Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 14 Gž-2091/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Sandri Artuković Kunšt univ.spec.iur., u pravnoj stvari tužiteljice M. P. OIB:: … iz N., zastupane po punomoćnici N. B., odvjetnici u V.1 , protiv tuženika C. b. d.d. OIB: … iz Z., zastupanog po punomoćnicima Z. I. i dr., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu R. i kolege d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima posl. br. P-1344/2019-4 od 12. travnja 2022., dana 30. kolovoza 2022.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Vinkovcima posl. br. P-1344/2019-4 od 12. travnja 2022.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja posl. br. P-1344/2019-4 odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima.

2. Protiv istog rješenja žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga sa prijedlogom da ovaj sud osporeno rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da ga preinači u skladu sa žalbenim navodima, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. U navedenom rješenju suda prvog stupnja i u postupku koji mu je prethodio ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8,

(“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku

36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud povodom njegova prigovora mjesne nenadležnosti primjenom čl. 20. st. 1. u vezi odredbe čl. 70. st. 1. i 3. ZPP pravilno odlučio o tom tuženikovom prigovoru.

6. U pobijanom rješenju navedeni su dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, obrazloženje navedenog rješenja nije proturječno ni nejasno niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Stoga pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova zakonitost i pravilnost slijedom čega se tuženik neosnovano poziva na bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP.

7. Odluka prvostupanjskog suda o neosnovanosti tuženikovog prigovora mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima temelji se na odgovarajućoj primjeni

("Narodne novine" br. mjerodavnih odredbi čl. 81. st. 1 i 2 Zakona o zaštiti potrošača

96/03, 46/07 i 79/07, dalje: ZZP) u vezi čl. 19. i čl. 87. stavak 1 istog zakona, u odnosu na odredbu članka 16. st. 7. Ugovora o kreditu br. … od 18. travnja 2007. kojom je ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojem je zaključen ugovor dakle u V.2 , a koja se odredba smatra nepoštenom jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, čime je isključena primjena odredbe čl. 70. ZPP. Temeljem zakonske odredbe čl. 81. st. 2 ZPP smatra da se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, kao što je ovdje slučaj.

8. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i obrazložio ništetnost prorogacijske klauzule jer je cijenio da ista odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice koji prebiva na području N. i koja bi, radi zaštite svojih prava, morala utrošiti više vremena i dodatnih troškova ako bi se spor vodio u V.2 , jer su V. ipak za dvostruko bliži N. od V. .

Slijedom navedenog pravilan je zaključak da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP.

9. Kako tuženik kao kreditor ima sjedište u Z. to bi mjesno nadležan bio Općinski građanski sud u Zagrebu.

10. Odredbom čl. 19. l. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'', broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16) propisano je da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj oduci broj Grl-143/2019-2 od 11. prosinca 2019. iznio je pravno shvaćanje prema kojem je za spor u vezi s ugovorom o kreditu, u smislu odredbe članka 19. l ZPK mjesno nadležan sud prebivališta potrošača (ovdje sud prvog stupnja).

12. Stoga u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 46. i čl. 48. ZPP o općemjesnoj nadležnosti suda, već odredbi čl. 19. l st. 1. ZPK.

13. Tužiteljica ima prebivalište na području nadležnosti suda prvog stupnja, koji je nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari, pa prigovor mjesne nenadležnosti istaknut od strane tuženika, nije osnovan.

14. Zbog navedenih razloga, sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP, odlučeno je kao u stavku I izreke.

15. U stavku II odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1 u vezi čl. 154. st. 1 ZPP.

U Zagrebu 30. kolovoza 2022.

S u d a c:

Sandra Artuković Kunšt univ. spec. iur., v.r.