REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 107/2021-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Slavku Pavkoviću, kao predsjedniku vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz V., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima Z. V. i I. P., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V. B. i P. d.o.o. u Z., protiv tuženice P. b. Z. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. L., odvjetniku iz Odvjetničkog društva L. i p. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za ispravak rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 107/2021-7 od 28. lipnja 2022., 31. kolovoza 2022.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužiteljice za ispravak rješenja ovoga suda broj Revd 107/2021-7 od 28. lipnja 2022. kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za ispravak rješenja ovoga suda broj Revd 107/2021-7 od 28. lipnja 2022. kojom je tužiteljici dopušteno izjavljivanje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-206/2018-7 od 2. rujna 2020. u odnosu na dio kojim je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice. Revizija je dopuštena zbog slijedećeg pravnog pitanja:
"Da li se sklapanjem dodatka ugovora kojim je izvršena konverzija kredita sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15) gubi pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu ili korisnik kredita i dalje zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu?"
2. Tužiteljica svoj prijedlog temelji na tome da je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije u odnosu na pravno pitanje koje tužiteljica nije navela u prijedlogu za dopuštenje revizije, a koje pravno pitanje glasi:
"Je li konverzija ugovorne obveze potrošača prema banci temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – dalje: Konverzija) od utjecaja na opstojnost, sadržaj i opseg bilo koje izvanugovorne obveze banke prema potrošaču?"
3. U smislu odredbe čl. 342. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispravit će sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba.
4. U ovoj pravnoj stvari ne radi se niti o jednoj situaciji koju navodi čl. 342. st. 1. ZPP, već naprotiv ovaj sud je na temelju prijedloga za dopuštenje tužiteljice, uvida u prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku te cjelokupni spis zaključio da tužiteljica u suštini postavlja i traži odgovor na pravno pitanje kako je to i navedeno u izreci rješenja ovog suda broj Revd-107/21-7 od 28. lipnja 2022. Naime, u ovoj pravnoj stvari tužiteljica je odbijena sa svojim zahtjevom za isplatu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu u CHF, a nižestupanjski sudovi odbili su taj dio zahtjeva tužiteljice iz razloga što je sklopila sporazum o konverziji.
5. Dakle, upravo je sklapanje sporazuma o konverziji od odlučnog značaja da li tužiteljici pripadaju prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu ili tužiteljici ne pripada to pravo obzirom da je dobrovoljno sklopila sporazum o konverziji. U suštini radi se upravo o pravnom pitanju od kojeg ovisi odluka u ovome sporu, slijedom čega prijedlog tužiteljice za ispravak rješenja ovoga suda broj Revd 107/2021-7 od 28. lipnja 2022. nije osnovan.
6. Pored navedenog, tužiteljica je još u prijedlogu za dopuštenje revizije predložila da se ovaj sud kao sud zadnje instance obrati Sudu Europske unije (dalje: Sud EU) u svezi tumačenja Direktive Vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u pogledu pravnih učinka tzv. konverzije. Ovaj sud ne vidi nikakve potrebe za postavljanjem pitanja Sudu EU obzirom na već donesenu odluku Suda EU od 5. svibnja 2022. u predmetu C-567/20 povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju čl. 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije koju je uputio Općinski sud u Zagrebu odlukom od 15. listopada 2020. Naime, u toj odluci Sud EU je jasno naveo da upravo problematika koja je sporna u ovoj pravnoj stvari nije obuhvaćena materijalnim područjem primjene Direktive Vijeća 93/13 EEZ, slijedom čega Sud EU nije nadležan za davanje prethodnog mišljenja.
7. Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 342. st. 1. u vezi čl. 347. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 31. kolovoza 2022.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.