REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: U-zpz 43/2021-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja Košarkaškog kluba K. ... iz R., kojeg zastupaju punomoćnik A. S. i drugi odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu S. i drugi u R., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-63/2021-2 za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3282/19-3 od 18. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci broj Usl-1467/18-11 od 30. travnja 2018., kojom je poništeno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/15-01/120, Urbroj:513-04/18- 03 od 31. siječnja 2018. i rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Klasa: UP/I-471-02/14-01/193, Urbroj:513-07- 08/14-1 od 31. prosinca 2014., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2022.,

r i j e š i o  j e:

Usvaja se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, ukida se presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž- 3282/19-3 od 18. veljače 2021. i presuda Upravnog suda u Rijeci broj Usl-1467/18- 11 od 30. travnja 2018. te se predmet vraća Upravnom sudu u Rijeci na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž- 3282/19-3 od 18. veljače 2021. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci broj Usl-1467/18-11 od 30. travnja 2018. kojom je poništeno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Klasa: UP/II-471-02/15-01/120, Urbroj:513-04/18-03 od 31. siječnja 2018. i rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Klasa: UP/I-471-02/14-01/193, Urbroj:513-07-08/14-1 od 31. prosinca 2014.

2. Poništenim rješenjem tuženika uvažena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda R., Klasa: Klasa: UP/I-471-02/14-01/193, Urbroj:513-07-08/14-1 od 31. prosinca 2014. kojim su tužitelju utvrđeni manje obračunati porez na drugi dohodak i prirez poreza na drugi dohodak te doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 30. travnja 2014. i predmet je vraćen na ponovni postupak.

3. Protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude (dalje: zahtjev) zbog pogrešne primjene materijalnog prava te je predložilo Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti zahtjev i preinačiti presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i presudu Upravnog suda u Splitu i odbiti tužbu tužitelja.

4. Odgovor na zahtjev nije podnesen.

5. Zahtjev je osnovan.

6. Predmet postupka je obveza tužitelja na plaćanje poreza na drugi dohodak i prirez poreza na drugi dohodak te doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 30. travnja 2014.

7. Postupajući na temelju odredbe čl. 78. st. 6. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 - dalje: ZUS) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u granicama predmetnog zahtjeva.

8. Prema odredbi čl. 78. st. 2. ZUS zahtjev može podnijeti Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u roku od šest mjeseci od dana dostave pravomoćne sudske presude strankama.

9. Predmetnim zahtjevom osporava se pravno shvaćanje upravnih sudova prema kojem je u ovom slučaju tijekom trajanja žalbenog postupka nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze, odnosno sporna je pravilnost primjene odredbi čl. 94. do 96. Općeg poreznog zakona (“Narodne novine”, broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16 – dalje: OPZ/08).

10. U postupku koji je prethodio podnošenju zahtjeva utvrđeno je:

- da je obveza tužitelja na plaćanje razlike poreza na drugi dohodak i prirez poreza na drugi dohodak te doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 30. travnja 2014. utvrđena prvostupanjskim rješenjem od 31. prosinca 2014.,

- da je prvostupanjsko rješenje od 31. prosinca 2014. dostavljeno tužitelju 16. siječnja 2015., kada je došlo do prekida zastare,

- da je protiv gore navedenog rješenja prvostupanjskog tijela od 31. prosinca 2014. tužitelj podnio žalbu koja je uvažena rješenjem tuženika od 31. siječnja 2018.,

- da je predmetno rješenje tuženika od 31. siječnja 2018. dostavljeno tužitelju 28. veljače 2018.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski upravni sud je žalbu uvažio I poništio i prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje ocijenivši da je u predmetnoj upravnoj stvari u tijeku žalbenog postupka nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze, budući da su od dana donošenja prvostupanjskog rješenja od 31. siječnja 2014. odnosno od 16. siječnja 2015, kada je isto dostavljeno tužitelju pa do donošenja osporenog rješenja 31. siječnja 2018. i dostave tužitelju 28. veljače 2018. nastupila relativna zastara utvrđivanja porezne obveze tužitelju.

12. Visoki upravni sud Republike Hrvatske ocijenio je da je izneseno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda pravilno i u skladu s odredbama primijenjenog OPZ/08 s obzirom na to da je tijekom žalbenog postupka nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze.

13. U zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude osporava se pravilnost navedenog pravnog shvaćanja isticanjem prigovora pogrešne primjene materijalnog prava.

14. Prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, kojim se osporava pravno shvaćanje izraženo u presudama upravnih sudova, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske obrazlaže navodeći kako su nižestupanjski sudovi u ovom slučaju propustili primijeniti odredbu čl. 197. st. 2. Općeg poreznog zakona (“Narodne novine”, broj 115/16 - dalje: OPZ/16) kojom je propisana iznimka od st. 1. te odredbe, a prema kojoj odredbi će se postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama OPZ/08, u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara, dovršiti prema odredbama tog zakona. Tumačeći navedenu odredbu argumentum a contrario, proizlazi da će se prema novom zakonu (OPZ/16) dovršiti postupci u onim slučajevima u kojima do njegova stupanja na snagu nije nastupila zastara.

15. U konkretnom slučaju, prema shvaćanju Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, na dan stupanja na snagu OPZ/16 (1. siječnja 2017.), nije nastupila relativna zastara prava na utvrđenje porezne obveze. S obzirom na navedeno te s obzirom na to da je u konkretnom slučaju prije donošenja drugostupanjskog rješenja stupio na snagu novi porezni propis (OPZ/16) koji je ukinuo institut relativne zastare i predvidio samo šestogodišnji rok za nastupanje apsolutne zastare, to se, prema tumačenju Državnog odvjetništva Republike Hrvatske na pitanje zastare više nije mogao primijeniti ranije važeći OPZ/08, odnosno nije bilo moguće utvrditi nastup relativne zastare u ovom slučaju primjenom odredbi toga zakona.

16. Prema ocjeni vijeća osnovan je prigovor podnositelja zahtjeva da se u predmetnom slučaju na pitanje zastare nisu mogle primijeniti odredbe OPZ/08. Naime, iz sadržaja prijelaznih i završnih odredbi OPZ/16 (čl. 197. istog zakona) razvidno je da je OPZ/16 ukinuo razlikovanje relativne i apsolutne zastare koje je predviđao OPZ/08 te je propisan jedinstveni šestogodišnji zastarni rok. Takva je izmjena zahtijevala propisivanje i odgovarajućeg prijelaznog režima koji poštuje činjenicu da je u nekim postupcima pokrenutim prema odredbama OPZ/08 do dana stupanja na snagu OPZ/16 nastupila relativna ili apsolutna zastara.

16.1. U skladu s tim, prijelazni režim za pitanje zastare uređen je kao iznimka odredbom čl. 197. st. 2. OPZ/16. Prema shvaćanju ovoga suda, tom je odredbom iz područja primjene općeg prijelaznog režima isključeno upravo pitanje u vezi nastupa zastare prema odredbi čl. 197. st. 2. OPZ/16, jer pravilno tumačenje sadržaja navedene odredbe dovodi do zaključka da u postupcima utvrđivanja nastupanja zastare porezne obveze kao i u postupcima utvrđivanja i naplate porezne obveze, pokrenutim prema OPZ/08 relativna zastara može teći i nastupiti samo do 1. siječnja 2017. Nakon toga relativna zastara ne teče, pa nije moguće niti utvrditi njeno nastupanje.

16.2. Dakle, iz navedenog proizlazi kako će se oni postupci za utvrđivanje porezne obveze, započeti prema odredbama OPZ/08 u kojima do 1. siječnja 2017. nije nastupila relativna zastara, dovršiti prema odredbama OPZ/16. Samo oni postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se, u smislu odredbe čl. 197. st. 1. OPZ/16, po ranijem zakonskom propisu, odnosno OPZ/08. (na isti način ovaj sud je odlučio u odluci broj U-zpz 28/2021 od 25. svibnja 2021.).

17. U konkretnom slučaju, prema odredbi čl. 94. st. 2. OPZ/08, zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate. Odredbom čl. 42. st. 1. Zakona o porezu na dohodak (“Narodne novine”, broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13 - dalje: ZOPND) propisano je da su obveznici poreza na dohodak dužni nakon isteka poreznog razdoblja (kalendarske godine) podnijeti godišnju poreznu prijavu propisanog oblika i sadržaja. Prema st. 2. navedenog članka zakona godišnja porezna prijava podnosi se do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu. Slijedom navedenog, iz citiranih odredbi ZOPND proizlazi da se obveza poreza na dohodak za porezno razdoblje od kalendarske godine utvrđuje na temelju godišnje prijave koja se za proteklu godinu podnosi u tekućoj godini. Stoga je zastara utvrđivanja predmetne obveze poreza na dohodak za 2013. počela teći nakon isteka 2014.,.odnosno za 2014. godinu nakon isteka 2015. godine, kao godine u kojoj je tu obvezu trebalo utvrditi, odnosno počela je teći 1. siječnja 2016. Također, odredbom čl. 95. st. 1. OPZ/08 propisano je da se tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku., dok je st. 3. istog članka propisano da nakon poduzetih radnji iz stavka 1. predmetnog članka zastarni rok počinje ponovno teći.

18. Slijedom navedenog, do stupanja na snagu OPZ/16 (1. siječnja 2017.) još nije nastupila relativna zastara jer nije protekao rok od 3 godine iz članka 94. st. 1. i 2. OPZ/08 te se prema odredbi čl. 197. st. 2. OPZ/16 na ovaj slučaj, vezano za pitanje zastare na utvrđivanje porezne obveze, trebaju primijeniti odredbe OPZ/16, a ne odredbe OPZ/08.

19. Stoga je u postupku pred upravnim sudovima propušteno zbog pogrešnog pravnog pristupa odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva (pravilnosti/zakonitosti rješenja poreznih tijela u okvirima činjeničnih i pravnih navoda tužbe), pa je na temelju odredbe čl. 78. st. 8. ZUS valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom upravnom sudu na ponovno suđenje.

Zagreb, 31. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.