REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 716/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri d.o.o., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6133/2019-2 od 22. listopada 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-174/2017 od 6. rujna 2019., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika i slijedom toga se u dijelu pod točkom II. i III. izreke ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6133/2019-2 od 22. listopada 2020. kao i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-174/2017 od 6. rujna 2019. u tom dijelu i predmet se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O trošku sastava revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni kojim se nalaže tuženiku da na ime naknade štete za isplaćena mirovinska primanja plati tužitelju iznos od 23.413,04 kn sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2013. pa do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 8 dana naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 6.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. rujna 2019. do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30 %, a od 1. siječnja 2020. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. rujna 2019. do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30 %, a od 1. siječnja 2020. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-174/2017 od 6. rujna 2019. u dijelu točke I. njene izreke u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 7.023,92 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 9. travnja 2013. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-174/2017 od 6. rujna 2019. u dijelu točke I. i II. njene izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 16.389,12 kn (šesnaesttisuća- tristoosamdesetdevet kuna i dvanaest lipa) sa zateznim kamatama tekućim od 9. travnja 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od osam dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.250,00 kn kao neosnovan."

3. Tuženik protiv presude suda drugog stupnja podnosi reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda Revd-4499/21 od 15.veljače 2022. zbog pitanja koja glase:

"1. Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje ili odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju?

2. U situaciji kad tuženik ospori da je invalidnost tužiteljevog osiguranika nastupila kao izravna posljedica ozljede zbog prometne nezgode, da li je na tužitelju teret predlagatelja adekvatnih dokaza u vidu vještačenja po vještaku medicine rada na okolnost postojanja uzročno-posljedične veze između ozljeda osiguranika tužitelja zadobivenih u prometnoj nezgodi s njegovim umirovljenjem, unatoč postojanju odluke upravnog tijela o priznavanju prava na mirovinu?"

4. Tužitelj je odgovorio na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. U ovom postupku tuženik je obvezan na isplatu iznosa na ime razmjernog dijela invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti ostvarene po ozljedi izvan rada kojeg je tužitelj kao osiguravatelj mirovinskog osiguranja sukladno pravilima koja uređuju mirovinsko osiguranje isplatio svom osiguraniku Siniši Dereti.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Dakle, presuda se ima ispitati glede obveze isplate cjelokupnog dosuđenog iznosa glavne tražbine i glede postavljenih pitanja, koja se suštinski svode na pravnu dilemu temeljem kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika kao osiguravatelja štetnika na isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku, te na kome je teret dokaza postojanja uzročno posljedične veze između ozljeda osiguranika tužitelja zadobivenih u prometnoj nezgodi s njegovim umirovljenjem u situaciji kada tuženik ospori da je invalidnost tužiteljevog osiguranika nastupila kao izravna posljedica ozljeda zbog prometne nezgode unatoč postojanju odluke upravnog dijela o priznavanju prava na mirovinu.

9. Glede prvog pitanja ovaj sud je već u odluci Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeo pravno shvaćanje:

„Naime, prema tom pravnom shvaćanju, za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)."

10. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama ovoga suda, tako npr. u odluci broj Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020.

11. Dakle, prvo pitanje se u suštini svodi na pitanje po kojem se propisu ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja. Kako je sud drugog stupnja zauzeo drugačije pravno shvaćanje glede primjene propisa koji se ima primijeniti na konkretno potraživanje tužitelja – izdatak za isplate invalidske mirovine svom osiguraniku na temelju odredbe čl. 161. Zakona o osnovnom mirovinskom osiguranju valja odgovoriti da se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, čime se i ovom odlukom reafirmira pravno shvaćanje izraženo u Rev-x 388/2018.

12. Ovdje je radi potpunog odgovora na prvo postavljeno pravno pitanje koje je ocjenjeno važnim u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a potrebno u nastavku naglasiti.

13. Odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13 – dalje: ZOOP) propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

14. Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

15. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

16. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, sudovi nižeg stupnja nisu utvrđivali odlučne činjenice i visinu štete sukladno izraženom pravnom shvaćanju kao u ovoj odluci, pa je stoga trebalo odlučiti kao pod I. izreke sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP-a.

17. U nastavku postupka sudovi će utvrditi visinu iznosa mirovine koja bi bila isplaćena osiguraniku i postoji li razlika u odnosu na iznose koji se isplaćuju te potom donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku. (Tako i ovaj sud u Rev-12/22 od 12. siječnja 2022.).

18. U odnosu na drugo pitanje:

18.1. Drugostupanjski sud je u pobijanoj presudi utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP u dijelu u kojem je utvrdio da tužitelj nije dokazao postojanje uzročno posljedične veze između umirovljenja tužiteljeva osiguranika i predmetne prometne nezgode koja se dogodila 28. ožujka 2005.

18.2. Polazeći od toga da je tuženik osporio uzročno posljedičnu vezu između umirovljenja tužiteljeva osiguranika i predmetne prometne nezgode, a s obzirom na utvrđenje da je tužitelj uz tužbu priložio ispravu-nalaz i mišljenje o invalidnosti kao i rješenje tužitelja iz kojih isprava proizlazi da je umirovljenje tužiteljeva osiguranika posljedica ozljede izvan rada koja je nastala u predmetnoj prometnoj nezgodi, drugostupanjski sud je, ocjenjujući da je navedenim ispravama tužitelj dokazao svoje navode o uzročno posljedičnoj vezi, zaključio da je na tuženiku teret dokaza da je ozljeda iz prometne nezgode uzrok invalidnosti u drugom manjem omjeru. Pri tom je, s obzirom da tuženik nije predložio dokaz na temelju kojega bi se ta odlučna činjenica mogla utvrditi, navedeni prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.

19. Za odgovor na drugo dopušteno pravno pitanje treba navesti sljedeće:

20. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a prema odredbi čl. 220. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (stavak 1.), a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (stavak 2.).

21. Prema odredbi čl. 105. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10, 61/11, 114/11 i 76/12 – dalje: ZOMO) o pravima na mirovinsko osiguranje i iz mirovinskog osiguranja u prvome stupnju rješava područna ustrojstvena jedinica Zavoda na čijem području osoba koja ostvaruje pravo ima prebivalište, odnosno boravište, a prema odredbi čl. 9. st. 2. ZOMO u postupku rješavanja o pravima iz mirovinskog osiguranja primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

22. Odredbom čl. 52. st. 1. ZOMO propisano je da pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik iz čl. 10., 11. i 13. do 17. tog Zakona na temelju invalidnosti iz čl. 34. st. 1. i 2. tog Zakona, a osiguranik iz čl. 12. na temelju invalidnosti iz čl. 34. st. 2. tog Zakona, ako je invalidnost nastala zbog bolesti ili ozljede izvan rada prije navršenih 65 godina života i ako mu navršeni mirovinski staž pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka.

23. Nadalje, prema odredbi čl. 110. st. 1. ZOMO prava iz mirovinskog osiguranja ostvaruju se u Zavodu, a prema odredbi čl. 119. st. 3. ZOMO rješenja o pravima iz mirovinskog osiguranja izvršava Zavod.

24. Odredbom čl. 115. st. 1. ZOMO propisano je da kada se rješava o pravu osiguranika, odnosno osigurane osobe, kao dan nastanka invalidnosti, odnosno tjelesnog oštećenja uzima se dan kada je na temelju ovlaštenog vještaka dano mišljenje u smislu čl. 113. st. 1. ovoga Zakona, a odredbom čl. 116. st. 1. ZOMO propisano je da nalaz i mišljenje o invalidnosti, na temelju kojega se stječe pravo prema ovome Zakonu, prije donošenja rješenja o pravu osiguranika, odnosno osigurane osobe obvezno podliježe reviziji.

25. Slijedom navedenog, rješenje kojim je odlučeno o pravu osiguranika tužitelja na invalidsku mirovinu, a koje je HZMO kao upravno tijelo nadležno za odlučivanje o pravima iz mirovinskog osiguranja, donijelo u upravnom postupku uz primjenu odredbe čl. 52. ZOMO, odlučujući o pravu stranke u upravnoj stvari predstavlja upravni akt.

26. Naime, ono što je utvrđeno izrekom pravomoćnog upravnog akta donesenog u zakonitom postupku smatra se dokazanim, a ako stranka (u ovom slučaju tuženik) to osporava, te tvrdi suprotno, teret dokaza je na toj stranci.

27. Dakle, prema ocjeni ovog suda odgovor na drugo postavljeno pitanje glasi:

Sve što je utvrđeno izrekom pravomoćnog upravnog akta donesenog u zakonitom postupku smatra se dokazanim, a stranka koja to osporava i tvrdi suprotno dužna je to i dokazati, što znači da je, u situaciji kada tuženik ospori da je invalidnost tužiteljevog osiguranika nastupila kao izravna posljedica ozljeda zbog prometne nezgode unatoč postojanju odluke upravnog tijela o priznavanju prava na mirovinu, na tuženiku teret dokaza postojanja uzročno posljedične veze između ozljeda osiguranika tužitelja zadobivenih u prometnoj nezgodi s njegovim umirovljenjem.

28. Odluka o troškovima postupka donesena je pozivom na odredbu čl. 166. ZPP-a (točka II. izreke).

29. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 31. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud

Broj zapisa: eb311-bef05

Kontrolni broj: 0363d-66ed7-aa5aa

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.