Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 25 Gž R-2033/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Burcar, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, suca izvjestitelja i članice vijeća i Jadranke Matić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice H. K., OIB …, iz U.-U., S.-S., zastupane po punomoćnici A. P. B., odvjetnici u U.-U., protiv tuženika P. L. d.d., OIB …, iz P.-P., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Pr- 915/2021-14 od 25. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 30. kolovoza 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Pr-915/2021-14 od 25. travnja 2022. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. "Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnice od 27. rujna 2021., broj: 1/13/2021/25, ur. broj: 01-01-2021-3, tuženika P. L. d.d., OIB …, P., te da radni odnos tužiteljice H. K., OIB …, S., U., kod tuženika P. L. d.d., OIB …, P., nije prestao. II Nalaže se tuženiku P. L. d.d., OIB …, da u roku od 8 (osam) dana, od dana donošenja ove presude, zadrži tužiteljicu H. K., OIB …, S., U., na radu sukladno Ugovoru o radu od 01. lipnja 2019., isplati plaću i sva druga davanja i prizna joj sva prava kao da otkaza nije bilo.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 2.000,00 kn, u roku od 15 dana.

IV Odbacuje se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog pravate predlaže žalbu usvojiti.

3. Žalba je osnovana.

4. U pravu je žalitelj da je prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka (čl. 354 st. 2 toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP) jer obrazloženje ne sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama dok pojedini navedeni razlozi nemaju uporište u sadržaju spisa i cjelokupnom rezultatu dokaznog postupka i stoga ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

5. Naime, sud prvog stupnja zaključuje da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje pobijane odluke o otkazu iz razloga što tužiteljici prije donošenja te odluke nije bilo dano pisano upozorenje pred otkaz, a da se ranija upozorenja od 2010. i 2017. ne mogu uzeti u obzir iz razloga što nisu izrečeni za vrijeme trajanja aktualnog ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između stranaka 01. lipnja 2019., već na ugovore o radu koji su ranije bili sklapani između tužiteljice i pravnog prednika tuženika I. d.d. pa kako je prvo upozorenje dano više od 11 godina prije donošenja predmetne odluke o otkazu, a drugo upozorenje je dano više od 4 godine prije donošenja predmetne odluke o otkazu, nakon kojih je prednik tuženika svojom odlukom od 01. svibnja 2017. tužiteljici povećao plaću zbog izvršavanja posebnih radnih zadataka u opsegu i kvaliteti koja premašuje uobičajene rezultate, to je zbog prethodno navedenih okolnosti, bilo opravdano očekivati od tuženika da, prije donošenja predmetne odluke o otkazu, (ponovno, ali i prvi put nakon sklapanja aktualnog ugovora o radu) pisano upozori tužiteljicu na obvezu iz radnog odnosa i ukaže joj na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze i omogući joj da na to iznese svoju obranu. Osim toga, zaključio je da Zapisnik od 17. kolovoza 2021. ne može predstavljati obranu tužiteljice na upozorenje na obvezu iz radnog odnosa i mogućnost otkaza u slučaju nastavka te povrede budući da joj takvo upozorenje nije ni dano te je zaključio da predmetna odluka o otkazu ugovora o radu nije dopuštena i da predmetni radni odnos nije prestao.

6. Prema čl. 115. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14-dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: 1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), 2) ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), 3) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) ili 4) ako radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu).

7. Prema čl. 119. st. 1. ZOR-a prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnosti otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Prema st. 2. istog članka prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

8. Imajući u vidu da je radni odnos pravni odnos između radnika i poslodavca kojemu je ugovor o radu samo pravni temelj, to je u smislu odredbe ZR poslodavac dužan upozoriti radnika na obaveze iz radnog odnosa, a ne ugovora o radu, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.

9. U predmetnoj pravnoj stvari nije sporno da je I. U. d.d., pravni prednik tuženika koji je pripojen društvu-preuzimatelju, ovdje tuženiku, te je prestalo postojati pripajanjem dana 1. siječnja 2018., to je tuženik kao sveopći pravni sljednik pripojenog društva I. U. d.d. stupio u sve pravne odnose pripojenog društva, pa su tako i sva prava i obveze iz prenesenih ugovora o radu ex lege zadržana u neizmijenjenom obliku te je očuvan kontinuitet radnog odnosa tužiteljice, koja je tijekom neprekidnih 20 godina obavljala poslove istog radnog mjesta (domaćice), a samo je radi organizacijskih razloga s tužiteljicom sklopljen postojeći ugovor o radu za isto radno mjesto, tako da nedvojbeno nije došlo do promjena obveza iz radnog odnosa za radno mjesto domaćice pa ni ranija upozorenja zbog toga nisu izgubila pravni položaj i značaj propisan čl. 119. ZR, a osim toga, povrede iz ranijih upozorenja u potpunosti koincidiraju sa povredama i predmetne odluke o otkazu to je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se navedena upozorenja ne odnose na ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između stranaka dana 01. lipnja 2019., već na ugovore o radu koji su ranije bili sklapani između tužiteljice i pravnog prednika tuženika I. d.d. pa da je bilo opravdano očekivati od tuženika da, prije donošenja predmetne odluke o otkazu, (ponovno, ali i prvi put nakon sklapanja aktualnog ugovora o radu) pisano upozori tužiteljicu na obvezu iz radnog odnosa i ukaže joj na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze te joj omogući da na to iznese svoju obranu.

10. Iz pogrešnog zaključka da je izostalo upozorenje na obveze iz radnog odnosa, prvostupanjski je sud izveo pogrešan zaključak da je tužiteljici povrijeđeno pravo na iznošenje obrane na upozorenje na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza u slučaju nastavka te povrede.

11. Naime, Zakon o radu ne poznaje "obranu od upozorenja" već je u smislu odredbe čl. 119. st. 2. ZR propisano pravo radnika na iznošenje obrane odnosno dužnost poslodavca omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

12. U postupku provedenom 2021. (zapisnik o iskazu radnika od dana 17. kolovoza 2021.) u povodu prijave tri radnice vezano za rad tužiteljice, tužiteljica je prije početka iznošenja iskaza bila upoznata da je svrha istog utvrditi činjenično stanje vezano za prijave o njezinim povredama obveza iz radnog odnosa i tužiteljici su bili jasno prezentirani konkretni razlozi, koji, sami za sebe, predstavljaju dostatan činjenični supstrat koji se može podvesti pod razlog skrivljenog ponašanja.

13. Prema tome, razlozi otkaza tužiteljici nisu mogli ostati nepoznati, a podrobno su navedeni u Odluci o otkazu ugovora o radu, opisane povrede su bile kontinuirane i dugotrajne, a svim opisanim radnjama, odnosno propustima u obavljanju poslova domaćice, tužiteljica je ometala redovito odvijanje poslovnih procesa u organizacijskoj jedinici u kojoj je obavljala rad, a tuženik je svoje nezadovoljstvo nedvojbeno i izričito izrazio što po ocjeni ovog suda ukazuje i na njezinu upornost u kršenju obveza iz radnog odnosa te na postojanje okolnosti iz čl. 119. ZR zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca ne samo da radnika ponovno pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnosti otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze nego i da mu omogući da iznese svoju obranu, na što osnovano u žalbi ukazuje tuženik.

14. Nadalje, za svoju odluku pod stavkom II izreke pobijane presude (kojom je naložio tuženiku da u roku od osam dana, od dana donošenja prvostupanjske presude zadrži tužiteljicu, na radu sukladno Ugovoru o radu od 01. lipnja 2019.) sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude nije dao nikakve razloge, a kao takva nema uporište ni u odredbama ZR.

15. Iako su zahtjev radnika za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu i protutužbeni zahtjev poslodavca za sudski raskid ugovora o radu dva različita tužbena zahtjeva, koja proizlaze iz različitih činjeničnih i pravnih osnova, osnovanost zahtjeva za sudskim raskidom ovisi o osnovanosti zahtjeva na utvrđenje da otkaz poslodavca nije dopušten, to po ocjeni ovog suda, u predmetnoj pravnoj stvari nije bilo uporišta za razdvajanje postupka po protutužbi od predmetnog postupka.

16. Kako je opisanim postupanjem suda prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP žalbu tuženika prihvatiti, pobijanu presudu ukinuti, te predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

17. U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja otklonit će ukazano te će potom valjanom ocjenom dokaza i uz jasne i valjane razloge obrazložiti postojanje pretpostavki za predmetni otkaz u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR, imajući u vidu da obzirom na specifičnost spornog otkaza, ukoliko se kršenja (obveza) ponavljaju ili su učestala, takvo ponašanje i odnos radnika prema radu treba cijeniti u njegovoj sveukupnosti i potom, imajući u vidu i ostale žalbene navode donijeti novu i zakonitu odluku.

18. Odluka o troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 30. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Burcar, v.r.