REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3267/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vlatka Glad-Zakšek, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Lovačka udruga "Strijelac 2000", Dugo Selo, Ježevo, Sportska 35, kojeg zastupa punomoćnica Ana Milković, odvjetnica u Dugom Selu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-9898/15-2 od 8. svibnja 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Dugom Selu, broj Pn-1213/15-5 od 10. travnja 2015., u sjednici održanoj 30. kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e :
Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-9898/15-2 od 8. svibnja 2018. i sudi:
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1213/15-5 od 10. travnja 2015.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 17.718,83 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 23. ožujka 2010. do isplate.
Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 9.875,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Odbijen je dio zahtjeva tužitelja pod točkom III. izreke za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.687,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj Pn-1213/15-5 od 10. travnja 2015. u pobijanim dijelovima pod točkama I. i II. izreke te se sudi:
Odbija se zahtjev tužitelja JC za naknadu iznosa od 17.718,83 kn s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.
Odbija se zahtjev tužitelja JC za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 9.875,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju JC naknaditi tuženiku Lovačkoj udruzi "Strijelac 2000", Dugo Selo, trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.“
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju kao osnovanu, te preinači pobijanu odluku odnosno podredno ukine pobijanu odluku i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.
6.1. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6.2. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
7. U predmetnoj reviziji tužitelj postavlja sljedeća pitanja:
„1. Da li Zakon o lovstvu (NN 140/05 i 75/09) derogira primjenu odredaba čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) vezanih uz odgovornost za štetu od opasne stvari?
2. Da li sud može primijeniti odredbe čl. 86. st. 3. Zakona o lovstvu ako je navedeni članak izričito ukinut člankom 29. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama NN 153/09 prije nastupa štetnog događaja?
3. Da li za naknadu štete tužitelju nastalu naletom divljači na vozilo odgovara tuženik- ovlaštenik lova kao vlasnik opasne stvari po objektivnoj odgovornosti?“
8. Kao razlog zbog kojeg smatra da su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužitelj navodi odluke Županijskog suda u Varaždinu Gž-4789/11, Gž-3373/15, Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revx-949/14, Rev-537/88, Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn- 783/13, Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-2183/14.
9. Na temelju odredbe čl. 392. a st. 2. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojih pitanja je revizija podnesena i koja su u njoj određeno naznačena kao takva uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na ta pitanja odnose.
10. Osnovana je tvrdnja revidenta da je drugo postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
11. Predmet spora je naknada imovinske štete uzrokovane na vozilu tužiteljice 22. veljače 2010. uslijed naleta vozila na divljač (srnu) na županijskoj cesti ŽC 3073.
12. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev utvrdivši sljedeće odlučne činjenice:
- da se predmetna prometna nezgoda dogodila 22. veljače 2010. izvan naseljenog mjesta na ŽC između naselja Ježevo i Rugvica,
- da je na vozilo u vlasništvu tužitelja, a kojim je upravljala IC, te koje se kretalo brzinom od oko 80 km/h s desne strane naletjela srna pretrčavajući kolnik brzinom ne manjom od 30 km/h,
- da na dijelu prometnice prije mjesta gdje se dogodila nezgoda nema istaknutog znaka ograničenja brzine, te da je stoga brzina zakonski ograničena na 90 km/h.
13. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je na temelju čl. 1045. st.3., čl. 1064., čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05 i 41/08 – dalje ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev obrazlažući da je u slučaju nastanka štetnog događaja radi naleta vozila na divljač odgovoran lovoovlaštenik po načelu kauzaliteta jer se divljač u takvim slučajevima smatra opasnom stvari
14. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev zauzevši pravno shvaćanje da je pitanje pasivne legitimacije riješeno u vrijeme štetnog događaja odredbom čl. 86. st. 3. Zakona o lovstvu („Narodne novine“, broj 140/05. i 75/09.; dalje: ZL) kojom je propisano da odgovornost za nastalu štetu na vozilu snosi vozač ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, tako da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku, a u protivnom pravna osoba koja gospodari prometnicom na kojoj je šteta nastala. Iznimno od ove odredbe štetu snosi ovlaštenik prava lova, ako je šteta uvjetovana vršenjem skupnog lova.
15. Osnovano tužitelj u reviziji prigovara pravilnosti primijenjenog materijalnog prava od strane drugostupanjskog suda, a kada je odbio tužbeni zahtjev.
16. Drugostupanjski sud zanemario je odredbu čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj 153/09) koja glasi:
„Na dan stupanja na snagu ovog Zakona prestaje važiti odredba članka 108. stavka 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ br. 152/08.) i članka 86. stavka 3. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 140/05., 75/09.).“
17. Navedena odredba stupila je na snagu 19. prosinca 2009. pa sukladno navedenom članak 86. st. 3. Zakona o lovstvu, na temelju kojeg je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev, prestao je važiti u vrijeme predmetne prometne nezgode.
18. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja kako je to i učinio sud prvog stupnja, te je slijedom navedenog valjalo preinačiti drugostupanjsku presudu i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 30. kolovoza 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
