REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz 32/2016-8
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine, člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Marine Paulić, članice vijeća, u upravnom sporu tužiteljice Općine M., OIB … , M., koju zastupa punomoćnica L. R., odvjetnica u Đ. protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Z., radi utvrđivanja javnog vodnog dobra, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-93/2016-2 od 9. rujna 2016., za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2361/15-2 od 8. siječnja 2016., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-1081/14-10 od 24. rujna 2014., a kojom je poništeno rješenje tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprave vodnoga gospodarstva Klasa: UP/I-325-02/14-0263, Ur broj : 525-12/0995-14-2 od 24. veljače 2014., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2022.,
r i j e š i o j e:
Usvaja se zahtjev, ukidaju se presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2361/15-2 od 8. siječnja 2016. i presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-1081/14-10 od 24. rujna 2014. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.
Obrazloženje
1. Presudom Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2361/15-2 od 8. siječnja 2016., potvrđena je presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI- 1081/14-10 od 24. rujna 2014.,a kojom je poništeno rješenje tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske Uprave vodnoga gospodarstva Klasa: UP/I-325- 02/14-0263, Ur broj: 525-12/0995-14-2 od 24. veljače 2014. Citiranim rješenjem utvrđeno je da zemljišna čestica upisana u zemljišno-knjižni uložak br.5125 k.o. M., kao kč.br. 9919/3-šuma u S.-ukupne površine 769 čhv u cijelosti pripada vodnom dobru (točka I.) te je određeno u zemljišnim knjigama Zemljišno-knjižnog odjela Koprivnica Općinskog suda u Koprivnici izvršiti upis-javno vodno dobro u općoj uporabi- na upravljanju Hrvatskih voda, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva Republike Hrvatske(točka II).
2. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti navedene pravomoćne presude zbog povrede Zakona o vodama („Narodne novine“ 153/09, 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14 - dalje: ZV/09). Predlaže da ovaj sud prihvati zahtjev i preinači pobijanu presudu na način da usvoji zahtjev odnosno podredno ukine presudu i predmet vrati nižestupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U odgovoru na zahtjev tužiteljica osporava navode zahtjeva i predlaže zahtjev odbiti kao neosnovan.
4. Zahtjev je osnovan.
5. U postupku koji je prethodio podnošenju zahtjeva nije bilo sporno da se kč.br. 9919/3 –šuma u S. upisana u zk.ul. 5125 k.o. M. nalazi u obuhvatu inundacijskog pojasa obale rijeke D. te da kao takva u smislu čl.8. ZV/09 predstavlja vodno dobro. Sporno je, a vezano uz primjenu odredbe čl.11. ZV/09, je li navedena nekretnina vodno dobro u vlasništvu treće osobe (Općine M.) ili javno vodno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske kojim upravljaju Hrvatske vode.
6. Odredbom čl. 8. st. 1. ZV/09 između ostalog je propisano da vodno dobro čine zemljišno knjižne čestice koje obuhvaćaju uređeno (toč.2.) i neuređeno inundacijsko područje (točka 3.).
6.1. Odredba čl.11. st.1. ZV/09 glasi:
„Javno vodno dobro čine zemljišne čestice iz članka 8. ovoga zakona koje su do dana stupanja na snagu Zakona o vodama („Narodne novine“ 107/95) bile temeljem zakona ili temeljem bilo koje druge pravne osnove: opće dobro, javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, javno dobro-vode, državno vlasništvo, vlasništvo jedinice lokalne samouprave, društveno vlasništvo bez obzira tko je bio nositelj prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja, odnosno koje su u zemljišnoj knjizi bile upisane kao: javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, državno vlasništvo, vlasništvo jedinice lokalne samouprave, društveno vlasništvo s naznakom ili bez naznake nositelja prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja, općenarodna imovina, opće dobro i sl.
7. Prvostupanjski sud je izrazio pravno shvaćanje da kč.br. 9919/3 – šuma u S. upisana u zk.ul. 5125 k.o. M. nije mogla postati javno vodno dobro, jer su na dan stupanja na snagu Zakona o vodama u zemljišnoj knjizi bile upisane kao vlasništvo fizičke osobe uz obrazloženje da u postupku nisu pruženi dokazi da je navedena čestica na dan 1. siječnja 1996. bila vlasništvo jedinice lokalne samouprave (u konkretnom slučaju Općine Molve), a da nasuprot tome iz povijesnog z.k. izvatka za zk.ul. 5125 k.o. M. proizlazi da je nekretnina, sve do provedbe rješenja broj Rz- 450/2010 od 3. kolovoza 2011. bila u vlasništvu fizičkih osoba.
8. Drugostupanjski sud je prihvatio utvrđenje i shvaćanje prvostupanjskog suda o nedokazanosti ispunjenja pretpostavki o stjecanju vlasništva neovisno o stanju zemljišne knjige iz čl. 11. st. 1. ZV/09 uz obrazloženje da je pravo vlasništva na tužiteljicu preneseno tek na temelju rješenja Općinskog suda u Koprivnici-Stalne službe u Đurđevcu poslovni broj Rz-45/10 od 3. kolovoza 2011., iz čega proizlazi zaključak da se nije moglo utvrditi da je sporna nekretnina do siječnja 1996. bila u vlasništvu Općine M.
9. Rješenje broj RZ-45/10 od 3. kolovoza 2011. doneseno je u pojedinačnom z.k. ispravnom postupku u smislu čl.200. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96), a povodom prijedloga tužiteljice 26. studenog 2010., koji prileži spisu upravnog predmeta. Obrazlažući osnovanost prijedloga tužiteljica navodi „ da upisano zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju jer je nekretnine navedene u prijedlogu, kao pravni slijednik Mjesne zajednice M. stekla kupoprodajom i u katastru zemljišta vodi kao posjednik istih“.
10. Mjesne zajednice prestale su postojati danom stupanja na snagu Zakona o lokalnoj samoupravi i upravio („Narodne novine“ broj 90/92) dana 7. siječnja 1993., čime su jedinice lokalne samouprave postale pravni slijednici mjesne zajednice na njihovom području.
11. Za stjecanje prava društvenog vlasništva na temelju pravnog posla uknjižba u zemljišnim knjigama nije bila propisani način stjecanja već se je društveno vlasništvo i pravo korištenja stjecalo samim sklapanjem pravnog posla.
12. Prema stanju spisa proizlazi, a obzirom na tvrdnju tuženice u z.k. ispravnom postupku proizlazilo bi da sporne nekretnine bile društveno vlasništvo s pravom korištenja Mjesne zajednice M., koja je to pravo stekla na temelju pravnog posla, a da je prestankom postojanja mjesnih zajednica 7. siječnja 1993. neovisno o neizvršenom upisu u zemljišne knjige, još tada prije uknjižbe tužiteljica postala vlasnik navedenih nekretnina.
13. Budući da prema odredbi čl.11. ZV/09 javno vodno dobro čine čestice iz čl.8. ZV/09 koje su na dan 1. siječnja 1996. , po bilo kojoj osnovi bile, između ostalog, vlasništvo jedinice lokalne samouprave i društveno vlasništvo bez obzira tko je bio nositelj prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja, a ne samo one nekretnine koje su u zemljišnoj knjizi bile upisane kao vlasništvo jedinice lokalne samouprave, vodno dobro i sl. osnovana je tvrdnja podnositelja zahtjeva da su nižestupanjski sudovi, ocjenjujući postojanje predmnijeve iz čl. 11. ZV/09 samo kroz činjenicu upisa u zemljišnu knjigu pogrešno primijenili materijalno pravo (tako i U-zpz-40/17 od 20. veljače 2018.).
14. Budući da su nižestupanjski sudovi propustili raspraviti postojanje predmnijeve iz čl.11. ZV i kroz činjenicu izvanknjižnog vlasništva vodnog dobra, to su bez daljnjega povrijedili zakon. Stoga je na temelju odredbe iz članka 78. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZUS) valjalo usvojiti zahtjev, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, koristeći se pritom ovlaštenjima iz čl.33. st.2. i 3. ZUS-a, ispitati i utvrditi odlučne činjenice na koje je ukazao ovaj sud, nakon čega će donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu.
Zagreb, 31. kolovoza 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
