REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3285/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. c. T. d.o.o. iz T., (OIB: … ), zastupanog po punomoćniku N. B., odvjetniku iz S., protiv tuženika I. S. iz T., (OIB: … ), zastupanog po punomoćniku G. B., diplomiranom pravniku u S. s. s. H., radi donošenja presude kojom se nadomješta suglasnost sindikalnog povjerenika, odlučujući o prijedlogu tužitelja da mu se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-1356/2022-2 od 10. svibnja 2022. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. Pr-5111/2021 od 2. ožujka 2022., u sjednici održanoj 30. kolovoza 2022.,

r i j e š i o  j e :

Tužitelju se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-1356/2022-2 od 10. svibnja 2022. u odnosu na u njegovom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno pitanje:

“Da li je u sudskom postupku iz odredbe čl. 151. st. 4., a u svezi sa odredbom čl. 153. st. 3. Zakona o radu, kada kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće a sindikalni povjerenik koji je preuzeo sva prava i obveze radničkog vijeća je uskratio dati suglasnost na namjeravanu odluku poslodavca (odluku o otkazu), pasivno legitimiran sindikalni povjerenik u funkciji radničkog vijeća, koji je fizička osoba, ili nadležni sindikat čiji je član?”

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nadomješta se suglasnost koju je na otkaz ugovora o radu radnika: D. N., OIB … ,

M. M., OIB … ,

A. M., OIB … ,

K. Š., OIB … ,

J. P., OIB … ,

uskratio dati glavni sindikalni povjerenik I. S. u funkciji radničkog vijeća dopisom od 06. ožujka 2021. koji je dostavljen tužitelju 07. ožujka 2021.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, sve u roku od 8 dana.“

2. Tužitelj je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija, a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

4. Prijedlog je osnovan.

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 10. svibnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

6. Predmetom spora zahtjev je tužitelja „da sud u parničnom postupku nadomjesti suglasnost na namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu, koju je tuženik kao glavni sindikalni povjerenik u funkciji radničkog vijeća uskratio svojim dopisom od 6. ožujka 2021.“.

7. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

8. Tužitelj je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija, pa je, uz navod da odluka o predmetu spora ovisi od pitanja važnih i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, u prijedlogu naveo da ovog podnosi zbog četiri pitanja koja se u svojoj suštini svode na pitanje:

“Da li je u sudskom postupku iz odredbe čl. 151. st. 4., a u svezi sa odredbom čl. 153. st. 3. Zakona o radu, kada kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće a sindikalni povjerenik koji je preuzeo sva prava i obveze radničkog vijeća je uskratio dati suglasnost na namjeravanu odluku poslodavca (odluku o otkazu), pasivno legitimiran sindikalni povjerenik u funkciji radničkog vijeća, koji je fizička osoba, ili nadležni sindikat čiji je član?”

9. To pitanje valja sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

10. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tužitelja postavljeno (u svojoj suštini jedino bitno) pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje postoji i može se očekivati neujednačena i nesigurna praksa. To sve:

10.1. u tumačenju smisla odredaba čl. 153. pročišćenog teksta Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/2014, 127/2017 i 98/2019, na snazi od 1. siječnja 2020. - dalje: ZR-a), prema kojima:

- stavak 1., „Radničko vijeće, u svrhu zaštite i promicanja prava i interesa radnika, u punom povjerenju surađuje sa svim sindikatima koji imaju svoje članove zaposlene kod određenoga poslodavca.“,

- stavak 3., „Ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim Zakonom, osim prava iz članka 164. stavka 2. ovoga Zakona na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca iz članka 164. stavka 1. ovoga Zakona.”,

10.2. uvažavajući shvaćanja drugostupanjskog suda (za razliku od prvostupanjskog, čiju presudu ovaj preinačuje): da „iz sadržaja odredbe čl. 153. st. 3. ZR (na kojoj prvostupanjski sud temelji pasivnu legitimaciju tuženika)...ne proizlazi da sindikalni povjerenik, koji je fizička osoba, može imati pasivnu legitimaciju u smislu odredbe čl. 150. st. 4. ZR, jer su stranke u sporu za nadomještaj suglasnosti poslodavac i radničko vijeće, odnosno poslodavac i sindikat (a ne poslodavac i sindikalni povjerenik) ako sindikalni povjerenik nastupa u funkciji radničkog vijeća“ - pa da „kako tužba u ovom sporu radi nadomještanja suglasnosti na otkaz nije mogla biti upravljena protiv tuženika kao sindikalnog povjerenika, koji je fizička osoba, već je trebala biti upravljena prema nadležnom sindikatu, valjalo je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan zbog promašene pasivne legitimacije“,

10.3. temeljem u postupku neospornih utvrđenja: da „tužitelj kao poslodavac nije utemeljio radničko vijeće i da je sukladno odredbi čl. 153. st. 3. ZR sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ZR preuzeo tuženik, kao glavni sindikalni povjerenik sindikalne podružnice S. m. H. - I. s. (...), da je tužitelj od tuženika kao glavnog sindikalnog povjerenika zatražio davanje suglasnosti za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu za petoricu radnika starijih od 60 godina, koju suglasnost je tuženik odbio svojim dopisom od 6. ožujka 2021., uz obrazloženje da ne pristaje da se navedeni radnici uvrste u kolektivni višak“.

11. Stoga je pravilno za zaključiti:

11.1. da u odnosu na u prijedlogu postavljeno pitanje postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za „ujednačavanje primjene prava i osiguranje da ta primjena bude jedinstvena i sigurna“ po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni),

11.2. da su (time) u odnosu na to pitanje nastali uvjeti za dopuštenje revizije: sve kako bi se povodom revizije osporena presuda mogla preispitati,

te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 6. ZPP-a).

Zagreb, 30. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug, v.r.