Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-245/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća, te Sanje Katušić-Jergović i mr.sc. Marijana Bitange članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. C. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog B. C. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Sisku od 13. svibnja 2022. broj K-3/2022., u sjednici održanoj 30. kolovoza 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženika i branitelja odvjetnika M. J.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi B. C. za kazneno djelo iz članka 227. stavak 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju članka 227. stavak 4. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme lišenja slobode i ono provedeno u istražnom zatvoru od 4. prosinca 2021. nadalje.

II Odbija se žalba optuženog B. C. kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi B. C. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, te je na temelju članka 227. stavak 4. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u uhićenju i u istražnom zatvoru i to od 4. prosinca 2021. nadalje.

1.2. Na temelju članka 72. stavak 1. i 3. KZ/11. optuženom B. C. je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom svih kategorija u trajanju od pet godina dulje od izrečene kazne zatvora.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. u vezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točke 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. 152/14. 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) optuženi B. C. je oslobođen dužnosti plaćanja tropova kaznenog postupka i snašanja troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja i određeno je da isti padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude podnijeli su žalbe Županijsko državno odvjetništvo u Sisku i optuženi B. C..

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u dužem trajanju.

2.2. Optuženi B. C. se po branitelju M. J., odvjetniku iz S., žali zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri i predlaže da se pobijana presuda preinači i "optuženiku izrekne presuda kojom se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i da mu se izrekne sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom svih kategorija u trajanju od jedne godine dulje od izrečene kazne zatvora, a sve sukladno članku 486. stavak 1. ZKP/08."

3. Odgovor na žalbu optuženika podnijelo je Županijsko državno odvjetništvo u Sisku s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

3.1. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi B. C. po branitelju odvjetniku M. J. s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. U skladu sa zahtjevom postavljenim u žalbi optuženika, o sjednici vijeća obaviješteni su optuženik, branitelj M. J. i državno odvjetništvo. Sjednica je održana u prisutnosti optuženog B. C., čija je nazočnost osigurana putem audio video uređaja, i njegovog branitelja M. J., dok državni odvjetnik, iako o sjednici uredno izviješten, na sjednicu nije pristupio, pa je ista, sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08., održana u njegovoj odsutnosti.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženog B. C. nije osnovana.

7. Prije svega, povodom podnesenih žalbi stranaka, ovaj drugostupanjski sud je u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. ZKP/08. ispitao pobijanu presudu i utvrdio je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon. 8. Obje stranke pobijaju prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni, a optuženik i zbog odluke o sigurnosnoj mjeri.

8.1. Državni odvjetnik smatra da je sud prvog stupnja precijenio utvrđene olakotne, a podcijenio utvrđene otegotne okolnosti. Posebno naglašava kako je podatak o ranijoj prekršajnoj kažnjavanosti optuženika gotovo zanemaren, kao i da je optuženik u trenutku počinjenja kaznenog djela prekršio zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Osim toga ističe i da je bio pod tolikim utjecajem alkohola da je bio apsolutno nesposoban za sigurno upravljanje motornim vozilom i da je vozilo prekomjernom brzinom, a to su sve podaci koji povećavaju kriminalnu količinu sadržanu u postupanju optuženika. Najzad napominje da je žrtva S. M. bila stara 51 godinu, da se kretala po nogostupu i ni na koji način nije doprinijela nastanku prometne nesreće, dok je s druge strane optuženik vozilom upravljao kroz naseljeno mjesto u jutarnjim satima gdje se po prirodi stvari mogu očekivati sudionici u prometu i mještani koji se kreću po nogostupu ili u svojim dvorištima.

8.2. Optuženik pak smatra da je prvostupanjski sud propustio olakotnim cijeniti njegovu spremnost da nadoknadi svu imovinsku i neimovinsku štetu koju su pretrpjeli srodnici žrtve, a upravo bi zbog toga volio izaći na slobodu kako bi mogao što prije početi privređivati i nadoknaditi štetu u skladu s obećanjem.

8.3. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske razmotrio je po prvostupanjskom sudu izrečenu kaznu zatvora u svjetlu ovako suprotstavljenih gledišta stranaka te je zaključio kako opravdano državni odvjetnik prigovara visini izrečene kazne.

8.4. Naime, prvostupanjski sud je, nabrajajući sve okolnosti koje je uzeo u obzir prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne, naveo kako je olakotnim cijenio optuženikovo iskreno priznanje i izraženo kajanje, raniju kaznenu neosuđivanost, ispriku upućenu obitelji žrtve, mlađu životnu dob i primjereno držanje pred sudom, dok je otegotnim valorizirao optuženikovu raniju prekršajnu osuđivanost zbog prekršaja iz članka 199. stavak 8. i članka 51. stavak 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. i 70/19., dalje: ZOSPC), kao i da je u vrijeme nastanka nesreće upravljao vozilom dok mu je bila izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Istodobno je prvostupanjski sud naglasio kako je 9. kolovoza 2021. optuženik pravomoćno osuđen zbog upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola i neprilagođenom brzinom, a već 4. prosinca 2021. ponovno je sjeo za upravljač vozila pod utjecajem alkohola od 2,52 g/kg apsolutnog alkohola u krvi i vozio brzinom većom od dopuštene. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da sve po prvostupanjskom sudu nabrojene otegotne okolnosti nesumnjivo znatno pretežu nad prirodom i brojem olakotnih okolnosti. Pritom treba naglasiti da je primjereno držanje pred sudom očekivano i da nije prihvatljivo tu okolnost tretirati kao olakotnu. Po optuženiku iskazano kajanje i upućena isprika jesu olakotne okolnosti, ali su takve prirode da ne mogu značajno utjecati na izbor visine kazne. Što se pak tiče u optuženikovoj žalbi izražene volje da materijalno obešteti obitelj žrtve, nju nije moguće uopće tretirati kao olakotnu okolnost, respektira li se podatak o njegovoj nezaposlenosti i imovnom stanju zbog čega je i oslobođen dužnosti naknade troškova života, pa je neprihvatljiva žalba optuženika zbog odluke o kazni. Konačno, u vrijeme počinjenja kaznenog djela optuženik je bio star 28 godina, pa se radi o životnoj dobi kod koje se zrelost presumira, a pri čemu se i ta okolnost treba razmotriti u svjetlu činjenice da je nepuna četiri mjeseca prije inkriminiranog događaja pravomoćno prekršajno osuđen zbog vožnje pod utjecajem alkohola i prekoračenja ograničenja brzine, zbog čega mu je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Inkriminirane zgode optuženik ponovno krši isti propis ZOSPC-a i vozi pod utjecajem alkohola, pri čemu je koncentracija apsolutnog alkohola u krvi čak 2,52 g/kg, što je notorno pijano stanje. Nadalje, ponovno krši propise o ograničenju brzine, i to ovaj put vozeći u naseljenom mjestu u jutarnjim satima gdje i kada po prirodi stvari može očekivati veći broj sudionika u prometu. Konačno, dob žrtve i način njezinog kretanja (po nogostupu) su podaci koji djelo čine težim, jer je optuženik načinom vožnje ugrozio i one sudionike u prometu koji se kreću dijelovima prometnica koji nisu predviđeni za kretanje motornih vozila.

8.5. Prema tome, sve navedeno opravdava odmjeravanje kazne zatvora u duljem trajanju, pa je ovaj drugostupanjski sud za počinjeno djelo optuženika na temelju članka 227. stavak 4. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci. Tom kaznom će se postići svi ciljevi specijalne i generalne prevencije iz članka 41. KZ/11. U izrečenu kaznu mu je uračunato vrijeme za koje je lišen slobode i ono provedeno u istražnom zatvoru u skladu s odredbom članka 54. KZ/11.

9. Optuženik, žaleći se zbog izrečene sigurnosne mjere, navodi da je svjestan svoje pogreške, ali da smatra da bi se svrha te mjere mogla postići i određivanjem te mjere u trajanju od jedne godine što je "svakako dugačak period". Osim toga ističe da je mlada osoba koja će početi privređivati kad izađe na slobodu pa da će mu za posao prijeko potreban biti automobil.

9.1. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, suprotno iznesenim navodima optuženika, drži da je vrijeme od pet godina koliko je trajanje te sigurnosne mjere odredio prvostupanjski sud potpuno adekvatno za postizanje svrhe te mjere. Naime, opravdano je pritom sud prvog stupnja uzeo u obzir podatak da se optuženik nije pridržavao ni znatno kraćeg trajanja izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije koja mu je određena u prekršajnoj presudi pravomoćnoj 9. kolovoza 2021., čime je nesumnjivo pokazao izostanak kritičnosti i discipline. Nadalje, uzme li se u obzir po optuženiku izražena kontinuiranost u vrsti propisa ZOSPC koje je kršio, a koja ukazuje na krajnju lakomislenost i neodgovornost, ovaj drugostupanjski sud smatra da je vrijeme od pet godina trajanja izrečene sigurnosne mjere adekvatno za postizanje svrhe izricanja te mjere, odnosno otklanjanje opasnost da ponovno počini slično djelo.

10. Slijedom iznesenog, trebalo je na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482.

ZKP/08. presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 30. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.