REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2976/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Đura Sesse člana vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. F. iz Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnica Lj. M.-P., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. B. d.d. Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnica M. R., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. i P. d.o.o. u Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž- 161/2022-2 od 17. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4227/2019-35 od 20. prosinca 2021., na sjednici održanoj 31. kolovoza 2022.,
r i j e š i o j e:
Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-161/2022-2 od 17. ožujka 2022., zbog pravnog pitanja koje glasi:
“ Je li protivno odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003) te procesnoj ravnopravnosti stranaka donošenje zaključka suda da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?"
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-161/2022-2 od 17. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4227/2019-35 od 20. prosinca 2021., pozivom na odredbu čl. 385. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja pitanja koje drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
"1. Je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, u postupku pred drugostupanjskim sudom, kad su povodom žalbe tuženika, u odluci drugostupanjskog suda kojom je potvrđena odluka suda prvog stupnja, u cijelosti izostali razlozi zbog kojih je prihvaćena preinaka tužbe učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka?
2. Počinje li teći zastara restitucijskog zahtjeva kao posljedice ništetnosti ugovorne odredbe o vezivanju obveze korisnika kredita za valutu CHF ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u pojedinačnom postupku pokrenutom po tužbi potrošača u kojoj se potrošač poziva na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača, u kojem je utvrđena ništetnost takve odredbe ugovora?
3. Treba li individualni restitucijski zahtjev potrošača na isplatu pojedinačnih iznosa plaćenih prije 4. travnja 2007.g.kao posljedica utvrđene ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli sadržanoj u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF ili denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, uslijed nastupa zastarnog roka meritorno odbiti kao neosnovan, ako je pravozaštitni zahtjev na isplatu tih iznosa potrošač podnio u petogodišnjem zastarnom roku od ništetnosti utvrđene u postupku kolektivne zaštite potrošača, a tužena banka istaknula prigovor zastare?
4. Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003), a posebice stavku 4. ovoga članka, odluka suda kojom je utvrđeno da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?
5. U individualnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv banke radi povrata stečenog bez osnove na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivosti stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF, treba li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je banka stekla od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u CHF, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pretvoren u ugovor o kreditu u kunama, ili kamatnu stopu koju su banke redovno naplaćivale za kredite u hrvatskim kunama?
6. Treba li stjecatelja iz ništetnog dijela ugovora (u konkretnom slučaju dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF), u smislu odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ujedno smatrati i nesavjesnim stjecateljem?
7. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF?"
3. Kao razloge koje smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se upravo u odnosu na četvrto postavljeno pitanje poziva na različitu praksu drugostupanjskih sudova (odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-949/21 od 15. studenog 2021. i Gž-4736/19 od 17. prosinca 2019. te Županijskog suda u Bjelovaru Gž-893/17 od 5. lipnja 2019. i Gž-1157/19 od 11. veljače 2021.), smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.
4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže odbiti prijedlog za dopuštenje revizije.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da je pravno pitanje naznačeno u izreci ovog rješenja važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, a zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske U-III- 5458/21 od 30. lipnja 2022. - trebalo preispitati sudsku praksu.
6. U odnosu na ostala postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije revizijski je sud ocijenio nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
7. Stoga je valjalo riješiti kao u izreci po čl. 387. st. 6. ZPP.
Zagreb, 31. kolovoza 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
