REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 166/2018-2

R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. s. k. g. d.o.o., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika F. F., vlasnika ugostiteljskog obrta V., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik I. D., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 4906/15-3 od 14. prosinca 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. Povrv-737/14 od 24. travnja 2015., u sjednici održanoj 30. kolovoza 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, te se ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-4906/15-3 od 14. prosinca 2017. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. Povrv-737/14 od 24. travnja 2015., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. B. iz Z. br. Ovrv-873/12 od 11. prosinca 2012. kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 65.190,00 kn, sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose, kao i da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.327,38 kn (toč. I.). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. II.), te je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 8.600,00 kn (toč. III.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pitanja za koje isti smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže reviziju prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti na način da se u cijelosti usvoji zahtjev tužitelja, podredno da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

7. Tužitelj u reviziji postavlja sljedeće pitanje:

„Da li je trgovačko društvo, kao pravni sljednik nekadašnje organizacije udruženog rada, koja organizacija udruženog rada je sukladno odredbi čl. 196 b. Zakona o poduzećima (Sl. list SFRJ br. 77/88, 40/89 i 46/90 i 61/90, NN br. 53/91 i 58/93) organizirana kao javno poduzeće i izvršila pretvorbu u društvo s ograničenom odgovornošću s poznatim vlasnikom (društveno-političkom zajednicom) sa cjelokupnom imovinom-nekretninama, na kojima je takvo društvo kao nekadašnja organizacija udruženog rada imala pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja i kao takvo upisano u sudski registar, te uskladilo opće akte sa odredbama Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, br. 111/93.), a koje odluke o pretvorbi i upisu takvog subjekta u sudski registar sukladno odredbama Zakona o sudskom registru („Narodne novine“ br. 1/95 i 57/96), nitko u za to određenom roku nije pobijao žalbom, tužbom ili zahtjevom za zaštitu zakonitosti, dužno sukladno čl. 390. a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dokazati da je određena nekretnina procijenjena u vrijednost društvenog kapitala društva i koja je iskazana u kapitalu društvenog poduzeća čiji je pravni sljednik, kao pretpostavku za stjecanje prava vlasništva po čl. 390. a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ako takvo društveno poduzeće kao javno poduzeće nije provodilo pretvorbu sukladno odredbama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ili je takvo trgovačkog društvo kao pravni slijednik takvog društvenog poduzeća kao javno poduzeće steklo pravo vlasništva takve nekretnine sukladno odredbama čl. 360. do 365. ili čl. 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te slijedom toga, je li takvo trgovačko društvo aktivno legitimirano za podnošenje tužbe radi isplate naknade izmakle koristi sukladno odredbi čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11) protiv osobe koja takvu nekretninu koristi bez ikakve pravne osnove, nakon prestanka ugovora o zakupu nekretnine zaključenog s takvim trgovačkim društvom?“

8. Kao razlog važnosti za postavljeno pitanje tužitelj ukazuje na odluke Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-7400/14, Županijskog suda u Osijeku br. Gž-1509/16, revizijskog suda br. Rev-174/98, Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III- 2436/06, te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2924/04.

9. U konkretnom predmetu ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, te je odbijen zahtjev tužitelja, a kojim je isti tražio isplatu izmakle koristi od tuženika za razdoblje kada je isti, nakon isteka ugovora o zakupu, nastavio koristiti poslovni prostor, te nije plaćao tužitelju nikakvu naknadu na ime korištenja istog.

10. Nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužitelja budući su ocijenili osnovanim prigovor promašene aktivne legitimacije, jer da tužitelj nije dokazao pravo vlasništva na spornom poslovnom prostoru, a za koji prostor traži naknadu u vidu izmakle koristi jer isti nije mogao dati u zakup drugom zakupodavcu, a nakon što je ugovorni odnos s tuženikom prestao istekom roka na koji je ugovor o zakupu bio sklopljen.

11. Pri tome nižestupanjski sudovi smatraju da tužitelj nije dokazao da bi stekao vlasništvo na spornoj nekretnini u smislu odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP), jer je tom odredbom propisano da se odredbe čl. 360. do 365. ZVDSP ne odnose na stvari na kojima su pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja imale bivše društvene i društveno-političke organizacije, na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o provedbi društvenih poduzeća te stvari pravnih osoba u društvenom vlasništvu sa sjedištem na prije okupiranom, a sada oslobođenom području Republike Hrvatske. Pri tome sudovi smatraju da je prema odredbi čl. 11. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“ br. 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95, 21/96 i 118/99 – dalje: ZPDP) uz odluku o pretvorbi bilo potrebno dostaviti i dokaz o pravu korištenja nekretnina, te elaborat o procjeni vrijednosti, time da se rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju utvrđivalo koje su sve nekretnine ušle u pretvorbu. Odredbom čl. 42. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“ br. 21/9, 71/97, 16/98 i 73/00 – dalje: ZP) propisano je da Fond izdaje rješenje kojim se utvrđuje koje su nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe na temelju ZPDP, a koje se rješenje izdaje na zahtjev stranke i za potrebe upisa u zemljišnu knjigu.

12. Nižestupanjski sudovi smatraju da kako sporna nekretnina nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala pravne osobe, da je Hrvatski fond za privatizaciju postao po samom zakonu (ex lege) vlasnik sporne nekretnine, pa slijedom toga da tužitelj nije ovlašten potraživati naknadu izmakle koristi, jer sporna nekretnina nije njegovo vlasništvo.

13. Osim toga, utvrđuje se da iz Potvrde (list 67 spisa) proizlazi da je pravni prednik tužitelja rješenjem Fi-3690/78 od 1. travnja 1979. poslovao kao Radna organizacija Gradska kupališta, s potpunom odgovornošću, a da je 3. svibnja 1991. upisana promjena poduzeća u društvenom vlasništvu koje od tada glasi P. G. k. d.o.o. Z. Kako je od 1. svibnja 1991. na snazi ZPDP, to je prema shvaćanju drugostupanjskog suda, pravni prednik tužitelja trebao provesti pretvorbu sukladno tom zakonu.

14. Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova ne može se prihvatiti pravilnim, te je isto dovedeno u pitanje revizijskim navodima tužitelja.

15. Prije svega valja istaći da revident osnovano dovodi u pitanje pravilnost shvaćanja nižestupanjskih sudova da je pravni prednik tužitelja bio dužan provesti pretvorbu u skladu s odredbama ZPDP. Naime, u reviziji se ističe, a što proizlazi i iz sudskog registra, da je pravni prednik tužitelja upisan u sudski registar 3. svibnja 1991. i to kao P. G. k. d.o.o. Z., time da je navedeni upis izvršen u skladu s odredbom čl. 196. b ranije važećeg Zakona o poduzećima („Službeni list SFRJ“ br. 77/88, 40/89, 46/90, 61/90, „Narodne novine“ br. 53/91, 71/91, 26/93, 58/93 i 111/93

– dalje: ZOP). Tom odredbom je bilo propisano da se postojeće organizacije udruženog rada od posebnoga društvenog interesa mogu organizirati kao javna poduzeća donošenjem odluke nadležne društveno-političke zajednice o organiziranju. Pri tome je iz sudskog registra vidljivo da je rješenjem FI-17380/93 od 29. ožujka 1993. upisan prestanak subjekta G. k. d.o.o. zbog pripajanja poduzeću G. s. k. g. Z., na reg. ul. I-12771, a koje je pak rješenjem Tt-95/11695 od 7. veljače 1996. uskladilo opće akte s odredbama Zakona o trgovačkim društvima.

16. Prema tome ako je prednik tužitelja izvršio pretvorbu sukladno ZOP, s poznatim vlasnikom – jedinicom lokalne samouprave, a što proizlazi iz revizijskim navoda, te je isto bilo organizirano kao javno poduzeće sukladno odlukama nadležnih tijela jedinice lokalne samouprave, tada takvo društvo nije trebalo vršiti pretvorbu u skladu ZPDP, jer je pretvorba već izvršena sukladno ZOP (identično shvaćanje zauzeto je i u odluci Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-7400/14-3 od 27. lipnja 2017.).

17. U reviziji se postavlja i pitanje aktivne legitimacije trgovačkog društva za podnošenje tužbe radi isplate naknade izmakle korist sukladno odredbi čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO) protiv osobe koja takvu nekretninu korist bez ikakve pravne osnove, nakon prestanka ugovora o zakupu nekretnine zaključenog s takvim trgovačkim društvom. Nižestupanjski sudovi smatraju da to pravo ima samo vlasnik nekretnine.

18. Međutim, takvo shvaćanje je suprotno shvaćanju revizijskog suda u odluci Rev- 174/98 od 30. siječnja 2002. prema kojoj zakupodavac može tražiti isplatu zakupnine neovisno o tome je li on stvarni vlasnik poslovnog prostora, pa slijedom toga i naknadu izmakle koristi nakon isteka vremena zakupa, ako ranije zakupnik ne plaća naknadu za korištenje nekretnine. Treba dodati da predmet zakupa može biti i tuđa stvar, te da pravno vlasništva zakupodavca na stvari koju on daje u zakup nije uvjet valjanosti ugovora o zakup. Stoga bi tužitelj imao pravo tražiti od tuženika naknadu izmakle koristi nakon isteka ugovorenog roka zakupa, ako je zakupnik nastavio bespravno koristiti prostor, neovisno o vlasništvu tog prostora.

19. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili pitanje visine tužbenog zahtjeva, to je primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

20. U nastavku postupka nižestupanjski sudovi će voditi računa o pravnom shvaćanju revizijskog suda, te ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu. Kod toga će posebno utvrditi je li prednik tužitelja bio organiziran kao javno poduzeće, te slijedom toga je li pretvorba već prema odredbama ZOP.

21. Novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti će se o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove revizijskog postupka.

Zagreb, 30. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.