REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 6 Kž-584/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća, te Renate Miličević i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. G., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenog M. G., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj K- 821/2018-33. od 07. veljače 2022., u prisutnosti odvjetnika J. Š. na javnom dijelu sjednice vijeća održane 30. kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog M. G. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-821/2018-33. od 07. veljače 2022., na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.– dalje ZKP/08.) stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-821/2018-2 od 4. siječnja 2019. protiv okrivljenog M. G. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 1. i 3. KZ/11. (toč. I.). Istom presudom (toč. II.) okrivljeni M. G. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnja, opisano u članku 139. stavak 1. i 3. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11., te je, na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te mu je, na temelju članka 56. stavak 2. i 3. KZ/11., izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1., 6. i 8. ZKP/08. sud je okrivljenog M. G. obvezao da naknadi troškove kaznenog postupka u iznosu od 130,00 kuna i paušalnog iznosa od 500,00 kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, te troška nužnih izdataka oštećenika i nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika, a koji će, na temelju članka 148. stavak 4. ZKP/08., biti određeni posebnim rješenjem.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni M. G. po branitelju G. P., odvjetniku iz Z., a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. O sjednici vijeća, na zahtjev okrivljenog M. G., izvješteni su okrivljenik, njegov branitelj odvjetnik G. P. i državni odvjetnik. Sjednica vijeća održana je temeljem odredbe članka 475. stavak 4. ZKP/08 jer uredno pozvani okrivljenik i državni odvjetnik nisu pristupili. Zamjenik branitelja okrivljenika, odvjetnik J. Š., koji je sjednici vijeća nazočio, istaknuo je navode žalbe.
6. Žalba okrivljenog M. G. nije osnovana.
7. Okrivljeni M. G. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodeći da je presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi, međutim, sadržajno okrivljeni u toj žalbenoj osnovi iznosi primjedbe činjeničnog karaktera jer navodi da iz provedenih dokaza nisu dokazana obilježja inkriminiranog kaznenog djela te analizira i vrednuje obranu okrivljenika kao i provedene dokaze na drugačiji način nego što to čini prvostupanjski sud u razlozima presude i na temelju takve analize, za razliku od prvostupanjskog suda, smatra da radnje okrivljenika nemaju obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. Time se okrivljeni žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koju žalbenu osnovu okrivljeni također iznosi u žalbi. Prvostupanjski sud je korektno prenio sadržaj dokazne građe, dao argumente za ocjenu dokaza, koje je međusobno usporedio i konfrontirao te je u razlozima presude iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja o svim odlučnim činjenicama, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.
8. Okrivljeni M. G. se žali i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da nije dokazano da bi isti oštećenom prijetio kakvim zlom, da izjave nisu takve prirode da bi uznemirile i ustrašile oštećenog niti je djelo počinjeno prema odgovornoj osobi u svezi s njezinim radom. No, ispravno utvrđuje prvostupanjski sud da je povod razgovora između okrivljenog M. G. i oštećenog S. T. inspekcijski nadzor koji je naložio oštećeni zbog uočenih nepravilnosti u radu djelatnika na kolodvoru Z.-O. Okrivljeni navodi da je oštećenom htio ukazati na „neke stvari“ koje, po njegovoj ocjeni, „s ljudske strane nisu korektne“. Smatrao je da prijavama radnika na kolodvoru Z.-O. ne treba ponovno dizati tenzije, jer su se „taman smanjila“ pisanja u listu "Na peronu" vezano za kritiziranje rada poslodavca u područnoj jedinici Istok. No, oštećeni S. T. navodi da je u predmetnom razgovoru, a zbog njegove odluke da se provede istraga radi utvrđivanja nepravilnosti u radu djelatnika na kolodvoru Z.-O., okrivljeni M. G. mu je rekao da ako se ne obustavi istraga, bit će mila majka što je do sada bilo. Kada je pitao okrivljenika da li on to njemu prijeti, okrivljeni mu je odgovorio da ne prijeti ali da će to napraviti ako se ne obustavi istraga. Taj razgovor vođen je povišenim tonom, pa iako okrivljenik ima i inače povišen glas u svojoj retorici, taj put nije s njim razgovarao kako inače razgovara. Unazad tri godine rukovodstvo sindikata ga sustavno maltretira i vrši pritisak na njega kako bi se obustavile istrage i utvrđivanje odgovornosti djelatnika koji sudjeluju u regulaciji prometa vlakova te mu je netko na službenom vozilu odvinuo vijke na prednjem desnom kotaču u zaključanoj garaži, nepoznate osobe su pristupile njegovom djetetu a i „blati“ ga se u časopisu sindikata ˝Na peronu˝. Stoga se zbog sadržaja razgovora s okrivljenikom inkriminiranog dana uplašio, jer je imao na umu kontinuitet događanja i pritisaka na njega. sadržaja pisma oštećenog upućenog predsjedniku U. H. I. d.o.o., nakon predmetnog razgovora s okrivljenim, kojim traži zaštitu.
8.1. Kaznenim djelom prijetnje štiti se osobna sigurnost neke osobe koja se očituje u pravu svake osobe da živi spokojno i nesmetano. Pravo na duševni mir i osjećaj sigurnosti ne smije biti povrijeđeno ničijim prijetnjama kojima se stavlja u izgled kakvo zlo s ciljem da se osoba ustraši i uznemiri. Stavljanje u izgled nekog zla može se sastojati u napadu na život, tijelo, slobodu, čast ili imovinu.
8.2. U konkretnom slučaju okrivljeni potvrđuje da je htio utjecati na okrivljenika i njegovu odluku o provođenju inspekcijskog nadzora zbog uočenih nepravilnosti u radu djelatnika na kolodvoru Z.-O. te mu je stavio u izgled da će se nastaviti negativno i neprimjereno pisanje o njemu ako ne obustavi istragu. Takve izjave okrivljenika podobne su da kod bilo koje osobe izazovu osjećaj uznemirenosti kod obavljanja poslova na radnom mjestu, te je isto nedvojbeno uznemirujuće utjecalo i na oštećenika kojem je rečeno da će bit „mila majka što je do sada bilo“ i da mu sada ne prijeti, ali „da će to napraviti ako se ne obustavi istraga“ što potvrđuje svjedok M. B. ali i sadržaj pisma oštećenog upućenog predsjedniku U. H. I. d.o.o. od 04. srpnja 2018. od 24. srpnja 2018., pa i od pravosudnih tijela podnošenjem kaznene prijave zbog inkriminiranog događaja. Kako je okrivljeni obavljao poslove radnog mjesta Voditelja područja regulacije prometa u jedinici Ispostava uprave prometnog sektora I.-O. prema kojem je, prema Opisu poslova tog radnog mjesta (list 176.) između ostalog, bio odgovoran za provedbu poslova i radnih zadataka iz djelokruga svog opisa poslova, te za kontrolu provedbe poslova i radnih zadataka radnika kojima rukovodi pa je bio i u obvezi obavljati nadzor nad radom kolodvora, poduzimati mjere za otklanjanje nepravilnosti, organizirati nadzor područnih radnih jedinica prometa i kontrolirati evidencije radnog vremena. Kada se ima na umu da okrivljeni doživljava oštećenog kao osobu koja može donijeti odluku o provođenju ili prekidu istrage i smatra da pripada rukovodećim strukturama tada je nedvojbeno da su oštećenom prijetnje izrečene kao službenoj osobi u vezi s njegovim radom. Stoga žalba okrivljenika da se u konkretnom slučaju ne radi o prijetnji, odnosno da kod oštećenog postupanje okrivljenika nije izazvalo uznemirenost i strah te da okrivljeni nema svojstvo odgovorne osobe, nije osnovana.
8.3. Kako okrivljeni u žalbi ne obrazlože u čemu se sastoji nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, to je, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. nalazeći da su u njegovom utvrđenom ponašanju ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranog kaznenog djela pa žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
9 Iako se okrivljeni M. G. ne žali zbog odluke o kazni ovaj sud je, sukladno odredbi članka 478. ZKP/08, ispitao tu žalbenu osnovu jer žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni. Ovaj žalbeni razlog razmatran je kao da je žalba okrivljenika podnesena s prijedlogom da kazna bude manja.
9.1. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja. Tako je, ispravno, na strani okrivljenika kao olakotno cijenio neosuđivanost i njegove obiteljske prilike jer je otac troje djece od kojih je jedno maloljetno dok otegotnih okolnosti nije našao. Imajući na umu navedeno, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da kazna zatvora za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 u trajanju 6 (šest) mjeseci te izrečena uvjetna osuda sa rokom kušnje od 1 (jedne) godine je primjerena svim navedenim okolnostima, te će se njome ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno, u dovoljnoj mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga, blaže kažnjavanje okrivljenog M. G. nije osnovano.
10. Kako žalbenim razlozima okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti
11. Stoga je valjalo, primjenom članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 30. kolovoza 2022.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Dušanka Zastavniković Duplančić,v.r.
