REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Pž-6223/2020

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika N. B., zbog prekršaja iz članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 85/22), odlučujući o žalbi okrivljenika N. B., podnijetoj po branitelju T. B., odvjetniku iz O., protiv presude Općinskog suda u Osijeku, od 12. studenog 2020., broj: 73. Pp P-275/2020-44, na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika N. B. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik N. B. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 (četiristo) kuna u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik N. B. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 3.000,00 (tritisuće) kuna.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka i to paušalne svote u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna.

4. Protiv pobijane presude, okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu „iz svih žalbenih razloga iz članka 194. stavka 1. Prekršajnog zakona.“

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se žalitelj poziva na bitnu povredu iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, čiji sadržaj žalitelj citira, ali ju ne navodi, međutim suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, te je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i razlozima na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, o visini izrečene kazne i zaštitne mjere, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, tako da nisu osnovani navodi žalbe okrivljenika da je počinjena bitna povreda postupka iz cit. odredbe.

9. Odluku o krivnji prvostupanjski sud temelji na detaljno provedenom postupku, iskaza policijskih službenika J. L. i D. J., te oštećenika I. R., koje iskaze je ocijenio vjerodostojnim, i za to dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Navedeni iskazi su sukladni, kako međusobno tako i materijalnoj dokumentaciji u spisu, te provedenim dokazima ni na koji način nije dovedena u sumnju činjenica da je nastala materijalna šteta na vozilima, pa okolnost da u spisu nisu priložene fotografije nije od utjecaja na zakonitost pobijane odluke, kako to neosnovano ističe žalitelj.

10. Osim toga, u spisu doista ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenici J. L. i D. J., neosnovano teretili okrivljenika.

11. Naime, navedeni policijski službenici, kao ovlaštene službene osobe, su kritične zgode po prijavi vlasnika oštećenog vozila I. R. došli na mjesto nesreće, te je svjedok J. L. obavljao poslove tehničara u očevidnoj ekipi fiksirajući dokaze koji su se nalazili na mjestu događaja, dok je D. J., obavljajući sve radnje vezano za ovu prometnu nesreću, između ostalog pregledao nadzornu kameru, na kojoj se je kako je iskazao jasno vidio način kako je došlo do nesreće, ističući da se vidjelo mjesto kontakta, te uzročnik prometne nesreće, kao i da je obavljen očevid nad oštećenim vozilom, fiksirani su kontaktni tragovi na konkretnom vozilu, koje je imalo sa drugim vozilom, te su nakon što su došli do podatka o okrivljeniku i na njegovom vozilu fiksirani kontaktni tragovi, koji su po karakteristici i visini intenziteta odgovarali nastalom oštećenju na drugom vozilu, neosnovano teretili okrivljenika, te imajući u vidu detaljne, stručne i međusobno sukladne iskaze o kontaktu predmetnih vozila nesporno je da je suprotno navodima žalbe nastala materijalna šteta, kao i da je okrivljenik nakon nesreće napustio mjesto događaja čime su se u ponašanju okrivljenika u potpunosti ostvarila sva bitna obilježja bića djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, kako je to osnovano zaključio prvostupanjski sud dajući za to detaljne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i vijeće ovog suda.

12. Nadalje, okolnost da je vozilo prošlo na tehničkom pregledu nije dokaz o nepostojanju materijalne štete, a navodi žalbe da je ispitani svjedok (ne navodi koji) naveo nedostatak koji da se smatra većim (po procjeni žalitelja) je netočan, jer je u zapisniku o očevidu od 14. prosinca 2019. pod točkom III.2. navedeno da je šteta na vozilu oštećenika procijenjena na iznos od 1.000,00 kuna, pri čemu valja napomenuti da je za postojanje predmetnog prekršaja potpuno irelevantna veličina počinjene štete, već je bitno da je ista počinjena, a što je nesporno utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, pa samim time i odgovornost okrivljenika za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

13. Okolnost da je okrivljenik u roku od 3 dana (18. prosinca 2019.) platio kaznu za prekršaj iz članka 65. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uz primjenu članka 293. stavka 1. cit. Zakona izrečenu u iznosu od 1.300,00 kuna, a koji članci su jasno (čitljivo), bez navođenja drugih članaka napisani u obavijesti o počinjenom prekršaju od 15. prosinca 2019., potpisanoj od okrivljenika, nije od nikakvog utjecaja za postojanje prekršajne odgovornosti okrivljenika za prekršaj za koji je proglašen krivim u pobijanoj presudi (članak 176. stavak 5. istog Zakona), niti se plaćanjem kazne za prekršaj naveden u citiranoj obavijesti može smatrati da je kazna plaćena i za djelo za koje se okrivljenik tereti u presudi, budući je za isto propisana novčana kazna u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna, dakle iznad propisanog maksimuma novčane kazne za prekršaje za koje se kazna može naplatiti na licu mjesta.

14. Naime odredbom članka 245. stavak 1. Prekršajnog zakona izričito je propisano, između ostalog, da ako zakonom nije određeno drukčije, novčana se kazna može naplatiti na mjestu počinjenja prekršaja u visini polovice propisanog minimuma ili polovice točno određenog iznosa novčane kazne propisane propisom o prekršaju za prekršaj za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 2.000,00 kuna za fizičku osobu, dok je stavkom 3. cit. članka istog Zakona propisano da će se smatrat da je novčana kazna iz stavka 1. ovog članka naplaćena na mjestu počinjenja prekršaja ako počinitelj prekršaja nije utvrđen u trenutku počinjenja prekršaja ili nije zatečen na mjestu počinjenja prekršaja, a novčanu kaznu plati u roku od tri dana od primitka obavijesti o prekršaju te dokaz o izvršenoj uplati dostavi tijelu koje je utvrdilo prekršaj. Na isti se način može naplatiti i trošak utvrđenja prekršaja putem tehničkih uređaja.

15. Stoga, u konkretnom slučaju, imajući u vidu da se radi o potpuno dva različita prekršaja, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud osnovano obrazlaže da je prekršaj iz članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisan kao samostalni prekršaj, te da vozač u prometu može u isto vrijeme i na istom mjestu počiniti više prometnih prekršaja i to u idealnom i realnom stjecaju, a o kakvom stjecaju se radi procjenjuje se u svakom konkretnom slučaju, kao i to da li se u određenom slučaju radi o produljenom prekršaju, pa priložene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne govore u prilog žalitelja da se u konkretnom slučaju radi o produljenom djelu, pogotovo ako se ima u vidu da je okrivljenik napustio mjesto nesreće, te je kontroliran nakon prestanka vožnje, a u citiranoj presudi se govori o pretpostavki primjene instituta produljenog prekršaja koji prema shvaćanju Vrhovnog suda treba tumačiti na način da on obuhvaća samo one radnje koje su počinjene tijekom jedne kontinuirane vožnje, dakle, od započinjanja upravljanja vozilom pa do završetka te vožnje.

16. Sukladno, svemu navedenom, u konkretnom slučaju, suprotno tvrdnji žalitelja se ne radi niti o res iudicata, niti o povredi načela ne bis in idem, jer nakon što je okrivljenik platio novčanu kaznu za prekršaj iz članka 65. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uz primjenu članka 293. stavka 1. cit. Zakona (mimoilaženje na cesti suprotno istom Zakonu u kojem je izazvana prometna nesreća s materijalnom štetom) je donesen prekršajni nalog, temeljem kojeg je po izjavljenom prigovoru vođen postupak samo radi prekršaja iz članka 176. stavka 5. istog Zakona vozač drugom sudioniku u prometnoj nesreći ili osobi vlasniku (prekršaj kada

oštećenog vozila ne ostavi svoje podatke ili ne popuni Europsko izvješće i napusti mjesto prometne nesreće), pa suprotno navodima žalbe okrivljenik nije nikako mogao biti u zabludi o biću prekršaja „jer se vodio člankom koji je naveden u obavijesti o počinjenom prekršaju“, to tim više što člankom 193. stavkom 1. tog Zakona, za kojeg je žalitelj netočno naveo da je napisan u obavijesti o počinjenom prekršaju, nije propisana nikakva sankcija.

17. Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu izrekao u visini propisanog posebnog minimuma novčane kazne, a navodi žalbe, koji nisu ničim potkrijepljeni, ne ukazuju na postojanje takvih okolnosti koje bi mogle dovesti do ublažavanja izrečene novčane kazne izrečenu kaznu i ovaj Sud smatra primjerenom svrsi kažnjavanja, te razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

18. Dakle, s obzirom na izrečenu kaznu sukladno članku 36. stavku 1. i 2. Prekršajnog zakona prvostupanjski sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

19. Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca, čija primjena je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje ostale da ubuduće ne čine prekršaje.

okrivljenika, kao i na sve

20. Dakle, budući je okrivljenik proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa, takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa.

21. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 400,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

22. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 31. kolovoza 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 otpravka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.