Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 79 Gž-2245/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, kao predsjednice vijeća, Milene Frankić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Koraljke Glušić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G., OIB: …, S., zastupan po punomoćnici N. L., odvjetnici iz Z., protiv I. tuženika V. P., OIB: …, S. i II. tuženika I. C., OIB: …, Z., oboje zastupani po punomoćniku A. Č., odvjetniku iz Z., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj P-431/2020-45 od 13. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 30. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja I. G., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj P-431/2020-45 od 13. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Pravna radnja-sklapanje Ugovora o kupoprodaji između tuženika V. P. i tuženika I. C. dana 12.09.2013. godine kojim je V. P. prodao a I. C. kupio nekretnine koje dolaze upisane u k.o. S. zkul. 8604 poduložak 1, koji ugovor je ovjeren dana 12. rujna 2013. kod javnog bilježnika Z. B.-Š. iz S., pod brojem Ov-55/13, te uknjižba prava vlasništva temeljem toga ugovora na ime I. C., rješenjem Općinskog suda u Sesvetama-zemljišnoknjižni odjela br. :Z-2929/13-gubi pravni učinak prema tužitelju I. G. u dijelu koji je potreban za namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 55.000,00 Eur, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB zajedno sa zateznim kamatama po stopi od 12% godišnje računajući kamatu od 25. rujna 2013. pa do konačne isplate, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanjem za pet postotnih poena.

2. Tuženici V. P. i I. C. dužni su trpjeti namirenje tužiteljeve Novčane tražbine u iznosu od 55.000,00 Eur u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate, zajedno sa zateznom kamatama po stopi od 12% godišnje računajući kamatu na dan isplate, zajedno sa zateznom kamatom na ovaj iznos po stopi od 12% godišnje računajući kamatu od 25. rujna 2013. do konačne isplate, a u slučaju promjene zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanjem za pet postotnih poena, ovršnom prodajom nekretnina koje se sastoje od 3427/10000 dijela nekretnine označene kao z.k. č. br. 1014/213, dvorište i kuća br. … površine 556 m2, koji je suvlasnički dio povezan s vlasništvom posebnog dijela-peterosobnog stana ozn. S-1 u prizemlju, NKP 116,10 m2, upisane u z.k. ul. 8606 poduložak 1 k.o. S.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 57.750,00 kn

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.750,00 kn.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/17, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za pobijanje dužnikovih pravnih radnji i to Ugovora o kupoprodaji nekretnina kojega su 12. rujna 2013. sklopili I. i II. tuženici u dijelu koji je potreban za namirenje tužiteljeva potraživanja prema I. tuženiku u iznosu od 55.000 Eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB sa zateznim kamatama.

5. Među strankama je tijekom postupka, a i sada u žalbenoj fazi sporno postojanje dospjele tužiteljeve tražbine u iznosu od 55.000,00 Eur u protuvrijednosti u kunama iz Ugovora o ustupu tražbine, sklopljenog između T. T. i ovdje tužitelja dana 24. rujna 2013., a kojim Ugovorom je T. T. ustupio tužitelju svoju tražbinu koju je imao prema ovdje I. tuženiku u navedenom iznosu od 55.000,00 Eur zajedno sa sporednim pravima na temelju Ugovora o beskamatnom zajmu sklopljenog između T. T. i I. tuženika, koji je sastavljen kod javnog bilježnika dana 12. rujna 2013.

6. Sud prvog stupnja, polazeći od utvrđenja: da je uvidom u raskid Ugovora o beskamatnom zajmu od 16. rujna 2013. razvidno kako je T. T. izjavio I. tuženiku raskid Ugovora o beskamatnom zajmu od 12. rujna 2013. i pozvao ga u roku od 8 dana vratiti iznos od 55.000 Eur, kojeg mu je predao po osnovi tog zajma, zaključuje da je predmetna tražbina dospjela najranije 24. rujna 2013., što znači da tražbina tužitelja nije bila dospjela u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji između I. i II. tuženika dana 12. rujna 2013.

7. Pored toga, sud prvog stupnja, utvrđuje da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1020/13 od 13. studenoga 2014. odbijen zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kupoprodaji od 12. rujna 2013. i sa zahtjevom za isplatu iznosa od 55.000 Eur iz Ugovora o beskamatnom zajmu od 12. rujna 2013., a u kojem postupku je utvrđeno da T. T., kao zajmodavac po Ugovoru o beskamatnom zajmu od 12. rujna 2013. nije I. tuženiku predao iznos od 55.000,00 Eur. Posljedično tome, sud prvog stupnja ocjenjuje da tužitelj uopće nema tražbinu prema I. tuženiku, budući da mu T. T. nije mogao valjano ustupiti tražbinu koja proizlazi iz Ugovora o beskamatnom zajmu od 12. rujna 2013., kada on nije I. tuženiku niti isplatio pozajmljeni iznos iz tog Ugovora.

8. Polazeći od naprijed iznesenih utvrđenja da tužitelj uopće nema tražbinu prema I. tuženiku, a pored toga svakako nije imao dospjelu tražbinu prema I. tuženiku u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji od 12. rujna 2013., sud prvog stupnja zaključuje da nisu ispunjene pretpostavke za pobijanje dužnikove pravne radnje iz Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, odredbe čl. 66. st. 1.

41/08 i 125/11-dalje: ZOO), zahtjev tužitelja odbija i odlučuje kao u izreci.

9. Tužitelj u žalbi u bitnom osporava zaključak suda prvog stupnja da tražbina tužitelja prema I. tuženiku ne postoji, navodeći da je sud prvog stupnja takav pogrešan zaključak donio ignorirajući i ne analizirajući sve dokaze na koje se tužitelj pozivao u prilog svojoj tvrdnji da tražbina postoji, a na što ukazuje i okolnost da je I. tuženik tijekom postupka vratio tužitelju iznos od 55.000 Eur što čini dio tražbine koju tužitelj ima prema I. tuženiku. Osim toga, tužitelj osporava i pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja vezano za dospjelost predmetne tražbine, pozivajući se pritom na zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda republike Hrvatske održanog dana 5. studenog 2020.

10. Osnovano je sud prvog stupnja odbio zahtjev tužitelja, iako ne u potpunosti iz razloga koje je naveo u svojoj odluci.

11. Sud drugog stupnja ispitao je presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 354 st. 2. ZPP te nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

12. Sud prvog stupnja je dokaze koji su odlučni za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja koje se odnosi na pitanje postojanja dospjele tražbine tužitelja ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, a druga je stvar što tužitelj smatra da ti razlozi nisu valjani te ih ne prihvaća, a što zapravo predstavlja žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Nadalje, sudu pripada ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tužitelja, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP jer to nije bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke

14. Iz sadržaja izvedenih dokaza, a što među stranka i nije sporno, proizlazi slijedeće:

-da je između T. T., kao zajmodavca i I. tuženika V. P., kao zajmoprimca dana 12. rujna 2013. sklopljen Ugovor o beskamatnom zajmu kojim se zajmodavac obvezao zajmoprimcu dati na ime zajma iznos od 55.000,00 Eur obračunato po srednjem tečaju HNB bez pripadajuće kamate

-da je navedenim Ugovorom zajmoprimac u svrhu osiguranja navedene novčane tražbine (zajma) dopustio u korist zajmodavca uknjižbu založnog prava (hipoteke) u iznosu od 55.000,00 Eur obračunato po srednjem tečaju HNB na dan vraćanja na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sesvetama i to na stanu 1. Etaža 3427/10000 dijela posebnog dijela – peterosobnog stana ozn. S-1 u prizemlju, NKP 116,10 m2, sve nalazeći u kući broj br. …, površine 145m2 S. izgrađen na kčbr. 1014/230 površine 556 m2,, sve upisano u z.k. ul. 8604 poduložak br. 1 k.o. S.

-da je između I. i II. tuženika sklopljen Ugovor o kupoprodaji opisanog stana dana 12. rujna 2013., te je na temelju tog Ugovora uknjiženo vlasništvo za korist II. tuženika

-da je između T. T. i ovdje tužitelja dana 24. rujna 2013. sklopljen Ugovor o ustupu tražbine, a kojim Ugovorom je T. T. ustupio tužitelju svoju tražbinu koju je imao prema ovdje I. tuženiku u navedenom iznosu od 55.000,00 EUR zajedno sa sporednim pravima na temelju Ugovora o beskamatnom zajmu sklopljenog između T. T. i I. tuženika od 12.rujna 2013.

-da je Ugovor o beskamatnom kreditu od 12. rujna 2013. raskinut dana 16. rujna 2013., budući da nikada nije ni realiziran

-da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sesvetama posl. br. P- 1020/13 od 13. studenoga 2014. u pravnoj stvari ovdje tužitelja protiv ovdje I i II tuženika radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kupoprodaji i zahtjeva tužitelja za isplatom iznosa od 55.000,00 Eur odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji od 12. rujna 2013., kao i zahtjev za isplatu iznosa od 55.000 Eura iz Ugovora o beskamatnom zajmu od 12. rujna 2013.

15. Tijekom postupka, a i sada u žalbenoj fazi sporno je postoji li dospjela novčana tražbina tužitelja u odnosu na I. tuženika utemeljena na Ugovoru o beskamatnom kreditu sklopljenog između T. T. i I. tuženika dana 12. rujna 2013., i Ugovora o ustupu te tražbine sklopljenog između T. T. i tužitelja dana 24. rujna 2013.

16. Ovaj postupka se vodi radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji i prema odredbi čl. 66. st. 1. ZOO svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svojeg dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika.

17. Na taj način pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi vjerovnik mogao pobijati pravnu radnju svojeg dužnika jesu da:

a) ima dospjelu tražbinu za isplatu,

b) dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, c) postoji dužnikova pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika i d) postoji oštećenje vjerovnika s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje.

18. Stoga je postojanje dospjele tražbine za isplatu vjerovnika prema dužniku jedan od kumulativno propisanih uvjeta koji mora biti ispunjen da bi vjerovnik mogao pobijati pravnu radnju svog dužnika.

19. Zbog navedenog, sud prvog stupnja je svakako bio dužan ispitati ima li tužitelj kao vjerovnik dospjelu tražbinu za isplatu prema I. tuženiku.

20. Cijeneći iznesena činjenična utvrđenja, a koja tužitelj određeno ne spori, kao i sadržaj zakonskih odredbi čl. 360., čl. 364. i čl. 368. ZOO, kojima je reguliran raskid ugovora zbog neispunjenja i učinak raskida ugovora, te čl. 80. st. 1. i čl. 86. ZOO, koje reguliraju ustup tražbine(cesiju), pravilan je zaključak suda prvog stupnja da u trenutku kada je između tužitelja, kao primatelja ustupa i T. T., kao ustupitelja sklopljen Ugovor o ustupu tražbine iz Ugovora o beskamatnom zajmu, dana 24. rujna 2013. ustupitelj u odnosu na I. tuženika, kao zajmoprimca nije imao nikakvu novčanu tražbine jer je Ugovor o beskamatnom kreditu od 12. rujna 2013. sklopljen između T. T., kao zajmodavca i I. tuženika kao zajmoprimca bio raskinut jednostranom izjavom zajmodavca T. T. (ustupitelja) od 16. rujna 2013., budući isti nije ni ispunjen (I. tuženiku nije dat u zajam ugovoren iznos od 55.000,00 Eur), pa nakon raskida tog Ugovora u smislu čl. 368. st. 2. ZOO T. T. nije ni imao pravo na povrat, što proizlazi iz činjeničnih utvrđenja u pravomoćno okončanom postupku koji se između stranaka pred sudom prvog stupnja vodio pod poslovnim brojem P- 1020/13.

21. Tužitelj svoj zahtjev temelji isključivo na utvrđenju postojanja dospjele tražbine iz Ugovora o beskamatnom kreditu od 12. rujna 2013., kojim Ugovorom mu je T. T. ustupio svoju tražbinu prema I. tuženiku, a koja proizlazi iz Ugovora o beskamatnom zajmu od 24. rujna 2013. No, kao što je navedeno Ugovor o beskamatnom zajmu od 24. rujna 2013. raskinut je jednostranom izjavom zajmodavca T. T. (ustupitelja) dana 16. rujna 2013., pa kako je utvrđeno da navedena tražbina T. T. prema I. tuženiku (u iznosu od 55.000,00 Eur u protuvrijednosti u kunama) u vrijeme sklapanja Ugovora o ustupu tražbine dana 24. rujna 2013. nije postojala, to T. T. i nije mogao valjano ustupiti tu tražbinu tužitelju Ugovorom o ustupu tražbine od 24.rujna 2014.

22. Polazeći od iznesenog, žalbeni navodi tužitelja, kojima se poziva na rezultate kaznenog postupka koji se vodi pred Općinskim kaznenom sudom u Zagrebu poslovni broj K-1245/15 (radi kaznenog djela prevare u odnosu na T. T.), te činjenicu da je I. tuženik u kaznenom postupku vratio iznos od 55.000 Eur (T. T.) nisu od utjecaja na pravilnost pobijane presude. Postoji li neka druga tražbina T. T. prema I. tuženiku, s osnova nekog drugog ugovornog odnosa nije od utjecaja na pravilnost odluke u predmetnoj pravnoj stvari.

23. Iako neodlučno za ishod postupka, s obzirom na utvrđenja da tražbina tužitelja prema I. tuženiku ne postoji, valja reći da je u međuvremenu (nakon donošenje ukidne odluke) o pitanju "mora li dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu, kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika (čl. 66. st. 1. ZOO) postojati u trenutku poduzimanja dužnikove pravne radnje koja se pobija ili dospjelost vjerovnikove tražbine mora postojati u trenutku podnošenja tužbe, zauzeto shvaćanje na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (4/21) održanoj 24. svibnja 2021. (broj: Su-IV- 16/2021-11) koje glasi:

"Dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu, kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika (čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima- "Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), mora postojati u trenutku podnošenja tužbe."

24. Slijedom iznesenog, pravilno je sud prvog stupnja odbio zahtjev tužitelja, zaključivši da nije ispunjena opća pretpostavka iz čl. 66. st. 1. ZOO, s obzirom da nije riječ o dospjeloj tražbini.

25. Stoga je, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 30. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.