REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 946/2017-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. A. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici S. F., odvjetnica u Z. te B. Š. i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Š. i partneri, Z., protiv tuženika K. H. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. P. Š., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1367/16-2 od 22. prosinca 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-7732/12-37 od 27. rujna 2016., ispravljena rješenjem istog suda broj Povrv-7732/12-40 od 3. listopada 2016., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2022.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-1367/16-2 od 22. prosinca 2016 . i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-7732/12-37 od 27. rujna 2016., ispravljena rješenjem istog suda broj Povrv-7732/12-40 od 3. listopada 2016., u dijelu pod točkom II. izreke, te se predmet vraća u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Ukida se rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-297/12 od 03. veljače 2012. g. izdano po javnom bilježniku N. T. iz Z. u dijelu pod točkom 1. u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku K. H. iz Z., OIB: …, umjesto tužitelju R. A. d.d., Z., OIB: …, isplatiti trgovačkom društvu B. K. d.o.o, Z., OIB: …, iznos od 15.748,93 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 13.335,60 kn od 02. veljače 2012.g. do 31. srpnja 2015.g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te mu naknaditi trošak postupka u iznosu od 7.813,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 27. rujna 2016.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 149,76 kn s pripadajućim kamatama, te se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 2.413,33 kn za razdoblje od 02. veljače 2012.g. do isplate.“

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Uvažava se žalba tuženika K. H. te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27.rujna 2016. godine poslovni broj Povrv-7732/12, ispravljena rješenjem od 3.listopada 2016.godine, tako da se tužbeni zahtjev odbija i nalaže tužitelju R. A. d.d. Z. da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 8.830,50 kuna, u roku od 15 dana, s time da se ujedno odbija i zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe i da prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu pod točkom I. ostaje neizmijenjena.“

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, predlažući da ovaj sud preinači pobijanu presudu, podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju, tuženik je predložio odbaciti reviziju kao nedopuštenu, podredno je odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

6. Prema odredbi st. 3. toga članka, u reviziji iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP) stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP-a moraju biti kumulativno ispunjene, pa u slučaju da nije ispunjena bilo koja od navedenih pretpostavki revizija nije dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 15.898,69 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 2. veljače 2012. do isplate, u korist treće osobe (društva B. K. d.o.o.), na temelju Ugovora o kreditu br. 031-50-3308650 sklopljenog između stranaka 3. ožujka 2006. te Ugovora o cesiji sklopljenog između tužitelja i društva B. K. d.o.o. 28. prosinca 2015.

8. Tužitelj je u reviziji naznačio sljedeća pravna pitanja:

„Je li tužitelj koji za trajanja parničnog postupka, ugovorom o cesiji prenese tražbinu radi koje se vodi postupak na novog vjerovnika, ovlašten preinačiti tužbeni zahtjev na način da traži isplatu u korist novog vjerovnika?

Radi li se o objektivnoj preinaci tužbe u smislu članka 191. Zakona o parničnom postupku ukoliko tužitelj koji, za trajanja parničnog postupka, ugovorom o cesiji prenese tražbinu radi koje se vodi postupak na novog vjerovnika, uskladi tužbeni zahtjev na način da zatraži isplatu tražbine u korist novog vjerovnika?“

8.1. Tužitelj argumentira važnost naznačenih pitanja pozivanjem na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 117/03 od 16. prosinca 2003., Rev 118/01 od 7. srpnja 2004., Revt 370/13 od 21. svibnja 2014., te odluke Županijskog suda u Splitu broj Gž 2876/16 od 7. listopada 2016. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž 441/08 od 29. prosinca 2009., navodeći da pobijana drugostupanjska presuda odudara od pravnih shvaćanja iznesenih u tim odlukama.

9. U konkretnom slučaju, tužitelj je naveo da je tijekom postupka predmetno potraživanje ustupio trećoj osobi i to trgovačkom društvu B. K. d.o.o, radi čega je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio da se naloži tuženiku isplatiti trećoj osobi i to trgovačkom društvu B. K. d.o.o. umjesto tužitelju iznos od 15.898,69 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 2. veljače 2012. do isplate, uz naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka s pripadajućim kamatama.

10. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev, te se je obrazlažući svoju odluku, pozvao na odredbu čl. 195. st. 1. ZPP, kao i shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izneseno u odluci Rev 117/03 od 16. prosinca 2003., prema kojemu bi uspjeh tužitelja u parnici ovisio o tome je li on svoje procesnopravno ponašanje uskladio s novonastalom materijalnopravnom situacijom. Obzirom na navedeno, prvostupanjski sud je zaključio da je cesijom potraživanja tužitelj prestao biti tuženikov vjerovnik, pa da je tužitelj pravilno preinačio tužbu na način da sada traži da se umjesto njemu predmetno dugovanje podmiri novom vjerovniku tuženika (B. K. d.o.o.), koja preinaka je svrsishodna i dopuštena sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP. Time je (posredno) zauzeo shvaćanje da je tužitelj aktivno legitimiran za vođenje postupka i nakon što je tijekom postupka ustupio svoju tražbinu premu tuženiku cesionaru te je preinačio tužbeni zahtjev na način da se ustupljeni iznos umjesto tužitelju isplati cesionaru, koji nije stranka u ovom postupku.

11. Drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pogrešno interpretirao navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 117/03 od 16. prosinca 2003. na način da cediranje novčane tražbine tijekom parnice omogućuje tužitelju objektivnu preinaku tužbe tako da se tuženika obveže na isplatu sporne novčane tražbine trećoj osobi, i to iz razloga što se time ne otklanja prigovor nedostatka, odnosno gubitka aktivne materijalnopravne legitimacije. Zato je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. Na III. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana 14. rujna 2020. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:

„Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojeg je došlo do otuđenja (prijenos prava vlasništva ili prava) osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.“

13. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova protivno je pravnom shvaćanju ovoga suda zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

14. Slijedom navedenog, zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje u ovom predmetu je ostalo nepotpuno utvrđeno, jer u postupku nije utvrđeno je li u pravnom poslu između tužitelja kao cedenta i treće osobe B. K. d.o.o. kao cesionara, ugovoreno da je tužitelj ovlašten u svoje ime i za račun cesionara provesti ovaj postupak.

15. Stoga je valjalo, pozivom na odredbu čl. 395. st. 2. ZPP, prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti drugostupanjsku presudu, kao i ispravljenu prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II. izreke, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu u tom dijelu na ponovno suđenje.

16. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 31. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.