Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 27 Gž R-2125/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Lidije Jelavić, članice, u pravnoj stvari tužitelja P. M. /OIB…/, V., zastupanog po punomoćniku D. L., odvjetniku u Z., protiv tuženice Požeško-slavonske županije /OIB…/, P., zastupane po punomoćnici O. B., dipl. pravnici, radi zaštite od diskriminacije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-215/2020-25 od 14. travnja 2022., u sjednici održanoj 30. kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-215/2020-25 od 14. travnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„Tužitelj P. M., OIB:…, V., u cijelosti se odbija s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je tuženik Požeško-slavonska županija, P., OIB:…, povrijedila pravo na jednako postupanje tužitelju P. M., V., OIB:….
2. Tuženik Požeško-slavonska županija, P., OIB:…, dužna je ukloniti diskriminaciju i njene posljedice prema tužitelju P. M., V., OIB:…, na način da donese Rješenje kojim se tužitelj raspoređuje na radno mjesto višeg savjetnika za prostorno uređenje i graditeljstvo, sve u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.
3. Tuženik Požeško-slavonska županija, P., OIB:…, dužna je tužitelju P. M., V., OIB:.., naknaditi trošak ovog parničnog postupka, sve u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe."
2. Protiv presude žali se tužitelj iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno žalbenim navodima, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da mu je tuženik povrijedio pravo na jednako postupanje po osnovi dobi i spola u odnosu na tri radnice tuženika i to G. M., M. T. i D. N. (čl. 1., čl. 2. st. 1. i čl. 17. Zakona o suzbijanju diskriminacije /“Narodne novine“, broj: 85/08 i 112/12, u daljnjem tekstu: ZSD-a/) te na nalaganje tuženiku uklanjanja opisane diskriminacije i njenih posljedica na način da donese rješenje kojim se tužitelj raspoređuje na radno mjesto višeg savjetnika za prostorno uređenje i graditeljstvo.
6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tužiteljica, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, zbog čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).
8. Odredbom čl. 1. ZSD-a propisano je da se tim Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, dok je člankom 2. istog članka propisano da se diskriminacijom u smislu tog Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.
9. Odredbom čl. 2. st. 1. ZSD-a propisano je da je izravna diskriminacija postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. tog Zakona (rasa ili etnička pripadnost ili boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovno stanje, članstvo u sindikatu, obrazovanje, društveni položaj, bračni ili obiteljski status, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, genetsko naslijeđe, rodni identitet, izražavanje ili spolna orijentacija) kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.
10. U slučaju kada radnik tvrdi da je u odnosu na njega poslodavac izvršio diskriminaciju (ili da ga je uznemiravao), takvo neželjeno ponašanje, kojim se radnika potencijalno stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale radnike istog poslodavca ili se vrijeđa njegovo dostojanstvo, mora biti uzrokovano nekim od temelja za diskriminaciju čl. 1. st. 1. ZSD-a, a tužitelj, kao osnovu za diskriminaciju navodi dob i spol, budući da smatra da su radnice tuženika G. M., M. T. i D. N., nakon završetka Specijalističkog diplomskog stručnog studija javne uprave, odnosno stjecanjem naziva Stručne specijalistice javne uprave, raspoređene na radno mjesto višeg savjetnika za pravne i kadrovske poslove, višeg savjetnik za odnose s javnošću i informiranjem i višeg savjetnika za javnu nabavu i računovodstvo, a da je isti raspoređen s danom 1. kolovoza 2020. na radno mjesto stručnog savjetnika za prostorno uređenje u Upravnom odjelu za gospodarstvo i graditeljstvo, Odsjek za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, umjesto da je isti bio raspoređen na radno mjesto višeg savjetnika za prostorno uređenje i graditeljstvo.
11. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, pošavši od utvrđenja:
- da je u vrijeme donošenja novog Pravilnika i Sistematizacije radnih mjesta Upravnog odjela za gospodarstvo i graditeljstvo tužitelj zatečen na radnom mjestu višeg referenta za prostorno uređenje u Upravnom odjelu za gospodarstvo i graditeljstvo, a vrednujući navršene godine radnog iskustva unutar III. kategorije (viša stručna sprema) novim rješenjem je raspoređen na radno mjesto stručnog suradnika za prostorno uređenje, sukladno kvalifikacijama potrebnim za obavljanje navedenih poslova, koje tužitelj posjeduje i važećem Pravilniku te mu je koeficijent za obračun plaće povećan sa 2,3 na 2,6;
- da je tužitelju naknadno stečena stručna sprema „stručni specijalist javne uprave“ priznata rješenjem pročelnice tuženika od 8. rujna 2015. sukladno čl. 44. st. 4. Kolektivnog ugovora za zaposlene u upravnim tijelima Požeško-slavonske županije te je isti stekao pravo na uvećanje osnovne plaće od 4 % s obzirom da uz akademski stupanj inženjera arhitekture ima i dugi stručni studiji na visokom učilištu - stručni specijalist javne uprave, koje pravo i dalje ostvaruje;
- da su radnice tuženika G. M. i D. N. u svom temeljnom obrazovanju na pravnom fakultetu u O. stekle stručni naziv Upravni pravnik (VŠS), a doškolovanjem na istom Fakultetu naziv stručni specijalist javne uprave, s time da su obje prije stjecanja diplome na specijalističkom studiju javne uprave obavljale poslove upravnih pravnika (VŠS), a nakon stjecanja VSS raspoređene su na poslove u istoj struci – upravnoj – samo na viši stupanj;
- da je radnica tuženika M. T. prvotno na Veleučilištu u P. završila Upravni studij i stekla zvanje prvostupnici javne uprave (VŠS) te radila poslove u pravnoj struci dok nije stekla dodatno obrazovanje s kojim je nastavila raditi u istoj struci (uprava/pravo) sukladno stečenoj kvalifikaciji;
- da je tužitelj, za razliku od radnica koje navodi kao primjer da se u odnosu na njih nejednako postupalo, odnosno da su stavljene u povoljniji položaju odnosu na tužitelja činjenicom da su žene mlađe životne dobi, cijeli radni vijek radio u svojoj temeljnoj tehničkoj struci kao inž. arhitekture (VŠS), koje zvanje je stekao na Arhitektonskom fakultetu, a nakon jednogodišnjeg stručnog studija javne uprave (60 ECTS) na Pravnom fakultetu u O. (doškolovao se u struci „javna uprava“ koja primarno nije njegova i u kojoj nikad nije radio) stekao je diplomu stručnog specijalista javne uprave, koja ne može biti temelj za napredovanje u tehničkoj/ arhitektonsko istuci, za razliku od usporednih radnica;
- da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2428/21-2 od 7. listopada 2021. odbijena žalba ovdje tužitelja i potvrđena presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj Usl-809/20-16 od 21. travnja 2021. kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev ovdje tužitelja na poništenje rješenja tuženika klasa: UP/I-112-02/20-01/1, urbroj: 2177/1-06-01/6-20-20 od 17. kolovoza 2020. i rješenja Upravnog odjela za gospodarstvo i graditeljstvo Požeško-slavonske županije, klasa: UP/I-112-02/20-01/1, urbroj:2177/1-06-01/6-20-18 od 24. srpnja 2020., kojim je tužitelj raspoređen na radno mjesto za koje ispunjava uvjete propisane Pravilnikom te je zaključno utvrđeno da nije došlo do povrede Zakona na štetu tužitelja, odnosno da je isti pravilno raspoređen u skladu sa svojom stručnom spremom i radnim iskustvom te da je rješenje o rasporedu doneseno u okviru zakonske ovlasti poslodavca da kod donošenja Pravilnika, vodeći računa o poslovima koje su do tada obavljali, službenike rasporedi na radna mjesta za koja ispunjavaju tražene uvjete i u skladu s poslovnim potrebama poslodavca i raspoloživim radnim mjestima;
- da su radnice, na koje se tužitelj poziva da su napredovale nakon što su stekle visoku stručnu spremu, za razliku od tužitelja, nakon stečene stručne spreme VI/1 stupnja na Pravnom fakultetu u O., na istom fakultetu završile Specijalistički diplomski stručni studij javne uprave i stekle stručni naziv Stručna specijalistica javne uprave (M. i N.), odnosno nakon završetka Upravnog studija na Veleučilištu u P. (T.) na kojem je stekla stručni naziv Stručna prvostupnica javne uprave, na Pravnom fakultetu u O. je završila Integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij prava i stekla akademski naziv Magistar prava, nakon stjecanja visoke stručne spreme nastavile raditi na poslovima u istoj struci-upravnoj, ali na višem stupnju, odnosno napredovale su u struci;
- da je za razliku od navedenih radnica tužitelj, nakon stečene stručne spremu šestog (VI/1) stupnja i stručnog naziv inženjer arhitekture na Arhitektonskom fakultetu u Z. na Pravnom fakultetu O. završio Specijalistički diplomski stručni studij javne uprave i stekao stručni naziv Stručni specijalist javne uprave, zbog čega isti nije mogao napredovati u struci, jer nije stekao visoku stručnu spremu struke u kojoj je radio,
pravilno je zaključio sud prvog stupnja da je tužbeni zahtjev neosnovan, to stoga iz provedenog dokaznog postupka i na temelju rezultata raspravljanja ne proizlazi da bi tuženik postupao diskriminatorno u odnosu na tužitelja (temeljem njegove dobi i spola), odnosno da su radnice tuženika G. M., M. T. i D. N. činjenicom da su žene i nešto mlađe životne dobi od tužitelja, tom činjenicom stavljene u povoljniji položaj od tužitelja, zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev odbijen, a žalbeni su navodi, koji se svode na vlastitu i subjektivnu procjenu provedenih dokaza, bez činjeničnog i pravnog uporišta te nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.
12. Pri tome sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra žalitelj i iz istih izvodi drugačije zaključke nego što to on čini.
13. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za sud i ona je dana u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, a žalbena razlaganja tužitelja nisu uspjela dovesti u sumnju zaključke suda prvog stupnja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
14. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, jer s istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
15. Slijedom navedenoga odlučeno je kao izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.).
U Zagrebu 30. kolovoza 2022.
Predsjednica vijeća:
Slavica Garac, v.r.
