REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 47 Pž-3965/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednika vijeća, Kristine Saganić, suca izvjestitelja, i Nevenke Marković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o. R., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž. & partneri d.o.o. Z., protiv tuženika M. d.o.o., S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., radi isplate iznosa od 110.600,59 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-560/2019-37 od 8. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 30. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-560/2019-37 od 8. srpnja 2021. u točki I. izreke i dijelu točke II. izreke kojom je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 38.018,26 kn/5.045,89 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 8. srpnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-560/2019-37 od 8. srpnja 2021. u dijelu točke II. izreke za iznos od 12.812,50 kn s kamatama i sudi:

Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 12.812,50 kn (dvanaesttisućaosamstodvanaest kuna i pedeset lipa) sa zakonskim zateznim kamatama od 8. srpnja 2021. do isplate.

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka, i to: tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 3.853,00 kn i tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 3.750,00 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Splitu održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S. poslovni broj Ovrv-1161/2019 od 26. ožujka 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 110.600,59 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate i tuženiku je naloženo tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 50.830,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odlučio o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na plaćanje kupoprodajne cijene za robu koju je tužitelj isporučio tuženiku, a tuženik nije platio (čl. 376. i 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO; čl. 221.b i čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga, navodeći da je ona proturječna i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te da je prvostupanjski sud propustio u obrazloženju pojedinačno navesti koje je isprave pregledao i koje je dokaze proveo. Tuženik tvrdi da prvostupanjski sud nije donio rješenje o zaključenju prethodnog postupka, a odustao je od saslušanja tuženikovog zastupnika po zakonu čime je tuženika onemogućio raspravljati pred sudom. Protivi se i odluci o parničnim troškovima, jer je sud tužitelju priznao trošak podnesaka koji nisu bili potrebni za vođenje postupka kao i puni trošak zastupanja na ročištima na kojima se nije raspravljalo, a neosnovano mu je dosuđen i trošak pristupa ročišta za objavu presude. Zato predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na tuženikovu žalbu tužitelj je osporio osnovanost žalbenih navoda, smatrajući da je prvostupanjski sud donio presudu na temelju valjane ocjene svih izvedenih dokaza, kao što je pravilno odlučio i o troškovima postupka.

5. Tuženikova žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o troškovima postupka.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu donio pravilnu i zakonitu odluku, utemeljenu na valjanoj ocjeni izvedenih dokaza. Obrazloženje pobijane presude je jasno i potkrijepljeno sadržajem izvedenih dokaza, a prvostupanjski sud nije počinio povredu odredaba parničnog postupka na koju tuženik u žalbi posebno upućuje (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a). Tuženik u žalbi iznosi svoje viđenje rezultata izvedenih dokaza, očito uslijed nezadovoljstva zaključcima prvostupanjskog suda. No, prvostupanjski je sud valjano ispitao osnovanost tužiteljevih tvrdnji i tuženikovih prigovora, te za svoje zaključke iznio valjane razloge i detaljno ih obrazložio.

8. U pogledu tuženikovih tvrdnji o propustu suda zaključiti prethodni postupak, utvrđuje se da je tijekom prethodnog postupka prvostupanjski sud održao dva pripremna ročišta (29. lipnja 2020. i 15. srpnja 2020.) i na drugom pripremnom ročištu zaključio prethodni postupak (str. 151. spisa) sukladno čl. 292. st. 7. ZPP-a.

9. Predmet tužbenog zahtjeva odnosi se na plaćanje tužiteljevih računa za robu isporučenu tuženiku. Tuženik se tužbenom zahtjevu usprotivio navodeći da nema dugovanja prema tužitelju u utuženom iznosu i nije mu poznato po kojoj osnovi tužitelj potražuje utuženi iznos. Nakon što je tužitelj dostavio opsežnu dokumentaciju i podneskom od 19. veljače 2020. detaljno obrazložio činjeničnu osnovu i visinu njegovog zahtjeva, tuženik je u bitnome tvrdio da mu je roba isporučivana bez njegovog znanja i narudžbe i na te je okolnosti predložio saslušanje tuženikovog zastupnika po zakonu.

10. Suprotno tuženikovim i u žalbi ponovljenim navodima, ovaj sud utvrđuje da rezultati dokaznog postupka potvrđuju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da je tužitelj tuženiku isporučio naručenu robu koja je fakturirana utuženim računima. U prilog osnovanosti te tvrdnje tužitelj je dostavio opsežnu relevantnu dokumentaciju čiju vjerodostojnost tuženik ničim nije doveo u pitanje. Uz navedeno, utuženi računi su navedeni u tužiteljevom izvodu otvorenih stavki kojeg su obje stranke ovjerile, a vještačenjem je utvrđeno i to da su svi tužiteljevi računi evidentirani u tuženikovim knjigama bez protesta. Sve te okolnosti tuženik nije osporio.

11. Tomu treba dodati i da je Porezna uprava dopisom od 21. srpnja 2020. obavijestila sud da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po svim utuženim računima čime je tužitelj dokazao postojanje utužene tražbine, jer tuženik u ovoj parnici suprotno nije dokazao (čl. 221.b ZPP-a).

12. Uzimajući u obzir sve rezultate dokaznog postupka, ovaj sud ne nalazi osnove za prihvaćanje žalbenih navoda. Tuženik je primio robu koju nije platio, po utuženim je računima koristio pravo na odbitak pretporeza. Tuženik nije osporio ni utvrđenja sudskog vještaka. Saslušanje tuženikovog zastupnika po zakonu u konkretnom slučaju ne bi doprinijelo dokaznom postupku, budući da je riječ o stranci čije je tvrdnje suprotna strana već osporila. Dakle, ovaj sud ne nalazi ni povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a na koju se tuženik žalbom poziva, jer time što nije saslušan njegov zastupnik po zakonu, uvažavajući sve okolnosti ovog slučaja, tuženik nije onemogućen u raspravljanju i u dokazivanju njegovih tvrdnji.

13. Zato je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika tužitelju platiti kupoprodajnu cijenu za robu primljenu, a neplaćenu s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (čl. 376. i 29. st. 2. ZOO-a) i odbijanjem njegove neosnovane žalbe, presuda je u odluci o glavnoj stvari potvrđena u cijelosti (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

14. Odluka o parničnim troškovima nije u svemu pravilna ni zakonita, na što tuženik žalbom dijelom pravilno ukazuje. Prvostupanjski je sud tu odluku donio djelomično nepravilnom primjenom Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), priznavši tužitelju za pojedine radnje trošak koji mu ne pripada ili mu ne pripada u dosuđenom iznosu. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je nabrojao sve radnje za koje je tužitelju dosudio troškove, označivši pritom u kojem iznosu te po kojoj osnovi. Za dio tih radnji koje se nastavno obrazlažu, trošak nije pravilno obračunat i u tom je dijelu presuda nepravilna:

- za sastav podnesaka od 4. ožujka 2020. i 1. srpnja 2020. ne pripada mu dosuđeni iznos od po 2.500,00 kn po Tbr. 8.1. OT, nego iznos od po 500,00 kn po Tbr. 8.3. OT, budući da to nisu podnesci za koje je propisana naknada primjenom punog iznosa Tarife, nego je riječ o ostalim obrazloženim podnescima. To znači da mu umjesto iznosa od 5.000,00 kn, po toj osnovi pripada iznos od 1.000,00 kn

- za zastupanje na ročištu 15. srpnja 2020. prvostupanjski sud mu je priznao po Tbr. 9.1. OT iznos od 2.500,00 kn, mada se nije raspravljalo o glavnoj stvari pa mu pripada iznos od 1.250,00 kn po Tbr. 9.2. OT, a ne pripada mu iznos od 1.250,00 kn

- za sastav podnesaka od 28. kolovoza 2020. i 31. kolovoza 2020. prvostupanjski sud mu je sud dosudio iznose od po 2.500,00 kn po Tbr. 8.1. OT, mada je riječ o podnescima za koje mu ne pripada naknada troška. Podneskom od 28. kolovoza 2020. ispričao je vlastitu grešku u uplati predujma, a 31. kolovoza 2020. dostavio dokaz o uplati predujma. Dakle, ne pripada mu trošak u iznosu od 5.000,00 kn.

15. Ukupan neopravdano dosuđeni trošak postupka na teret protivne strane iznosi 12.812,50 kn (10.250,00 kn uvećano za PDV u iznosu od 2.562,50 kn) pa je za taj iznos odluka preinačena (čl. 373. ZPP-a), a potvrđena za dosuđeni iznos od 38.018,26 kn (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

16. U odnosu na žalbeni navod kojim tuženik tužitelju osporava pravo na naknadu troška za pristup punomoćnika ročištu za objavu presude, upućuje se tuženik na pravno shvaćanje Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2012. koje glasi: „troškovi zastupanja na ročištu za objavu presude su parnični troškovi čiju naknadu može osnovano zahtijevati stranka koja je uspjela u parnici, budući se radi o troškovima učinjenim u povodu postupka.“.

17. Trošak žalbenog postupka strankama ne pripada. Tuženik nije ostvario uspjeh s pravnim lijekom osim tek u dijelu odluke o troškovima postupka, a tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu nije trošak nužan za vođenje ove parnice (čl. 154. i 166. st. 1. ZPP-a).

18. Napominje se da je dosuđeni iznos u izreci naveden i u valuti EUR na osnovi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, čl. 48. („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22) primjenom fiksnog tečaja od 7,53450.

Zagreb, 30. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća

Mirta Matić