REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 866/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva kbr. 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska kbr. 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara kbr. 282, radi naknade štete, odlučujući o dopuštenoj reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-2106/2021-2 od 17. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1499/19 od 19. ožujka 2021., u sjednici održanoj 30. kolovoza 2022.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija tuženika i ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-2106/2021-2 od 17. studenoga 2021. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1499/19 od 19. ožujka 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade štete 41.946,93 kn sa pripadajućim zateznim kamatama kako su precizirani izrekom presude tekućom od 5. lipnja 2019. do isplate (točka I. izreke presude) - dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška od 4.062,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke presude).
2. Drugostupanjski sud je tako odlučio uz obrazloženje (prihvaćanjem razloga iz sadržaja obrazloženja prvostupanjske presude i nalazeći „da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku“), prema onome što je sada relevantno:
- da „tužitelj osnovano potražuje naknadu štete u vidu isplaćene invalidske mirovine svom osiguraniku Mariu Dejanoviću u razdoblju od 1. svibnja 2017. do 30. travnja 2019. koji je kao putnik u vozilu osiguranom kod tuženika zadobio ozljede u prometnoj nezgodi koje su priznate kao ozljede na radu uslijed čega mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, a tu je prometnu nezgodu uzrokovao Željko Perković koji je upravljao predmetnim motornim vozilom i koji je presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj K-494/10 od 24. travnja 2011. oglašen krivim za kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa“,
- da je tuženik podnio žalbu protiv prvostupanjske presude „pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava“. U žalbi (da) navodi da je kod odlučivanja o zahtjevu tužitelja pogrešno primijenjeno materijalno pravo - jer je o tome zahtjevu trebalo odlučiti primjenom odredbe članka 27. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine” broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. - dalje: ZOOP-a) prema kojoj bi bio u obvezi naknaditi tužitelju „samo štetu u visini razmjernog iznosa mirovine u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu“. Međutim, sud (da) „je primijenio odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine” broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18. i 115/18. - dalje: MIO-a) za kojeg žalitelj smatra da se ne primjenjuje u konkretnom sporu.“,
- da shvaćanje tuženika iz žalbe nije pravilno: da „je sud pravilno ocijenio da u ovom predmetu valja primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, a ne odredbu članka 27. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Naime, kao što je i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske naveo u odluci poslovni broj Pž- 3001/15 od 30. studenoga 2017. (koja je donesena povodom tuženikove žalbe u sporu koji se pred prvostupanjskim sudom vodio pod poslovnim brojem P-51/12), premda i odredbe članka 27. stavaka 1., 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu reguliraju predmetnu materiju kao i odredbe članka 161. stavaka 1. i 2., članka 162. stavka 1. i članka 164. stavaka 1. i 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, u ovom sporu valja primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Ovo stoga jer, premda je svrha oba navedena Zakona reguliranje pitanja naknade štete koju pretrpi tužitelj i to prema propisima koji uređuju pravila o mirovinskom osiguranju, odredbom članka 164. stavka 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (kao lex specialis i lex posterior u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu) je izričito propisano da se u pogledu utvrđivanja visine stvarne štete iz članka 164. stavka 1. tog Zakona primjenjuju odredbe tog Zakona (dakle, Zakona o mirovinskom osiguranju)“,
- da se, konkretno, „zbog navedenog, za ispitivanje visine tužiteljeva potraživanja ne primjenjuje odredba članka 27. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a kako to pogrešno smatra žalitelj“.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd 1511/2022-2 od 12. travnja 2022., donesenim u postupku odlučivanja o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, prihvaćen je prijedlog tuženika i tuženiku je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:
„Je su li za utvrđivanje stvarne štete u postupcima u kojima Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje od osiguravajućeg društva potražuje naknadu isplaćenih mirovina povodom prometne nezgode - a koje su isplaćene u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu - mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ili Zakona o mirovinskom osiguranju?“
4. To sve po ocijeni da je to pravno pitanje važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje postoji i može se očekivati neujednačena i nesigurna praksa.
5. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio (dopuštenu) reviziju sa navedenim pitanjem. Predlaže osporenu presudu preinačiti tako da se odbije tužbeni zahtjev ili ukinuti je i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
6. Tužitelj je odgovorio na reviziju i predložio da se ova odbaci kao nedopuštena odnosno odbije kao neosnovana.
7. Revizija je osnovana
8. Revizijski sud ocjenjuje u reviziji naznačeno pitanje važnim za odluku o predmetu spora ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: o njemu je revizijski sud već izrazio svoje shvaćanje, prihvaćeno u suđenju već i sa značajem suđenja u skladu sa stabilnom, ustaljenom i dosljednom sudskom praksom - ali je odluka drugostupanjskog suda donesena uz propust (to bar proizlazi iz pisanog sadržaja te odluke) da se takvo shvaćanje i primjeni.
9. Primjetno je, naime, da su u ranijoj sudskoj praksi, u usporedivim odlukama izražena različita ili međusobno neujednačena shvaćanja u odgovoru na postavljeno pitanje - ali je primjetno i da se ta sudska praksa ujednačila, da je postala sigurna - jer je revizijski sud u više svojih odluka (po izvanrednoj reviziji ili po reviziji po dopuštenju) izrazio jasno shvaćanje u svezi sadržajno istog pitanja, pa tako primjerice:
9.1. U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., u kojemu je na pitanje „Je li za utvrđenje stvarne štete u postupcima u kojima Zavod za mirovinsko osiguranje od osiguravajućeg društva potražuje naknadu isplaćenih mirovina povodom prometne nezgode - a koje su isplaćene u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu - mjerodavne odredbe ZOOP ili ZOMO?“ revizijski sud određeno naveo “(...) valja odgovoriti da se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je ZOOP, čime se i ovom odlukom reafirmira pravno shvaćanje izraženo u Rev-x-388/2018.“,
9.2. U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., u kojemu je na pitanje „„Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu (ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)?“ revizijski sud odgovorio: „Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017. za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.
10. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama ovog suda posl. br. Rev- 3401/2018-3 od 20. travnja 2022., Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2021., Rev 68/2019- 2 od 1. ožujka 2022., Rev 137/2017-3 od 23. studenoga 2021.
11. U tome je ovdje sadržan i jasan odgovor na u reviziji postavljeno pitanje:
„(...)u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.
12. Na suprotno ne upućuje odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: U-III- 1088/2017 od 28. rujna 2021. u odnosu na postavljeno pitanje „pripada li HZMO-u pravo na naknadu razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine, odnosno sporna je primjena pravnog propisa - da li se u konkretnom slučaju na potraživanje HZMO-a primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju (dalje: ZMO) ili članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu...", donesena u svezi sa parničnim postupkom radi regresnog potraživanja nositelja mirovinskog osiguranja koji oštećenici isplaćuje invalidsku mirovinu, prema nositelju osiguranja od automobilske odgovornosti, na ime štete (invalidnosti oštećenice, preuranjenog umirovljenja i, posljedično, isplate invalidske mirovine) koju je svojim vozilom prouzročio njegov osiguranik - a prema kojoj odluci „se na tu vrstu sporova primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju“: to stoga što je donesena, kako se u njoj i navodi, samo „polazeći od okolnosti konkretnog slučaja“ - uz mišljenje toga suda građenom (prema podacima koji su mu učinjeni dostupnim i kojim je tada raspolagao) na pogrešnom utvrđenju da o predmetnoj stvari u praksi sudova u Republici Hrvatskoj, nadležnih za rješavanje sporova o kakvome je riječ, u stvari ne postoje "duboke i dugotrajne" razlike u primjeni mjerodavnog prava - a što ipak nije bio slučaj.
13. Kako je drugostupanjski sud temeljio osporenu presudu na drugačijem i time pogrešnom shvaćanju, na kojemu je temeljena i prvostupanjska presuda, jedino je za zaključiti:
13.1. Da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja (pogrešne primjene materijalnog prava) drugostupanjski sud (jer se ograničio pogrešnim pravnim shvaćanjem) nije razmotrio druge okolnosti i činjenice odlučne za odluku o predmetu spora i (time) za nastavak postupka, konkretno: o visini štete koja bi trebala biti obračunata temeljem odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a,
13.2. Da zbog toga valja ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu - te odlučiti kao u izreci ove odluke (na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a).
14. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem te ovisno o rezultatu ocjene svih provedenih dokaza i okolnosti relevantnih za odluku - ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, i to odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.
15. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe čl. 164. st. 4. i čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 30. kolovoza 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
Broj zapisa: eb311-0f2f5
Kontrolni broj: 052ba-8e2d8-67134
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
