Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-431/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M., OIB: ..., iz Z., zastupane po punomoćniku D. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika R. V., OIB: ... iz L., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva S. i p., odvjetnicima u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-66/19-38 od 20. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-66/19-38 od 20. prosinca 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku R. V., OIB: ... iz L., da tužiteljici M. M., OIB: ..., iz Z., isplati iznos od 531.790,98 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 23. travnja 2010. pa do isplate, prema stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u cijelosti.

III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak isplatom iznosa u visini od 54.762,50 kuna u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška zatraženog iznad dosuđenog za daljnji iznos od 25.050,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22- dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice uz obvezu tuženika na plaćanje troška postupka, podredno da presudu ukine u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 531.790,98 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 23. travnja 2010. pa do isplate.

6. Tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na Izjavi tuženika danoj u postupku poreznog nadzora društva A. C. d.o.o. o tome da je potpisan Ugovor o preuzimanju duga između društva A. C. d.o.o. i tuženika kao preuzimatelja duga kojim ugovorne strane utvrđuju da društvo A. C. d.o.o. ima dug prema tužiteljici u ukupnom iznosu od 531.792,96 kuna, slijedom čega smatra da je tuženik na temelju tih Ugovora o preuzimanju duga solidarno odgovoran za isplatu joj utuženog potraživanja sa društvom A. C. d.o.o.

7. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdi sljedeće činjenice:

- da je prema Ugovoru o kreditu broj 321-2/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 11. siječnja 2006. i Aneksom broj 1 od 26. siječnja 2006. uz navedeni ugovor koji su zaključeni između H. A. A. B. d. d. kao kreditora s jedne strane te društva A. C. d. o. o. kao korisnika kredita i založnog dužnika te društva J. d.o.o. Z. i U. T. d. o. o. kao jamaca plataca društvu A. C. d.o.o. odobren i realiziran kredit za iznos od 4.586.367,00 kuna (620.000,00 EUR)

- da je Aneksom broj 2 od 30. svibnja 2017. uz Ugovor o kreditu broj 321- 2/2006 od 30. svibnja 2007. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine koji je zaključen između istih ugovornih stranaka uz sudjelovanje tužiteljice, tužiteljica pristupila kreditnom odnosu umjesto dotadašnjeg jamca društva J. d.o.o. pisano se obvezavši uz davanje osiguranja prema vjerovniku da će ispuniti obavezu dužnika ako ovaj to ne učini i to bjanko mjenicama bez protesta te zasnivanjem založnog prava za korist kreditora na deviznom depozitu za iznos od 50.010,00 EUR,

- da je uslijed neuredne otplate kredita od strane društva A. C. d.o.o. tužiteljici zaplijenjen novčani iznos od 422.908,46 kuna iz sredstava deviznog depozita te da je kasnije tužiteljica, nakon višestrukih opomena, vjerovniku uplatila i daljnji iznos od 130.650,00 kuna isplativši tako po osnovi jamstva za kredit ukupan iznos od 553.558,46 kuna,

- da je tužiteljica prema društvu A. C. d.o.o. osim predmetnog imala potraživanje i s osnove Ugovora o zajmu u iznosu od 108.884,50 kuna, koji iznos prema navodima tužbe, odnosno podneska tužiteljice od 9. studenog 2020. nije predmet ovog a postupka, a navedenu obvezu djelomično otplaćuje društvo A. C. d.o.o.,

- da je Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 28. kolovoza 2003., pod brojem Tt-03/7421-2 u sudski registar upisano osnivanje društva s ograničenom odgovornošću pod tvrtkom A. C. d.o.o sa sjedištem u Zagrebu,

- da su članovi uprave društva ovdje stranke M. M. i R. V.,

- da je tuženik zaključio sa društvom A. C. d.o.o. dva Ugovora o preuzimanju duga koji društvo A. C. d.o.o. ima prema tužiteljici i to dana 1. siječnja 2011. za iznos od 398.144,60 kuna te Ugovor o preuzimanju duga od 31. prosinca 2011. za iznos od 108.884,50 kuna,

- da je uvidom u Ugovor o preuzimanju duga od 1. siječnja 2011. utvrđeno da su ugovorne strane A. C. d. o. o. zastupan po R. V. kao dužnik te R. V. kao preuzimatelj duga u članku 1. Ugovora utvrdili da dužnik (A. C. d. o. o.) ima dugovanje prema vjerovniku M. M. u iznosu od 398.144,60 kuna po osnovi regresnog prava koji je nastao naplatom kolaterala-depozitnog računa u korist dugoročnog kredita H. A. A. B. d. d. da prema članku 2. preuzimatelj duga (R. V.) preuzima obvezu da vjerovniku (ovdje tužiteljici) podmiri iznos od 398.144,60 kuna, da će navedeni iznos postati obveza dužnika prema preuzimatelju duga, povratom obveze ili upisom u kapitalne pričuve, da člankom 3. Ugovora stranke utvrđuju da će eventualne sporove po Ugovoru riješiti sporazumno, a ukoliko to nije moguće određuje se mjesna nadležnost suda u mjestu tuženika, da u članku 4. Ugovora stoji da je Ugovor sastavljen u dva istovjetna primjerka, za svaku ugovornu stranu po jedan te je Ugovor potpisan od strane ovdje tuženika R. V. kao direktora društva A. C. d.o.o. u ime dužnika te je tuženik Ugovor potpisao i u svoje ime kao preuzimatelj duga,

- da Ugovorom o preuzimanju duga od 31. prosinca 2011. zaključenim između A. C. d.o.o. kao dužnika i ovdje tuženika R. V. kao preuzimatelja duga stranke tog Ugovora u članku 1. utvrđuju da dužnik (A. C. d.o.o.) ima dugovanje prema vjerovniku M. M. u iznosu od 108.884,50 kuna po osnovi kratkoročne pozajmice društvu dužniku, da u članku 2. preuzimatelj duga preuzima obvezu da vjerovniku podmiri iznos od 108.884,50 kuna te da će navedeni iznos postati obveza dužnika prema preuzimatelju duga, povratom obveze ili upisom u kapitalne pričuve, dok su članak 3. i 4. istovjetni članku 3. i 4. iz Ugovora o preuzimanju duga od 1. siječnja 2011.,

- da tužiteljica kod naslovnog suda vodi postupak protiv društva A. C. d.o.o. radi činidbe trpljenja upisa hipoteke i zasnivanja založnog prava za iznos od 553.558,46 kuna a radi se upravo o predmetnom potraživanju tužiteljice prema društvu A. C. d.o.o. po osnovi regresnog prava s osnova jamstva, iz čega proizlazi da tužiteljica i nadalje svojim dužnikom smatra društvo A. C. d.o.o. i da sa Ugovorima o preuzimanju duga nije bila upoznata i na iste nije pristala,

- da je uvidom u potvrdu koja je na strani 149 spisa priložena u izvorniku razvidno da se radi o bilješci pisanoj na listu papira sa memorandumom A. E. na poleđini, dok je na "čistoj" strani upisano kako slijedi: "Vraćen dug po dugovanju po dogovoru s A. V. u iznosu od 48.000,00 EUR. (četrdesetosamtisuća eura) M. M.

12.10.2011.", koja potvrda nije dokaz da je dug podmiren,

- da je veza tužiteljice i A. V. bila emotivna veza koja je trajala više godina.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužiteljice smatrajući da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 96. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 48/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO), obzirom da tužiteljica nije dokazala da je od strane tuženika došlo do preuzimanja duga. Tužiteljica da kao vjerovnik nije dala suglasnost za sklapanje Ugovora o preuzimanju duga ni izrijekom niti prešutno i nije nikada pristala na to da se društvo A. C. d.o.o. oslobodi dužne obveze te da obvezu podmirenja duga društva preuzme tuženik, dapače svojim dužnikom (pored ovdje tuženika) drži i društvo A. d.o.o. protiv kojeg vodi postupak radi činidbe trpljenja upisa hipoteke i zasnivanja založnog prava za iznos od 553.558,46 kuna, koji iznos predstavlja regresno potraživanje s osnova jamstva. Tuženik na kojem je teret dokaza tvrdnje da je tužiteljici isplatio dužni iznos, nije ničim dokazao da je tužiteljici isplatio iznose navedene u Ugovorima o preuzimanju duga niti djelomično iz čega proizlazi da navedeni ugovori o preuzimanju duga nisu pravosnažni pa nije ni došlo do preuzimanja duga, slijedom čega da je tužiteljici i nadalje jedini dužnik za naplatu njezinog regresnog potraživanja društvo A. C. d.o.o. Suprotno tumačenju tužiteljice, tuženik da nije ni solidarni dužnik sa društvom A. C. d.o.o. za podmirenje njezina regresnog duga.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koje ukazuje žaliteljica, kao ni povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

9. Ovako utvrđeno činjenično stanje glede neosnovanosti zahtjeva tužiteljice žalbenim navodima tužiteljice nije dovedeno u sumnju te ga kao pravilnog prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer je sud prvog stupnja u postupku izvedene dokaze cijenio pravilnom primjenom članka 8. ZPP ocjenjujući ih kako svakog zasebno, tako i njihovoj međusobnoj povezanosti dajući pri pritom za svoju ocjenu jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu zašto odbija tužbeni zahtjev tužiteljice koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Pobijana presuda ima valjano obrazloženje iz kojeg je jasno na kojim je zaključcima prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku i ocjenu o sadržaju poslovnog odnosa i obveza koje bi iz tog odnosa proizišle za stranke spora.

10. Ugovor o preuzimanju duga reguliran je odredbom članka 96. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 48/08, 125/11, 78/15 i 29/18-dalje ZOO). Stavkom 1. tog članka propisano je da se dug preuzima ugovorom između dužnika i preuzimatelja, na koji je pristao vjerovnik. O sklopljenom ugovoru može vjerovnika izvijestiti svaki od njih, i svakome od njih može vjerovnik priopćiti svoj pristanak na preuzimanje duga (stavak 2.). Smatra se da je vjerovnik dao svoj pristanak ako je bez ograde primio neko ispunjenje od preuzimatelja, koje je ovaj učinio u svoje ime (stavak 3.). Ugovaratelji, a i svaki od njih napose, mogu pozvati vjerovnika da se u određenom roku očituje, pristaje li na preuzimanje duga, pa ako se vjerovnik u određenom roku ne očituje, smatra se da nije dao svoj pristanak (stavak 4.). Ugovor o preuzimanju duga ima učinak ugovora o preuzimanju ispunjenja sve dok vjerovnik ne bude dao svoj pristanak na ugovor o preuzimanju duga, ili odbije dati pristanak.

11. Preuzimatelj duga, sklapanjem ugovora o preuzimanju duga i pristankom vjerovnika na preuzimanje duga, stupa na mjesto prijašnjeg dužnika, a prijašnji dužnik se oslobađa obveze. Dakle, prema članku 96. stavak 1. ZOO vjerovnik mora dati pristanak na preuzimanje duga između dužnika i preuzimatelja, što znači da je pristanak vjerovnika bitni element ugovora o preuzimanju duga. Ova odredba je prisilnog karaktera (kogentna norma), pa dužnik (stari dužnik koji perfektuiranjem ugovora o preuzimanju duga izlazi iz obveznog odnosa) i preuzimatelj (novi dužnik) iz ugovora ne mogu isključiti vjerovnika. Ugovorom o preuzimanju duga preuzimatelj, kao novi dužnik, stupa na mjesto starog dužnika koji se pristankom vjerovnika u cijelosti oslobađa svoje obveze i potpuno izlazi iz obveznopravnog odnosa. Za vrijeme dok se vjerovnik nije izjasnio o preuzimanju duga odnosno sve dok vjerovnik ne odbije dati svoj pristanak, sukladno članku 96. stavak 5. ZOO ugovor o preuzimanju duga ima učinak ugovora o preuzimanju ispunjenja iz članka 103. ZOO.

12. Zaključak suda o nepostojanju obveze tuženika na isplatu utuženog iznosa tužiteljici ima uporište u sadržaju prvostupanjskog spisa jer tuženik nije dokazao da je tužiteljicu obavijestio o Ugovorima o preuzimanju duga, a tužiteljica, kao vjerovnik nije potpisala Ugovore o preuzimanju duga, niti je dala pristanak na to da se društvo A. C. d.o.o. oslobodi dužne obveze na način da obvezu podmirenja duga društva preuzme tuženik, dapače ista drži društvo A. C. d.o.o kao dužnika protiv kojeg i vodi postupak radi činidbe i trpljenja upisa hipoteke zasnivanjem založnog prava za iznos od 553.558,46 kuna, a radi se o predmetnom potraživanju tužiteljice spram društva A. C. d.o.o po osnovi regresnog prava s osnova jamstva iz čega proizlazi da tužiteljica upravo svojim dužnikom smatra društvo A. C. d.o.o.

13. Također suprotno stavu tužiteljice pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije solidarni dužnik sa društvom A. C. d.o.o. za podmirenje njezina regresnog duga. Da bi se radilo o solidarnoj odgovornosti ista je trebala biti ugovorena ili zakonom određena, što u konkretnom slučaju nije.

14. Kako se tužiteljica nije usuglasila sa Ugovorima o preuzimanju duga takvi Ugovori za tužiteljicu nisu nikada nastali, a za tuženika i društvo A. d.o.o. mogu predstavljati samo ugovore o pristupanju dugu, međutim tužiteljica prema tuženiku, po osnovi takvih ugovora (o pristupanju dugu), a s obzirom da na Ugovore o preuzimanju dugu nije pristala nema nikakvih prava, slijedom čega se žalbeni navodi tužiteljici glede ništetnosti Ugovora o preuzimanju duga ukazuju neosnovanim.

15. Iz iznesenih razloga, nisu ostvareni žalbeni prigovori tužiteljice, a kako nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti jer je prvostupanjski sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice pravilno odbio zahtjev iste, žalbu tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, uključujući i odluku o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud pravilno zasnovao na odredbi članka 154. stavka 1. u svezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP, koja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

U Splitu 31. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac, v. r.