Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Pž-3348/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M. G., zbog prekršaja iz članka 51. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20), uz primjenu članka 293. stavka 2. cit. Zakona, prekršaja iz članka 176. stavka 5. istog Zakona i zbog prekršaja iz članka 163. stavka 8. istog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika M. G., podnesenoj po braniteljici M. L., odvjetnici iz D., protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru od 7. srpnja 2020., poslovni broj: 55. Pp P-293/2020-37, na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika M. G. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik M. G. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, proglašen je krivim okrivljenik M. G. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 51. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uz primjenu članka 293. stavka 2. cit. Zakona, članka 176. stavka 5. istog Zakona i iz članka 163. stavka 8. istog Zakona, za koje mu je primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 5.500,00 (pettisućapetsto) kuna.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna, troškove izrade situacijskog plana u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna i troškove izrade dokumentacije očevida u iznosu od 120,00 (stodvadeset) kuna.

4. Protiv pobijane presude, okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

5. U žalbi okrivljenik navodi da ne poriče da je kritičnog dana svojim osobnim automobilom „sišao“ s kolnika te udario u čempres/naslagana drva, međutim ističe da je u prvostupanjskom postupku naveo da mu je istrčao pas, što je za posljedicu imalo „silazak“ s kolnika, a ne neprilagođena brzina uvjetima i stanju kolnika. Sud da nije mogao donositi odluku o krivnji isključivo na temelju iskaza djelatnika policije koji je naknadno došao na lice mjesta fiksirati tragove, te da je u konkretnoj situaciji bilo nužno provesti prometno – tehničko vještačenje. Činjenice koje je sud utvrdio uvidom u materijalnu dokumentaciju da ne mogu biti dokaz da je do prometne nesreće došlo na način na koji se okrivljeniku stavlja na teret, a niti da prvostupanjski sud ima dovoljno stručnog znanja da sam iz materijalne dokumentacije iščitava „neprilagođenu brzinu uvjetima i stanju na kolniku“, a da ujedno tu istu neprilagođenu brzinu ne utvrđuje niti navodi koja je propisana (pa ujedno i prilagođena) na navedenom dijelu kolnika. Nadalje navodi da je netočno da je napustio mjesto nesreće i da nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Navodi svoje obiteljske prilike te loše materijalne prilike, kao i da će ostati bez posla u situaciji primjene zaštitne mjere.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Suprotno navodima žalbe okrivljenika, prvostupanjski sud nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa stoga pobijana presuda sadrži sve potrebne, jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.

10. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka.

11. Kako žalbenim razlozima nije objektivno i argumentirano osporena pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja, neosnovanom se ukazuje žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Suprotno tvrdnjama u žalbi odluku o krivnji prvostupanjski sud temelji na detaljno provedenom postupku, iskazu policijskog službenika J. L. i oštećenika M. L., koje iskaze je ocijenio vjerodostojnim, i za to dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Navedeni iskazi su sukladni, kako međusobno tako i materijalnoj dokumentaciji u spisu, te provedenim dokazima ni na koji način nije dovedena u sumnju činjenica da okrivljenik nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste, vidljivosti i preglednosti (noć i zavoj) uslijed čega je M. L., kojom su tom prilikom oštećena dva čempresa i dio ograde nastala materijalna šteta, što je nesporno, pa stoga nisu osnovani navodi žalbe o potrebi provođenja prometno- tehničkog vještačenja, jer je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno.

13. Naime, iz stanja spisa ne proizlazi niti jedan razlog koji bi dovodio u sumnju iskaz policijskog službenika, koji je opisao sve detalje događaja, te imajući u vidu sve navedeno po ocjeni ovog suda, nema mjesta dvojbi glede odlučnih činjenica, te ovaj sud smatra nespornim da je okrivljenik počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret. 14. Također, valja navesti da je indikativno postupanje okrivljenika, koji je nakon prometne nesreće, odmah napustio mjesto događaja, a o njegovom stavu prema predmetnom događaju govori i činjenica da oštećeniku M. L. do dana 27. svibnja 2020., kada je isti ispitan kao svjedok nije naknadio nastalu štetu, iako istu nije osporavao, što sve, uz ostale provedene dokaze ukazuje na neuvjerljivost navoda okrivljenika da je do predmetnog događaja došlo uslijed činjenice da mu je kritične zgode istrčao pas.

15. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

16. Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga. Naime, prvostupanjski je sud okrivljeniku za sve prekršaje, osim za prekršaj iz članka 51. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uz primjenu članka 293. stavka 2. cit. Zakona, utvrdio novčane kazne u minimalnom iznosu, dok mu je za prekršaj iz članka 51. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uz primjenu članka 293. stavka 2. cit. Zakona, iako se nije pozvao na odredbu članka 37. Prekršajnog zakona, utvrdio novčanu kaznu ispod propisanog minimuma novčane kazne, pa ovaj sud smatra da iste nisu prestrogo odmjerene te izrečenu kaznu u ukupnom iznosu, primjenom članka 39. stavak 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud smatra primjerenom i dostatnom kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, pri čemu je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika i za to dao valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

17. Naime, za djelo prekršaja iz članka 51. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uz primjenu članka 293. stavka 2. cit. Zakona, propisana je novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 1.500,00 kuna, dakle, kao što je već navedeno ispod posebnog zakonskog minimuma, pa s obzirom kako je žalba podnesena samo u korist okrivljenika sud istu ne može preinačiti u odluci o kazni, iako je sud za navedeno djelo primijenio institut ublažavanja kazne bez pozivanja na odredbu članka 37. Prekršajnog zakona.

18. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, povodom prigovora okrivljenika, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog prekršajnog tijela o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca nije prestroga, pogotovo ako se ima u vidu

sud može

da je odredbom članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano da izreći počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa.

19. Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu, suprotno žalbenim navodima, upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti slične prekršaje. Stoga je pobijanim presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, pri čemu s obzirom na navedeno ovaj sud nije našao osnove za ukidanjem zaštitne mjere.

20. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

21. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 31. kolovoza 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović,, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 otpravaka: za spis, braniteljicu, okrivljenika i tužitelja.