REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 277/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. P. vl. obrta E. I., I., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik I. Ž., odvjetnik u S. B., protiv tuženika V. d.d. u stečaju, V., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnim Z. S., odvjetnik u B. M., radi sklapanja ugovora, predaje stvari i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2509/2015-7 od 30. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Osijeku br. P-542/14-10 od 16. veljače 2015., u sjednici održanoj 30. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja izjavljena protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2509/2015-7 od 30. siječnja 2018.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se naloži tuženiku kao prodavatelju da s tužiteljem kao kupcem sklopi Ugovor o kupoprodaji sadržaja kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, da se naloži tužitelju predati u vlasnički posjed cjelokupne sekundarne sirovine te stvari i oprema po opisu opreme, te da je u protivnom tuženik dužan tužitelju na ime naknade štete zbog neizvršenja ugovora isplatiti iznos od 620.333,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, da se naloži tuženiku da na ime naknade za korištenje pokretnina plati za kolovoz 2014. iznos od 70.000,00 kuna, za rujan 2014. iznos od 70.000,00 kuna, te buduće mjesečno po 70.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom do predaje u vlasnički posjed tužitelju, te da mu na ime naknade štete za dio otuđenih sekundarnih sirovina isplati iznos od 200.000,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. I.). Ujedno je tužitelj dužan naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 31.050,00 kuna (toč. II.), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (toč. III.).

2. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere sadržaja kako je navedeno u izreci rješenja suda prvog stupnja (toč. I.), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška postupka osiguranja u iznosu od 33.550,00 kuna (toč. II.).

3. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točkama I. i II. izreke.

4. Rješenjem suda drugog stupnja odbačena je žalba tužitelja protiv presude suda prvog stupnja u točki III. izreke kao nedopuštena.

5. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak, podredno istu preinačiti u skladu s revizijskim navodima.

6. Odgovor na reviziju nije podnesen.

7. Revizija tuženika protiv presude je neosnovana.

8. Prema odredbi čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tuženik 17. srpnja 2014. u „G. S.“ objavio prodaju imovine stečajnog dužnika i to osnovnih strojeva, alata, otpadnog željeza, gradilišnih vagona, mosnih kranova, drobilica za kamen, kalupa i ostalog alata, strojeva i opreme po početnoj cijeni od 367.250,00 kuna za osnovna sredstva i 350.000,00 kuna za sekundarne sirovine,

- da je tužitelj bio jedini ponuditelj te da je cijena koju je ponudio iznosila 730.333,00 kuna, koja je prihvaćena i o čemu je sastavljen zapisnik kod javnog bilježnika M. B. 23. srpnja 2014. pod posl. br. OU-411/14,

- da je tuženik tužitelju na temelju navedene ponude ispostavio račun br. .. od 7. kolovoza 2014. u visini ponuđene cijene od 730.333,00 kuna,

- da je tužitelj tuženiku na ime kupljene sekundarne sirovine isplatio iznos od 350.000,00 kuna, a na ime strojeva, alata, gradilišnih vagona, mosnih kranova, drobilica za kamenje, kalupa i ostalog nespomenutog alata, strojeva i opreme iznos od 240.333,00 kuna, odnosno manje za iznos od 140.000,00 kuna od cijene iz oglasa koja je iznosila 367.250,00 kuna, jer su se stranke sporazumjele nakon prihvaćanja ponude da predmet kupoprodaje nisu stvari i oprema po popisu opreme pod rednim brojem 1-7, 18-22, 122 i 125-127, koja oprema nije u vlasništvu stečajnog dužnika, nego u vlasništvu E. b. i V. l.,

- da se tužitelj odrekao stavki pod rednim brojem 1-7, 18,19, 21 i 22, da je voljan kupiti stavke pod rednim brojem 27, 122, 123 i 124 koje su u vlasništvu V. l., ali da stavke pod rednim brojem 125, 126 i 127 koje su u vlasništvu E. b. neće kupiti,

- da je tuženik tužitelju izvršio povrat od 15.000,00 kuna na ime stavke 122, kao i iznos od 75.000,00 kuna na ime stavki 125-127,

- da je tužitelj bio pozvan da odveze kupljenu sirovinu i opremu iz tvorničkog kruga u V.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev zaključivši da su tužitelj i tuženik zaključili usmeni ugovor o kupoprodaji na temelju kojeg je tužitelj kupio od tuženika strojeve i opremu, da je ugovornim stranama bilo poznato da se kupljena roba nalazi u tvorničkom krugu V. d.d. u stečaju, te da se predaja stvari vršila na predmetnoj lokaciji, čime je tuženik ispunio svoju obvezu predaje stvari iz ugovora, jer je tužitelju stavio na raspolaganje kupljenu robu. Naime, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da tužitelj neosnovano zahtjeva zaključenje pisanog kupoprodajnog ugovora na temelju čl. 287. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08), obzirom je tuženik ispunio svoju obvezu predaje stvari na temelju usmenog ugovora o kupoprodaji zaključenog između stranaka. Nadalje, nižestupanjski sudovi odbili su kao neosnovan zahtjev na predaju u vlasnički posjed, podredno naknadu štete zbog neizvršenja u iznosu od 620.333,00 kuna, zaključivši da tužitelja nitko ne sprječava da preuzme kupljene sirovine i opremu, te da je isti već odvezao veći dio sirovina i opreme. Nižestupanjski sudovi odbili su kao neosnovan zahtjev za naknadu za korištenje predmetnih pokretnina ocijenivši da tužitelj svoje navode da tuženik koristi pokretnine koje je on kupio nije potkrijepio nikakvim dokazima, kao i zahtjev za naknadu štete u iznosu od 200.000,00 kuna za dio otuđenih sekundarnih sirovina, obzirom tužitelj tijekom postupka nije dostavio nikakav dokaz o tome da je tuženik otuđio sekundarne sirovine.

11. Tužitelj je u reviziji naveo da pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a taj revizijski razlog je sadržajno obrazložen samo u odnosu na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 5. ZPP počinjenu pred drugostupanjskim sudom i s tim u vezi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

12. Prema odredbi čl. 375. st. 5. ZPP ako se presudom žalba odbija, u obrazloženju presude drugostupanjski sud neće posebno obrazlagati presudu u slučaju da prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je koristio ovlaštenje iz naprijed citirane zakonske odredbe i nije posebno obrazlagao presudu budući je prihvatio činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu, kao i primjenu materijalnog prava (čl. 375. st. 5. ZPP). Dakle, time što je primijenio odredbu čl. 375. st. 5. ZPP drugostupanjski sud nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 5. ZPP, jer je postupao sukladno navedenoj zakonskoj odredbi.

13. U ovom slučaju obrazloženje iz prvostupanjske presude čini jedinstvenu cjelinu s drugostupanjskom presudom, te u cjelini presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i spornim materijalnopravnim pitanjima, pa je presudu moguće ispitati. Zato nije ostvaren ni revizijski razlog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, jer suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

14. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj ne navodi neki relevantan materijalnopravni prigovor, već iznosi navode kojima osporava pravilnost utvrđenja sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica (mogućnost tužitelja da preuzme kupljene sirovine i opremu i predaja kupljene robe, propisani oblik predmetnog kupoprodajnog ugovora i dr.). Prethodno navedeno revident u suštini obrazlaže tvrdnjom da tuženik nije stavio svu opremu na raspolaganje tužitelju. Također, revident u reviziji iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza i iz toga izvodi vlastite činjenične zaključke - suprotne onima koje izvode nižestupanjski sudovi u postupku.

15. Na takve navode treba reći da se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidenta u tom pravcu nisu od značaja, niti od utjecaja na pravilnost ocjene nižestupanjskih sudova.

16. S druge strane, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava može se temeljiti samo na činjenicama utvrđenim u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a ne na nekom drugom činjeničnom stanju – kako to čini revident u ovom predmetu.

17. Zbog toga, a kako revident pogrešnu primjenu materijalnog prava, prema navodima u reviziji, vidi samo kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (o čemu je već naprijed rečeno), nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

18. Slijedom navedenog valjalo je reviziju tužitelja protiv drugostupanjske presude odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP.

Zagreb, 30. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.