Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 71 Gž R-2544/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Vlaste Feuš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. N. iz K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. & P. u Z., protiv tuženika A. t. d.o.o. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik iz Odvjetničkog društva M. & K. d.o.o. u Z., radi utvrđenja odluke o otkazu nedopuštenom i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 4604/2018-44 od 16. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 30. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4604/2018-44 od 16. svibnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Utvrđuje se da nije dopušten redoviti otkaz Ugovora o radu temeljem Odluke o otkazu Ugovora o radu od 4. srpnja 2018. kojeg je tuženik A. t. d.o.o. dao tužitelju D. N. slijedom čega radni odnos tužitelja nije prestao te se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto "Voditelj prodaje za međunarodna tržišta" ili drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku A. t. d.o.o., Z., OIB:…, da tužitelju D. N. iz K., OIB:.. u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.“

2. Protiv te presude žali se tuženik iz razloga bitne povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnoga prava. Predlaže da sud drugog stupnja prihvati žalbu kao osnovanu te preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu istog da tuženiku snosi troškove postupka, podredno da istu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Tužielj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbe tuženika. Potražuje trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14.i 70/19- dalje u tekstu: ZPP), a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

5.1. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik jer pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka pobijane presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

5.2. Nadalje, prema motrištu ovoga suda, prvostupanjski postupak je proveden i pobijana presuda sastavljena je u skladu s odredbama ZPP, a pogotovo nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, a na koju u žalbi ukazuje tuženik, no ne navodeći koja bi to povreda odredaba bila počinjena. Nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP na koju prema sadržaju žalbe ukazuje tuženik. Sud prvog stupnja je na temelju savjesne i brižljive ocjene izvedenih dokaza kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka utvrdio činjenice odlučne za rješenje spornog odnosa. Žalbeni navodi kojima tuženik iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja nisu uspjeli dovesti u pitanje.

6. Sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio je koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Taj sud dao je uvjerljive i logične razloge na osnovi točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenih dokaza vjeruje, a kojim ne i zašto, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude.

7. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom premetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem Odluke o otkazu Ugovora o radu od 4. srpnja 2018. nedopuštenom, kao i vraćanje na rad na radno mjesto "Voditelj prodaje za međunarodna tržišta" ili drugo odgovarajuće radno mjesto.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice:

- da je tužitelj bio radnik tuženika zaposlen na radnom mjestu Voditelja prodaje za međunarodna tržišta te da mu je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 4. srpnja 2018. otkazan Ugovor o radu,

- iz Zahtjeva za zaštitu prava proizlazi da ga je tužitelj sačinio 17. srpnja 2018., s time da ga je predao pošti dana 18. srpnja 2018., a što je vidljivo iz potvrde pošte o primitku preporučene pošiljke (str. 13 spisa), s time da se tuženik na zahtjev za zaštitu prava nije očitovao, pa budući je tužba u ovom predmetu podnesena 16. kolovoza 2018., ista je pravovremena, odnosno podnesena je sukladno odredbi čl. 133.st.2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14,127/17 i 98/19, dalje ZR),

- da iz e-mail korespondencije između poslodavca i radničkog vijeća od 2. srpnja 2018. proizlazi da se poslodavac obratio radničkom vijeću radi savjetovanja o namjeravanoj odluci o otkazu Ugovora o radu tužitelju, s time da se radničko vijeće e- mailom od 3. srpnja 2018. očitovalo na način da je suglasno s namjerom poslodavca za donošenje Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju,

- Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 1. rujna 2017. između tužitelja i tuženika proizlazi da će tužitelj obavljati poslove radnog mjesta Voditelj prodaje za međunarodna tržišta, te je ugovoreno da je suglasan privremeno obavljati i poslove drugog radnog mjesta u slučaju potrebe procesa i organizacije rada,

- u Ugovoru o radu nisu navedene regije, odnosno međunarodna tržišta za koja je tužitelj bio zadužen,

- iz Odluke o otkazu Ugovora o radu od 4. srpnja 2018. proizlazi da se tužitelju zaposlenom na radnom mjestu Voditelja prodaje za međunarodna tržišta otkazuje Ugovor o radu sklopljen 22. travnja 2015. zbog poslovno uvjetovanih razloga, te mu Ugovor o radu prestaje istekom otkaznog roka u trajanju od mjesec dana i dva tjedana, a tijekom trajanja otkaznog roka nema obvezu rada, da ima pravo na otpremninu te da će mu se omogućiti korištenje razmjernog dijela godišnjeg odmora za 2018.,

- iz obrazloženja navedene Odluke proizlazi da uslijed poslovno i gospodarsko uvjetovanih razloga tužitelju nije moguće osigurati daljnje obavljanje poslova na kojima je do sada radio, da se uslijed promjene u organizaciji poslovanja poslodavca vezano uz međunarodna tržišta, konkretno odluke o drugačijem strateškom pristupu prodaje na stranim /međunarodnim tržištima te fokusiranju na druga tržišta od onih za koja je bio zadužen tužitelj, kao nužna ukazala potreba za smanjenjem izvršitelja na radnom mjestu "Voditelj prodaje za međunarodna tržišta" te će se poslovi koje je radnik obavljao u okviru navedenog radnog mjesta rasporediti na druge radnike zaposlene kod poslodavca, koji iste mogu obaviti u okviru redovnog radnog vremena, da ne postoji mogućnost zapošljavanja radnika na nekim drugim poslovima, te ne postoji mogućnost da se uz dodatno obrazovanje, odnosno osposobljavanje tužitelj zaposli na nekim drugim poslovima iz gore navedenih razloga te zbog činjenice da kod poslodavca nema slobodnih takvih drugih poslova, odnosno radnih mjesta, da je tužitelju bilo ponuđeno obavljanje sličnih poslova kod poslodavca, koja su jedina bila dostupna, ali je isti navedeno odbio, da je prilikom donošenja Odluke o otkazu poslodavac imao u vidu trajanje radnog odnosa radnika, njegove godine života, invalidnost, te obveze uzdržavanja koja ga terete, te da je proveo postupak savjetovanja sa radničkim vijećem o namjeravanoj odluci o otkazu Ugovora o radu,

- da je u Odluci o otkazu pogrešno naveden datum ugovora o radu koji se otkazuje, no da isto ne utječe na zakonitost odnosno dopuštenost te odluke.

- u konkretnom slučaju tuženik je u Odluci o otkazu od 4. srpnja 2018. naveo da otkazuje Ugovor o radu sklopljen 27. travnja 2015., umjesto Ugovor o radu sklopljen 1. rujna 2017. te tužitelj navodi da je tuženik otkazao nepostojeći ugovor o radu, pa zaključuje da tuženik kao poslodavac može imati pravni interes otkazati jedino postojeći ugovor o radu neovisno o tome što je u Odluci o otkazu pogrešno naveden datum tužiteljevog Ugovora o radu te stoga omaška poslodavca u naznaci datuma tužiteljeva Ugovora o radu ne čini taj otkaz nedopuštenim (tako i u odluci Vrhovnog suda RH broj Revr - 50/13 od 19. veljače 2014.),

- iz suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka D. Š., M. O. i M. L. utvrdio je da je tužitelj u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu radio na radnom mjestu Voditelja prodaje za međunarodna tržišta i da je bio zadužen za A.1 , zemlje A. i zemlje centralne E.,

- iz suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka D. Š., proizlazi da su voditelji prodaje mijenjali regije, odnosno tržišta za koja su bili zaduženi, s time da im kod promjene regije, odnosno tržišta nije mijenjao ugovor o radu, a svjedok Š. je naveo da su te promjene bile česte, da se znalo desiti da se nekom radniku ponudi druga pozicija ili da radnik napusti firmu te su morali brzo reagirati da posao ne stoji i iz tog razloga nisu radili anekse ugovora, a što je potvrdio i svjedok M. L. koji je naveo da se kod tuženika dešavalo da bi neki radnik bez promjene ugovora bio premješten, odnosno zadužen za neku drugu regiju, odnosno tržište, a svjedok M. O. je naveo da je na taj način postojala mogućnost rotacije radnika,

- iz suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka D. Š., M. O. i M. L. proizlazi da je sveukupno bilo 5 radnika koji su radili na radnom mjestu Voditelja prodaje za međunarodna tržišta (bili su zaduženi za različita tržišta regije), odnosno uz tužitelja su na tom radnom mjestu radili radnici K., M., B. i Š., s time da je Š. sa pozicije Direktora službe degradiran na poziciju Voditelja prodaje za tržište Nj., D. i Š.

- da reorganizacijom u studenom 2017. nije došlo do promjene naziva radnog mjesta, te je ocijenio neuvjerljivim dio iskaza M. O. u dijelu u kojem je iskazao da radnici K., M., B. potpisali nove ugovore, s time da ne zna za koja radna mjesta i u dijelu u kojem je iskazao da radno mjesto tužitelja više nije postojalo nakon reorganizacije, a imajući u vidu da je svjedok O. radio na radnom mjestu stariji poslovni partner u ljudskim resursima i sigurno je trebao imati saznanja o promjenama u sistematizaciji radnih mjesta.

- da je iskaz svjedoka O. nelogičnan i neuvjerljiv u dijelu u kojem tvrdi da je došlo do promjena, odnosno da su radnici koji su radili na mjestu Voditelja prodaje za međunarodna tržišta, nastavili poslovati sa međunarodnim tržištima, ali na drugačiji način, jer se proces rada promijenio, budući isti nije znao ni kako glase radna mjesta gore navedenih kolega i niti što se promijenilo u procesu rada, a tuženik je navedeno mogao dokazati i materijalnim dokazima (Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta i sl.), a što nije učinio.

10. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev jer je zaključio da je Odluka o otkazu Ugovora o radu od 4. srpnja 2018. nedopuštena, te je naložio tuženiku da tužitelja vrati na rad, na radno mjesto "Voditelj prodaje za međunarodna tržišta", odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto.

11. U ovom drugostupanjskom postupku po žalbi tuženika sporno je, je li tuženik bio dužan usporediti tužitelja s ostalim radnicima koji su radili na istom radnom mjestu, a s obzirom na tvrdnju tuženika da je tužitelj bio jedini zaposlenik koji se nalazio na radnom mjestu voditelja prodaje za međunarodna tržišta, odnosno je li tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, pa time je li Odluka o otkazu Ugovora o radu od 4. srpnja 2018. tužitelju nedopuštena.

12. Odredbom čl. 115. st. 1. toč.1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju, ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

12.1. Odredbom čl. 115. st. 2. ZR-a propisano je da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

13. Odredbom čl. 135. st. 3. ZR-a propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu, ako je isti otkazao ugovor o radu.

14. Tuženik je tužitelju otkazao Ugovor o radu na temelju odredbe čl. 115. st. 1. toč.1. ZR-a.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika, isti nije dokazao da postoji opravdan razlog za otkazivanje Ugovora o radu tužitelju. Naime, tuženik u Odluci o otkazu Ugovora o radu navodi da se uslijed promjene u organizaciji poslovanja vezano za međunarodna tržišta, konkretno odluke o drugačijem strateškom pristupu prodaje za međunarodna/strana tržišta te fokusiranju na druga tržišta od onih za koje je bio zadužen tužitelj, kao nužna ukazala potreba za smanjenjem broja izvršitelja na radnom mjestu "Voditelj prodaje za međunarodna tržišta" te da će se poslovi koje je tužitelj obavljao rasporediti na druge radnike. U Odluci o otkazu se također navodi da je poslodavac prilikom donošenja Odluke o otkazu imao u vidu trajanje radnog odnosa tužitelja, njegove godine života, invalidnost, te obveze uzdržavanja koje ga terete. Iz dokaznog postupka proizlazi da je zadnja organizacijska promjena kod tuženika bila 1. studenog 2017. te da do otkazivanja Ugovora o radu tužitelju 4. srpnja 2018. nije bilo novih organizacijskih promjena, a niti je tuženik dostavio Odluku na koju se poziva u Odluci o otkazu (Odluka o drugačijem strateškom pristupu prodaji na stranim/međunarodnim tržištima), a niti organizacijsku shemu o kojoj je iskazivao svjedok L. Organizacijska promjena nastala je u smislu formiranja G. – novi Odjel umjesto prijašnje zone W. i E., koje su ukinute, u koji je svjedok Š. koji je do tada, kao Direktor službe, bio nadređen tužitelju došao u taj Odjel na istu poziciju, odnosno radno mjesto tužitelja, ali za druga tržišta. Nadalje, od formiranja G. nije došlo do promjene opisa poslova tužiteljevog radnog mjesta, odnosno poslovi i radni zadaci ostali su isti.

16. Činjenica što je tužitelj jedini radio za tržište A.1 , A. i zemlje Centralne E., a drugi radnici za druge regije, odnosno tržišta, nije od utjecaja na obvezu poslodavca da provede usporedbu svih radnika zaposlenih na radnom mjestu Voditelj prodaje za međunarodna tržišta, jer Ugovorom o radu nije bila definirana regija, odnosno tržište za koje bio zadužen, a isto je bilo podložno promjenama kako to proizlazi iz iskaza tužitelja i svjedoka, s time da su svi Voditelji prodaje za međunarodna tržišta radili iste brendove te su imali iste poslove i zadatke, samo su bili zaduženi za različite regije, odnosno tržišta, pa se stoga ne može prihvatiti žalbeni navod da je tužitelj bio jedini zaposlenik koji se nalazo na rdnom mjestu voditelja prodaje za međunarodna tržišta.

17. Osnovano žalitelj navodi da je odluka o organizaciji poslovanja, odnosno promjeni u organizaciji, kao i strateškom pristupu stranim tržištima autonomna odluka poslodavca te da je isti ovlašten sam utvrđivati strategiju pristupa stranim tržištima. Tuženik smatra da je kao poslodavac sukladno svojoj autonomnoj odluci utvrdio da se ukazala potreba za smanjenjem broja izvršitelja na radnom mjestu Voditelja prodaje za međunarodna tržišta te da će se poslovi koje je tužitelj obavljao rasporediti na druge radnike. Međutim, navedeno tuženika ne oslobađa obveze postupanja po odredbama Zakona o radu, kod otkazivanja ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanog razloga, što tuženik kako je to prvilno zaključio sud prvoga stupnja nije učinio. Naime, tuženik nije uspoređivao tužitelja sa radnicima koji su radili na istom radnom mjestu kao i tužitelj, već je bez primjene zakonskih kriterija, a na koje se poziva u Odluci o otkazu, donio Odluku o otkazu Ugovora o radu tužitelju.

18. Za ukazati je žalitelju da kod poslovno uvjetovanog otkaza postoji obveza poslodavca da vodi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, ako postoji više izvršitelja na istom radnom mjestu. U Odluci o otkazu navodi se da se ukazala potreba za smanjenjem broja izvršitelja na radnom mjestu Voditelja prodaje za međunarodna tržišta, a što bi značilo da ukoliko na istom radnom mjestu postoji više izvršitelja, poslodavac treba utvrditi viškom onoga koji je kraće u radnom odnosu, koji je mlađi i koji nema obveze uzdržavanja koje ga terete, s time da je autonomno pravo poslodavca odlučiti kojima će od navedenih okolnosti - trajanje radnog odnosa, starost ili obveze uzdržavanja - dati prednost. Poslodavac je dužan navedene kriterije uistinu razmotriti i primijeniti, a ne samo formalno se na njih pozvati u Odluci o otkazu, a faktično ih zanemarit, a kako je to učinio tuženik. Poslodavac mora prilikom utvrđivanja koji su radnici višak konkretno naznačiti koje radnike je uzeo u obzir i kojim se kriterijima rukovodio, odnosno kojim kriterijima je dao prednost, a što je u konkretnom slučaju izostalo, a kako je to pravilno zaključio sud prvoga stupnja.

19. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio iskaz saslušanog svjedoka M. O., a na okolnost je li tuženik tužitelju ponudio neki drugi posao, koji je tužitelj odbio, a kako je to naveo u Odluci o otkazu, valja reći da su isti u cijelosti neosnovani, jer je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge glede ocjene njegovog iskaza, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje tog iskaza i davanja vlastite i to pogrešne ocjene izvedenog dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud. Međutim , valja reći da poslodavac - tuženik tužitelju nije ponudio neki drugi posao, koji je tužitelj odbio, a kako je to naveo u Odluci o otkazu. Naime, iz iskaza tužitelja proizlazi da ga je svjedok M. O. pozvao na sastanak te mu je rekao da je višak u timu od pet ljudi i tada je bilo govora o tome da će mu se ponuditi neka pozicija u domaćoj prodaji, ali da mu nikada nije ponuđena konkretna pozicija, odnosno nije mu ponuđen novi ugovor o radu. Stoga, da je tuženik imao namjeru tužitelju ponuditi neku drugu poziciju, kao što je to u svom iskazu naveo svjedok O. ili da je postojala volja da tužitelj ostane raditi kod tuženika, kao je to u svom iskazu naveo svjedok L., zasigurno bi tužitelju prvo ponudili novi ugovor o radu ili bi mu otkazali Ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, a što nije učinjeno.

20. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 115. st. 1. toč.1. i st. 2. ZR-a.

21. I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tužitelja (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP) te imajući u vidu uspjeh stranaka u parničnom postupku (čl. 154. st. 1. ZPP).

22. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo po osnovi čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu.

23. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen jer je tuženik odbijen sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP).

24. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu je odbijen jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku, a slijedom toga niti taj trošak nisu bili potrebni (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 30. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl-Tomašević, v.r.