REPUBLIKA HRVATSKA

Pn-544/2018

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu po sutkinji Mirjani Rubić, u pravnoj stvari tužiteljice D. B. iz V., O.: …, zastupana po punomoćnici

P. D. K. odvjetnici u S., protiv tuženika A.

Z., O.: …, zastupan po odvjetnicima iz odvjetničkog

društva G. & P. d.o.o. Z., (P. S.,), radi naknade

štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 6. lipnja 2022., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice L. M. odvjetničke vježbenice kod odvjetnice P. D. K. te punomoćnika tuženika R. M.,

odvjetnika u O. društvu G. & partneri, dana 30. kolovoza 2022.

r i j e š i o  je:

Dopušta se preinaka tužbe.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku A., Z. O.:

…, da tužiteljici B. D., O.: …, na ime naknade

neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati iznos od 15.620,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 30.08.2018. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe,

dok se za više traženu kamatu na dosuđenu glavnicu a traženu od 22.08.2018. pa do dana kada je kamata dosuđena –do 30.08.2018. kao i za više zatraženih 14.000,00 kuna s kamatom od 22.08.2018. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku A. Z. O.:

…, da tužiteljici B. D., O.: … na ime naknade

imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege isplati iznos od 595,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 30.08.2018. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe,

dok se za više traženu kamatu na dosuđenu glavnicu a traženu od 22.08.2018. pa do dana kada je kamata dosuđena –do 30.08.2018. kao i za više zatraženih 805,00 kuna s kamatom od 22.08.2018. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

III Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku A. Z. O.:

…, da tužiteljici B. D., S., O.: …

na ime naknade imovinske štete za troškove prijevoza radi liječenja isplati iznos od 800,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 22.08.2018. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

IV Nalaže se tuženiku A. Z. O.:

… da tužiteljici B. D., O.: …, nadoknadi trošak

parničnog postupka u iznosu od 9.824,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog dana 2. studenog 2018 se navodi kako je tužiteljica dana 15. ožujka 2016. ozlijeđena u prometnoj nesreći koju je prouzročila osiguranica tuženika M. I. s automobilom marke V. P. reg. oznake S. - 338-G. o čemu je sastavljen zapisnik o očevidu P. P. S..

U prekršajnom postupku osiguranica tuženika pravomoćnom je presudom proglašena krivom. Tužiteljici je u predmetnoj nezgodi nastupila neimovinska i imovinska šteta povodom čega je tuženiku podnijela odštetni zahtjev na koji je tuženik 17. rujna 2018. odgovorio ponudom sporazuma na isplatu iznosa od 14.660,00 kn koji sporazum tužiteljica nije prihvatila ali joj je tuženik taj iznos isplatio. Međutim tužiteljica je pretrpjela veću štetu od one isplaćene po tuženiku slijedom čega je tim tužbenim podneskom s naslova neimovinske štete potraživala 16.800,00 kn, te s naslova imovinske štete u vidu prijevoznih troškova zbog odlaska na fizikalne terapije te tuđe njege i pomoći iznos od 1.200,00 kuna s kamatama i parničnim troškom kako je tamo pobliže navedeno.

2.U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju. Međutim, imajući u vidu priložene i predložene dokaze, prikazanu dinamiku nastanka predmetne prometne nesreće, tuženik ističe kako ne bi proizlazila odgovornost njegove osiguranice za nesreću, odnosno štetu te da odluke na koje se poziva tužiteljica ne predstavljaju odluke kojima bi u skladu sa odredbom čl. 12. ZPP-a parnični sud bio vezan, a slijedom toga protivio se osnovu i visini tužbenog zahtjeva. Ujedno je potvrdio kako je tužiteljici prije tužbe isplatio 14.660,00 kn.

3.U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom medicinske dokumentacije za tužiteljicu, zapisnika o očevidu R. M. P. P. S. broj:

…od 15.3.2016., zapisnika o ispitivanju alkohola, opojnih droga R. M.

P. P. S. od 15.3.2016., spisa P. suda u S. broj P. -4553/16,

izjave o tijeku nastanka prometne nesreće S. 17.03.2016.", saslušanjem svjedokinje M. I., svjedoka A. B., saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke, vještačenjem po sudskom vještaku za strojarstvo, promet, motorna vozila, brodove i brodske havarije N. K. te pregledom njegovog nalaza i mišljenja kao i očitovanja na primjedbe i upite stranaka, vještačenjem po sudskim vještacima, ortopedu D.. D. T., neurologu D.. M. T. i psihijatru D..

S. B. (P. vještačenje D.. S. B. d.o.o.), time da stranke nisu

imale drugih dokaznih prijedloga.

4. Nakon provedenih vještačenja tužiteljica je podneskom od 3. lipnja 2022., a pozivom na provedena medicinska vještačenja te promjenu Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje neimovinske štete, navela kako joj s naslova povrede prava osobnosti pripada pravična naknada od 44.000,00 kuna od čega treba oduzeti već isplaćenih 14.380,00 kuna a tuđe pomoći i njege 1.680,00 kuna od čega treba oduzeti već isplaćenih 280,00 kn, slijedom čega je preinačila tužbu povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva s naslova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti potražujući daljnji iznos od 29.620,00 kn, s naslova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu daljnji iznos od 1.400,00 kn te s naslova imovinske štete za troškove prijevoza radi liječenja potražujući 800,00 kn, sve s kamatama od 22. kolovoza 2018. i zatraženim parničnim troškom.

4.1.Tuženik se preinaci protivio kao nedopuštenoj, a ujedno je u pogledu preinačenog dijela zahtjeva istaknuo prigovor zastare kako glede glavnog tako i sporednih zahtjeva i to sve imajući u vidu vrijeme štetnog događaja, trajanje liječenja, odnosno okončanja liječenja i stabilizacije zdravstvenog stanja, trenutak podnošenja tužbe te trenutak podnošenja podneska kojim je preinačen tužbeni zahtjev. Protivio se i visini cijene tuđe njege i pomoći u iznosu od 40,00 kn po satu predlažući u svrhu ekonomičnosti postupka učiniti nespornom cijenu sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 25,00 kn kamatama od presuđenja jer da se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, a svim ovim navodima protivila se tužiteljica kao neosnovanim.

4.2.Preinaka tužbe je dopuštena.

5.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu, pored već isplaćenih 14.660,00 kuna i daljnjeg iznosa neimovinske i imovinske štete pretrpljene u prometnoj nezgodi od 15. ožujka 2016. u kojoj je tužiteljica ozlijeđena, kako tvrdi, krivnjom osiguranice tuženika M. I..

7.Nije sporno da se tužiteljica prije podnošenja tužbe obratila tuženiku sa zahtjevom za isplatu štete koju joj je tuženik isplatio u dijelu od 14.660,00 kn, kao ni pasivna legitimacija jer tuženik potvrđuje da je na dan 15.ožujka 2016. za vozilo registarske oznake S.-338-G. kojim je prema tužbi pričinjena šteta, vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti zbog oštećenja ili narušavanja zdravlja (čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05., 36/09., 75/09, 76/13., 152/14., dalje: ZOOP) te da između vozila kojim je upravljala tužiteljica i onog osiguranice tuženika nije došlo do kontakta.

7.1.Međutim, tuženik se tijekom postupka protivio preinačenom zahtjevu, osporavao odgovornost svoje osiguranice za nesreću, odnosno štetu, protiveći se osnovu i visini te istakao prigovor zastare potraživanja.

8.Što se tiče prigovora preinaci, radi se o preinaci tužbe u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01, 88/01.,117/03., 88/05, 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., i 70/19. u nastavku teksta: ZPP) i to povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, izvršenoj nakon zaključenja prethodnog postupka te provedbe dokaza medicinskim vještačenjem i pozivom na isto, kojoj se tuženik protivio smatrajući je nedopuštenom nakon zaključenja prethodnog postupka (9. siječnja 2019.) .

8.1. Na prigovor je odgovoriti kako je točno da je odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Međutim, nedopuštanjem preinake tužbe tužiteljici bi se nametnulo ograničenje prava na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčenom odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99.-pročišćeni tekst, 8/99. - ispr., 14/02. i 1/06., dalje: Konvencija) te je stoga u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, dakle da li dolazi do povrede prava na pristup sudu.

Tako u situaciji kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljenje konačnog tužbenog zahtjeva, kao u konkretnom slučaju za naknadu štete, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi naknade neimovinske štete bez prethodnog vještačenja realno nemoguće, budući da je teško procijeniti visinu neimovinske štete koja bi pripadala tužiteljici, već je u pravilu potrebno provesti medicinsko vještačenje i tek je tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezano za visinu nastale štete, nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila nakon provedenog vještačenja ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu.

To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva za naknadu štete nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka, dok bi nedopuštanjem preinake tužbe tužiteljici preostala samo mogućnost podnošenja nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva i izvrgavanje daljnjim troškovima postupka te izlaganje drugim rizicima koji bi doveli u pitanje ostvarivanje njezina prava na naknadu štete, čime bi joj se nametnuo prekomjeran teret.

Stoga, odluka kojom se ne bi dopustila preinaka tužbe ne bi bila razmjerna legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a, čime bi se narušila sama bit tužiteljičinog prava na pristup sudu.

8.2.Pored toga, kod usklađivanja zahtjeva s nalazima i mišljenjima, konačno postavljenim u podnesku od 3. lipnja 2022. tužiteljica se pozvala i na promjenu Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje neimovinske štete.

Naime, sudovi su se odlučujući o iznosu pravične novčane naknade rukovodili Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002., broj Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, koji su doneseni još u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje ZOO/91).

Međutim, kako je od donošenja tih kriterija proteklo znatno vremensko razdoblje Vrhovni sud Republike Hrvatske je, polazeći od cilja i svrhe zakonskih odredbi o naknadi neimovinske štete, a imajući u vidu i podatke Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na 2002. te s tim u vezi porast prosječne isplaćene mjesečne neto plaće u odnosu na 2002. godinu za 66,9 %, na drugoj sjednici Građanskog odjela (2/20) održanoj 5. ožujka i 15. lipnja 2020., broj Su: IV-47/2020-5 zauzeo pravno shvaćanje da se Orijentacijski kriteriji iz 2002. mijenjaju na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50 %, koji se primjenjuju na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja ubuduće tj. od dana prihvaćanja.

Sud smatra da je povećanje tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo nakon donošenja novih orijentacijskih kriterija od strane Vrhovnog suda RH i kao takvo dopušteno prema odredbi članka 190. stavka 2. ZPP-a jer bez svoje krivnje tužiteljica nije mogla preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka obzirom da su novi orijentacijski kriteriji doneseni na sjednici Vrhovnog suda 05. ožujka 2020. dok je tužba bila podnesena 2. studenog 2018. a prethodni postupak zaključen 19. siječnja

.

, što predstavlja okolnost na koju tužiteljica nije mogla utjecati i koja se ne može pripisati njenoj krivnji, a od utjecaja je na visinu naknade na koju ima pravo i na konačno rješenje odnosa među strankama koje dopuštanje preinake čini svrsishodnim.

8.3.Nadalje, imati je u vidu i da su 1. rujna 2019. stupile na snagu izmjene i dopune ZPP-a iz 2019. (ZIDZPP 70/19) kojima je u članku 190. ZPP-a dodan novi stavak 2. prema kojemu iznimno od pravila u stavku 1. (da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka), tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a čl. 117. ZID ZPP-a 70/19 propisano je da se, među ostalim, članak 39. ZIDZPP 70/19 primjenjuje na sve postupke u tijeku.

Stoga je po ocjeni suda riječ o okolnostima nastalim nakon zaključenja prethodnog postupka i koje su rezultat provođenja dokaza u skladu s prijedlogom tužiteljice iznesenim u tužbi a temeljem kojeg je utvrđivati visinu neimovinske štete pa imajući u vidu kako se tuženik usprotivio visini tužbenog zahtjeva, to bi nedopuštenost preinake tužbe mogla teško ugroziti pravno zaštitnu funkciju sudskog parničnog postupka i ne bi bila razmjerna legitimnom cilju kojem čl. 190. ZPP-a teži (i prije a posebno nakon izmjena 2019.).

Također, preinaka tužbe povećanjem iznosa naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u podnesku od 3. lipnja 2022. kod koje se tužiteljica pozvala na „utvrđeni opseg“ te štete o kojemu su svoj nalaz i mišljenje dali sudski vještaci, po stavu suda, iz ranije navedenih razloga, nije protivna noveliranoj odredbi čl. 190. st. 2. ZPP odnosno čl. 39. ZID ZPP.

Stoga tuženik neosnovano prigovara da nije bilo dopušteno prihvatiti preinaku pozivom na neodlučna restriktivna shvaćanja donesena u primjeni ranije važeće odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a, tj. prije novele ZPP.

8.4.Isto se odnosi i na zahtjev za naknadu troškova prijevoza jer se, prema tužbi odnosi na trošak povodom putovanja radi fizioterapije o čijoj potrebi i učestalosti odlazaka liječnicima i na fizioterapiju su se također izjašnjavali liječnici vještaci koja vještačenja su obavljana nakon zaključenja prethodnog postupka.

Stoga je pravilnom primjenom naprijed navedenih zakonskih odredbi valjalo dopustiti preinaku tužbe odnosno povećanje tužbenog zahtjeva glede imovinske i neimovinske štete, pri tome cijeneći i kako je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (čl. 190. st. 3. ZPP).

8.5.Posebno je navesti kako je tužiteljica tražeći povećani iznos naknade štete, umjesto utuženih kamata tekućih od presuđenja, u podnesku od 3. lipnja 2022. na cjelokupni iznos tražbine zatražila kamate od 22. kolovoza 2018. a tuženik se protivio preinaci i glede sporednih potraživanja. Na prigovor tuženika je odgovoriti kako izmjena tijeka zatezne kamate na način da se potražuje kamata za dulje razdoblje nego što je to zatraženo prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom, kao što je ovdje slučaj, ne čini tužbeni zahtjev većim obzirom je zatezna kamata sporedno potraživanje, a povećanje tužbenog zahtjeva iz članka 191. stavak 1. ZPP-a se odnosi samo na povećanje iznosa glavne tražbine (tako i Županijski sud Zagreb, Gž- 6533/16 od 27.02.2018.).

9.Glede prigovora zastare prvenstveno je reći kako u predmetnoj situaciji kada je izvršena preinaka glavnog zahtjeva nije riječ o promjeni činjeničnog kompleksa, koja promjena bi faktički predstavljala drugi životni događaj a koji bi bio karakterističan za drugačiji pravni odnos od pravnog odnosa koji je tužiteljica prethodno navodila, čija posljedica bi bila nadomještanje postojećeg zahtjeva novim, čime bi se parnica u pogledu prijašnjeg zahtjeva gasila i takva procesnopravna situacija u materijalnopravnom smislu u pogledu prekida zastare značila da prekid zastare u odnosu na novopostavljen tužbeni zahtjev nije niti nastupio (čl. 242. ZOO). Ovdje se radi o istom, neizmijenjenom činjeničnom osnovu pri čemu bi primjenjivanje pravila o zastari predstavljalo pretjerani formalizam koji bi naštetio pravičnosti postupka pa bi i u odnosu na tu štetu pravila prestala služiti ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja i predstavljala bi prepreku koja bi sprječavala tužiteljicu da o meritumu njezinog predmeta odluči nadležni sud te se ni ovdje ne može smatrati razumnim zahtijevati da je tužiteljica morala tražiti naknadu štete u vrijeme podnošenja tužbe u visini za koju je bilo potrebno stručno znanje vještaka kao podloga sudu za utvrđivanje visine štete.

Po stavu suda, u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva pitanje zastare se u odnosu na povećani dio zahtjeva ocjenjuje samostalno onda kada se uz povećanje tužbenog zahtjeva mijenja pravna i činjenična osnova prijašnjeg tužbenog zahtjeva do mjere koja dovodi do izmjene istovjetnosti zahtjeva. Ako je povećanjem tužbenog zahtjeva došlo i do izmjene činjenične osnove zahtjeva u navedenoj mjeri, tada je za ocjenu prigovora zastare u odnosu na dio zahtjeva na koji se odnosi preinačenje tužbe bitan dan preinake tužbe.

Kako u ovom predmetu nije riječ o preinaci tužbe izmjenom činjenične osnove zahtjeva, već je predmetni zahtjev za naknadu neimovinske štete kao i imovinske preinačen povišenjem generičnog – novčanog zahtjeva bez izmjene činjenične i pravne osnove tužbe, tada je prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva. Ovo stoga, jer je podnošenjem tužbe prije isteka zastarnog roka poduzeta radnja ostvarenja subjektivnog prava na naknadu neimovinske štete, a time je prekinuto zastarijevanje, što se odnosi i na povećane zahtjeve iz iste činjenične osnove (čl. 241. ZOO).

Prema odredbi čl. 214. st. 1. ZOO, zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U ovom je slučaju tužiteljica zahtijevala od tuženika naknadu štete tužbom podnesenom 2. studenog 2018.

Dodati je kako je kod zahtjeva za naknadu štete, visina koje se određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, prema stavu sudske prakse (tako VSRH broj Rev x-1196/11-2) koji prihvaća i ovaj sud, podizanjem tužbe kojim zahtijeva isplatu određenog iznosa na ime naknade određenog vida štete, visina koje se utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, tužiteljica ujedno poduzela radnju radi utvrđivanja tog potraživanja i radi njegovog ostvarenja te time, prekida zastarijevanje i u odnosu na povećane zahtjeve iz iste činjenične osnove, pa je tužiteljica u roku iz čl. 230. st.1. ZOO podizanjem tužbe radi naknade štete 2. studenog 2018. poduzela radnju ostvarenja svog subjektivnog prava na naknadu neimovinske i imovinske štete te je time prekinuto zastarijevanje, što se odnosi i na povećani dio zahtjeva iz iste činjenične osnove.

Nadalje, imati je u vidu da visina naknade neimovinske štete nije propisana zakonom, već sudovi primjenjuju Orijentacijske kriterije koje donosi Vrhovni sud Republike Hrvatske i stranke se pri postavljanju svojih tužbenih zahtjeva za naknadu neimovinske štete u cilju maksimalnog uspjeha u sporu pridržavaju navedenih orijentacijskih kriterija.

U okolnostima u kojima su nakon utuživanja izmijenjeni do tada važeći Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne (neimovinske) štete za 50% i uz izričitu napomenu da se novi iznosi naknade neimovinske štete primjenjuju na sve postupke u tijeku, kako je to već ranije navedeno, ne može se smatrati razumnim zahtijevati da je tužiteljica, u vrijeme podnošenja tužbe, mogla tražiti naknadu štete u visini koju je VSRH naknadno odredio, jer nije znala, niti je mogla znati za nešto što će naknadno biti u primjeni. Visina naknade štete u ovim situacijama se mogla stvarno utvrditi tek nakon što je VSRH zauzeo novo pravno shvaćanje.

Stoga bi primjena zastarnog roka, na dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete, preinačen nakon izmjene Orijentacijskih kriterija (za zahtjev naveden u tužbi nije istaknut prigovor zastare koji i inače ne bi bio osnovan) i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, predstavljala nepredvidivu primjenu mjerodavnog prava i posljedično je suprotna ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja (na što upućuju i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3538/2018 od 12. studenog 2020. godine i U-III-6091/2016 od 20. prosinca 2018. godine).

Slijedom navedenog i temeljem čl. 230. st. 1. u svezi s čl. 241 ZOO zahtjev za ispunjenje utužene obveze naknade neimovinske ni imovinske štete nije u zastari, pa ni u kvantitativno povišenom dijelu.

Također nije došlo ni do zastare zahtjeva za isplatu kamata kao sporednog potraživanja istaknutog u podnesku od 3. lipnja 2022. To stoga što u vrijeme isticanja zahtjeva za isplatu kamata kao sporednog potraživanja (počev od 18. kolovoza 2018. umjesto utuženog- od presude) glavno potraživanje nije bilo zastarjelo, pa se ne može govoriti ni o zastari sporednog potraživanja (čl.223. i 226. st.1. ZOO)

Zahtjev za isplatu zatezne kamate kao sporednog traženja istaknut je tijekom postupka radi isplate utuženog iznosa glavnice kao glavnog traženja, zbog čega tako zatražena isplata zatezne kamate nema značaj samostalnog zahtjeva. Naprotiv, takav zahtjev kao sporedna tražbina dijeli sudbinu glavne tražbine glede tijeka zastare, pa kada glavna tražbina nije zastarjela u vrijeme podnošenja zahtjeva za isplatu zatezne kamate, nema zastare ni tog sporednog potraživanja (tako VSRH Rev-41/12 od 22. siječnja 2013.)

Radi svega navedenog, tuženikov prigovor zastare u odnosu na glavno i sporedno potraživanje kao neosnovan valjalo je odbiti.

10.Glede okolnosti nastupa prometne nezgode, utvrditi je kako se u zapisniku o očevidu M., P. S. dalmatinske, P. u S., broj… od 15.ožujka 2016., navode podaci o mjestu i vremenu nezgode i

očevida (južna kolnička traka U. H. mornarice, ispred zgrade P. G.

2, a nasuprot pomoćnog stadiona N.-S., 12 sati, sunčano), osobinama ceste, opremi, stanju prometa, neposrednim sudionicima od kojih osiguranica tuženika M. I. u vrijeme uviđaja nije zatečena na licu mjesta, očevicu - suputniku u tužiteljičinu vozilu, njezinom suprug A. B., oštećenjima tužiteljičina vozila,

ozljedama tužiteljice i supruga, opisu mjesta događaja, tragovima, položaju vozila te utvrđuje da je D. B. predočila papir s reg. oznakom S. 338 G. koji je dobila od svjedoka događaja njoj nepoznatog muškarca koji je zapisao registarski broj osobnog automobila kojim je upravljala ženska osoba a koji je izazvao nesreću. U zapisniku je sadržan opis zatečenog stanja vozila tužiteljice pa tako da je prednjim dijelom sišao na zemljanu površinu koja se pruža uz južnu stranu kolnika a koja je podignuta iznad razine ceste za 0,20m tako što je prednjim dijelom udario u metalni nosač prometnog znaka i metalni nosač javne rasvjete, tragovima oko točke udara u stup, utvrđenje da sudionici prometne nezgode nisu predlagali svjedoke očevice a na mjestu događaja nitko se nije javio u tom svojstvu.

Proizlazi da na kolniku materijalnih tragova o mjestu susreta vozila tužiteljice i vozila osiguranice tuženika nakon i u trenutku nezgode nije nađeno, a nije sporno kako kontakta među vozilima nije bilo.

10.1.Zbog predmetne prometne nezgode pred P. sudom u S.

pod brojem P.-4553/2016 vodio se prekršajni postupak protiv okrivljenice M.

I. koja je presudom od 18. siječnja 2017. proglašena krivom što je dana 15. ožujka 2016. oko 11,35 sati na području grada S., upravljajući osobnim automobilom marke V. P. 1.4.., reg oznake S.-338-G. krećući se južnom

kolničkom, a lijevom prometnom trakom ulicom H. iz smjera zapada

u smjeru istoka, postupila protivno odredbi čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na način da je dolaskom nasuprot stambene zgrade anagrafske oznake P. G. kbr. 2., a nasuprot pomoćnog igrališta N. S.,

započela prestrojavanje u desnu prometnu traku, tako što se prije započete radnje nije uvjerila da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, vodeći pri tome računa o položaju vozila, o smjeru i kretanju, uslijed čega je dovela u neposrednu opasnost D. B. koja je upravljala osobnim automobilom marke

V. P. 1.4. reg. oznake i broje S.-306-U., krećući se desnom prometnom trakom U. H. mornarice iz istoga smjera kretanja, a koja je izbjegavanjem bočnog sudara automobilom sišla van južne strane kolnika udarivši prednjim desnim vrhom automobila u metalni nosač prometnog znaka B., B. i metalni nosač javne rasvjete, vlasništvo Ž. S., G. S., O. za komunalno

redarstvo i gospodarstvo, O. za izgradnju i održavanje objekta i uređaja komunalne infrastrukture, pri čemu su vozačica D. B. i njen suprug A.

B. kao suvozač zadobili lakše tjelesne ozljede. Dakle, vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustaviti se, skretati u desno ili lijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag ili slično), ne smije početi takvu radnu ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu i prije započinjanja takvih radnji dužan je uvjeriti se da to može činiti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja. Navedenim ponašanjem da je počinila prekršajno djelo kažnjivo po čl. 293. st. 2. i u svezi sa čl. 43. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i time što je iste prigode postupila protivno odredbi čl. 175.st. 1. istog Zakona na način da je nakon izazivanja prometne nesreće napustila mjesto iste, nije pružila pomoć ozlijeđenoj, obavijestila najbližu PU ili policiju i sačekala dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid, počinila djelo kažnjivo po čl. 175. st. 3. ZSPC-a te joj je na osnovi citiranog propisa temeljem čl. 39. st. 1. u svezi sa čl. 37. izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.700,00 kn s troškovima postupka protiv koje je odluke okrivljenica izjavila žalbu koju je kao neosnovanu odbio V. prekršajni sud presudom P.-481/2017 od 27. 02. 2018.

10.2. Odredbom čl. 12. st. 3. ZPP-a propisano je da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik proglašava krivim, koja odredba se u konkretnom slučaju ne može primijeniti budući je protiv M. I. vođen prekršajni postupak te je proglašena krivom za počinjenje više prekršajnih djela, za koju odluku sud nije vezan kako to ispravno navodi tuženik.

10.3.Tužiteljica D. B., iskazivala je u stranačkom iskazu istovjetno kao na zapisniku o saslušanju pred P. sudom u S. od 25. studenog 2016.

gdje je navela da je sporne prigode upravljala automobilom V. P. S.-306-U., na mjestu suvozača sjedio je suprug A., krećući se južnom kolničkom, a desnom prometnom trakom U. H. mornarice iz smjera zapada prema istoku, a nasuprot nogometnog igrališta N. S. sa njezine lijeve bočne strane, a lijevom prometnom trakom kretao se automobil također marke V. P. čiji je vozač iz njoj nepoznatih razloga, kada je vozilo došlo paralelno do njezinog, u jednom trenutku naglo, nepropisno i bez pokazivača smjera, izvršio prestrojavanje u desnu traku, odnosno ispred nje. Da bi izbjegla udar u taj automobil tužiteljica je automobilom izvršila manevar u desno gdje je desnim kotačima zahvatila zemljanu površinu i udarila prednjim dijelom automobila u metalni nosač javne rasvjete, a nepoznati vozač se nije zaustavio. Iskazivala je i kako joj je nakon toga pristupio nepoznati muškarac koji je uočio da drugi automobil ima reg. oznaku S.-338-G. i da je istim upravljala ženska osoba tamne kose. U ovoj parnici tužiteljica je dodala kako je svjedoka koji joj je dao podatak o registarskoj oznaci vozila osiguranice tuženika pozivala bez uspjeha putem radija i novina da se javi, da se sporne prigode na licu mjesta zatekla i M. P. koju inače poznaje od ranije. Tvrdi da se svojim vozilom kretala unutar dopuštene brzine, dok je brzina kretanja vozila svjedokinje Ištvanić bila veća, da je drugo vozilo prije nezgode u trenutku kada je bilo za otprilike 3-4 dužine iza njenog vozila i to u desnom kolničkom traku što je bilo nakon što je to vozilo prošlo raskrižje koje se nalazi preko puta igrališta R. S. koje je raskrižje tužiteljica prešla bez zaustavljanja jer joj je bilo upaljeno zeleno svjetlo. U trenutku kada je uočila naglo i nenadano ulaženje drugog vozila u njezinu traku, dala se oštro desno i odmah nakon toga pokušala vratiti na kolnik, ali je došlo do udara u rasvjetni stup, a zbog toga što se kako tvrdi, sve događalo u djeliću sekunde i što je doživjela šok, nije mogla procijeniti duljinu koju je prešla od trenutku vršenja radnje naglog skretanja u desno do udara u stup.

10.4.Bitno istovjetno tužiteljici iskazivao je i svjedok A. B., suprug tužiteljice koji je predmetne prigode bio suvozač u njezinu vozilu.

10.5.Saslušana svjedokinja M. I. (iskaz od 4. travnja 2019.)

pozvala se na svoj iskaz već dan policiji i P. sudu, kojima nema što dodati,

posebno iz razloga što je od događaja prošlo nekoliko godina, izražavajući nezadovoljstvo osuđujućom odlukom u prekršajnom postupku i tvrdeći kako nikakvu prometnu nezgodu nije skrivila već je za istu saznala tako što ju je policija pred vratima kuće dočekala tražeći obavijesti o događaju o kojem ništa nije znala. Iskazivala je i kako se svaki dan vozi tom trasom koja obuhvaća U. H.

mornarice od tunela M. pa uz stadion P. i stadion R. S..

Međutim, potvrdila je kako je spomenute prigode čula jaki udarac otprilike negdje na semaforu koji obuhvaća raskrižje ulice H. mornarice sa ulicom D. rata, za koji je pomislila da joj pukla guma na automobilu, a u tom trenutku automobilom je bila zaustavljena na semaforu gdje je bilo upaljeno crveno svjetlo ne mogavši se sjetiti koja je bila u redu vozila u semaforu niti u kojoj je od tri prometna traka bila ali znajući da je krajnji lijevi za skretanje ulijevo, srednji prometni trak je za lijevo i ravno, a krajnji desni prometni trak je za ravno i desno. Brzinu kretanja svog vozila prikazala je unutar dopuštene opisujući se sporijim vozačem automobila starog 20 godina ustrajno tvrdeći da uopće nikakve veze nema sa ovom eventualnom prometnom nezgodom tužiteljice, da joj nitko na semaforu kod raskrižja nije pristupio niti je netko od drugih vozača pokazivao bilo što vezano za njenu vožnju, tako da do dolaska policije za nezgodu nije ni znala. U prekršajnom postupku svjedokinja je, također se ne smatrajući krivom za nezgodu, ustvrdila da se predmetne prigode kretala južnom kolničkom, a lijevom trakom U. H. iz smjera zapada prema istoku te da je radnju prestrojavanja u desnu prometnu traku vršila kod nogometnog stadiona P., a ne kod nogometnog stadiona S..

10.6.Prema provedenom prometno-tehničkom vještačenju po sudskom vještaku za promet N. K., danom po pregledu cijelog spisa, mjesto prometne nezgode je u S., na kolniku ulica H. mornarice nasuprot

pomoćnog stadiona R. S., a kod stambene zgrade P. G. 2. Naporedno prije izlijetanja osobno vozilo V. P. reg. oznake S.-306-U. kreće se južnom prometnom, a južnom kolničkom trakom U. hrvatske mornarice iz pravca zapada u pravcu istoka i neposredno prije izlijetanja kreće se brzinom od oko 35 km/h ili 9,7 m/s. Do naleta između prednjeg više desnog dijela vozila V. P. reg. oznake S. - 306-U. i metalnog stupa izvan južnog ruba kolnika dolazi na udaljenosti od oko 20 m od početne točke mjerenja (PTM) u smjeru istoka i oko 1m od južnog ruba kolnika u pravcu juga. Neposredno prije naleta, a prema iskazu sudionika i svjedoka, tužiteljice i A. B., paralelno sa vozilom P. reg. oznake S.-306-U. sjeverno

prometnom, a južnom kolničkom trakom ulice H. mornarice, iz pravca zapada u pravcu istoka kretalo se osobno vozilo V. P. reg. oznake S.-338-G. brzinom koju vještak nije mogao izračunati jer za to ne postoje nikakvi materijalni tragovi na kolničkoj površini nakon i u trenutku nezgode. Do kontakta između vozila P. S. - 306-U. i vozila P. S.-338-G. nije došlo, a iskazi svjedoka upućuju na radnju vozačice P. S.-338-G. u vidu prestrojavanja iz sjeverne u južnu prometnu traku i to na način da je prestrojavanjem ušla u putanju kretanja P. S. -306-U., a o tome se vještak nije mogao egzaktno očitovati jer kontakta između vozila nije bilo te nije moguće izračunati kinematsku međuovisnost (kinematika je grana mehanike koja proučava gibanje tijela bez obzira na uzroke) ova dva sudionika jer nije moguće izračunati niti brzinu kretanja P. S.-338-G.. Vještak tako navodi da ukoliko se svjedočenje A. i D. B. prihvati kao istinito, odnosno ukoliko je vozačica

P. S.-338-G. radila prestrojavanje iz sjeverne u južnu prometnu traku ulice H. mornarice i to na način da je ušla u putanju kretanja osobnom vozilu P.

S.-306-U. da je tada tehnički održivo da je mogla izazvati na reakciju otklonom volana u desno vozačicu P. S.-306-U., a što ju je odvelo u sraz sa metalnim stupom javne rasvjete izvan južnog ruba kolnika na udaljenosti od oko 20 metara od PTM u smjeru istoka i oko 1 metra od južnog ruba kolnika u pravcu juga.

10.7. U dopuni nalaza i mišljenja sudski vještak navodi kako bi za utvrđivanje brzine kretanja osobnog vozila „V. P.“ tužiteljice, neposredno prije poduzimanja otklona volanom u desno, bilo potrebno odrediti točno mjesto reakcije vozača na volan tog vozila jer bez analize puta kretanja od trenutka reakcije na volan u desno, pa do mjesta samog naleta, nije moguće izračunati navedenu komponentu brzine gibanja osobnog vozila „V. P.“, koja bi utjecala na konačni izračun brzine kretanja osobnog vozila „V. P.“ neposredno prije poduzimanja reakcije otklonom volana u desno. Prema skici lica mjesta od trenutka napuštanja kolnika, pa do mjesta naleta osobno vozilo „V. P.“ prevalilo je put po travnatoj zemljanoj površini u ukupnoj dužini od oko 5,5 metara. Tužiteljica u svom iskazu kaže da je vozilo ispred nje naglo svojim prednjim dijelom ušlo u njezinu traku i oduzelo joj prednost i dalje strelovito nastavilo. Navedena reakcija vozačice i ulazak u njenu prometnu traku izazvao je na reakciju otklona volanom u desno.

Za ovaj iskaz tužiteljice vještak je smatrao da sam po sebi može biti tehnički održiv, ali za potpuniju analizu kinematike kretanja vozila tužiteljice „V. P.“, odnosno izračun kinematičke međuovisnosti dva vozila neposredno prije reakcije volanom u desno vozačice osobnog vozila „V. P.“, te samim time i opravdanost te reakcije volanom u desno, da je potrebno izračunati brzine kretanja oba sudionika i položaj vozila osiguranice tuženika kada je ulazilo u prometnu traku tužiteljice, da bi se donio zaključak o opravdanosti reakcije otklona volana u desno, što nije utvrđeno tako da se o tome je li u protivnom moralo doći do sraza dva vozila vještak nije mogao očitovati ali izjašnjavajući se kako oštećenja koja su nastala na prednjem dijelu tužiteljičinog automobila naletom na stup odgovaraju vrijednosti EES od približno 35 km/h.

11.Stranke nisu imale prigovora nalazu i mišljenju pri čemu je tužiteljica smatrala kako je istom dokazana odgovornost osiguranice tuženika za nastup štete, dok je tuženik smatrao da nije dokazana uzročna veza odnosno da vještačenjem nije utvrđena prisutnost niti odgovornost osiguranice tuženika za predmetnu nesreću a time ni proizišlu štetu.

12.U bitnome tužiteljica i njezin suprug, svjedok A. B. tvrde kako je osiguranica tuženika, krećući se njima paralelnom prometnom trakom, iznenada i bez bilo kakvog znaka, prestrojila se u njihovu prometnu traku ispred vozila tužiteljice koja je da bi izbjegla udar i uslijed time izazvanog šoka skrenula desno udarivši u rasvjetni stup, učešće u kojem događaju osiguranica tuženika poriče.

12.1.Prometni vještak, čiji nalaz i mišljenje sud prihvaća kao stručan i objektivan, dinamiku nezgode prikazanu po tužiteljici i svjedoku čini održivom, ali u situaciji kakva je konkretna s nedostatkom bitnih elemenata za davanje nalaza i mišljenja koje bi pretpostavljalo potpuniju analizu kinematike kretanja vozila tužiteljice „V. P.“, odnosno izračun kinematičke međuovisnosti dva vozila neposredno prije reakcije volanom u desno tužiteljičinog vozila, brzine kretanja oba sudionika i položaj vozila osiguranice tuženika kada je ulazilo u prometnu traku tužiteljice te samim time i opravdanost reakcije volanom u desno tužiteljice odnosno je li u protivnom moralo doći do sraza dva vozila, nije se mogao očitovati, ali smatrajući, polazeći od oštećenja koja su nastala na prednjem dijelu tužiteljičinog automobila naletom na stup, da brzina kretanja tužiteljičina vozila odgovara vrijednosti EES od približno 35 km/h.

12.2.U situaciji kada su tužiteljica i njezin suprug kao svjedok u bitnome istovjetno iskazivali, koji prikaz događaja je prometni vještak učinio održivim, dok ga tuženik osim negiranja ničim konkretnim nije doveo u pitanje, pa kada se to poveže s iskazom osiguranice tuženika, svjedokinje M. I. kako je čula udar i misleći

da je pukla guma nastavila vožnju te još i sa saznanjem da je nepoznati očevidac zapisao registarski broj njezina automobila koji je zajedno s opisom vozačice (žena tamne kose) odmah po nezgodi dao tužiteljici, što sigurno nepoznati očevidac ne bi učinio da je nije smatrao odgovornom za nezgodu, a inače drugog razboritog objašnjenja ili dokaza na koji način je tužiteljica došla do broja koji je predan policiji na očevidu u spisu nema, pa imajući u vidu i brzinu kretanja njezina vozila od svega 35km/h onda je po stavu suda zaključivati kako je do nezgode došlo upravo na način kako je to tužiteljica prikazala.

13.U smislu odredbe iz čl. 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne

novine 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22.; dalje: ZSPC) vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini poduzeti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti odnosno mijenjati prometni trak, pretjecati, obilaziti zaustavljati se, skretati u desni ili u lijevo, okretati se polukružno, voziti natrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu (st.1.). Prije započinjanja radnje iz stavka 1.ovog članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pri tom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja (st. 2.).

13.1.Prihvaćajući iskaz tužiteljice i svjedoka A. B., vještaka o održivosti takvog mehanizma nezgode te uzev u obzir i druge okolnosti na koje je ukazano, sud je zaključio da je osiguranica tuženika naglo i bez davanja odgovarajućeg znaka, postupajući protivno navedenoj normi, neoprezno poduzela radnju prestrojavanja u traku ispred vozila kojim je upravljala tužiteljica, a da se prethodno nije uvjerila da to može učiniti na siguran način, što je za tužiteljicu predstavljalo nepredvidivu, neočekivanu i iznenadnu opasnost, koja je dovela do njezine konkretne reakcije, skretanjem u desno i udarom u rasvjetni stup, čime je po stavu suda cjelokupno reagiranje tužiteljice uzrokovano skrivljenim ponašanjem osiguranice tuženika. Stoga tuženik kao osiguravatelj štetnika isključivo krivog za nastup štetnog događaja odgovoran je tužiteljici za štetu koja je pretrpjela, temeljem odredbe iz čl. 1072. st 1. ZOO.

14.O tužiteljičinim ozljedama izjašnjavali su se sudski vještaci medicinske struke pregledom priložene medicinske dokumentacije i njezinog zdravstvenog kartona.

14.1.Tako je sudska vještakinja dr. D. T., spec. ortoped, utvrđujući kako je tužiteljica doživjela prometnu nezgodu 15. ožujka 2016. i odmah se javila na HKP tužeći se na bolove u predjelu donjeg dijela kralježnice i u predjelu prsišta, blažeg stupnja i bez nekog ispada, našla da joj je postavljena dijagnoza istegnuće mišića u predjelu slabinskog dijela kralježnice, nakon čega se javljala na kontrole. Na rendgenu lumbalnog dijela kralježnice postavljana je sumnja na kompresivni prijelom drugog lumbalnog kralješka pa je preporučeno mirovanje a po obavljenoj magnetskoj rezonanci lumbalne kralježnice nađeno je stanje koje opisuje slijedeće: osim degenerativnih promjena pronađen je u predjelu drugog lumbalnog kralješka mogući edem koštane srži kao posljedica traume, a postoji i donja ploha deformirane schmorlove hernijacije a zrcalno gornja pokrovna ploha L3 kralješka izmijenjenog signala mogućeg edema kao posljedica traume, za što smatra kako potvrđuje da se radilo o kompresivnom prijelomu odnosno infrakciji iako se izričito ne navodi nego je postavljena jednim dijelom i sumnja na osnovu tog edema a utvrdila je i da postoje još i mnogi drugi degenerativni procesi u toj kralježnici. Tako je vještakinja u osobnom zdravstvenom kartonu našla da se tužiteljica više puta javljala zbog bolova u kralježnici prije štetnog događaja, smatrajući da se jedan dio simptoma mogao odnositi na ozljedu iz štetnog događaja. Zbog toga je bila mišljenja kako bi umanjenje životnih aktivnosti kod tužiteljice iznosilo 8% na osnovu baš ove traume iz štetnog događaja radi čega će ulagati napore kod dužeg stajanja, hodanja, i težih tjelesnih radova, a isto tako i kod nošenja tereta, što ulazi u tzv. lakši stupanj pokretljivosti i u skladu je s opisanim edemom i pretpostavkom prijeloma. Pri tome je ukazala kako je po priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prethodnom pregledu prije magnetske rezonance traumatolog napipao bolan kralježak upravo na mjestu koji opisuje magnetska rezonanca da bi se moglo raditi o traumi tog dijela po vidljivom edemu koštane srži pa imajući u vidu MR nalaz vještakinja je mišljenja da se radilo o diskretnom sniženju trupova kralješaka, obrazlažući kako je radi toga i dala manji postotak za ovu ozljedu, jer da se radilo o evidentnom prijelomu onda bi to išlo na 15%.

Obzirom na tužiteljičine zdravstvene tegobe prije predmetne nezgode a koje bi se odnosile na lumbosakralni dio, po ocijeni vještakinje kod tužiteljice su ta oštećenja bila u lakom stupnju što bi uzrokovalo do 1/3 ograničenja opsega pokreta u tom dijelu, koja procjena je aproksimativna jer nema nigdje zapisane mjere niti opsege kretnji prije nezgode.

Što se tiče fizikalnog tretmana našla ga je zabilježenog samo u otpusnom pismu K., V. L. (S. bolnica za medicinsku rehabilitaciju) u kojem je stanje nakon terapije opisano kao poboljšano, ojačano tretirane muskulature a drugih nalaza iz kojih bi vidjela da bi tužiteljica radila fizikalnu terapiju ambulanto nije našla, pojašnjavajući kako je u zdravstvenom kartonu našla da je upisano u 7. mjesecu kontrola fizijatra i to iz V. koji prepisuje fizikalnu terapiju 10 puta, nakon čega je upućena u K.. Također nalazi pregledom medicinske dokumentacije da je nakon K. odlazila na fizikalnu terapiju na V. te napisano i u 9 mjesecu da je odlazila na fizikalnu terapiju pa joj je omogućeno tek u 11 mjesecu da odlazi. Medicinskoj dokumentaciji prileži dokaz da je tada odlazila na terapiju ali nema nalaza niti kartona, jer oni vjerojatno ne izdaju.

Smatrala je da je tužiteljica bolove jakog intenziteta imala prva 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana te slabog još 6 tjedana, da joj je tuđa njega i pomoć bila potrebna 2 tjedna 2 sata dnevno i 1 tjedan 1 sat dnevno, da nema naruženost te da bi liječenje bilo završeno nakon 5 mjeseci od ozljede.

Što se tiče procijenjenih posljedica iste se odnose samo na ortopedsku problematiku lumbalne kralježnice a u prvom nalazu nije spomenuta ozljeda vratne a niti je imala shantzov ovratnik.

Vještakinja je iz dostupne medicinske dokumentacije vidjela da su kod tužiteljice prvi put evidentirane limitirane kretnje vratom 21. travnja 2016. prilikom pregleda za EMNG (elektromioneurografija) kada se opisuje da se žali i na bolove vrata koji se prije toga ne spominju pa kako se nezgoda dogodila mjesec dana prije ovog nalaza u kojem se prvi put spominju ti bolovi, to eventualno posljedice po pitanju ozljeđivanja vratne kralježnice vještakinja nije uzela u obzir niti ih uzročno posljedično povezala sa predmetnom nezgodom, tim više što se tužiteljica žalila na vratnu kralježnicu i prije štetnog događaja.

O spisu priloženom nalazu EMNG od 21. travnja 2016. iz privatne ordinacije vještakinja je smatrala da e se o njemu treba očitovati vještak neurolog dodavši da spisu ne prileži ni kontrolni EMNG nalaz.

14.2.Sudska vještakinja dr M. T., spec. neurolog samo se kratko izjasnila o kompresivnoj frakturi L2 kralješka smatrajući kako je utjecala na statiku kralješnice, detaljnije se izjašnjavajući o neurološkim ispadima utvrđenim tijekom neurološkog pregleda i EMNG nalaza u više navrata na koje je upućena od svog liječnika pa tako ukazujući na nalaz od 21. travnja 2016. u kojem se navodi radikularna lezija C6 u subakutnoj fazi te L5, S1 obostrano također u subakutnoj fazi uz istovremeno navođenje i radikulopatije srednje teškog do težeg stupnja ali u kroničnoj fazi te nalaz magnetske rezonancije koji je učinjen 7.travnja 2016 . u kojem se navodi kompresivna fraktura L2 kralješka i degerativne promjene kralježnice.

Nalazi i da su neurološke smetnje koje su bile prisutne i ranije, evidentirane temeljem neuroradiološke obrade dakle kompjuterizirane tomografije (CT) kojom je pokazana nestabilnost IV diska sa protruzijom, što se naziva diskopatijom, što je prvi put evidentirano 2008.

Neurološke tegobe tužiteljice vještakinja je utvrđivala iz nalaza neurološkog pregleda. EMNG nalaza od 21. travnja 2016. i nalaza fizijatra u nekoliko sljedećih navrata te podataka iz zdravstvenog kartona prema kojima je upućivana navedenim liječnicima.

Tako nalazi, prema medicinskoj dokumentaciji priloženoj spisu, da je neurolog 21.travnja 2016 pregledao tužiteljicu i na temelju pregleda zaključio kako treba obaviti EMNG pretragu te su neurološki pregled i EMNG pretraga obavljeni privatno u Poliklinici Korak.

Pozivajući se na kliničku praksu, saznanja do kojih je došla te iskustva iz dugogodišnje prakse vještačenja bila je mišljenja kako se mogu povezati sporni događaj i postojeće subakutno oštećenje C6 L5, S1 i da je on zasigurno ostavio određeno oštećenje. Kako je tužiteljica u to vrijeme zapravo liječila svoj najveći problem, a to je kompresivna fraktura L2 kralješka, što je vrlo bolno i teško oštećenje vještakinja je smatrala razumljivim što nije otišla na novi kontrolni EMNG pregled. Također je uvidom u zdravstveni karton našla da je tužiteljica imala tegobe od strane lumboskralne kralježnice već 2008. godine dok je 2015. godine u ožujku ponovno registrirana diskopatija i bolovi u leđima.

Temeljem svega navedenog a uzevši u obzir da su kod tužiteljice već od ranije postojale neurološke tegobe posebno lumbalnog segmenta, dr. T. bila je mišljenja da je temeljem predmetne nezgode zbog dodatnog oštećenja tog dijela koji će utjecati na njene radne i socijalne aktivnosti, kućanske poslove, održavanje higijene i ostalo nastalo umanjenje sa neurološke strane od 3%. Kod procjene je imala u vidu i uzela u obzir vratni i lumbosakralni dio kralježnice sa evidentnim radikulopatijama u subakutnoj fazi te smatrajući da umanjenja koja je dala vještakinja ortoped treba pribrojiti budući se odnose na različite organske sustave. Procjena intenziteta i trajanja fizičkih bolova te potrebe za tuđom njegom i pomoći s neurološke strane uklapa se u neurološku.

Nalazi i da su neurološke smetnje koje su bile prisutne i ranije, evidentirane temeljem neuroradiološke obrade dakle kompjuterizirane tomografije (CT) kojom je pokazana nestabilnost IV diska sa protruzijom, što nazivamo diskopatijom, što je prvi put prema postojećem kartonu evidentirano 2008 godine.

14.3.S obzirom da je po vještacima zbog umanjenja pokreta kralježnice i posljedičnih neuroloških smetnji umanjenje životnih aktivnosti sa ortopedske strane procijenjeno za 8%, a sa neurološke stranke za 3%, na prijedlog stranaka da se pozovu vještakinje radi davanja zajedničkog nalaza i mišljenja po pitanju ukupnog umanjenja životnih aktivnosti kod tužiteljice, vještakinje T. i T. su ponovno pregledale sudski spis koji uključuje medicinsku dokumentaciju, međusobno pregledale nalaze i mišljenja i to dr. T. svoj nalaz te nalaz i mišljenje dr. T., a dr. T. svoj nalaz i mišljenje i nalaz dr. T. te dale zajednički nalaz i mišljenje prema kojemu su, zbog umanjenja pokreta kralježnice i posljedičnih neuroloških smetnji je umanjenje životnih aktivnosti sa ortopedske strane procijenjeno za 8%, a jer se radi o preklapanju tegoba ocijenile da bi zajednički dovele do smanjenja životnih aktivnosti 9,5%. Mišljenje su obrazložile navodeći kako su uzele u obzir da je tužiteljica već ranije imala tegobe degenerativne prirode koje stanje je pogoršano, tako da jedini način procjene onaj kakav su zajednički dale uz dodatak da je temeljem neuroradiološke obrade i nalaza EMNG o postojanju radikulopatije srednje teškog do teškog stupnja u kroničnoj fazi jasno kako je tužiteljica već od ranije imala tegoba od strane kralježnice sa priležećim radikulopatijama, što jasno piše na nalazu EMNG od 23. travnja 2016. te da tužiteljica u datom momentu neposredno nakon spornog događaja ima radiokulopatije u subakutnoj fazi te radikulopatije u kroničnoj fazi.

14.4.Sudska vještakinja dr. S. B., spec psihijatar, pored ostale medicinske dokumentacije pregledala je i originalni osobni karton tužiteljice kao i e- ispis zdravstvenog kartona u kojem nije našla podataka o postojanju problema s naslova njezine specijalnosti prije predmetnog događaja, već nakon toga pa tako u spisu nalazi i 6 nalaza psihijatra, od kojih prvi nalaz datira od 4. svibnja 2016. godine, a zadnji 11. listopada 2016. godine.

U tim nalazima postavljene su dijagnoze anksiozno depresivnog poremećaja i poremećaja prilagodbe, a u terapiju su uključeni lijekovi za smirivanje napetosti i antidepresivi.

Vještakinja je bila mišljenja da je u trenutku ozljeđivanja tužiteljica doživjela primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 minute s nastavljanjem sekundarnog strah jakog intenziteta u trajanju od 5 dana i potom straha srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, a strah blažeg intenziteta, koji je i uvjetovao da se tužiteljica javi na pregled se javljao u različitim vremenskim intervalima za vrijeme liječenja, da trajnih posljedica nema te da su nađeni simptomi kod tužiteljice izazvali povredu duševnog integriteta lakog stupnja, a privremenog karaktera koja se izražavala simptomima napetosti, anksioznosti, tjeskobe, nesanice koje smetnje su se postupno reducirale nakon javljanja psihijatru kao i provedenog psihofarmakološkog tretmana, ali su se u određenom blažem intenzitetu javljale sve do završetka psihijatrijskog liječenja koje je trajalo do listopada 2016.

14.5.Tužiteljica nije imala prigovora nalazima i mišljenjima osim dr. T. glede otklanjanja uzročno posljedične veze između ozljede vrata i ozljeđivanja u štetnom događaju te izjašnjenju da nema dokaza o tome da je bila upućena neurologu.

Glede nalaza i mišljenja dr. B. smatrala je isto nepotpunim ali mu nije prigovarala, a u odnosu na usaglašeno mišljenje dr. T. i dr. T. glede preklapanja tegoba i procjene umanjenja životne aktivnosti za 9,5% iako su u pojedinačnim vještvima dali procjenu koja zbrojeno iznosi 11%, smatrala je da o tome nisu dali logično i medicinski jasno obrazloženje ali ne tvrdeći da je s medicinskog aspekta mišljenje vještaka nužno nepravilno ali svakako da nije logično i jasno. Tuženik je za nalaz i mišljenje dr. T. smatrao da prema istom trenutno stanje tužiteljice ne odudara od stanja prije nesreće jer je blago ograničenje lumbalnog dijela kralješnice postojalo i prije štetnog događaja radi čega je procjenu od 8% smatrao pretjeranom ali predlažući davanje objedinjenog vještva s dr. T. te učinivši nespornom cijenu sata tuđe njege i pomoći od 25.00 kn, a ne prigovarajući vještvu u odnosu na pretrpljene boli te potrebi tuđe pomoći i njege.

15.U odnosu na nalaze i mišljenja, dane im primjedbe i prigovore, odgovoriti je da su izlaganja vještaka dana usmeno na raspravi pred nazočnim strankama koje su bile u prilici iznositi primjedbe koje su otklonjene i postavljali pitanja na koje je odgovoreno jasno i argumentirano, a što se tiče prigovora kako je, protivno iskazu vještakinje T. tužiteljica upućena neurologu po svom ordinirajućem liječniku, to je tijekom vještačenja i utvrđeno prema dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji koju očito vještakinja u vrijeme davanja prvog iskaza nije imala, a o svim ozljedama i tegobama izjasnila se detaljno i vještakinja T..

Za prigovore tuženika glede nedostatne ocjene ranijeg zdravstvenog stanja tužiteljice koje se po istome uslijed nezgode nije promijenilo a s tim u svezi i na procjenu stupnja umanjenja životnih aktivnosti te tužiteljičine primjedbe na usaglašeni postotak umanjenja životnih aktivnosti po vještakinjama T. i T. je prvenstveno reći da je ovaj dokaz izveden na zajednički prijedlog stranaka te da su vještakinje detaljno i pozivom na konkretnu liječničku dokumentaciju izložile nalaz i mišljenje o zdravstvenom stanju tužiteljice prije i nakon nezgode, stručno i argumentirano obrazlažući zaključak o posljedicama prometne nezgode i ocjeni postotka umanjenja životnih aktivnosti imajući u vidu ranije stanje i ono uzrokovano nezgodom te logično i jasno odgovarajući na sva pitanja s tim u svezi. Također i glede tužiteljičinih navoda o nepotpunosti nalaza i mišljenja dr. B. odgovoriti je kako je uopćeno i kao takvo ne dovodi u pitanje jasno i određeno mišljenje vještakinje.

15.1.Dosljedno, sud nalazi da su saslušani sudski vještaci, kako iz naprijed izloženog proizlazi, taksativno i kronološki naveli važne događaje, detalje i kronologiju liječenja tužiteljice, stručno i argumentirano su se osvrnuli na bitne činjenice pružajući sudu osnovu za praćenje provedenog tijeka liječenja, vrednovali njezino zdravstveno stanje prije i nakon nezgode, pri čemu su suvremenim medicinskim znanjima i metodama dali objektivna mjerila za kvantitativno određenje svih vrsta neimovinske i imovinske štete, na temelju kojih je sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i dati svoju ocjenu pretrpljene štete, radi čega se njihovo mišljenje u cijelosti prihvaća. Izlaganja vještaka su dana usmeno na raspravi pred nazočnim strankama koje su imale priliku iznositi primjedbe koje su otklonjene i postavljati pitanja na koja je odgovoreno jasno, detaljno i argumentirano,

16.Člankom 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO/05) propisano je da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, time da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

Tužiteljici je radi predmetne nezgode nastala šteta u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (neimovinska šteta) te i imovinska šteta.

16.1.Odredbom članka 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

Člankom 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Odredbom članka 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtijeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga.

17.Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti. Temelj prava na naknadu štete je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa je imajući u vidu nalaze i mišljenja sudskih vještaka ortopeda, neurologa i psihijatra, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručne, objektivne, utemeljene na medicinskoj dokumentaciji i iskustvu, uzevši u obzir i tužiteljičinu dob (rođena 1955.) ranije zdravstvene tegobe, uvažavajući sve utvrđene kvalifikatorne okolnosti pa tako neugodnosti tijekom liječenja koje su bile popraćene bolovima u intenzitetu i trajanju opisanom po vještacima, potrebu odlaska na preglede i fizikalne terapije, mirovanje i pretrpljeni strah te vodeći računa o umanjenju životne aktivnosti tužiteljice od 9,5 %, a utemeljenjem na ovlaštenju iz članka 223. ZPP-a, po stavu ovog suda tužiteljici za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao primjerenu valjalo utvrditi naknadu u ukupnom iznosu od 30.000,00 kuna

Od tako utvrđenog iznosa treba oduzeti iznos od 14.380,00 kn koliko je tužiteljici isplaćeno u mirnom postupku prije tužbe pa preostaje za isplatu razlika od 15.620,00 kuna, koliko je tužiteljici valjalo dosuditi a pošto je tužiteljica iz osnova neimovinske štete potraživala iznos od 29.620,00 kuna (prema preinačenom zahtjevu) valjalo je njezin zahtjev odbiti za 14.000,00 kuna.

17.1.Imovinska šteta koju tužiteljica potražuje sastoji se u troškovima tuđe njege i pomoći. Tuđa njega i pomoć tužiteljici je, kako je utvrđeno vještačenjem po ortopedu i neurokirurgu bila potrebna 2 tjedna po 2 sata dnevno i 1 tjedan po 1 sat dnevno ili ukupno 35 sati to kao nemedicinska.

Tužiteljica je smatrala da joj iz ovog osnova kao primjerenu treba utvrditi štetu od 1.680,00 kn, a pošto je u mirnom postupku isplaćeno 280,00 kn, utužila je razliku od 1.440,00 kn.

Naknada za tuđu pomoć je izvorno naknada troškova i novčani oblik imovinske štete tj. onaj iznos novčanih jedinica kojeg bi tužiteljica platila trećoj osobi za pružanje nemedicinske pomoći i njege pri čemu treba navesti da tužiteljica ima pravo na ovaj vid naknade i kada se ista pruža besplatno od strane članova obitelji. I u situaciji kad tužiteljica nije dokazala da je te troškove platila trećoj osobi pripada joj pravo na naknadu u visini neto zarade osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu.

Svrha i cilj otklanjanja štete (čl. 1045. i 1046. ZOO) je da se oštećenikovo imovno stanje dovede u takvo stanje da mu u cijelosti bude nadoknađeno ono što on mora platiti za uslugu nemedicinske tuđe pomoći koju mu pruža treća osoba. To u pravilu nije opća cijena rada neke kvalificirane osobe, već cijena rada koju za tu vrstu usluge oštećenik mora prosječno platiti u sredini u kojoj živi. U suprotnom bi oštećenik djelomično, a bez svoje krivnje snosio dio troškova koje mora platiti štetnik ili osoba koja odgovara za štetnika.

Iz po tužiteljici dostavljene P. D. za starije i nemoćne osobe L. u

S. proizlazi podatak o cijeni usluge održavanja osobne higijene i njege u iznosu od 40,00 kuna.

Međutim, obzirom se radi o minimalnoj pomoći koja ne zahtijeva nikakvo znanje, ovaj sud smatra da bi iznos od 25,00 kuna po satu bio sasvim primjeren (tako i Županijski sud u Bjelovaru u odluci Gž-1131/2021 od 8. studenog 2021.) što bi bilo ukupno 875,00 kuna (35 satix25,00 kuna), pa kako je tuženik s ovog osnova tužiteljici isplatio 280,00 kuna, to je tuženik u obvezi isplatiti daljnjih 595,00 kuna, a preostali utuženi iznos od 805,00 kn (do utuženih 1.400,00 kn) kao neosnovan odbiti.

17.2.Tužiteljica potražuje i naknadu za troškove liječenja na temelju odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a, koje prema navodima tužbe veže za prijevozne troškove učestale propisane fizikalne terapije.

Budući sud sa sigurnošću nije mogao utvrditi postojanje i visinu utuženih troškova, imajući u vidu da smisao pravila o teretu dokazivanja izvire iz osnovne procesno-pravne pretpostavke prema kojoj svaka stranka treba dokazati istinitost svojih tvrdnji o postojanju činjenica na koje se poziva i na kojoj zasniva svoje zahtjeve (čl. 219. st. 1. ZPP-a) odnosno da su predmet dokazivanja tvrdnje stranaka o postojanju/ili nepostojanju činjenica od kojih zavisi primjena mjerodavnog prava u konkretnoj parnici te da tužiteljica na tu okolnost nije ponudila konkretnih dokaza, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a. ZPP-a valjalo je tužbeni zahtjev iz ovog osnova u iznosu od 800,00 kn u cijelosti odbiti, radi čega se obrazlaganje o prigovoru zastare ukazuje suvišnim.

17.3.Na dosuđenu glavnicu tužiteljici u skladu s odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP- a kao lex specialisu pripadaju kamate koje teku od podnošenja zahtjeva.

Prema podacima u spisu, tužiteljica je tuženiku prije spora podnijela odštetni zahtjev 30. kolovoza 2018. (upisan na ponudi tuženika kao odgovor na tužiteljičin odštetni zahtjev, list 17 spisa), pa bi od tada trebalo dosuditi kamate, a ne od 22. kolovoza 2018. kako je zatraženo kod preinake, a za koji datum nema nekog dokaza da je tada podnesen odštetni zahtjev.

18.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 2., 155. i 164. ZPP-a. Trošak tužiteljici je odmjeren tako što je sud imao u vidu vrijednost predmeta spora, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 148/09., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – u daljnjem tekstu: Tarifa), Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 53/2019, 92/2021) i priloženi popis troška za slijedeće radnje: za sastav odštetnog zahtjeva, tužbe, pristup na ročišta od 29. siječnja 2019., 4. travnja 2019., 2. srpnja 2019., po 100 bodova, za pristup na ročište od 19. siječnja 2021. koje je odgođeno prije početka raspravljanja po 25 bodova, za pristup na ročišta od 29. ožujka 2021. i 5. srpnja 2021. po 100 bodova, za sastav podneska od 29. studenog 2021. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka 100 bodova, za pristup na ročište od 30. studenog 2021., 22. ožujka 2022. i 6. lipnja 2022. kao i za sastav podneska od 3. lipnja 2022. po 100 bodova, što je ukupno 1225 bodova, odnosno 12.250,00 kn, čemu je s naslova pristojbe tužbe valjalo dodati iznos od 530,00 kn te s naslova pristojbe presude iznos od 668,00 kn što je ukupno 13.448,00 kn.

Tužiteljica je obzirom na osnov i viisnu zahtjeva uspjela za 75 % pa je od njezinog uspjeha valjalo odbiti uspjeh tužemnika od 25 % tako da tužiteljici od gornjeg troška pripada 50 % ili nominalno 6.724,00 kn, čemu je pridodati troškove vještačenja u iznosu od 3.100,00 kn, pa bi trošak tužiteljice iznosio 9.824,00 kn, koliko joj je u obvezi naknaditi tuženik.

Preostali zatraženi trošak ovaj sud nije priznao jer nije bio neophodan za vođenje ovog postupka.

Trošak tužiteljici je odmjerene po Tbr. 7. st. 1., Tbr. 8. st. 1., Tbr. 9. st. 1. i 5., Tbr 28., Tbr. 48. i 50 Tarife.

Tužiteljici pripada i kamata na trošak od presuđenja sukladno čl. 30. st,. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12., 25/13., 93/14., 95/16., 73/17., 131/20. dalje OZ).

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U S. 30. kolovoza 2022.

S U T K I NJ A:

Mirjana Rubić v. r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude objavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude objavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužiteljice,

-pun. tuženika,

-u spis.