REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
Poslovni broj: 15 P– 431/2022-9
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Marku Baraki, u pravnoj stvari tužitelja 1.M. S., OIB:…, N., N. S., U. I. …, zastupan po punomoćnicima iz odvjetničkog društva K.
V. i p." d.o.o. u Z., 2.Ž. S., OIB:…, N., N. S., U. D. r. …, 3.I. S., OIB:…, N., N. S., D. r. …, svi zastupani po punomoćniku D. U., odvjetniku u Z., protiv tuženika N. S., OIB:…, Z., D. M. G. …, zastupan po punomoćniku K. Z., odvjetniku u Z., radi utvrđenja ništetnosti, poništenja i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. kolovoza 2022. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja pod 1 A. S., odvjetnice u odvjetničkom društvu K. V. i p." d.o.o., punomoćnika tužitelja pod 1,2 i 3, zamjenice punomoćnika tužitelja pod 1, 2 i 3 Đ. G. G., i punomoćnika tuženika, te nakon objave dana 30. kolovoza 2022. godine,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovan osnovni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I.Utvrđuje se da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tuženika N. S., OIB:…, kao davatelja uzdržavanja, sa sada pok. Š. J. iz P., OIB:…, kao primateljem uzdržavanja, i sada pok. K. J. iz P., kao primateljicom plodouživanja, dana 18. siječnja 2021.godine, potvrđen istoga dana od javnog bilježnika E. B. u Zadru, pod brojem: OV-527/2021, te se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru i to na nekretninama oznake kat. čest. 414/1 pašnjak 1506 m2, zk.ul. … k.o. P., kat. čest. 414/3 dvorište 297 m2 i stambena zgrada 197 m2, ukupno 494 m2, zk.ul. … k.o. P., kat. čest. 408 dvorište 2792 m2, stambena zgrada 166 m i šuma 10803, i kat. čest. 358 pašnjak 3427 m2, ukupno 17188 m2, obje u zk.ul. … k.o.P., uspostavlja ranije zemljišnoknjižno stanje koje je postojalo prije upisa tuženika kao vlasnika tako da se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu izvršiti brisanje uknjižbe na predmetnim nekretninama sa imena tuženika, uz istodobni upis prava vlasništva ovih nekretnina na ime prijašnjeg vlasnika Š. J., OIB: …, P., P. …
II.Dužan je tuženik vratiti sve ono što je primio na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz točke I. ove presude, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
III.Nalaže se tuženiku platiti tužiteljima trošak parničnog postupka, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
te se odbija kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I.Poništava se Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tuženika N. S., OIB: … kao davatelja uzdržavanja, sa sada pok.Š. J. iz P., OIB: … kao primateljem uzdržavanja, i sada pok. K. J. iz P., kao primateljicom plodouživanja, dana 18. siječnja 2021. godine, potvrđen istoga dana od javnog bilježnika E. B. u Zadru, pod brojem: OV-527/2021, te se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru i to na nekretninama oznake kat. čest. 414/1 pašnjak 1506 m2, zk.ul. … k.o. P., kat. čest. 414/3 dvorište 297 m2 i stambena zgrada 197 m2, ukupno 494 m2, zk.ul. … k.o. P., kat. čest. 408 dvorište 2792 m2, stambena zgrada166 m i šuma 10803, i kat. čest. 358 pašnjak 3427 m2, ukupno 17188 m2, obje u zk.ul. … k.o. P., uspostavlja ranije zemljišnoknjižno stanje koje je postojalo prije upisa tuženika kao vlasnika tako da se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu izvršiti brisanje uknjižbe na predmetnim nekretninama sa imena tuženika, uz istodobni upis prava vlasništva ovih nekretnina na ime prijašnjeg vlasnika Š. J. pok. G., OIB: …, P., P. …..
II.Dužan je tuženik vratiti sve ono što je primio na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz točke I. ove presude, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
III.Nalaže se tuženiku platiti tužiteljima trošak parničnog postupka, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
II.Dužni su tužitelji pod 1, 2 i 3 naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.812,50 kuna u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelji u tužbi tvrde da je tuženik kao davatelj uzdržavanja, sa sada pok. Š. J. iz P., OIB:…, kao primateljem uzdržavanja, i sada pok. K. J. iz P., kao primateljicom plodouživanja, dana 18. siječnja 2021. godine, sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju, potvrđen istoga dana od javnog bilježnika E. B. u Zadru, pod brojem: OV-527/2021, kojim primatelj uzdržavanja, sada pok. Š. J., poslije svoje smrti ostavlja u vlasništvo davatelju uzdržavanja svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, a koju osobito čine:
- nekretnina oznake kat. čest. 414/1 pašnjak 1506 m2, zk.ul. … k.o. P., kat.čest. 414/3 dvorište 297 m2 i stambena zgrada 197 m2, ukupno 494 m2, zk.ul. … k.o.P., kat. čest. 408 dvorište 2792 m2, stambena zgrada 166 m i šuma 10803, i kat.čest. 358 pašnjak 3427 m2, ukupno 17188 m2, obje u zk.ul. … k.o. P., kao i sve ostale nekretnine u knjižnom ili izvanknjižnom vlasništvu primatelja uzdržavanja;
-novčana sredstva na bankovnom računu IBAN: … otvorenom na ime i u korist primatelja uzdržavanja kod O. b. d.d., novčana sredstva na bankovnom računu otvorenom na ime i u korist primatelja uzdržavanja kod B. o. A. iz S.-a, te novčana sredstva na svim bankovnim računima otvorenim na ime i u korist primatelja uzdržavanja u poslovnim bankama u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu, sve kako je to opisano u Članku 2. Ugovora. Tužitelji da su nećaci sada pok. Š. J. pok. G. koji je bio njihov ujak i kao njegovi univerzalni pravni sljednici pozvani su na nasljedstvo iza primatelja uzdržavanja, obzirom da isti nije imao nasljednika iz prethodnog nasljednog reda, a pok. K. J. bila je njihova teta, a Š. sestra. Š. J. umro je dana 9. svibnja 2021., a K. J. umrla je 8. rujna 2021.godine. Tuženik je nakon smrti pok. Š. J. ishodio upis prava vlasništva na nekretninama iz Ugovora na svoje ime, a nakon smrti pok. K. J. brisano je pravo plodouživanja koje je bilo temeljem Ugovora upisano na teret predmetnih nekretnina u njezinu korist. Tužitelji da su za postojanje predmetnog Ugovora saznali tijekom ostavinskog postupka iza pok. Š. J. koji se vodio kod javnog bilježnika J. S. iz Z., pod posl. brojem: O-2083/2021. Š. J. je 2020. godine teško bolovao od karcinoma prostate, a u prosincu 2020. završio je na hitnoj i u bolnici, gdje je od strane liječnika bio upućen u K. na palijativnu skrb jer mu nije bilo više pomoći i bilo je izvjesno da neće još dugo živjeti, međutim, njegova sestra K. je na pritisak tuženika N. S. zvala telefonom bolnicu i tražila da Š. ne šalju na palijativnu skrb nego da ga puste kući. Po dolasku iz bolnice, prilikom svakodnevnih posjeta tužitelja ujaku Š. i teti K. tijekom siječnja 2021. godine, ujak Š. nije bio svjestan njihovih posjeta niti njihove prisutnosti i nije ih prepoznavao. Bio je nepokretan i trpio je jake bolove. Tuženik je nakon toga tužiteljima počeo braniti dolaske i kontakte s ujakom i s tetom, nakon čega je sa Š. J. dana 18. siječnja 2021. sklopio predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju tako što je iskoristio stanje nemoći Š. J. koji tada nije bio sposoban za rasuđivanje i razumijevanje značenja spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, kojim je obuhvaćena sva njegova pokretna i nepokretna imovina, obzirom na zdravstveno stanje u kojem se nalazio u vrijeme sklapanja ugovora. Š. J. umro je tri mjeseca nakon potpisivanja Ugovora. Treba reći i to da je K. J. također bila teško narušenog zdravlja te je ista prije više godina također bolovala od karcinoma dojke, radi čega je operirana i dugi niz godina, sve do smrti, liječila se od ove bolesti. Također da treba reći i to da N. S. nije u nikakvom srodstvu niti rodbinskom odnosu sa pok. Š. i K. J., već im je, po njihovom povratku iz A., kada su odlučili renovirati svoju kuću i staru kuću u kojoj su odrasli, kao građevinski radnik izvodio građevinske radove. Očito je u tom trenutku prepoznao „priliku“ da se materijalno okoristi, obzirom da ujac i teta nisu imali djece niti izravnih potomaka. Dakle, tuženik je iskoristio teško psihičko i fizičko stanje sada pok. Š. J. kako bi sklopio predmetni ugovor i njime postigao nesrazmjernu imovinsku korist, obzirom da je Š. J. u trenutku sklapanja ugovora bio iznimno teško narušenog zdravlja, radi čega je iz OB Z. i upućen na palijativnu skrb u K., koju u narodu nazivaju „,mjestom za umiranje“ obzirom da se tamo upućuju umirući, teško bolesne osobe kojima liječnici i medicina više ne mogu pomoći i koji su doslovce na samrtnoj postelji. Š. J. zadnje mjesece života proveo je nepokretan u krevetu, u velikim bolovima koje je trpio svakodnevno, često se gubio, nije bio svjestan okoline i nije raspoznavao članove uže obitelji, stoga nije mogao shvatiti značaj niti sadržaj ugovora niti potpisivanje istog, te nije mogao valjano ocijeniti prava, obveze i posljedice koje proizlaze iz tog ugovora. Ovaj ugovor ne predstavlja pravu volju sada pok. Š. J.. Predmetni Ugovor ništetan je pravni posao iz razloga što je tuženik spomenuti Ugovor sklopio u namjeri da iskoristi teško zdravstveno stanje pok. Š. J. jer je u trenutku zaključenja ugovora znao da će isti doista brzo umrijeti, što je bilo više nego izvjesno, a sve iz razloga kako bi za sebe pribavio znatnu imovinsku korist, dakle, pobuda za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju bila je nedopuštena, stoga je, obzirom na sve naprijed navedeno, jasno kako se radi o ugovoru koji je protivan moralu društva, a protivan je i načelu poštenja i savjesnosti, te je stoga ništetan u smislu odredbe 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO). U konkretnom slučaju, izvjesnost skorog nastupa smrti primatelja uzdržavanja i davateljevo znanje za to s trenutkom sklapanja ugovora, u konkretnim okolnostima dovode do ništetnosti ugovora zbog nemoralnosti u smislu navedene odredbe članka 322. ZOO-a. Navedeni Ugovor ništetan je i zbog poslovne nesposobnosti odnosno nesposobnosti za rasuđivanje sada pok. Š. J. u trenutku sklapanja istog. Ujedno se ističe kako postoji veliki i očiti nesrazmjer u davanju primatelja uzdržavanja u odnosu na vrijednost predmetne imovine u vidu većeg broja nekretnina i pokretnina koje je davatelj ovim ugovorom stekao od primatelja uzdržavanja, i protučinidbe odnosno pruženih usluga tuženika kao davatelja uzdržavanja. Budući da je u konkretnom slučaju riječ o iskorištavanju tuđe nevolje radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi, jasno je kako, pored razloga ništavosti, egzistiraju i razlozi za pobojnost predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Sklapanje ovakvog ugovora s osobom za koju se s velikom vjerojatnošću moglo zaključiti, u vrijeme sklapanja ugovora, koliko će dugo osoba živjeti (teško oboljela osoba na samrti), nedvojbeno treba uzeti u obzir u smislu nerazmjera činidaba kao razlog za poništaj, stoga se u konkretnom slučaju radi o nerazmjeru uzajamnih davanja, odnosno prekomjernom oštećenju, radi čega tužitelji podredno predmetni ugovor pobijaju i zahtijevaju njegovo poništenje, ukoliko sud utvrdi da isti ne bi bio ništetan iz razloga naprijed navedenih. Kako tužitelji ne raspolažu podacima o pokretninama i novčanim sredstvima koje je tuženik stekao temeljem predmetnog Ugovora nakon smrti primatelja uzdržavanja Š. J., predlaže se da Sud službenim putem zatraži od Porezne uprave Zadar i PU Zadarske podatke o pokretninama koje su na dan 9. svibnja 2021. (dan smrti pok. Š. J.) bile u njegovom vlasništvu, a od FINA-e podatke o bankama, brojevima računa i stanju novčanih sredstava po tim računima na dan 9. svibnja 2021. godine.
Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelji predlažu da Sud provede glavnu raspravu, izvede predložene dokaze i potom donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev.
2.U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da su tužitelji podnijeli tužbu radi utvrđenja ništetnosti/poništaja ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, uključujući i eventualni tužbeni zahtjev. Uvodno se ističe kako iz rješenja javnog bilježnika J. S. O.-2083/2021 od 11. listopada 2021.g. kojeg tužitelji i sami prilažu uz predmetnu tužbu, a kojim je odlučeno kako se zbog nedostatka ostavinske mase neće raspravljati ostavina iza smrti ujaka tužitelja, vidljivo je da je isto rješenje dostavljeno potonjima, te je nesporno da protiv citiranog Rješenja nije izjavljen pravni lijek, a s obzirom da su tužitelji bili stranke u ostavinskom postupku ostavitelja Š. J., isti su vezani pravomoćnošću navedenog Rješenja, budući da su dotični bili obvezani u tom postupku isticati navodne nedostatke ugovornih raspolaganja ostavitelja, sve ne bi li kao takvi bili upućeni u parnicu radi pobijanja pripadajućih ugovora i utvrđenja sastava ostavinske mase. Stoga, tužitelji nisu aktivno legitimirani pokrenuti predmetnu parnicu, a bez da su posebnom odlukom donesenom u ostavinskom postupku bili upućeni pokrenuti istu. Što se tiče meritornih navoda tužbe, isti su također promašeni i neosnovani. Konkretno, tuženik je sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju s ujakom tužitelja iz razloga što je isti bio jedina osoba bliska pokojnom Š. J., a koja se je kao takva uopće željela skrbiti o njemu u njegovim poodmaklim životnim godinama, a najvažniji razlog zašto je takav Ugovor sklopljen bio je taj što primatelj uzdržavanja nije imao potomaka ni bračnog druga, a nitko od bliže rodbine njega i njegovu sestru K. J. praktični “nije htio ni pogledati”, pa tako ni tužitelji. O tome da ujak tužitelja nije bio poslovno sposoban u trenutku potpisivanja Ugovora nema ni govora, što je tužiteljima uostalom dobro poznato, pa su uzaludni svi njihovi dokazni prijedlozi usmjereni na dokazivanje svega suprotnog od onog što navodi tuženik. Prijeporni je ugovor potvrđen/solemniziran od strane javnog bilježnika te su pokojni Š. J. i K. J. (brat i sestra koji su cijeli život živjeli skupa, te su oboje bili bez bračnih drugova i potomaka) itekako bili svjesni svog raspolaganja, a sve u kontekstu činjenice da ih nitko od bliže rodbine (djeca njihovih braće i sestara) nije htio ni pogledati. S druge strane, promašeni su i navodi tužitelja o navodnoj pobojnosti Ugovora zbog prekomjernog oštećenja, budući da se spomenuti institut sastoji u tome da jedna ugovorna strana u trenutku sklapanja istog nije bila svjesna prave vrijednosti ugovornih činidbi, niti je to morala biti. Međutim, primatelj uzdržavanja bio je itekako svjestan da ga u jesen života nema tko uzdržavati i pomagati, te da nema mogućnosti se samostalno skrbiti o svojim potrebama, tako da nije imao nikakvog izbora nego sklopiti sporni Ugovor s jedinom osobom koja mu je bila voljna pružiti potrebnu skrb, a to što je takav Ugovor po naravi stvari aleatorni pravni posao u kojemu ne postoji objektivna mogućnost procjene koliko dugo će davatelj uzdržavanja morati izvršavati ugovorne obveze i kada će nastupiti smrt primatelja uzdržavanja, nije razlog da se konstruira koncepcija o nekakvoj nesvijesti o vrijednosti uzajamnih činidbi. No bilo kako bilo, rok za poništaj ugovora po spomenutoj osnovi iznosi godinu dana od sklapanja ugovora (čl. 375. st. 2. ZOO-a), pa s obzirom da je ova tužba podnesena cca 14 mjeseci nakon sklapanja istog, jasno je da je u ovom dijelu istekao rok za poništaj ugovora. Slijedom svega navedenog, predlaže se Sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja ad/1.-3. i potonje obvezati da tuženiku naknade troškove postupka.
3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave priložene spisu i to u: rješenje Javne bilježnice u Z. kao sudskog povjerenika J. S. O.-2083/2021 UPP/OS-178/2021 iza smrti Š. J. pok. G. od 11. listopada 2021.g. (l.s.7), Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između N. S., OIB:…, kao davatelja uzdržavanja, sa pok. Š. J. iz P., OIB: …, kao primateljem uzdržavanja, i pok. K. J. iz P., kao primateljicom plodouživanja, dana 18. siječnja 2021.godine, potvrđen od javnog bilježnika E. B. u Zadru, pod brojem: OV-527/2021 18. siječnja 2021.godine (l.s.9-11), neslužbeni izvadak iz zemljišne knjige za zk.ul. … k.o. P. O. suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela u koji je upisana kat.čest. 414/3 k.o. P. površine 494m2, dvorište površine 297m2 i stambena zgrada P. površine 197 m2 (l.s.13-14), neslužbeni izvadak iz zemljišne knjige za zk.ul. … k.o. P. O. suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela u koji je upisana kat.čest. 414/1 k.o. P., pašnjak, površine 1506m2 (l.s.15), neslužbeni izvadak iz zemljišne knjige za zk.ul. … k.o. P. Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela u koji je upisana kat.čest. 358 k.o. P., pašnjak, površine 3427m2 i kat.čest.408 k.o. P. površine 13761m2, dvorište površine 2792m2, stamb.zgr.površine 166m2 i šuma površine 10803 m2 (l.s.17-18), fotografije tužitelja (l.s.33-56), e-mail korespondenciju na hrvatskom jeziku i engleskom jeziku (l.s.62- 78), osmrtnice za K. J. i Š. J. (l.s.79), i izvršio uvid u predmet Općinskog suda u Zadru O-2083/21,UPP-OS-178/2021 iza smrti Š. J. pok. G..
4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5.Članak 232. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 127/13, 33/15) st.1. propisuje da se smatra se da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja. Isto vrijedi i za djelomično rješenje o nasljeđivanju glede onoga što je njima utvrđeno, st.2. istog čl. propisuje da što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama toga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava.
6.Dakle, odredba čl. 232. Zakona o nasljeđivanju jasno određuje, da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu veže stranke koje su sudjelovale u postupku ostavinske rasprave, ako im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici.
7.Naime, rješenjem o nasljeđivanju ne odlučuje se samo o nasljednim pravima sudionika ostavinskog postupka, već i o objektu tih prava, a to znači da se utvrđuje opseg i sastav ostavine. Ako sudionici ostavinskog postupka nisu isticali zahtjev za izdvajanje iz ostavine pojedinih stvari ili prava sud nije bio ovlašten, ispitivati opseg i sastav ostavine, tj. da li sve stvari ili prava koje su prijavljeni kao ostavina ulaze u njen sastav, odnosno da li alikvotni dio pripada nekom sudioniku ostavinskog postupka po drugom osnovu koji ne izvire iz nasljednopravnog odnosa. Ako bi se dozvolilo, da sudionici ostavinskog postupka ističu zahtjev za izdvajanje dijela iz raspravljene ostavine, pojedine stvari ili prava, vrijeđalo bi se bitno svojstvo pravomoćnosti – ne bis in idem, a time i svrha ove pravne ustanove – pravna sigurnost.
8.Upravo zbog pravne sigurnosti se uzima, da je istinito ono što je utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom (res judicata pro veritatae habetur), pa dakle i obujam ostavine i njen sastav koji je utvrđen pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju. Samo ako se isključi pravo osoba koje su sudjelovale u ostavinskom postupku da ističu zahtjev za izdvajanje dijela, pojedinih stvari ili prava iz raspravljene imovine može se sačuvati načelo pravomoćnosti, a to znači da pravomoćna sudska odluka obvezuje stranke koje su sudjelovale u postupku.
9.Naime, iz rješenja Javne bilježnice u Z. kao sudskog povjerenika J. S. O.- 2083/2021 UPP/OS-178/2021 iza smrti Š. J. pok. G. od 11. listopada 2021.g. slijedi da se neće raspraviti ostavina iza Š. J. pok. G. iz P., P. …, rođenog 05. travnja 1944.godine, a umrlog 09.svibnja 2021.g., državljanina Republike Hrvatske OIB:… zbog nedostatka imovine, a u obrazloženju tog rješenja se navodi da u ostavinskom postupku iza pok. Š. J. je utvrđeno da ostavitelj nije imao imovinu koju bi valjalo rasporediti i donijeti rješenje o nasljeđivanju, prema podacima iz smrtovnice ostavinsku imovinu bi činila kuća i zemlja u P., račun u banci, no u spisu da je priložen Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između N. S. kao davatelja uzdržavanja i ostavitelja kao primatelja uzdržavanja uz K. J. kao primateljicu plodouživanja, ovjeren od strane javnog bilježnika E. B. iz Z. pod posl.br. OV- 527/2021 dana 18. siječnja 2021. godine, a kojim je ugovorom ostavitelj u korist N. S. raspolagao svojim nekretninama navedenim u ugovoru, novčanim sredstvima te svom drugom svojom nepokretnom i pokretnom imovinom, tako da ostavitelj u trenutku smrti nije imao imovine koju bi valjalo rasporediti, pa da je slijedom navedenog, a temeljem odredbe članka 215. Zakona o nasljeđivanju odlučeno kao u izreci rješenja, koje rješenje je uredno dostavljeno M. S., Ž. S. i I. S., tužiteljima u ovom predmetu i koje je steklo svojstvo pravomoćnosti 17. prosinca 2021.godine.
10.Polazeći od gore izloženog pravnog pristupa, a imajući u vidu sadržaj gore navedenog pravomoćnog rješenja Javne bilježnice u Z. kao sudskog povjerenika J. S. O.-2083/2021 UPP/OS-178/2021 iza smrti Š. J. pok. G. od 11. listopada 2021.g., slijedi da ne postoji ostavinska imovina ostavitelja, upravo zbog postojanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između N. S., OIB:…, kao davatelja uzdržavanja, sa pok. Š. J. iz P., OIB: …, kao primateljem uzdržavanja, i pok. K. J. iz P., kao primateljicom plodouživanja, dana 18. siječnja 2021.godine, potvrđen od javnog bilježnika E. B. u Z., pod brojem: OV-527/2021 18. siječnja 2021.godine, koji je u tom postupku prezentiran potencijalnim nasljednicima i koji takvo rješenje nisu pobijali u zakonom propisanom roku, te kako pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale u postupku, tako i same tužitelje pod 1, 2 i 3, i u odnosu na parnične stranke ima značaj presuđene stvari, s tim da stranke koje su sudjelovale u tom postupku u odnosu na utvrđenu ostavinsku imovini odnosno nedostatak iste nisu isticale nikakve prigovore u tom pravcu, jasno je utvrđeno da nasljednici, a ovdje tužitelji nisu smatrali da bi ovaj ugovor o doživotnom uzdržavanju bio sporan odnosno pravno nevaljan, a time se nisu protivili i nepostojanju ostavinske imovine kao razlogu obustave postupka.
11.Naime, sukladno gore spomenutoj zakonskoj odredbi rješenje o nasljeđivanju po svojoj pravomoćnosti proizvodi subjektivne učinke u odnosu na one koji su u ostavinskom postupku sudjelovali, a ono ih „veže“ i u odnosu na ostavinsku imovinu koja je bila predmet ostavinskog postupka. Tužitelji pod 1, 2 i 3 su sudjelovali u ostavinskom postupku iza pok. Š. J. pok. G. koji je zbog nedostatka ostavinske imovine obustavljen, dakle ostavinska imovina, odnosno nedostatak iste, po svom opsegu i sastavu tijekom ostavinske rasprave nije bila sporna, tužitelji pod 1, 2 i 3 do donošenja rješenja da se neće raspraviti ostavina koje je postalo pravomoćno, nisu zahtijevali drugačije definiranje ostavinske imovine, slijedom čega proizlazi da odluka ostavinskoga suda u pogledu onoga što čini ostavinsku imovinu pok. ostavitelja Š. J. pok. G. u odnosu na ovdje tužitelje pod 1, 2 i 3 ima značaj presuđene stvari, što znači da se o istoj pravnoj stvari među istim osobama ponovno ne može odlučivati i raspravljati, pa je stoga tužbeni zahtjev odbijen.
12.Tuženiku je dosuđen parnični trošak za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,89/14 i 70/19 dalje ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09,142/12, 103/14,118/14 i 107/15) i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 250 bodova (Tbr.8.1), za zastupanje na ročištu od 07. srpnja 2022. godine u iznosu od 125 bodova (Tbr.9.2.), za zastupanje na ročištu od 24. kolovoza 2022. godine u iznosu od 250 bodova (Tbr.9.1.),ukupno 625 bodova, uz vrijednost boda po ovoj Tarifi koja iznosi 10,00 kuna (Tbr.50.), uz pripadajući PDV (Tbr.42), ukupno 7.812,50 kuna.
13.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zadru, 30. kolovoza 2022. godine
S u d a c
Marko Baraka, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranku.
DNA:
1.Tužiteljima pod 1,2 i 3 po punomoćnicima, uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 2.360,00 kuna
2.Tuženiku po punomoćniku
3.Nakon pravomoćnosti: Ministarstvu financija, Porezna uprava, Područni ured Zadar
