Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Pž-6003/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke u prekršajnom postupku protiv okrivljenika D. M., zbog prekršaja iz članka 51. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20), uz primjenu članka 293. stavka 2. cit. Zakona, prekršaja iz članka 199. stavka 8. istog Zakona i zbog prekršaja iz članka 196. stavka 5. istog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika D. M., podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Prekršajni odjel od 30. listopada 2020., poslovni broj: 25. Pp P- 895/2020, na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika D. M. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik D. M. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, proglašen je krivim okrivljenik D. M., da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 51. stavka 5. uz primjenu članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 199. stavka 8. cit. Zakona i prekršaj iz članka 196. stavka 5. istog Zakona, te je za iste kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 13.500,00 (trinaesttisućapetsto) kuna, s time da mu je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u zadržavanju tako da ima za platiti 13.200,00 (trinestesttisućadvjesto) kuna.

2. Temeljem članka 58. Prekršajnog zakona okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 961,92 (devetstošezdesetjednakunaidevedesetdvijelipe).

4. Protiv pobijane presude, okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog „svih žalbenih razloga“.

5. U žalbi okrivljenik navodi da posebno pobija presudu vezano za odredbu članka 40. Prekršajnog zakona. Ističe da u izreci presude nije navedeno u kom smislu okrivljenik nije prilagodio brzinu iako se kao isključivi razlog navodi neprilagođena brzina S druge strane pod točkom 2) izreke navodi se upravljanje vozilom pod utjecajem velike koncentracije alkohola u krvi, pa da je iz navedenog jasno da u opisu djela ne postoji povezanost činjenica koje bi logično trebale predstavljati točan opis štetnog događaja. U obrazloženju presude ne navodi se da je da je u bilo kom smislu ispitan svjedok (suputnik) Z. K. niti koje, ako je, kakve ozljede je zadobio. Jedini svjedok je djelatnik policije M. D. temeljem čega je donesena pobijana presuda, a isti svjedok da daje iskaz kao da je vještak. (str. 3. presude). Sud da iskazuje puno povjerenje svjedoku nakon pola godine od događaja koji je njegov svakodnevni posao, o nastanku nesreće, alkoholiziranosti okrivljenika i sl. što nikako da ne spada u njegove ovlasti, pri čemu drugi svjedok nije ispitan, te da se temeljem takvog svjedočenja ne može donijeti osuđujuća presuda. Prigovara pogrešnom izračunu novčane kazne temeljem članka 40. Prekršajnog zakona, te posebno ističe socijalni status, budući je nezaposlen, na zavodu za zapošljavanje, i korisnik je socijalne naknade u iznosu od 800,00 kuna mjesečno. Ističe da živi sa nevjenčanom suprugom koja je trudna te je na bolovanju – čuvanju trudnoće s primanjima od 2.500,00 kuna, pa s obzirom na navedene okolnosti i nemogućnost stalnog zaposlenja moli da se navedeno uzme u obzir, jer ni na koji način nije u mogućnosti platiti navedenu kaznu.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Suprotno žalbenim navodima, kojima okrivljenik argumentirano ne osporava djela prekršaja za koje je proglašen krivim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni.

10. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi iskaz svjedoka, policijskog službenika M. D., jer je isti dan jasno, okolnosno i uvjerljivo i nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njegovog iskaza kako se to pokušava prikazati u žalbi.

11. Naime, iz iskaza svjedoka M. D. proizlazi da je on predmetne zgode na mjestu događaja, u Sesvetama, Dobrodol, Šimunovečka cesta 12. svibnja 2020. oko 5,00 sati zatekao vozilo xxx na mekom terenu odvodnog kanala s istočne strane Šimunovečke ceste, koje je bilo okrenuto na krov, nakon čega je obavio radnje očevida.

12. Iskaz ovog svjedoka ne ostavlja nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica. Osim toga, u spisu doista ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenik neosnovano teretio okrivljenika. Iskaz navedenog svjedoka je u potpunoj suglasnosti sa zapisnikom o očevidu, situacijskim planom, zapisnikom o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu okrivljenika, potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta, naredbom o smještanju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, medicinskom dokumentacijom, mišljenjem i analizom alkohola u krvi i mokraći Centra za forenzična ispitivanja i vještačenja Ivan Vučetić, AUK-1, AUK-2, liječničkim pregledom u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid. Nije osnovan žalbeni navod da na osnovu samo iskaza policijskog službenika nije moguće pravilno utvrditi činjenično stanje, pogotovo kada je sud osim navedenog dokaza proveo i dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu, a u kojoj su navedene i ozljede oštećenika (što je u postupku nesporno), pri čemu je irelevantno navesti o kakvim se ozljedama radi, jer je odredbom članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna ukoliko je prekršajem izazvana prometna nesreća u kojoj ima ozlijeđenih osoba, dakle, relevantno je postojanje ozljeda, bez obzira na težinu istih.

13. Naime, žalitelj argumentirano ne osporava iskaz navedenog svjedoka navodeći da sjećanje na događaj policijskog službenika je upitno, jer da je iskaz istog dan pola godine nakon događaja koji je njegov svakodnevni posao, čime bi po toj logici iskaz svakog policijskog službenika bio upitan, zato jer je notorno da policijski službenici svakodnevno obavljaju kontrole, iz čega nikako ne proizlazi da se ne mogu sjećati konkretnog događaja.

14. Stoga je potpuno neosnovan navod žalbe usmjeren na vjerodostojnost iskaza ispitanog svjedoka, jer je iskaz istog dan na propisan način i ima dokaznu snagu i vrijednost, potrebnu za utvrđivanje svih pravno relevantnih činjenica, te s obzirom na detaljno i okolnosno svjedočenje ispitanog svjedoka, kojem je sud poklonio vjeru dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, kao i izvršenog uvida u materijalnu dokumentaciju u spisu nije bilo potrebe za daljnjim provođenjem dokaza, jer je na temelju provedenog postupka činjenično stanje u potpunosti utvrđeno. 15. Kod tako, u svemu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, u ponašanju okrivljenika ostvarili su se svi bitni elementi bića prekršaja za koje je proglašen krivim, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

16. Žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

17. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

18. Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga. Naime, prvostupanjski je sud okrivljeniku za sve prekršaje, unatoč istovrsnom povratu za vožnju pod utjecajem alkohola, utvrdio novčane kazne u minimalnom iznosu, pa ovaj sud smatra da iste nisu prestrogo odmjerene te izrečenu kaznu u ukupnom iznosu, primjenom članka 39. stavak 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud smatra primjerenom i dostatnom kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, pri čemu je prvostupanjski sud za to dao valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, te s obzirom na nedokumentirane navode okrivljenika o lošim materijalnim prilikama nije bilo osnove za ublažavanje kazne, s time da je sukladno članku 40. Prekršajnog zakona novčana kazna umanjena za vrijeme koje je okrivljenik proveo u zadržavanju.

19. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, povodom prigovora okrivljenika, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog prekršajnog tijela o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 10 (deset) mjeseca nije prestroga, pogotovo ako se ima u

sud

vidu da je odredbom članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano da može izreći počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa.

20. Navedeno ponašanje okrivljenika, koji je višestruki počinitelj najtežih prometnih prekršaja, od kojih su neki u istovrsnom povratu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti slične prekršaje. Stoga je pobijanim presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, pri čemu s obzirom na navedeno ovaj sud nije našao osnove za ukidanjem zaštitne mjere.

21. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

22. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 31. kolovoza 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović,, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.