Poslovni broj: 9 UsI-1065/20-11
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužiteljice M. C. (ranije: M. I.) iz P. protiv tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., kojeg zastupa opunomoćenica M. P., radi priznavanja prava iz mirovinskog osiguranja temeljem smanjenja radne sposobnosti, 30. kolovoza 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/20-01/03406640778, URBROJ: 341-99-05/3-20-585 od 3. ožujka 2020.
Obrazloženje
1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/20-01/03406640778, URBROJ: 341-99-05/3-20-585 od 3. ožujka 2020. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z. KLASA: UP/I 141-02/19- 01/03406640778, URBROJ: 341-25-05/3-19-83355 od 20. prosinca 2019. kojim joj nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.
2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da je u teškim i alarmantnim kriznim uvjetima, bolesna, nemoćna, u teškom psiho-fizičkom stanju. Dodaje da osporavano rješenje u cijelosti pobija. Opisuje da je već tri godine na bolovanju, da je ishodavala po raznim bolnicama, primala različite terapije te da su joj se javile i naknade bolesti. Iznosi da je nakon predmetnog zahtjeva podnijela još dva zahtjeva za procjenu radne sposobnosti, od kojih je jedan odbijen, a drugi u rješavanju. Predlaže poništiti rješenje tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da tužba nije osnovana. Ističe da je Vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje donijelo nalaz i mišljenje uzimajući u obzir svu priloženu medicinsku dokumentaciju prema kojem kod tužiteljice za sada ne postoji djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti. Smatra da je osporavano rješenje na zakonu osnovano i predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Nesporno je da tužiteljica boluje od određenih bolesti.
6. Sporno je, da li kod tužiteljice zbog tih bolesti postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost odnosno djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti prema članku 39. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19.).
7. Tim člankom propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema tome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, s time da poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima (stavak 1.). Nadalje, propisano je da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. toga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima (stavak 2.), dok djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. toga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima (stavak 3.). Konačno, propisano je da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti (stavak 4.).
8. Iz nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda od 13. veljače 2020. proizlazi da je tužiteljica, rođena 1971., prvostupnica ing. prometa, da radi kao nkv, pomoćna kuharica te da je ostvarila oko 19 godina RS, s tim da je na bolovanju 10/2018. Navedeno je da je Vijeće vještaka po kliničkom pregledu kao i po uvidu u medicinsku dokumentaciju cijenilo da nema smanjenja radne sposobnosti. Dodano je da Vijeće viših vještaka po uvidu u kompletni spis te uvida u navode žalbe navodi da je tužiteljica u skrbi psihijatra radi psihičkih poteškoća anksiozno depresivnog sindroma te da je po psihijatrijskim intervencijama urađeno u dva navrata psihologijsko testiranje koje potvrđuje osnovnu nematuriranu osobnost. Izneseno je da je kod ocijene radne sposobnosti za psihička oboljenja bitna procjena osobnosti i funkcioniranja iste na psihotičnom nivou. Nastavljeno je da tužiteljica u potpunosti testira realitet, da je isto razvidno iz praćenja psihijatra (nalaz 31. srpnja 2019.), testiranja psihologa (2018. i 2019.) kao i po ordiniranoj psihoframakoterapiji (kombinacija antidepresiva i anksiolitika i hipnotika). Izneseno je da ostala bolesna stanja nisu prezentirana na nivou koji bi indiciralo ocjenu radne sposobnosti. Naglašeno je da se kod ocjene radne sposobnosti razmatra i kolizija bolesnih stanja i radnog procesa iz obrasca 2 IN (nkv radnik). Zaključno je navedeno da Vijeće viših vještaka smatra da radna sposobnost tužiteljice nije trajno smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja.
9. Sud prihvaća navedeni nalaz i mišljenje jer je jasan, obrazložen i sukladan medicinskoj dokumentaciji. Na temelju tog nalaza i mišljenja utvrđeno je da je osporavano rješenje zakonito, a imajući u vidu da kod tužiteljice ne postoji smanjena radna sposobnost uz preostalu radnu sposobnost, odnosno da nije nastao djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju.
10. Slijedom svega navedenog na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
U Zagrebu 30. kolovoza 2022.
Sutkinja
Vanja Crnković,
v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 66. Zakona o upravnim sporovima). Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude (članak 70. Zakona o upravnim sporovima).
