REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3138/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DN iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Slađana Čanković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ZN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Goran Katić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1943/18-2 od 3. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4215/14-42 od 31. siječnja 2018., u sjednici održanoj 30. kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovana revizija tuženika ZN protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1943/18-2 od 3. srpnja 2018. u dijelu koji se odnosi na glavni zahtjev.
r i j e š i o j e :
Odbacuje se revizija tuženika u dijelu koji se odnosi na troškove postupka kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:
"I Utvrđuje se da su nasljednici iza pokojnog DND iz [adresa], rođenog **.**.1929., a umrlog **.**.2005., državljana Republike Hrvatske:
a) Oporučni nasljednik ZN iz [adresa]
b) nužni nasljednik KN iz [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana].
II Imovina pokojnog DND iz [adresa], koja je navedena u rješenju o nasljeđivanju broj: O-1511/2006 ima se odrediti na način da tužitelju kao nužnom nasljedniku pripadne ½ dijela i to:
-Nekretnina: izvanknjižno vlasništvo jednosobnog stana u stambenoj zgradi O-601/1, V stubište u [adresa]. U stambenom [adresa] temeljem ugovora zaključenog između Televizije Zagreb i AB s jedne strane i BC s druge strane od 10. lipnja 1985. godine.
-Pokretnina: novčana sredstva kod Zagrebačke banke broj tekućeg računa [broj bankovnog računa], novčana potraživanja prema HZMIO s naslova neisplaćene mirovine i razlika povišenja mirovine u neutvrđenom iznosu, motocikl marke Honda CB 650, godina proizvodnje 1980, reg. oznake [registarska oznaka].
III Ovlašćuje se tužitelj KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da temeljem ove presude zatraži uknjižbu prava vlasništva nekretnina s imena pokojnog DND iz [adresa] u ½ dijela na svoje ime te zatraži pokretnine kao i isplatu novčanih iznosa.
IV Nalaže se tuženiku ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tužitelju KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 37.337,30 kuna uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće na navedeni iznos od 31. siječnja 2018. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana."
2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.
- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22. - u nastavku teksta: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu ili ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva troškove postupka u povodu revizije.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija nije osnovana.
5. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP jer vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 200.000,00 kn.
5.1. Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
5.2. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Tužitelj svoj zahtjev temelji na pravu zahtijevati ostavinu, slijedom čega traži sudsku zaštitu utvrđenjem da je nasljednik iza pokojnog DND, i to kao nužni nasljednik pored oporučnog nasljednika ovdje tuženika, te zahtijeva predaju ostavine u dijelu koji mu tako pripada i to od tuženika koji je drži u posjedu.
7. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je ostavina, na temelju oporuke, pripala tuženiku, te da je tuženik nepošten nasljednik jer da je u ostavinskom postupku prešutio tužitelja kao sina te time zakonskog nasljednika ostavitelja.
8. Pri tome nižestupanjski sudovi odbijaju tuženikov prigovor zastare, jer da je rok zastare kod nepoštenog posjednika ostavine 20 godine. U konkretnom slučaju da je ostavitelj umro **.**.2005., tužba je podnesena 18. lipnja 2014, pa da rok nije protekao. Pravnog su stava da prema sadržaju odredbi čl. 138. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 127/13., 33/15., 14/19., dalje u tekstu: ZN) u odnosu na nepoštenog posjednika ne postoji subjektivni rok, osim objektivnog.
9. Pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su uz navedene razloge primijenili sadržaj odredbe čl. 138. st. 2. ZN.
10. Navedena odredba regulira zastaru prava zahtijevati ostavinu na način: "(1) Pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja prema poštenom posjedniku koji također tvrdi da na nju ima pravo kao nasljednik zastarijeva za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviteljeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke.
(2) Prema nepoštenu posjedniku ovo pravo zastarijeva za dvadeset godina."
11. Revizijskim navodima tuženik ističe da valja primijeniti subjektivni rok iz stavka 1. te odredbe i to računajući od tužiteljeva podnošenja kaznene prijave protiv tuženika jer da je u tom trenutku tužitelj svakako znao sadržaj ostavinskog spisa, a da je od tada prošlo više od tri godine. Iznosi i tumačenje da je on pošten posjednik ostavine jer da sam ostavitelj u oporuci nije spomenuo tužitelja kao sina, a da je tuženik imao ozbiljne razloge za zaključiti da je tužitelj poginuo u ratu kao vojnik JNA za vrijeme agresije na Republiku Hrvatsku.
12. Pogrešno revident tumači da bi ti razlozi doveli do njegova poštenja jer on ne negira činjenicu da je znao da ostavitelj ima sina u osobi tužitelja, te je u ostavinskom postupku imao mogućnost navesti tu činjenicu. Da bi se netko smatrao nepoštenim posjednikom ostavine dovoljno je da je mogao ili morao znati za okolnosti koje mogu isključiti ili suziti njegovo nasljedno pravo.
13. S obzirom na to da je tuženik nepošten posjednik ostavine, pravo tužitelja da zahtijeva ostavinu u odnosu na tuženika zastarijeva u roku od 20 godina od smrti ostavitelja, a koji je u ovom slučaju umro **.**.2005. Tužba je podnesena 18. lipnja 2014., radi čega je materijalno pravo pravilno primijenjeno.
14. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni revizijski razlozi to je na temelju čl. 393. ZPP valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu.
15. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-19/15-19 od 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija. Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija. Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo odbaciti reviziju u tom dijelu.
Zagreb, 30. kolovoza 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
