REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1964/2018-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari R. Š. iz K., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici V. V., odvjetnici u S., protiv tuženika H. a. d.o.o. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V. D., dipl. iur. kod tuženika, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-813/18-2 od 2. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-3674/17 od 31. siječnja 2018., u sjednici održanoj 30. kolovoza 2022.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 17.984,00 kn sa zateznom kamatom od 1. veljače 2018. do isplate (toč. I. izreke), dok je za više traženo, i to iznos od 14.561,08 kn i za više zatraženu zateznu kamatu, zahtjev tužitelja odbijen (toč. II. izreke). Ujedno je tuženik obvezan naknaditi tužitelju na ime troškova parničnog postupka iznos od 5.068,92 kn sa zateznom kamatom od 1. veljače 2018. do isplate (toč. III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka i potvrđena prvostupanjska presuda te je i odbačena kao nepravovremena žalba tuženika od 5. ožujka 2018. (druga žalba tuženika).
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik, s prijedlogom preinačiti nižestupanjsku presudu, podredno istu ukinuti, te navodeći da reviziju podnosi pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja koja su, po njegovoj ocjeni, važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tuženika nije dopuštena.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. Temeljem odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Iz sadržaja navedenih odredaba proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeća tri elementa: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu, s naslova tržišne vrijednosti dijela nekretnina označenih kao čest. zem. 1153/1, 1153/2 i 1155/4, sve K.O. K., koje zemljište je tuženik devastirao za potrebe gradnje autoceste i pristupnog puta na način da je na istom sagradio makadamski put koji služi za pristup nekretninama koje su raniji pristup izgubile uslijed izgradnje autoceste, tako da je navedeni dio nekretnina tužitelja izgubio gospodarsku svrhu za daljnje korištenje slijedom čega je tuženik faktično oduzeo predmetno zemljište tužitelju; te i zahtjev s naslova vrijednosti dijela uklonjenog suhozida.
9. Kao važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženik je naznačio sljedeća pravna pitanja:
„1. Da li je redovni sud nadležan odlučivati o isplati vrijednosti ostatka čest. zem. koja je već dijelom izvlaštena u upravnom postupku?
2. Da li su H. a. d.o.o. Z. pasivno legitimirane za naknadu štete umjesto upisanog vlasnika autoceste - Republike Hrvatske?“
10. Kao razloge zbog kojih smatra da su navedena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, revident navodi da je shvaćanje zauzeto u pobijanoj odluci različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-406/17-2 od 17. siječnja 2018. i Županijskog suda u Splitu broj Gžx-649/14 od 26. ožujka 2015.
11. U odnosu na prvo postavljeno pitanje, tuženiku valja odgovoriti da je pobijana odluka zasnovana na shvaćanju koje je u suglasju sa shvaćanjima revizijskog suda jer se radi o imovinskopravnom zahtjevu za isplatu, a time o sporu koji spada u sudsku nadležnost temeljem odredbe čl. 34. st. 2. ZPP (u tom smislu odluka Rev- 2878/16-2 od 28. veljače 2018., Rev 1088/2017-5 od 1. listopada 2019. i dr.). S druge strane, iz odluke Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-406/17-2 od 17. siječnja 2018. proizlazi utvrđenje da je u tijeku postupak izvlaštenja u pogledu iste nekretnine u pogledu koje je u tijeku parnični postupak, a što ovdje nije slučaj, pa proizlazi da se ne radi o činjeničnoj identičnoj situaciji.
12. O drugo postavljenom pitanju ovaj je sud u odlukama broj Rev-2468/11 od 18. listopada 2016., Rev-534/18-3 od 4. siječnja 2022., Rev 2232/2019-2 od 13. travnja 2022., kao i u nizu drugih predmeta, zauzeo shvaćanje da naknadu za ekspropriranu nekretninu snosi korisnik eksproprijacije, a to je u ovom slučaju tuženik, pa je isti pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. U odnosu na odluku Županijskog suda u Splitu broj Gžx-649/14 od 26. ožujka 2015., za odgovoriti je da je u tom postupku utvrđeno da je korisnik izvlaštenja - Hrvatske ceste, naknadu za izvlaštenu nekretninu već isplatio trećim osobama u postupku izvlaštenja vođenom pred Uredom Državne uprave Splitsko - dalmatinske županije radi izgradnje i rekonstrukcije javne ceste D-8, dionica obilaznice S., a što ovdje nije slučaj (jer je ovdje upravo tužitelju izvršena isplata za dio oduzetog dijela nekretnine, ali je naknadno došlo do izmjene izvedbenog projekta i do devastiranja predmetnog dijela nekretnine tužitelja), pa proizlazi da se ni ovdje ne radi o činjeničnoj istoj situaciji.
13. Slijedom navedenog, sud je temeljem čl. 392.b st. 3. ZPP, odlučio kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 30. kolovoza 2022.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić, v.r.
