REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 103/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog S. V.-G. zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 31. svibnja 2021. broj K-1661/20-7 i presuda Županijskog suda u Šibeniku od 7. travnja 2022. broj Kž-192/2021-4, u sjednici održanoj 31. kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog S. V.-G. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje:
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 31. svibnja 2021. broj K-1661/20-7 i presuda Županijskog suda u Šibeniku od 7. travnja 2022. broj Kž-192/2021-4 osuđen je S. V.-G. zbog kaznenog djela protiv imovine – krađom, iz članka 228. stavka 1. KZ/11. te je na temelju tog istog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.
2. Osuđeni S. V.-G. je putem braniteljice, odvjetnice M. S. iz Zajedničkog odvjetničkog ureda „I. S. & M. S.“ pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, navodeći da ga podnosi zbog „bitne povrede
III Kr 103/2022-3
odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku i povrede zakona na štetu osuđenika u drugostupanjskom postupku budući da je drugostupanjski sud odlukom o kazni prekoračio ovlast koju ima po zakonu“ s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „presudu Županijskog suda u Šibeniku broj Kž-192/2021 od 7. travnja 2022. preinači na način da se optuženiku za kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, primjenom odredbe članka 56. KZ/11., izrekne uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 5 godina ne počini novo kazneno djelo“.
3. U skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) primjerak zahtjeva, sa spisom, dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje se pisanim podneskom od 27. travnja 2022. broj Ksm-DO-124/2022 očitovalo mišljenjem da podneseni zahtjev treba odbiti kao neosnovan.
4. Navedeno očitovanje dostavljeno je osuđeniku i njegovoj braniteljici.
5. Zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan. 6. U odnosu na razlog za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, a koji se podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, podnositelj zahtjeva ističe kako je drugostupanjski sud o sjednici vijeća bio dužan obavijestiti okrivljenika, što isti međutim nije učinio. Argumentirajući ovaj razlog osuđenik ističe kako je u ovom kaznenom predmetu isti, zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11., u prvostupanjskom postupku osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci te mu je potom primijenjena uvjetna osuda, pri čemu navodi da je „predmetna sankcija postignuta u dogovoru s državnim odvjetnikom koji je izjavio kako se na navedenu presudu neće žaliti, ali je kasnije očito postupio protivno usmenom dogovoru“. Kako osuđenik nije znao da je državni odvjetnik izjavio žalbu, a istu nikada nije zaprimio, smatra da je sud drugog stupnja u konkretnoj situaciji, sukladno odredbi članka 475. ZKP/08., o sjednici vijeća trebao izvijestiti stranke, čak i u situaciji kada one to nisu zahtijevale, jer bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.
6.1. U nastavku podnesenog zahtjeva navodi kako je drugostupanjski sud također, odlučujući o kazni, prekoračio ovlasti koje ima po zakonu, izričući optuženiku bezuvjetnu kaznu zatvora, pa je na taj način povrijedio zakon na štetu osuđenika, a koja povreda je propisana člankom 469. točkom 5. ZKP/08.-19. Obrazlažući ovaj razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka osuđenik navodi kako sud drugog stupnja, prigodom odluke o kazni, nije uzeo u obzir sve okolnosti počinjenog kaznenog djela kao što su činjenice da je isti bio zatečen u počinjenju djela te da je vratio stvari oštećenom trgovačkom društvu, zbog čega istom nije nastala šteta, pa su to sve, po mišljenju podnositelja zahtjeva, okolnosti zbog kojih se u odnosu na ovakvog okrivljenika ne može izreći bezuvjetna kazna zatvora, bez obzira na njegovu dosadašnju osuđivanost.
III Kr 103/2022-3
6.2. U odnosu na navode podnositelja zahtjeva da je drugostupanjski sud u žalbenom postupku počinio povredu odredaba kaznenog postupka s obzirom da o sjednici drugostupanjskog vijeća nije izvijestio stranke, iako one to nisu zahtijevale, jer bi njihova prisutnost bila korisna za cjelokupno razrješenje stvari, treba napomenuti kako tako nešto ne proizlazi iz odredbe članka 475. stavka 2. ZKP/08., a kako to pogrešno ističe osuđenik. Naime, nakon što je u ovom kaznenom predmetu u prvostupanjskom postupku optuženi S. V.-G. bio proglašen krivim zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11. isti je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, nakon čega mu je, na temelju članka 56. KZ/11., izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od pet godina. Protiv navedene presude suda prvog stupnja žalbu je podnio jedino državni odvjetnik i to samo zbog odluke o kazni, međutim navedenu žalbu nije bilo moguće neposredno dostaviti optuženiku jer isti u dva navrata, iako je o tome bio uredno obaviješten, nije želio preuzeti dostavljeno pismeno. Stoga je prvostupanjski sud potpuno pravilno, primjenom odredbe članka 175. stavka 5. ZKP/08., žalbu državnog odvjetnika istaknuo na oglasnoj ploči suda i nakon proteka roka od osam dana uzeto je da je dostava navedenog pismena uredna jer je sud ispravno zaključio kako optuženik očito izbjegava primitak žalbe državnog odvjetnika na odgovor. Dakle, u takvoj situaciji kada je žalbu izjavio jedino državni odvjetnik i kada u istoj nije zatražio da bude izvješten o sjednici drugostupanjskog vijeća te kada optuženik nije podnio odgovor na žalbu s obzirom da mu istu, iz već navedenih razloga, nije bilo moguće neposredno uručiti, to sud drugog stupnja nije bio dužan o sjednici izvijestiti optuženika kako bi on prisustvovao toj sjednici. Naime, odredba članka 475. stavka 2. ZKP/08. je fakultativne, a ne obligatorne naravi i njome je dana mogućnost predsjedniku vijeća ili vijeću, a ne obveza, da odluči hoće li o sjednici vijeća izvijestiti stranke i kad one to nisu zahtijevale, ako bi to bilo korisno za razrješenje stvari, a o čemu je sud drugog stupnja, u konkretnoj situaciji, zasigurno vodio računa. Stoga sud drugog stupnja, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, nije bio dužan obavijestiti optuženika o sjednici vijeća pa shodno tome u žalbenom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.
6.3. Isto tako, a protivno navodima iz zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, nije osnovan niti dio tog zahtjeva u kojem osuđenik ističe da je drugostupanjski sud odlukom o kazni prekoračio ovlasti koje ima po zakonu budući da nije bilo razloga za izricanje bezuvjetne kazne zatvora. Pri tome treba napomenuti kako osuđenik potpuno zanemaruje činjenicu da ovakvim argumentima i ovim dijelom podnesenog izvanrednog pravnog lijeka isti u biti pokušava osporiti odluku o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.), a prigovori koji se odnose na odluku o kazni ne mogu biti predmet ovog izvanrednog pravnog lijeka. Naime, u protivnom bi se na taj način u kazneni postupak uveo treći stupanj odlučivanja o kazni, što međutim nije u skladu s odredbom članka 517. ZKP/08., u kojoj su točno navedeni i precizirani razlozi zbog kojih se može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Isto tako potpuno je jasno da odlukom o kazni, kada je drugostupanjski sud postupao po žalbi državnog odvjetnika izjavljenoj protiv presude suda prvog stupnja i kada je prihvaćanjem te žalbe preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da je osuđeniku umjesto uvjetne osude izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora, nisu prekoračene ovlasti koje taj sud ima po zakonu jer je kazna koja je izrečena u granicama zakonom propisane kazne. Stoga, suprotno tvrdnjama osuđenika,
III Kr 103/2022-3
drugostupanjski sud, postupajući na naprijed navedeni način, nije povrijedio kazneni zakon na štetu osuđenika odnosno odlukom o kazni nije prekoračio ovlast koju ima po zakonu, a kako to pogrešno tvrdi podnositelj ovog zahtjeva.
7. Slijedom svega navedenog, budući da zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan to je isti, na temelju članka 512. u vezi sa člankom 519. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 88/22.), trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 31. kolovoza 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
