćanje glede postavljenih pitanja.
7. U odnosu na postavljena pitanja tuženika, isti je u prijedlogu propustio određeno navesti razloge zbog kojih smatra da bi upravo navedena pitanja bila važna ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, tj. zbog čega bi navedena pitanja bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, u prijedlogu je potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke) ili iznijeti druge važne razloge u skladu s navedenim propisom zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, a što je u konkretnom prijedlogu izostalo.
8. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 387. stavak 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 31. kolovoza 2022.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
