Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 14 Gž-2317/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. K. OIB: … iz Z., zastupanog po punomoćniku M. O., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu B. M. i M. O. u Z., protiv tuženika A. b. d.d. OIB: … iz Z., zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. i P., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-5535/20-41 od 21. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 30. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-5535/20-41 od 21. svibnja 2021.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-5535/20-41 naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 19.375,47 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose sa početkom tijeka prvih dana u mjesecu u razdoblju od svibnja 2012. do rujna 2014. pa sve do isplate, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

1.2. U stavku II izreke prvostupanjske presude tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 12.907,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. svibnja 2021. do isplate.

1.3. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, kao u stavku III izreke presude suda prvog stupnja.

2. Protiv ove presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška uz zakonske zatezne kamate od presuđenja do isplate, a podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4.1. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna te nije rezultat izvođenja nejasnih ni pogrešnih zaključaka te sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa tako da se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

4.2. Netočna je tvrdnja tuženika da u postupku pred sudom prvog stupnja nije provedeno saslušanje vještaka, kojom tvrdnjom tuženik obrazlaže pozivanje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. Naime,dokaz vještačenjem je izveden u skladu sa odredbom čl. 260. st. 1. i 2. ZPP i raspravljen u skladu s odredbom čl. 302. st. 2. ZPP, kao što je vidljivo iz sadržaja raspravnog zapisnika sa ročišta za glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom od 12. ožujka 2018. (list 81 spisa predmeta suda prvog stupnja).

4.3. Tuženik se u svojoj žalbi neosnovano poziva i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP iz razloga što nisu prihvaćeni svi dokazni prijedlozi tuženika. Uočava se da je sud prvog stupnja, postupajući u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP, na temelju odgovarajuće ocjene rezultata dokaznog postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane i o tome dao utemeljene razloge koje prihvaća i ovaj sud. Ne prihvaća se neutemeljen žalbeni navod tuženika da odlučne činjenice nisu točno utvrđene samim tim što prvostupanjski sud nije proveo sve dokaze koje je tuženik predložio. Naime, u skladu sa načelom stranačke istine sud utvrđuje odlučne činjenice primjenom dokaza koje mu stranke ponude, što ne znači da je dužan prihvatiti sve predložene dokaze već je ovlašten i dužan ispitati i ocijeniti dokaznu snagu predloženih dokaza, sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP. U okolnostima u kojima su odlučne činjenice utvrđene pravilno izvedenim dokazima, sud nije bio dužan izvoditi sve predložene dokaze jer je predmet dovoljno raspravljen i u tom je smislu odredba čl. 304. ZPP pravilno primijenjena.

4.4. Iz stanja spisa predmeta suda prvog stupnja je vidljivo da je postupak proveden u skladu sa načelom kontradiktornosti i neposrednosti, uz procesu ravnopravnost stranaka i uz javno postupanje, raspravljanje i odlučivanje. Pravo na procesnu jednakost podrazumijeva da svaka od stranaka treba imati razumnu mogućnost u postupku braniti svoja prava pod uvjetima koji ju ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika. Tijekom postupka tuženik je bio zastupan po punomoćnicima odvjetnicima te je bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu kao i poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje tako da nije bio onemogućen u dokazivanju svojih navoda odnosno osporavanju navoda protivne strane i nije doveden u nejednak položaj u odnosu na tužitelja.

Neosnovano se u žalbi tvrdi da sud nije izveo dokaz saslušanjem po tuženiku predloženih svjedoka jer je tuženik predložio saslušanje jedne svjedokinje – N. A., koji dokazni prijedlog je prihvaćen na ročištu od 13. listopada 2017. i koja svjedokinja je saslušana na ročištu od 11. srpnja 2018. i njezin je iskaz vrednovan u dokaznom postupku pred prvostupanjskom sudom.

Stoga se otklanja kao neosnovano tuženikovo pozivanje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., toč. 6 u vezi čl. 260. st. 1. i 2. i čl. 302. st. 2. ZPP.

5. Sud prvog stupnja je u odnosu na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo iz čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 2. i čl. 82. alineja 11. ovdje mjerodavnog ZZP/03 i u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, dalje: ZOO) zaključujući da je ništetna odredba čl. 6. Ugovora o kreditu br. broj … od 7. travnja 2006. kojima je ugovorena promjenjivost redovne kamate jednostranom odlukom tuženika kao kreditora, na temelju pravilnog zaključka da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo a ona, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

6. Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nije bilo sporno da je tužiteljica predmetni ugovor o kreditu od 21. srpnja 2005. zaključila sa tuženikom kao kreditorom u svojstvu potrošača, u svrhu kupnje stana.

7. Navedene odredbe čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 2. i čl. 82. alineja 11. ZZP/03 i čl. 3., čl. 4. i čl. 12. ZOO bile su važeće u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i kao takve su obvezivale tuženika. Kao što je prvostupanjski sud naveo, prema čl. 81. st. 2. ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, kao što je ovdje slučaj.

8.1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u odnosu na koju je odbijena revizija odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača koji se odnose na ništetnost promjenjive kamatne stope, a da se prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora potrošače nije u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i imalo je za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8.2. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da su navedene odredbe predmetnog ugovora između stranaka o promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka te narušile načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, jer se radi o odredbi koja je bila sastavni dio ugovora unaprijed sastavljenog od tuženika te se o njima nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na sadržaj označenih ugovornih odredbi, a tim odredbama je nametnuta obveza koju tužitelj objektivno nije mogao sagledati u cjelini niti razumjeti koje će se promjene događati tijekom otplate kredita u razdoblju trajanja Ugovora o kreditu.

8.3. Presudom suda EU br. C-26/13 od 30. travnja 2014. je u odnosu na tumačenje i primjenu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ, odlučeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva već da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Budući da tuženik nije obavijestio tužiteljicu o značenju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju koje bi ona mogla predvidjeti ekonomske posljedice sklapanja takvog ugovora (što je i bio razlog ništetnosti odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope), ugovorna odredba je neodređena i neodrediva, te nije razumljiva, čime se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03, prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8.4. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitan element ugovora o kreditu, odredbe ugovora koje koristi tuženik na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu upućuju na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Na temelju tako utvrđenih činjenica pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su odredbe Ugovora o kreditu kojim se ugovara promjenjiva kamatna stopa, ovisna o odluci o kamatnim stopama tuženika, takve da su zavisne samo o odluci banke i stoga nepoštene.

8.5. Prema tome, prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze a na temelju kojih on može ocijeniti osobito ukupnu cijenu svog zajma. Nije dostatno da je odredba samo gramatički razumljiva nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Potrošaču treba biti pružena stvarna mogućnost upoznavanja sa svim odredbama ugovora jer je pravodobna informacija pružena prije sklapanja ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe pristupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.

8.6. Stoga kod tuženika postoji odgovornost koja se očituje u ništetnosti takve ugovorne odredbe te posljedično obveza povrata onoga što je po osnovi takvog ugovornog odnosa stekao. Pri tome je potpuno neodlučna činjenica da je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran kod javnog bilježnika, budući da predmetni ugovor ostaje na snazi bez nepoštenih odredbi.

9.1. Odredbom čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom zahtjeva za zaštitu kolektivnih interesa i prava, kao što je učinila tužiteljica i u ovom je slučaju sud vezan za utvrđenja iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. U tom se smislu otklanjaju neosnovani žalbeni navodi o ostvarenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

9.2. Tužiteljica se osnovano pozvala na pravne učinke presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. iz postupka po kolektivnoj tužbi jer je dokazala da je njezin slučaj obuhvaćen ostvarenom kolektivnom zaštitom dokazujući činjenicu sklapanja kredita s kamatnom stopom kao promjenljivom u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke u spornom razdoblju 2006. prilaganjem odgovarajućih ispava odnosno predmetnog ugovora o kreditu i isprava o otplati tog kredita, kojima je dokazala i svoje svojstvo potrošača.

9.3. Prema navedenom direktnom učinku sudove obvezuju utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz čl. 502.a st. 1. ZPP na koje se tužiteljica kao potrošač pozvala. S obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koji se odnosi na tuženika nije bilo potrebe ponovno provoditi dokazni postupak.

9.4. Stoga je prvostupanjski sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP utvrdio odlučnu činjenicu da se o ugovornoj odredbi čl. 6. koja se odnose na promjenjivu kamatnu stopu nije pojedinačno pregovaralo te da je ona bila unaprijed formulirana od strane tuženika i kao takve nepoštena u smislu čl. 81. st. 2. ZZP/03, kao što je utvrđeno i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. na koju se tužiteljica osnovano pozvala.

10. Uz iznijeto, navedena odredba ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu suprotna je odredbi čl. 12. ZOO kojim je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Navedenim načinom ugovaranja tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj trošak i rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena i jednostrano promjenjive kamatne stope prebacio na tužitelja, narušivši time ugovornu ravnotežu.

11.1. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, u presudi suda prvog stupnja naveden jasan i pravilan razlog neosnovanosti prigovora zastare i prvostupanjska presuda nije ni u tom dijelu nejasna i proturječna sama sebi, kao što se u žalbi netočno tvrdi. U tom je smislu prvostupanjska odluka u skladu sa stavom zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31 siječnja 2022. (Su-IV- 33/2022-2) iz kojeg proizlazi da pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka nastaju i u pogledu zastare jer ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

11.2. Prema odredbi čl. 245. st. 1., 3. i 6. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018, dalje ZOO) zastara nakon prekida počinje teći iznova a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru i navršava se za onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta. S obzirom na pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je temeljem presude Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/2013 u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupila 13. lipnja 2014., pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužba sa predmetnim tužbenim zahtjevom podnesena 2. svibnja 2017. nije u zastari jer petogodišnji zastarni rok nastupa kasnije, 13. lipnja 2019. Stoga, suprotno žalbenim navodima i neosnovanom pozivanju na praksu sudova, potraživanje tužitelja nije zastarjelo, kako je to pravilno ocijenio i sud prvog stupnja.

11.3. Slijedom navedenog valja reći da je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom izvedenih dokaza utvrdio činjenice odlučne za odgovarajuću primjenu čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 2. i čl. 82. alineja 11. ZZP/03 i u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. ZOO.

12.1. Prema odredbi čl. 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano da je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti ju, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

12.2. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO).

12.3 S obzirom da se ovdje radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja dosudio tijek zateznih kamata od dana izvršenih uplata, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka.

13.1. Sud prvog stupnja pravilno je, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP odlučio o trošku parničnog postupka i za svoju odluku dao valjano obrazložene razloge, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

13.2. Ispitujući odluku suda prvog stupnja iz stavka II i III izreke prvostupanjske presude o naknadi parničnog troška u granicama razloga koje je tuženik naveo u svojoj žalbi valja reći da tuženik svojom žalbom neosnovano osporava dosuđenu naknadu troška zastupanja na ročištu od 22. siječnja 2021., jer je iz raspravnog zapisnika (list 169 spisa predmeta suda prvog stupnja) vidljivo da to ročište nije odgođeno prije početka raspravljanja tako da, za razliku od žalbenih navoda, nema uvjeta za primjenu tb. 8. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 37/2022). Ujedno je pravilno omjerena i naknada troška sudske pristojbe, kao izdatka nastalog za tužiteljicu povodom predmetnog spora, primjenom čl. 151. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.

14. Slijedom navedenog i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je odlučeno kao u stavku I izreke.

15. U stavku II izreke odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 30. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej, v.r.