REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-2520/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužiteljice A. R. B. iz S., O.: …, protiv
tuženika pod 1 N. P. iz S., O. …, pod 2
R. R. iz S., O. …, kojeg zastupa punomoćnik
N. P., odvjetnik u S., ujedno i kao punomoćnik tuženika pod 5 i 6, pod 3 M. B. iz D., O. …, pod 4
N. A. iz S., O. … pod 5 G. R. iz
K. N., O. …, i pod 6 A. R. R. iz
D., O. …, radi utvrđenja oporuke pravno
nevaljanom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. svibnja 2022. u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika tuženih pod 2, 5 i 6, na ročištu radi objave dana 30. kolovoza 2022.
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se kako pisana oporuka A. R. pred svjedocima od 28. prosinca 2011. nije pravno valjana.
Obrazloženje
1. Dana 26. studenog 2019. tužiteljica je ustala protiv tuženika tužbom radi utvrđenja kako oporuka pred svjedocima A. R. od 28. prosinca 2011. nije pravno valjana, dok je 2. srpnja 2020. zaprimljen njezin podnesak kojim je konačno postavila tužbeni zahtjev. U bitnom navodi kako je ostaviteljica A. R. rođ. Z. ud. M., majka njezinog pok. oca A. R., umrla u srpnju 2015. i kako je u ostavinskom postupku pred javnim bilježnikom kćerka ostaviteljice, a ovdje tužena pod 1 N. P. priložila pismeno datirano 2011. uz obrazloženje kako se radi o oporuci njezine majke. Nadalje navodi kako se tom prilikom usprotivila valjanosti predmetne oporuke, jer je pokojna baka A. R. bila nepismena osoba, odnosno bila je u mogućnosti staviti potpis poput niza osoba starije dobi, ali bez znanja čitanja i pisanja, što istodobno isključuje mogućnost sastavljanja privatne oporuke.
2. U svom odgovoru od 24. rujna 2021 tuženici označeni pod 2, 5 i 6 osporili su tužbene navode i usprotivili se tužbenom zahtjevu uz obrazloženje kako je predmetna oporuka po svojoj formi sačinjena u skladu s odredbama Zakona o nasljeđivanju. Ovome dodaju kako je sadržaj te oporuke u potpunosti bespredmetan jer je oporučiteljica u vrijeme sačinjena oporuke raspolagala obiteljskom kućom u S., P. P. 71, iako ta nekretnina nije bila njezino vlasništvo. Tuženici pod 1 i 4 nisu se očitovali na tužbu do zaključenja raspravljanja, dok je tužena pod 3 podneskom od 15. veljače od 2022. opravdala nemogućnost sudjelovanja u parnici zbog dobi i zdravstvenog stanja, uz dodatak kako nema interesa u ovoj pravnoj stvari.
3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom predmetne oporuke od 28. prosinca 2011., ugovora o doživotnom uzdržavanju od 18. studenog 1992., presude
Ž. suda u S. br. G.-3779/00 od 14. kolovoza 2003., vlasničkih listova od 19. svibnja 1995. i 19. studenog 2019., parničnog spisa ovog suda br. P- 5943/2019, ovjerovljenih izjava od 28. studenog 2000., zapisnika O. suda u
T. br. R.-30/01 od 7. ožujka 2001., zapisnika javnog bilježnika A. Š. iz
S. br. O-6356/15 od 19. siječnja 2016., zapisnika ovog suda br. I.-954/95 od 13. prosinca 1995. te zapisnika br I.-1176/97 od 3. veljače i 17. ožujka 2003 te saslušanjem tužiteljice kao parrnične stranke.
4. Tuženici pod 2, 5 i 6 zatražili su naknadu parničnog troška.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi je li predmetna oporuka pravno valjana, odnosno sastavljena u skladu sa zakonskim odredbama.
7. Odredbom iz čl. 29. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (NN br. 48/03, 163/03 i 35/05, dalje ZN) propisano je kako je oporuka pravovaljana ako je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i pod pretpostavkama predviđenim zakonom, a zbog nedostataka u obliku poništenje oporuke može zahtijevati nakon otvaranja nasljedstva samo osoba koja za to ima pravni interes.
8. Odredbom iz čl. 31. st. 1. ZN propisano je kako pisanu oporuku pred svjedocima može sastaviti oporučitelj koji zna i može čitati, tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, pred dva istodobno nazočna svjedoka izjaviti kako je to njegova oporuka te je pred njima potpisati, a svjedoci će se potpisati na oporuci uz oznaku njihovog svojstva svjedoka, kako to propisuje odredba iz stavka 2. istog članka.
9. Slijedom iznijetog, prije svega valja navesti kako među strankama nije bila sporna njihova legitimacija u ovoj pravnoj stvari, odnosno činjenica da se radi o zakonskim nasljednicima oporučiteljice A. R., tako da je tužiteljica, kao njezina unuka (kćerka pok. ostaviteljičinog sina A. R.) aktivno legitimirana za podnošenje tužbe, dok su nasuprot tome tuženici pasivno legitimirani.
10. Pregledom predmetne oporuke od 28. prosinca 2011. razvidno je kako izrađena na pisaćem stroju (kompjutoru), kako je A. R. rođ. Z. iz S., P.
P. 71, rođena 8. prosinca 1913. raspolagala svojom imovinom u nazočnosti svjedoka M. C. i M. K. Ć., obje iz S.. Na kraju sadržaja
ove oporuke vlastoručni su potpisi označenih svjedokinja i oporučiteljice, a iz sadržaja pismena proizlazi kako je A. R. bila nepismena osoba i znala se samo potpisati. Također je razvidno kako joj je sadržaj oporuke pročitala svjedokinja M.
K. Ć..
11. Pregledom ovjerovljenih izjava od 28. studenog 2000. razvidno je kako je pred javnom bilježnicom Z. M. Š. ovdje oporučiteljica A. R. na kraju
tih pismena na mjesto potpisa u oba navrata stavila otisak desne ruke kažiprsta, a na istovjetan način potpisala je i oporuku kojom je raspolagala svojom imovinom pred sucem O. suda u T., kako to proizlazi iz zapisnika br. R. -30/01 od 7.
ožujka 2001.
12. Tužiteljica u svom iskazu pred ovim sudom obrazlaže kako je predmetnom tužbom zbog pobijanja pravne valjanosti bakine oporuke ustala iz razloga što je A.
R. bila nepismena osoba koja nije mogla na primjeren način pročitati i shvatiti sadržaj prosječnog pismena. Dodaje kako se baka znala potpisati i poznato joj je da je vlastoručno potpisivala neke isprave, što je česta pojava kod osoba starije dobi, ali joj je u svakodnevnom životu zbog čitanja i pisanja trebala pomoć pa joj je u tu svrhu često na usluzi bio i njezin sin, odnosno tužiteljičin otac, pok. A. R..
13. Iznesene navode tuženici nisu osporili na argumentiran način niti ih kako doveli u sumnju, a uzimajući u obzir gore navedenu dokaznu građu jasno proizlazi kako je A. R. bila nepismena osoba, što na kraju svega proizlazi i iz dijela pobijane oporuke u kojem se navodi "Moj pok. sin A. mi je na prijevaran način dao na potpis ugovor o doživotnom uzdržavanju jer sam nepismena (samo se znam potpisati)". Slijedom iznesenog utvrđenja, a uzimajući u obzir kako svjedocima oporuke ne mora biti poznat njezin sadržaj, već je potrebno da oporučitelj, koji zna čitati i pisati, u nazočnosti dvaju svjedoka vlastoručno potpiše ispravu koju je netko drugi sastavio, izjavljujući da je to njegova oporuka i da se svjedoci nakon toga potpišu na ispravi, jasno je kako pobijana oporuka ima temeljni nedostatak jer oporučiteljica u vrijeme nastanka isprave o njezinoj posljednjoj volji nije znala čitati i pisati, zbog čega nije sastavljena u skladu s citiranom odredbom iz čl. 31. st. 1. ZN, stoga se ne može smatrati pravno valjanom.
14. Na temelju iznesenih činjenica tužba ima valjano zakonsko uporište, radi čega je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti na način kako je i odlučeno u izreci presude, uz dodatak kako o parničnom trošku nije odlučeno jer tužiteljica nije zatražila njegovu naknadu.
Split, 30. kolovoza 2022.
Sudac
Branko Malenica v. r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA
- tužiteljici
- pun. tuženika pod 2, 5 i 6
- tuženima pod 1, 3 i 4