REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Pž-4595/2020
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca:
Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić- Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika I. A., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20.), odlučujući o žalbi okrivljenika I. A., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu od 3. rujna 2020., poslovni broj: 43. Pp P-1684/2020-12, na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika I. A. i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik I. A. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 180 (stoosamdeset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, proglašen je krivim okrivljenik I. A. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 (desettisuća) kuna, s time da je u istu temeljem članka 40. Prekršajnog zakona, vrijeme za koje je okrivljenik bio zadržan u prostorijama Postaje prometne policije Bjelovar od 19. srpnja 2020. u 16,45 sati do 19. srpnja 2020. u 24,00 sata, uračunato kao 1 dan zatvora, odnosno kao 300,00 (tristo) kuna novčane kazne, pa je okrivljenik dužan platiti ostatak novčane kazne u iznosu od 9.700,00 (devettisućasedamsto) kuna.
2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca, u koju mjeru je uračunato vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole od strane policije (u vremenu od 19. srpnja 2020. u 16,24 sati do 27. srpnja 2020. u 16,24 sati).
3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, te iznos od 80,00 (osamdeset) kuna za troškove upotrebe alkotesta.
4. Protiv pobijane presude, okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
5. U žalbi okrivljenik navodi da je zaposlen u poduzeću T. g. j.d.o.o., PPST BV, C. Z. xxx, H. B., uslijed čega nije bio u mogućnosti prisustvovati glavnoj raspravi budući je bio izvan RH na poslu u Belgiji, od kud se vratio 18. rujna 2020. Kao dokaz dostavio je A1 potvrdu i izjavu poslodavca. Priznaje počinjenje prekršaja, te navodi okolnosti i razloge uslijed kojih je do istoga došlo (konzumacija alkohola pri pomoći prijatelju za spremanje drva za zimu, te trudnoća snahe i bolest iste, kojoj su hitno trebali lijekovi za diabetes) u dokaz čega je također dostavio dokumentaciju u spis. Ističe da uslijed navedenih okolnosti nije postupao s izravnom namjerom već iz krajnje nužde, nakon čega ponovo navodi da ne poriče prekršaj i priznaje svoju krivnju u cijelosti i da se iskreno kaje što je tada učinio te ponavlja da je nesporno da je kriv što je navedenog dana upravljao pod utjecajem alkohola. Ističe da nije recidivist, te da izrečena zaštitna mjera nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti, pa da nije bilo potrebe za njezinim izricanjem, kao niti za kažnjavanjem s obzirom i na njegov odnos prema počinjenom prekršaju, te predlaže primjenu opomene.
6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.
7. Žalba nije osnovana.
8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik samo paušalno pozvao na bitne povrede postupka, ne navodeći u čemu se iste sastoje, pri čemu valja napomenuti da prvostupanjski sud nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, ocijenivši pri tom iskaz svjedoka D. Š., kao vjerodostojan dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa stoga pobijana presuda sadrži sve potrebne, jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
10. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka.
11. Kako žalbenim razlozima nije objektivno i argumentirano osporena pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja, neosnovanom se ukazuje žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
12. Suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, i to nakon što je prethodno izveo dokaz ispitivanjem svjedoka D. Š., kojeg je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, a koji žalbom uopće nisu osporeni i koji su u skladu sa ostalim provedenim dokazima.
13. U odnosu na žalbene navode da se radilo o postupanju u krajnjoj nuždi, valja napomenuti da je krajnja nužda kao razlog isključenja protupravnosti predviđena u članku 19. stavku 1. Prekršajnog zakona, prema kojem nema prekršaja kad je počinitelj ostvario njegova propisana obilježja radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo. Naime, sama činjenica da je okrivljenik upravljao vozilom sa koncentracijom alkohola u organizmu od 1,76 g/kg ne može se ni na koji način podvesti pod institut krajnje nužde, jer je ovakvima svojim ponašanjem doveo u opasnost kako sebe tako i ostale sudionike u postupku, pa razlozi koje navodi u žalbi (visoka trudnoća snahe koja boluje od dijabetesa, koja stanuje kod njega sa sinom te da je ostala bez lijekova) ne mogu ga ekskulpirati za počinjeni prekršaj niti se podvesti pod navedeni institut krajnje nužde, pri čemu su neuvjerljivi navodi okrivljenika da nitko u njegovom okruženju, osim njega, u tom trenutku nije imao položen vozački ispit, a iz sadržaja žalbe je evidentno da snaha ne stanuje sama, već sa njegovim sinom, o čemu ne navodi ništa u žalbi i koji se je također mogao, pod pretpostavkom točnosti žalbenih navoda okrivljenika pobrinuti da se njegovoj snahi nabave potrebni lijekovi.
14. Iako se poziva na krajnju nuždu, okrivljenik nastavno navodi da priznaje svoju krivnju i da se iskreno kaje zbog počinjenog prekršaja.
15. Okrivljenik ne ističe u žalbi povredu prava obrane, već samo navodi okolnosti zbog kojih nije mogao prisustvovati glavnoj raspravi, o čemu je u spis dostavio dokaze, s time da je uredno 24. srpnja 2020. (prije 3. kolovoza 2020. kada je prema potvrdi poslodavca bio na „izaslanju“ u Belgiji) zaprimio poziv za ročište 1. rujna 2020., što niti ne osporava, te nije ispričao svoj nedolazak, s time da je u obavijesti izdanoj temeljem članka 109.a Prekršajnog zakona, koja mu je uručena u ruke i koju je osobno potpisao, upozoren da može dostaviti i pisanu obranu, pa je stoga prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona proveo postupak i bez ispitivanja okrivljenika pravilno zaključivši da njegovo ispitivanje nije nužno za zakonito i pravilno donošenje presude.
16. Nadalje, u vezi žalbenih navoda okrivljenika da nije postupao s namjerom, valja navesti da je za postojanje prekršajne odgovornosti okrivljenika dovoljan i nehaj kao oblik krivnje (članak 25. stavak 1. Prekršajnog zakona).
17. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna izrečena po prvostupanjskom sudu u navedenom iznosu, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.
18. U svezi s tim valja istaći da je prvostupanjski sud cijeneći sve okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne okrivljeniku za predmetni prekršaj izrekao novčanu kaznu u visini posebnog zakonskog minimuma propisanog za navedeni prekršaj te izrečenu novčanu kaznu ovaj sud smatra, razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.
19. Okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji predstavlja teški oblik kršenja
od 10.000,00 do
prometnih propisa za koji je propisana novčana kazna u iznosu 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja, sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano da se kazna zatvora može propisati i izreći u trajanju od najmanje tri dana do najdulje trideset dana a za najteže oblike prekršaja i do šezdeset dana, dok je prvostupanjski sud okrivljeniku za navedeni prekršaj izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to u visini propisanog minimuma, pa vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra, razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, koji je kritične zgode upravljao vozilom pri koncentraciji alkohola u organizmu od 1,76 g/kg, te s obzirom na nedokumentirane navode žalitelja o materijalnim prilikama nije bilo osnove za ublažavanje novčane kazne.
20. U svezi žalbenog prijedloga žalitelja da mu se primijeni mjera upozorenja opomena ističe se da se sukladno članku 43. stavku 1. Prekršajnog zakona, opomena može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 5.000,00 kuna.
21. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, povodom prigovora okrivljenika, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog prekršajnog tijela o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca nije prestroga, pogotovo ako se ima u vidu da
sud može izreći
je odredbom članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano da počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa.
22. Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu, suprotno žalbenim navodima, upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav i slične prekršaje. Stoga je pobijanim presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, pri čemu s obzirom na navedeno ovaj sud nije našao osnove za ukidanjem zaštitne mjere.
23. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.
24. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 31. kolovoza 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Marcela Soljačić-Prester v.r.
Karmen Novak-Hrgović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.
