REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 217/2020-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene A. G., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 20. prosinca 2019. broj K-8/19-15., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovana žalba optužene A. G. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Sisku proglašena je krivom optužena A. G. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., te je, na temelju istih zakonskih propisa, uz primjenu članka 48. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11., osuđena na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

1.1. Na temelju članka 57. KZ/11. optuženici je izrečena djelomična uvjetna osuda, tako da se od izrečene kazne zatvora izvršava šest mjeseci, a dio kazne u trajanju od jedne godine i šest mjeseci se neće izvršiti ako optuženica u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Ujedno je određeno da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

1.2. Na temelju članka 79. stavaka 1. i 2. KZ/11. od optuženice je oduzet kuhinjski nož dužine oštrice 12 cm.

I Kž 217/2020-8

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.-19.) optuženica je oslobođena plaćanja obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. u cijelosti kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv te presude žalbu je podnijela optužena A. G., putem braniteljice, odvjetnice L. K., zbog „bitne povrede odredaba ZKP-a, pogrešne primjene materijalnog prava, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, povrede Ustava RH (čl 16, stavak 2), nove okolnosti koja nije postojala u trenutku izricanja prvostupanjske presude, a koja može utjecati na odluku o kazni ali i na utvrđenje činjeničnog stanja i primjenu materijalnog prava“. Predlaže da „Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Podredno predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženu proglasi krivom za kazneno djelo iz čl 110 ili 118 KZ i izrekne joj blažu kaznu, ili da ju temeljem čl 50 KZ oslobodi od kazne ili joj kaznu ublaži bez obzira na ograničenja iz čl 49 KZ“. Ujedno je braniteljica zahtijevala da ju se pozove na sjednicu vijeća.

3. Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženice s prijedlogom da se kao neosnovana odbije te da se pobijana presuda potvrdi.

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08.-19., prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednica vijeća je u skladu s odredbom članka 475. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.-22.)., održana u odsutnosti zamjenika Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, optužene A. G. te braniteljice optuženice, odvjetnice L. K., koji su svi o sjednici uredno obaviješteni.

6. Žalba nije osnovana.

7. Optužena A. G. bitnu povredu odredaba kaznenog postupka nalazi u proturječju izreke i obrazloženja pobijane presude, kao i u proturječju iznesenih razloga sugerirajući na taj način ostvarenje bitne postupovne povrede iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-19. Obrazlažući takav stav, žaliteljica ističe da je u dispozitivu presude navedeno da je oštećenik kritične zgode zadobio reznu ranu podlaktice, a da je u obrazloženju presude navedeno da je riječ o ubodno reznoj rani podlaktice.

7.1. Međutim, iako je točno da je u jednom dijelu obrazloženja pobijane presude doista navedeno da je oštećenik, pored rezne rane na čelu, zadobio i ubodno-reznu ranu na lijevoj podlaktici, dok je u izreci presude jasno navedeno da je oštećenik na lijevoj podlaktici zadobio reznu ranu, time nije ostvarena žalbom istaknuta postupovna povreda, kako to pogrešno smatra žaliteljica.

I Kž 217/2020-8

7.2. Optužena A. G. proglašena je krivom za kazneno djelo ubojstva u pokušaju pa se proturječje između izreke i razloga presude mora odnositi na odlučne činjenice, dakle, one činjenice koje čine bitna obilježja predmetne inkriminacije pri čemu to proturječje mora biti takvo da se presuda uslijed toga ne može ispitati. Međutim to ovdje nije slučaj.

7.3. Naime, prema zakonskom opisu kaznenog djela zbog kojeg je proglašena krivom, optužena A. G. je s namjerom da drugoga ubije poduzela radnju koja vremenski i prostorno neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva. U kontekstu tako definiranih činjenica koje čine bitne sastavnice inkriminiranog kaznenog djela, proturječja između izreke i razloga prvostupanjske presude na koja se ukazuje žalbom nisu takva da bi onemogućavala ispitivanje prvostupanjske presude.

7.4. Štoviše, prvostupanjski sud kako izrekom, tako i obrazloženjem pobijane presude, u cijelosti suglasno utvrđuje da je optužena A. G. kritične zgode postupila u nakani da ubije svog supruga – žrtvu Z. G. jer ga je, unatoč prestanku napada, dok je oštećenik bio okrenut leđima te krenuo prema izlazu kuće, napala nožem dužine oštrice 12 cm zamahnuvši u dva navrata prema njegovoj glavi. Stoga, pitanje je li takvo postupanje imalo za posljedicu nanošenje žrtvi teže ili lakše ozljede odnosno pitanje naravi ozljeda koju je oštećenik takvim postupanjem optuženice zadobio, nije od tolike važnosti i značaja kako se to nastoji prikazati žalbom optuženice.

8. Nije u pravu optužena A. G. niti kada u žalbi, i nadalje upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, ističe da u obrazloženju presude postoje razlike u sadržaju nalaza vještaka sudsko-medicinske struke.

8.1. Prije svega, ponovno se ukazuje da se proturječe razloga iznesenih u presudi, a koje bi predstavljalo ostvarenje istaknute bitne postupovne povrede, mora odnositi na utvrđenja suda o odlučnim činjenicama, a o tome se ovdje evidentno ne radi.

8.2. Štoviše, iz sadržaja nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka patologije i sudske medicine dr. D. J., kojeg je prvostupanjski sud vrlo vjerno i detaljno prenio u obrazloženju pobijane presude, niti ne proizlazi nikakvo proturječje, kako se to pogrešno tvrdi u žalbi. Naime, u nalazu vještaka se iznose podaci sadržani u medicinskoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu, pa se tako, pored ostalog, navodi da iz povijesti bolesti Hitne kirurške ambulante, Službe za kirurgiju, bolnica "Dr. I. P." za Z. G. od 8. svibnja 2019. proizlazi da je u rubrici "Status" navedeno da se na lijevoj podlaktici nalazi ubodno-rezna rana. U nastavku vještak, iznoseći vlastito mišljenje, jasno navodi da se radi o reznoj rani lijeve podlaktice, kod čega u cijelosti ostaje i prilikom iskazivanja na raspravi. Stoga, u takvoj situaciji nema govora o bilo kakvom proturječju i ostvarenju istaknute bitne postupovne povrede.

9. Isto su tako neosnovani i žalbeni prigovori kojima optuženica ostvarenje istaknute postupovne povrede nalazi u propustu prvostupanjskog suda da iznese razloge vezano uz neprihvaćanje prigovora obrane da se u konkretnoj situaciji radi o kaznenom djelu teške tjelesne ozljede odnosno kaznenom djelu usmrćenja u

I Kž 217/2020-8

pokušaju, odnosno da su, u skladu s člancima 21., 35. i 50. KZ/11. postojali razlozi za oslobođenje od kazne.

10. I u odnosu na takve žalbene prigovore ponovno treba napomenuti da se ostvarenje istaknute postupovne povrede ogleda isključivo kod izostanka razloga o odlučnim činjenicama, dakle, činjenicama o kojima u konkretnom, a ne nekom drugom, po stavu obrane, zamišljenom slučaju ovisi primjena materijalnog ili procesnog prava. Stoga, budući da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi iznio jasne, valjane i detaljne razloge zašto nalazi da je optuženica postupala s namjerom da ubije svog supruga, a zbog kojeg kaznenog djela ju je, prihvaćanjem optužnog akta, proglasio krivom, nema govora o ostvarenju istaknute postupovne povrede. Druga je stvar što žaliteljica takvim prigovorima, ne prihvaćajući iznesene argumente prvostupanjskog suda, u biti, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, o čemu će biti više govora u nastavku ove odluke u okviru obrazlaganja žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Prema tome, pobijanom presudom nisu ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupaka na koje ukazuje optuženica, a niti njezinim ispitivanjem, u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08.-22., nije utvrđeno da bi bila počinjena neka druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žaliteljica tvrdi da je povrijeđeno načelo in dubio pro reo jer je prvostupanjski sud sve sporne okolnosti tumačio in favorem optužbe, a na štetu optuženice. U prilog takvom stajalištu žaliteljica ističe da iz iskaza vještaka proizlazi kako se ne može utvrditi je li se radilo o jednom ili dva udarca kao i da nitko od ispitanih svjedoka nije iskazao da je optuženica pokušala ubiti oštećenika, navodeći pritom da je sama prestala s napadom, da je oštećeniku pomogla i zvala pomoć, kao i da se radilo o manjem nožu te da je prije toga bila izložena grubom napadu jače osobe.

13. Međutim, navedenim prigovorima optuženica nije s uspjehom dovela u sumnju pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda. Prvostupanjski je sud savjesno analizirajući dokazni postupak vrlo ozbiljno i s potrebom kritičnošću pristupio ocjeni obrane optuženice da joj nije bila namjera da oštećenika ubije niti da ga ozlijedi, već samo da ga zastraši te je na temelju brižljive i kritičke analize izvedenih dokaza kako svakog za sebe tako i u međusobnoj povezanosti, pravilno zaključio da je optuženica ostvarujući svojim radnjama objektivni element inkriminiranog joj kaznenog djela postupala s izravnom namjerom da oštećenika ubije. Budući da je iz obrazloženja presude razvidno da prvostupanjski sud, analizirajući dokaznu građu, opravdano nije bio u dvojbi glede postojanja činjenica koje tvore obilježja terećenog kaznenog djela ni o kojima ovisi primjena kaznenog zakona, nije bilo ni potrebe primijeniti dokazno pravilo in dubio pro reo, odnosno članak 3. stavak 3. ZKP/08.-19., kako se to neosnovano tvrdi u žalbi.

14. U svojim utvrđenjima vezanima uz dinamiku događaja, prvostupanjski sud pravilno polazi od činjenice da nije sporno da je prije inkriminiranog događaja došlo do verbalnog sukoba između optuženice i oštećenika nakon kojeg je oštećenik fizički napao optuženicu, nekoliko ju puta udarivši, pa je optuženica, nakon što je napad na

I Kž 217/2020-8

nju prestao te se oštećenik počeo udaljavati, nožem dužine oštrice 12 cm krenula za oštećenikom koji joj je bio okrenut leđima i zamahnula nožem prema glavi oštećenika, dakle, prema vitalnom dijelu tijela sredstvom pogodnim da se zada smrtonosna ozljeda, pri čemu je teža posljedica izostala isključivo uslijed obrambene reakcije oštećenika koji se pravovremeno okrenuo te ispred glave postavio svoju ruku.

15. Pritom, iz iskaza svjedoka M. C., neposrednog očevica cjelokupnog događaja, proizlazi da je optuženica, unatoč njegovim pokušajima da ju spriječi, ustrajala na uzimanju noža i napadu na žrtvu te je s nožem u ruci krenula prema oštećeniku, nakon čega je, kako on to decidirano navodi, u dva navrata zamahnula nožem prema glavi oštećenika.

16. Takav opis događaja potvrđuje i sam oštećenik Z. G., uz jednu razliku koja se odnosi na broj zamaha kojima je optuženica nožem nasrnula prema glavi oštećenika, a to, međutim, nije od značaja za odluku o kaznenopravnoj odgovornosti optuženice jer su za terećeno kazneno djelo bitni detalji koji su nesporno utvrđeni već na temelju obrane optuženice. Uostalom, i iz rezultata provedenog sudskomedicinskog vještačenja proizlazi da su rezne rane koje je oštećenik kritične zgode zadobio mogle nastati kao posljedica dva zamaha, ali i isto tako, zbog pokretljivosti ruke kojom se brani glava, i kao posljedica jednog zamaha.

17. Prema tome, baratanje nožem optuženice kritičnog dana, u utvrđenim okolnostima, nije moguće životno i logično drugačije protumačiti nego kao pokušaj ubojstva i to s izravnom namjerom pa prvostupanjski sud s pravom zaključuje da nema dvojbe o obliku krivnje optuženice i o tome što je htjela postići inkriminiranim postupanjem.

18. Imajući na umu cjelokupno ponašanje optuženice inkriminirane zgode zajedno s karakterom uporabljenog sredstva, načinom zadavanja ozljeda, kao i lokacijom zadobivenih ozljeda, cijeneći pri tome i okolnosti cijelog događaja in concreto, u cijelosti su neosnovani žalbeni navodi optuženice da se radi o kaznenom djelu teške tjelesne ozljede.

19. Isto tako, s obzirom na to da je raniji napad oštećenika na optuženicu nesporno prestao pa se očigledno nije radio o prijekoj potrebi da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno prijeteći protupravni napad, neosnovani su i žalbeni navodi optuženice da je u konkretnom slučaju riječ o djelu počinjenom u prekoračenju nužne obrane.

20. Također, provedenim psihijatrijskim vještačenjem otklonjeno je postupanje optuženice uslijed razdraženosti i prepasti, pa su neosnovani i neopravdani žalbeni prigovori optuženice da bi se njezino postupanje tempore criminis moglo tretirati kao usmrćenje iz članka 112. KZ/11. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je optuženica tempore criminis bila u stanju povišenog afekta pri čemu su dominirala stenična afektivna obilježja, a koji afekt je bio olakšan dezinhibirajućim djelovanjem alkohola pa su njezine sposobnosti da shvati značenje svog postupanja i da upravlja svojom voljom bile smanjene, ali ne u bitnom stupnju. Međutim, u

I Kž 217/2020-8

psihijatrijskim terminima, njezino se stanje ne bi definiralo kao očaj s obzirom na činjenicu da je imala koncentraciju alkohola od najmanje 1,61g/kg te da opis njezina ponašanja, prema iskazima ispitanih svjedoka, govori u prilog dezinhibirajućeg djelovanja alkohola, a ne afektivnom stanju očaja.

21. Slijedom svega navedenog, nije osnovana žalba optuženice zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

22. Isto se odnosi i na žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, u okviru koje žaliteljica smatra da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti obranu optuženice da nije imala namjeru lišiti života oštećenika. Takvim se navodima zapravo ponovno pobija pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoje zaključke, smatrajući da bi se tek drugačijom, po žaliteljici pravilnom, ocjenom izvedenih dokaza, došlo do pravilnog zaključka o okolnostima njezinog postupanja, a koji bi bio adekvatna podloga za drugačije zaključivanje. Međutim, prosudba o tome postoji li ova povreda može se donijeti samo u odnosu na ono i onakvo činjenično stanje kakvo je utvrđeno po prvostupanjskom sudu, a ne na ono činjenično stanje kakvo bi ono trebalo biti utvrđeno po ocjeni žaliteljice. Stoga nema govora o povredi kaznenog zakona.

23. Također, niti ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 2. ZKP/08.-22., nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženice.

24. Žaleći se zbog odluke o kaznenoj sankciji, optuženica u žalbi ističe da je kazna prestroga i da u konkretnoj situaciji nema smisla jer je majka troje maloljetne djece o kojima se brine te je po četvrti put trudna s oštećenikom, kao i da joj je oštećenik oprostio, da je do sada neosuđivana te da joj je tijekom postupka umrla majka pa pomaže ocu koji ne može sam živjeti, zbog čega će takva kazna cjelokupnoj obitelji G., ali i društvu u cjelini, donijeti više štete nego koristi.

25. Međutim, žalba optuženice niti u tom dijelu nije osnovana.

26. Naime, prilikom odmjeravanja kazne, prvostupanjski je sud optuženici pravilno utvrdio i cijenio sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne. Olakotnom je okolnosti cijenio njezinu neosuđivanost, obiteljski status, smanjenu ubrojivost te okolnosti pod kojima je djelo počinjeno s obzirom na to da je prethodno bila napadnuta i izudarana od strane žrtve, ali i da se u međuvremenu pomirila sa žrtvom i nastavila zajednički život s njim. Otegotnih okolnosti prvostupanjski sud nije našao. 27. Kada se pored iznesenih okolnosti koje su optuženici cijenjene kao osobito olakotne okolnosti, ima na umu i to da sam zakon izričito propisuje da se može blaže kazniti jer je djelo ostao u pokušaju, prvostupanjski je sud optuženicu s pravom osudio na maksimalno ublaženu kaznu, koliko je to uopće moguće po zakonu (članak 49. stavak 1. točka 2. KZ/11.), smatrajući da će se svrha kažnjavanja, kako ju zakon propisuje, ostvariti izricanjem kazne zatvora u trajanju od dvije godine.

28. Pri tome je prvostupanjski sud s pravom zaključio i da za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije nužno izvršenje cjelokupne izrečene kazne zatvora te da se u

I Kž 217/2020-8

konkretnoj situaciji, na temelju članka 57. KZ/11., izricanjem djelomične uvjetne osude, na način da se od kazne zatvora na koju je optuženica osuđena izvršava šest mjeseci, što predstavlja najmanji zakonom dopušten dio neuvjetovanog dijela kazne zatvora, dok je dio kazne u trajanju jedne godine i šest mjeseci uvjetovan vremenom provjeravanja u trajanju tri godine, može ostvariti zakonom predviđena svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Naime, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se ovako dosuđenom kaznom u dostatnoj mjeri izraziti društveni prijekor i utjecati na optuženicu da shvati neprihvatljivost vlastitog postupka, ali i upozoriti druge građane da se klone ovakvih i sličnih ponašanja.

29. Slijedom navedenog, budući da se optuženici za kazneno djelo zbog kojeg je proglašena krivom niti ne može po zakonu izreći blaža kazna od one koja je izrečena, žalba zbog odluke o kaznenoj sankciji nije osnovana.

30. Optužena A. G. u žalbi posebno ne ističe da se žali i zbog odluke o oduzimanju predmeta niti za to sadržajno iznosi bilo kakve argumente, međutim, takva je žalba u smislu članka 478. ZKP/08.-19. sadržana u njezinoj žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud opravdano i u skladu sa zakonom od optužene A. G. oduzeo jedan nož dužine oštrice 12 cm, budući da se radi o predmetu uporabljenom za počinjenje kaznenog djela.

31. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 482. ZKP/08.-22. odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 31. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća

Vesna Vrbetić, v. r.