Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 21 Gž-2803/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Roberta Jambora člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice/protutuženice S. K. iz B., S. (dalje: tužiteljica), sada na adresi u R. M., V., OIB:…, koju zastupa punomoćnik P. V., odvjetnik u R., protiv prvotuženice/protutužiteljice B. C. iz U.S.A., L. A., OIB:… (dalje: prvotuženica), koju zastupa punomoćnik N. V. odvjetnik u R., drugotuženika/protutužitelja M. C. iz U.S.A., L. A., OIB:… (dalje: drugotuženik), kojeg zastupa punomoćnik N. V., odvjetnik u R., trećetuženika maloljetnog M. C. iz M., OIB:…, kojeg zastupa zakonska zastupnica Lj. C., a nju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog društva P. i dr. iz R. i četvrtotuženika maloljetnog A. C. iz M., OIB:…, kojeg zastupa zakonska zastupnica Lj. C., a nju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog društva P. i dr. iz R., radi utvrđenja prava vlasništva i u pravnoj stvari po protutužbi prvotuženice B. C. iz U.S.A., L. A., OIB:… i drugotuženika M. C. iz U.S.A,. L. A., OIB:…, oboje zastupani po punomoćniku N. V., odvjetniku u R. protiv tužiteljice S. K. iz B., S, sada na adresi u R. M., V., OIB:…, koju zastupa punomoćnik P. V., odvjetnik u R., radi utvrđenja ništetnosti kupoprodajnog ugovora, odlučujući o žalbama prvo, drugo, treće i četvrtotuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-5300/15-37 od 8. studenoga 2017., u sjednici vijeća održanoj 30. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba prvo, drugo, treće i četvrtotuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-5300/15-37 od 8. studenoga 2017. pod točkom 1. i 2. izreke.

II. Preinačava se navedena presuda pod točkom 3. izreke i odlučuje:

1.Odbija se zahtjev tužiteljice da joj svi tuženici nadoknade trošak postupka u iznosu od 13.750,00 kn sa zateznim kamatama, te da joj trošak plate solidarno.

2. Nalaže se prvo i drugotuženicima da tužiteljici nadoknade parnični trošak u iznosu od 25.462,50 kn, a drugo i trećetuženicima u iznosu od 8.487,50 kn, sve sa zateznim kamatama tekućim od 8. studenoga 2017. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom 1. izreke utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica nekretnine označene kao kč. br. 435/3, u naravi livada broj 6, ukupne površine 545 m2, upisane u zk. ul. br. 523, k.o. Pobri, a što su joj tuženici/protutužitelji dužni priznati i dozvoliti zemljišno-knjižni prijenos prava vlasništva, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Pod točkom 2. izreke odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev prvo i drugotuženika koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije pravno valjan ugovor o kupoprodaji nekretnine od 16. travnja 2013. godine, koji je zaključen između prodavatelja sada pok. M. C. iz M. i kupca K. S. iz S., R. B., a kojim ugovorom je prodavatelj prodao kupcu kč. br. 435/3 livada od 545 m2 upisana u zk. ul. 523 k.o. P. u vrijeme kada je već na toj čestici vila sagrađena stambena zgrada u stanju "Rohbau" tj. izvedeni grubi građevinski radovi sa krovom zgrade prema građevinskoj dozvoli Ureda državne uprave u PGŽ, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove Ispostava Opatija KLASA: UP/I-361-03/07-01/00056, URBROJ: 2170-85-01-07-08/DJ od 22. svibnja 2007. godine, pa slijedom navedenog taj kupoprodajni ugovor kao ništetan pravni posao ex tunc ne proizvodi nikakve pravne učinke i na temelju njega nije tužena – tužiteljica K. S. stekla nikakva stvarna prava na predmetnoj nekretnini, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Tužiteljica – protutužena K. S. dužna je naknaditi tuženima – protutužiteljima C. B. i C. M. parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

3. Pod točkom 3. izreke naloženo je tuženicima da tužiteljici solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 47.700,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

4. Žalbe protiv navedene presude su podnijeli tuženici u dva odvojena podneska u cijelosti iz svih žalbenih razloga određenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 80/22 - dalje: ZPP), predlažu da ovaj sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine i vrati na ponovno suđenje pred drugim sucem. Traže trošak žalbi.

5. U odgovorima na žalbe tužiteljica osporava navode istih i predlaže iste odbiti kao neosnovane. Traži trošak odgovora na žalbu.

6. Žalbe prvo, drugo, treće i četvrtotuženika u pogledu glavne stvari su neosnovane, a djelomično su osnovane u odnosu na odluku o troškovima postupka.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je vlasnica nekretnine označene kao kč. br. 435/3, u naravi livada broj 6, ukupne površine 545 m2, upisane u zk. ul. br. 523, k.o. P., a što da su joj tuženici dužni priznati i dozvoliti zemljišno- knjižni prijenos prava vlasništva te protutužbeni zahtjev da se utvrdi da nije pravno valjan, odnosno da je ništetan ugovor o kupoprodaji nekretnine od 16. travnja 2013. godine, koji je sklopljen između prodavatelja sada pok. M. C. i tužiteljice.

8. Sud prvog stupnja je spojio parnice po tužbi i protutužbi koja je zavedena pod poslovni broj P-579/16 i postupak je proveden pod zajedničkim poslovnim brojem P- 5300/15, na temelju odredbe čl. 313. st. 1. ZPP.

9. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuju tuženici u žalbi. Stoga odluka prvog stupnja nije niti arbitrarna i sadrži sve ono što je potrebno da bi se mogla valjano ispitati.

10. Ispitujući presudu prvog stupnja i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

11. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

12. Pri tome je sud prvog stupnja utvrdio slijedeće:

- tužiteljica i suprug su kupili zemljište u P. za gradnju kuće 2006. godine, od prednika tuženika M. (M.²) C., koje su isplatili u više obroka do 2009. godine,

- kao državljani Makedonije nisu mogli steći vlasništvo u Republici Hrvatskoj, pa su dogovorili da će tužiteljica biti titular vlasništva, a ona je bila u postupku dobivanja državljanstva B. i kao državljanka B., koja je članica Europske unije, mogla je steći vlasništvo u Republici Hrvatskoj,

- zemljište je kupljeno novcem koji je njihova bračna stečevina, dogovorili su na istom zemljištu graditi kuću, koja će biti upisana na ime tužiteljice kada ona dobije državljanstvo B., a do tada će građevinska dozvola glasiti na ime M. C.,

- tužiteljica je bila prisutna razgovorima između supruga, T. L., T. B. i M. C., kako u kući kod M. C. u P., tako i u V. u M., gdje je M. C. dolazio preuzeti novac od njezinog supruga za gradnju kuće, jer su ona i suprug investitori, sav trošak i sve što je potrebno za početak gradnje kuće platili su tužiteljica i suprug, kao i sav materijal za gradnju kuće, a sve kontakte i brigu oko izgradnje kuće vodio je M. C. po nalogu njezinog supruga u dogovoru sa njom,

- tužiteljica i njen suprug su u cijelosti isplatili kupoprodajnu cijenu zemljišta prodavatelju M. C. i o tome postoji potvrda, koju je M. C. dao njezinom suprugu, kao i svaki put kada bi preuzeo novac za kupoprodaju zemljišta i za investicije za gradnju kuće,

- kupoprodajna cijena za zemljište u cijelosti je isplaćena puno ranije nego je zaključen kupoprodajni ugovor i tužiteljica i M. C. su sklopili kupoprodajni ugovor 2013. godine samo formalno,

- na temelju tog Ugovora tužiteljica je podnijela zahtjev za razrez poreza na nekretninu Poreznoj upravi u Rijeci i upisana je kao porezni obveznik i porez je platila,

- tužiteljica i suprug su kao investitori gradili kuću na svome zemljištu, sve radove je ugovarao i pratio radove sa firmom P. g. d.o.o. iz K. M. C., po nalogu njezinog supruga, novac su dali M. C., a on dalje radnicima za potrebe gradnje,

- zgrada na zemljištu građena je novcem tužiteljice i supruga, suprug je slao novac nekad poštom, nešto je davao na ruke M. C., nekada je novac slao po zetu od Lj., E., nekada su novac nosili zajednički prijatelji T. i D., a i M. C. je dolazio u V. u hotel R. i tamo mu je suprug tužiteljice davao novac na ruke za gradnju kuće,

- svi usmeni dogovori oko kupnje i gradnje su u cijelosti ispoštovani i plaćeni o čemu postoje potvrde od strane prednika tuženika,

- M. C. je tužiteljici izdao tabularnu ispravu da ishoduje u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva zemljišta na svoje ime, međutim M. C. je preminuo i nastali su problemi od strane tuženika kao njegovih nasljednika, koji osporavaju tabularnu ispravu i zaključenje Ugovora, sa tvrdnjama da nije isplaćena kupoprodajna cijena za zemljište, a da je M. C. gradio kuću za sebe i tuženike,

- tuženici su nasljednici iza pok. M.² C., koji je dao i potpisao tabularnu ispravu za prijenos vlasništva tužiteljici, pa kao nasljednici, osim prava, nasljeđuju i obveze, sukladno odredbi čl. 129. st. 1. Zakona o nasljeđivanju, te u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo,

- neosnovan je prigovor tuženika prikrate preko polovice običajne vrijednosti nekretnine, jer, da je kuća puno vrednija, nego što je to navedeno u kupoprodajnom ugovoru jer predmet kupoprodajnog ugovora nije kuća, već samo formalni prijenos vlasništva zemljišta, stvarni vlasnik i zemljišta i kuće u izgradnji je tužiteljica, tužiteljica je pretpostavljeni vlasnik još i prije 27. listopada 2009. godine, od kada se nalazi u stvarnom posjedu zemljišta, ona ima titulus i sva prava kao vlasnik zemljišta još od momenta kada je izvršena isplata kupoprodajne cijene predniku tuženika,

- iz kupoprodajnog ugovora je razvidno da je plaćena kupoprodajna cijena od 30.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti za zemljište, dok iz zapisnika koji su potpisali P. K. i M.² C. proizlazi da kupoprodajna cijena zemljišta iznosi 90.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti,

- M. C. je vlastoručno potpisao i napisao što tuženici nisu osporili da je za zemljište obitelj K. stvarno platila 90.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti,

- neosnovani su navodi da je predmetni kupoprodajni ugovor bio ništetan jer da je protivan načelu jedinstva zemljišta i zgrade jer je tužiteljica predmetni kupoprodajni ugovor sklopila kao modus prijenosa prava vlasništva zemljišta, u stvarnom posjedu zemljišta kao njegov titular je još od 2006. godine, kupoprodajnu cijenu je isplatila u cijelosti 2009. godine, odnosno njezin suprug i ona zajedničkim sredstvima, te kao pretpostavljeni vlasnik ima sva prava vlasnika zemljišta, još od momenta isplate kupoprodajne cijene, Ugovor je u cijelosti izvršen, nekretninu je gradila na svojem zemljištu, pa stoga predmetni Ugovor ne bi bio ništetan niti kroz primjenu odredbe čl. 366. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarima pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), koja odredba normira, da od dana nastupanja istog zakona pravni poslovi koji su protivni načelu jedinstvenosti nekretnine, ne proizvode pravne učinke,

- predmetni ugovor nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, stoga nije ništetan prema odredbama čl. 327. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje: ZOO ) na koju sud pazi i po službenoj dužnosti,

- podneskom od 22. kolovoza 2016. tužiteljica nije preinačila tužbu u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP jer osporava navode iz protutužbe na način da je prednik tuženika znao za gradnju kuće i nikada se nije protivio, te da je cijelo vrijeme ona pošten graditelj i da ne mijenja identitet spora, jer tužiteljica u tužbi i tijekom cijelog postupka traži, da joj tuženici kao nasljednici iza pok. prednika priznaju pravo vlasništva na nekretnini s obzirom da je njihov prednik njoj izdao tabularnu ispravu za prijenos vlasništva na zemljištu na kojem su sagradili zgradu vlastitim sredstvima kao investitori,

- činidba u kupoprodajnom ugovoru nije neodređena ili neodrediva pa da bi bila protivna čl. 269. st. 2. ZOO, jer iz kupoprodajnog ugovora proizlazi da su ugovorne strane svoju volju jasno stipulirale u ugovoru, plaćena je kupoprodajna cijena zemljišta i dug sa osnova dijela stvarnog troška za gradnju kuće tužiteljice, te je prednik tuženika tužiteljici izdao tabularnu ispravu za prijenos vlasništva nad zemljištem, koji ugovor i tabularna isprava datiraju iz 2013. godine,

- predmetni Ugovor nije prividan u smislu odredbe čl. 285. ZOO jer iz predmetnog ugovora i tabularne isprave proizlazi da su ugovorne strane jasno i nedvosmisleno definirale svoju volju o prijenosu vlasništva sa prodavatelja na kupca za kč. br. 435/3, u naravi livada, ukupne površine 545 m2, zk. ul. 523, k.o. P.,

- prema ZK izvatku – verificiran, koji je neslužbena kopija čiju istovjetnost stranke nisu osporile, čestica u zemljišnim knjigama je upisana kao livada, a vlasnikom je upisan pok. prednik tuženika u dijelu 1/1, te da bi tužiteljica u zemljišnim knjigama mogla upisati svoje pravo vlasništva, mora nekretninu opisati upravo onako kako je naznačena u zemljišnoj knjizi, jer temeljem čl. 31. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17 - dalje: ZZK), u zemljišnu knjigu upisuje se pravo vlasništva i ostala stvarna prava na nekretnini, a za odlučivanje o prijedlogu za upis mjerodavno je stanje u času kad je prijedlog stigao (čl.107. ZZK).

13. Imajući u vidu ovakva utvrđenja suda prvog stupnja, koja utvrđenja tuženici u tijeku postupku, a niti u navodima žalbe, nisu s uspjehom osporili, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio zahtjev tužiteljice osnovanim, a protutužbeni zahtjev tuženika neosnovanim, za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tuženika takav zaključak suda prvog stupnja nisu doveli u sumnju.

14. S obzirom da su tuženici nasljednici pok. M. C. u odnosu na predmetnu nekretninu, kako to proizlazi iz rješenja koje je priloženo spisu (list 7 spisa) i u kojem dijelu rješenje žalbom nije niti osporeno, nego je treća osoba tražila odvajanje ostavine od imovine nasljednika, te iz priloženog ostavinskog spisa poslovni broj O- 2581/15 (list 364 spisa) proizlazi da je rješenjem dopušten upis predmetne nekretnine na nasljednike, ovdje tuženike, žalbeni navodi tuženika kojima osporavaju svoju pasivnu legitimaciju nisu od značaja za odlučivanje.

15. Žalbeni navodi tuženika da sud nije proveo sve predložene dokaze po tuženicima, odnosno da to nije obrazložio, nisu od značaja za odlučivanje jer nije navedeno koje to dokaze sud nije proveo i koja odlučna činjenica time nije utvrđena, da bi se takvi žalbeni navodi mogli ispitati, imajući pri tome u vidu da na temelju odredbe čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a odbijanje nekih od predloženih dokaznih prijedloga samo po sebi ne znači da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka u slučaju kada je činjenično stanje dovoljno utvrđeno da se može odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

16. Budući su na ročištu 19. svibnja 2016. spojene tužba i protutužba (list 98 spisa), na koju je tužiteljica dostavila odgovor u kojima se očitovala na protutužbu i predložila i priložila dokaze na okolnost svojih navoda (list 93 spisa), i kojim prijedlozima je sud odlučio na ročištu 5. rujna 2016. (list 142 spisa), neosnovani su navodi tuženika da je tužiteljica postupila u suprotnosti sa odredbom čl. 299. ZPP. U svezi navedenog neosnovani su žalbeni navodi da bi prihvaćanjem dokaznih prijedloga tužiteljice sud prvog stupnja počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP koja povreda se temelji na tome da je protivno odredbama toga Zakona sud utemeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka (članak 3. stavak 3.). Dokumentaciju koju je tužiteljica dostavila uz podnesak od 18. studenoga 2016. (list 165 spisa) sud prvog stupnja nije utvrdio kao odlučnu za odlučivanje s obzirom da je osnovanost zahtjeva tužiteljice, odnosno neosnovanost protutužbenog zahtjeva utvrdio na temelju dokaza koji su dostavljeni ranije kao i saslušanjem svjedoka T. L., T. B., A. K. i R. R., čiji iskazi su potvrdili navode tužiteljice i njezinog supruga, Pere Kovalskog, saslušanog kao svjedoka o načinu stjecanja predmetne nekretnine, čije iskaze je sud prvog stupnja ocijenio kao vjerodostojne, a u tijeku postupka i žalbenim navodima tuženici nisu ničim uspjeli osporiti vjerodostojnost njihovih iskaza.

17. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da okolnost što je tužiteljica u odgovoru na protutužbu razjasnila činjenične navode koje su kao takve i utvrđene u dokaznom postupku, da je prednik tuženika znao za gradnju kuće i nikada se nije protivio, te je uz postojeći pravni osnov navela i dodatni pravni osnov stjecanja prava vlasništva, ne predstavlja preinaku tužbe, s obzirom da je odredbom čl. 191. st. 3. ZPP propisano da tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

18. Prema shvaćanju ovog suda, osnovane su tvrdnje tužiteljice da je stekla vlasništvo na temelju odredbe čl. 153. ZVDSP, jer je prednik tuženika, kao (upisani) vlasnik zemljišta tužiteljici omogućio stjecanje prava vlasništva građenjem jer je znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju nego je aktivno sudjelovao u izgradnji, pa stoga zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena, pripada graditelju. Prijašnji vlasnik zemljišta imao bi pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta, ali novac koji je tužiteljica isplatila predniku tuženika ima se smatrati naknadom tržišne vrijednosti zemljišta, kupoprodajna cijena koju je tužiteljica isplatila predniku tuženika predstavlja razmjer uzajamne činidbe i protučinidbe, odnosno, odgovara tržišnoj vrijednosti cijene u vrijeme kupoprodaje za predmetnu livadu.

19. Sud prvog stupnja u obrazloženju presude navodi dva pravna temelja stjecanja, i to izvedeno (kupnja) i originarno (stjecanje građenjem na tuđem zemljištu). Kod originarnog stjecanja prava vlasništva pravo vlasništva stječe se u trenutku ispunjenja zakonskih pretpostavki te kod takvog načina stjecanja prava vlasništva uknjižba predstavlja samo način publikacije postojećeg stanja, a prilikom derivativnog stjecanja prava vlasništva pravni posao predstavlja samo titulus tj. valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva pri čemu je modus stjecanja prava vlasništva sukladno odredbi čl. 119. st. 2., u svezi s čl. 120. ZVDSP uknjižba toga prava u zemljišne knjige. Budući da tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je vlasnik, kupoprodajni ugovor koji je sklopljen između prednika tuženika i tužiteljice time predstavlja dokazno sredstvo koje potvrđuje da se prednik tuženika nije protivio gradnji na zemljištu koje je bilo upisano kao njegovo vlasništvo nego je sklapanjem tog ugovora i izdavanjem tabularne izjave tužiteljici postojeće faktično stanje potvrdio sklapanjem pravnog posla, čime se potvrđuju tvrdnje da se gradnji nije protivio. Graditeljeva sigurnost da ne gradi na tuđem zemljištu potkrijepljena je pasivnim držanjem vlasnika zemljišta koji zna da netko gradi na njegovom zemljištu, ali se nije tome usprotivio. S obzirom na navedeno nisu od značaja žalbeni navodi tuženika koji upiru na sklapanje predugovora bez tužiteljice, kao i žalbeni navodi kojima se osporava da je tužiteljica bila investitor gradnje.

20. Vezano za protutužbeni zahtjev neosnovani su iscrpni žalbeni navodi tuženika kojima obrazlažu tvrdnje iz protutužbe da je predmetni ugovor o kupoprodaji prividni ugovor koji prikriva drugi ugovor sklopljen između M. C. kao prodavatelja i Pere Kolevskog kao kupca. Naime, prema odredbi čl. 247. ZOO ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a prema odredbi čl. 249. ZOO volja za sklapanje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave i izjava volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno. Odredbom čl. 285. ZOO propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost. Polazeći od tih odredaba ZOO, prema kojima se ugovor ne može smatrati sklopljenim ako se ugovorne strane nisu suglasile o bitnim sastojcima ugovora - odnosno, prema kojima prividan ugovor, onaj koji je sastavljen u neskladu sa stvarnom voljom potpisnika, nema učinka među ugovornim stranama, tuženici su prema pravilu o teretu dokazivanja trebali dokazati postojanje činjenica na koje se pozivaju tj. da ugovor o kupoprodaji od 16. travnja 2013. ne odgovara onome što je stvarno ugovoreno, odnosno da po sadržaju nije odgovarao stvarnoj volji potpisnika ugovora - jer su njime potpisnici ugovora htjeli nešto drugo. Naime, posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, već je posljedica da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinka, on je pravno nepostojeći posao. Međutim, pravilno je sud prvog stupnja, postupajući u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP, na temelju odgovarajuće ocjene rezultata dokaznog postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane i o tome dao utemeljene razloge koje prihvaća i ovaj sud, te utvrdio da je u postupku dokazano da su prednik tuženika i tužiteljica prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji jasno stipulirali svoju volju, te da je ugovor sklopljen kada je tužiteljica stekla bugarsko državljanstvo i mogla stjecati vlasništvo nekretnine u Republici Hrvatskoj pa je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da navedeni ugovor nije prividan u smislu odredbe čl. 285. st. 1. ZOO; jer je očitovanje volje stranaka bilo usmjereno na ostvarivanje upravo onih pravnih učinaka koji su navedeni u ugovoru. Žalbeni navodi tuženika kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi predstavljaju drugačiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza.

21. Neosnovani su i navodi tuženika da je činidba iz ugovora neodređena ili neodrediva, pa da bi bila protivna čl. 269. st. 2. ZOO, jer je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da su ugovorne strane svoju volju jasno očitovale u ugovoru, da je plaćena kupoprodajna cijena zemljišta i da je plaćen dug sa osnova dijela stvarnog troška za gradnju kuće tužiteljice, te je prednik tuženika tužiteljici izdao tabularnu ispravu za prijenos vlasništva nad zemljištem, koji ugovor i tabularna isprava datiraju iz 2013. godine.

22. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi da je sklopljenim ugovorom povrijeđeno načelo jedinstva zgrade i zemljišta jer je tužiteljica kupila zemljište i kuću je sama izgradila, sporazum je između tužiteljice i prednika tuženika postignut prije početka gradnje kuće u usmenom obliku, dok je isprava u pisanom obliku sastavljena 16. travnja 2013. godine, isplatila je u cijelosti kupoprodajnu cijenu za zemljište i stoga je prednik tuženika izdao tabularnu ispravu tužiteljici. Slijedom navedenog neosnovani su i bez značaja za odlučivanje žalbeni navodi tuženika kojima obrazlaže svoje tvrdnje o ništetnosti ugovora o kupoprodaji pozivom na načelo jedinstvenosti nekretnine i odredbu čl. 271. ZOO koja propisuje da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

23. Okolnost da je sud prvog stupnja ispustio dio tužbenog zahtjeva tužiteljice umjesto da je isti odbio ne predstavlja prekoračenje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, a stranke nisu podnijele zahtjev za donošenje dopunske presude u smislu odredbe čl. 339. ZPP. Isto tako, okolnost da je tužiteljica iskaz dala bez tumača za makedonski jezik, na koju okolnost nije bilo prigovora niti od strane tužiteljice niti tuženika, nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

24. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbe tuženika i potvrditi presudu prvog stupnja pod točkom 1. i 2. izreke.

25. Budući je sud prvog stupnja odredio vrijednost predmeta spora po tužbi 100.000,00 kn 19. svibnja 2016. (list 89 spisa), a za protutužbu 10.000,00 kn 5. rujna 2016. (list 142 spisa), do spajanja tužbe i protutužbe primjenjuje se vrijednost predmeta spora za tužbu pa je umjesto dosuđenih iznosa za sastav tužbe, podneska od 11. rujna 2015. i 7. listopada 2015. trebalo priznati samo po 100 bodova prema Tbr. 7.1. i 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) i za zastupanje na ročištu 2. ožujka 2016. 100 bodova (Tbr. 9.1.). Podnesak od 18. studenoga 2016. nije bio potreban za vođenje ovog spora, i tužiteljici ne pripada pravo na trošak zastupanja na ročištu 5. rujna 2016. jer je taj trošak tužiteljica dužna nadoknaditi tuženicima (list 143 spisa). U preostalom dijelu trošak je donesen pravilnom primjenom odredbe čl. 154. i 155. ZPP i Tarife pa bi trošak tužiteljice na koji ima pravo iznosio 33.950,00 kn. Pri tome su osnovani žalbeni navodi treće i četvrtotuženika kojima se protive obvezi nadoknade troškova i po tužbi i po protutužbi a time i solidarnoj odgovornosti za naknadu troškova s obzirom da su protutužbu podnijeli prvo i drugotuženici, a tuženici ne odgovaraju solidarno za troškove dosuđene protivnoj strani u smislu odredbe čl. 161. st. 3. ZPP pa je odbijen zahtjev tužiteljice da joj tuženici solidarno nadoknade trošak te je ovaj sud odredio da su ¾ ukupnog troška dužni snositi prvo i drugotuženici u iznosu od 25.462,50 kn jer se time prema shvaćanju ovog suda podmiruje trošak nastao po tužbi i protutužbi, a treće i četvrtotuženici ¼ troška u iznosu od 8.487,50 kn za podmirenje troška koji je nastao po tužbi. Stoga je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP valjalo preinačiti presudu prvog stupnja pod točkom 3. izreke i odlučiti kao pod točkom II. ove presude.

26. Tuženicima nije priznat trošak sastava žalbe jer su djelomično uspjeli samo u odnosu na trošak postupka, a sukladno odredbi čl. 35. st. 1. i 2. ZPP kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev.

27. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen s obzirom da ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 30. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.