REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4072/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz R., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica S. M.-Č., odvjetnica u R., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, OIB:..., koje zastupa Općinsko državno odvjetništvo iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-937/17-2 od 22. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-911/14 od 5. lipnja 2017., u sjednici održanoj 30. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženiku da naknadi tužitelju imovinsku štetu od 85.718,80 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, neimovinsku štetu u iznosu od 175.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, kao i parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom (toč. I.). Ujedno je tužitelj obvezan nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 45.000,00 kuna (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja, te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijane odluke ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak, podredno pobijanu presudu preinačiti.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete zbog neizbora tužitelja u znanstveno zvanje.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj 8. srpnja 2010. podnio Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u S. (dalje: KFS) zahtjev za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika za znanstveno područje društvenih znanosti - polje kineziološke znanosti, pozivom na odredbe čl. 33. i 35. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ broj 123/03. 198/03, 105/04, 174/04 i 2/07 - dalje: ZZDVO),

- da je na prijedlog Stručnog povjerenstva imenovanog na sjednici 14. srpnja 2010. Fakultetsko vijeće Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u S. na sjednici održanoj 29. rujna 2010. dalo mišljenje o ispunjavanju uvjeta iz Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost („Narodne novine“ broj 84/05) iz čl. 1. toč. 5. društvene znanosti za izbor pristupnika u znanstveno zvanje, te je predloženo da se tužitelj izabere u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika za područje društvenih znanosti – polje kineziologija,

- da u svom izvješću i prijedlogu o izboru u znanstveno znanje od 29. rujna 2010. povjerenstvo navodi kako smatra da je tužitelj značajno doprinio znanosti pri čemu se ističu radovi kategorije A1, ali i niz radova A2, koji su objavljeni u časopisima ili prezentirani kao priopćenja na međunarodnim skupovima, a u kojima je obrađena vrlo zanimljiva i važna znanstvena problematika,

- povjerenstvo ističe da je tužitelj objavio par posebno značajnih radova s područja boksa i karatea gdje je na originalan način postavio i proveo eksperimentalan postupak, a i njegova znanstvena aktivnost da potvrđuje da je značajno unaprijedio znanost i dostigao međunarodnu priznatost i afirmiranost, pa da je u postupnosti zadovoljio uvjete iz čl. 33. i čl. 35. ZZDVO, radi čega je predloženo da se isti izabere u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika,

- da Matični odbor za područje društvenih znanosti – polje pedagogije, logopedije, edukacijsko-rehabilitacijske znanosti i kineziologije nije prihvatio mišljenje i prijedlog fakultetskog vijeća KFS, a koje je dano na temelju prijedloga stručnog povjerenstva, već je donesena odluka 23. studenog 2010. kojom je određeno da se tužitelj ne izabire u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika u znanstvenom području društvenih znanosti – polje kineziologija s obrazloženjem kako nije prepoznata međunarodna afirmacija znanstvenika, kao ni međunarodna priznatost znanstvenih radova, odnosno značajno unapređenje znanosti,

- da je odlukom Visokog upravnog suda posl. broj Us-216/2011 od 3. listopada 2013. po tužbi tužitelja, a radi osporavanja navedene odluke Matičnog odbora, uvažena tužba tužitelja, te je poništena odluka Matičnog odbora od 23. studenog 2010. kojom je odbijen zahtjev tužitelja za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika,

- da je Matični odbor za područje društvenih znanosti – polje pedagogije, logopedije, edukacijsko-rehabilitacijske znanosti i kineziologije na sjednici održanoj dana 13. lipnja 2013., a na temelju čl. 33. i 35. ZZDVO donio odluku o izboru u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika u znanstvenom području društvenih znanosti – polje kineziologije,

- da tužitelj u tužbi navodi da je upravo radi donošenja takve odluke Matičnog odbora bio onemogućen u napredovanju koje je bilo izvjesno i očekivano, te potražuje razliku plaće između stvarno isplaćene plaće višeg predavača i plaće predavača,

- da je iz sadržaja iskaza tužitelja razvidno da u Rijeci cijelo vrijeme nije bilo natječaja niti potrebe za radom docenta niti profesora, a da se inače za izbor u nastavno zvanje raspisuju natječaji, da se na natječaj mogu javiti i drugi kandidati, ne samo djelatnici fakulteta, a da je prvi natječaj raspisan 2013. kada je postao izvanredni profesor, a sada da je sveučilišni profesor, ujedno je i potvrdio kako su njegovi zahtjevi za više znanstveno zvanje bili na njegov vlastiti prijedlog, a samo zadnji je bio na prijedlog fakulteta,

- da se postupak izbora u znanstvena nastavna zvanja prema ZZDVO provodi sukladno statutu Senata sveučilišta uz odgovarajuću primjenu čl. 35. i 36. ZZDVO na temelju javnog natječaja (čl. 95.), da pristupnik može biti izabran u znanstveno nastavno zvanje i to ako ispunjava uvjete za izbor i to za docenta: znanstveni suradnik, viši znanstveni suradnik ili znanstveni savjetnik; izvanrednog profesora: viši znanstveni suradnik ili znanstveni savjetnik i redovitog profesora: znanstveni savjetnik,

- da nakon objavljenog izbora u znanstveno zvanje svih pristupnika koji za to ispunjavaju uvjete sveučilište, sukladno Statutu, nakon razmatranja uvjeta rektorskog zbora iz čl. 93. st.1. ZZDVO u roku od 60 dana u znanstveno nastavno zvanje i na radno mjesto izabire pristupnika koji u najvećoj mjeri udovoljava uvjetima natječaja, da se svi pristupnici natječaja obavještavaju o rezultatima natječaja, te se odluke o izboru dostavljaju MO koji potvrđuje ili ne potvrđuje odluku o izboru.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio naknadu imovinske štete ocijenivši da tužitelj nije dokazao osnovnu pretpostavku naknade štete, i to u čemu se sastoji šteta, kao niti pravno relevantnu uzročno-posljedičnu vezu između štetne radnje i posljedice, odnosno da tužitelj nije dokazao da bi izvjesno napredovao da nije bilo odluke Matičnog odbora, niti na koje radno mjesto, kao niti da je u kritično vrijeme bio raspisan natječaj za radno mjesto i da bi bio izvjesno izabran. Nadalje, nižestupanjski sudovi odbili su na temelju odredbe čl. 221.a ZPP i čl. 8. ZPP i dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje neimovinske štete zaključivši da tužitelj ničim nije dokazao da bi mu se uslijed nezakonite odluke Matičnog odbora pogoršalo zdravstveno stanje, dok je na temelju takve odluke trpio određene neugodnosti i nezadovoljstva koje nisu takve težine i opsega koje bi opravdavale dosuđivanje pravične novčane naknade za pretrpljenu povredu prava osobnosti.

10. Suprotno tvrdnjama tužitelja iznesenim u reviziji tijekom postupka pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. To stoga jer ovaj revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude, kao i u obrazloženju prvostupanjske presude, navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Razlozi o odlučnim činjenicama nisu niti proturječni niti nejasni, pa pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

11. Valja reći da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP, na koju revident ukazuje u reviziji, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra revident da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke nego što to čini revident. Nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom zakonske odredbe iz čl. 8. ZPP odlučili koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te su o odlučnim činjenicama, pravno relevantnim za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva zaključili primjenom pravila o teretu dokazivanja.

12. Revident kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava zapravo osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja tvrdnjom da je tužitelj dokazao da bi napredovao na bolje plaćeno radno mjesto i time ostvario veću zaradu, da nije bilo štetne radnje tuženika, kao i da je dokazao povredu ugleda, časti, dostojanstva i imena, pri čemu iznosi svoju, drugačiju ocjenu dokaza od nižestupanjskih sudova.

13. Revizijski navodi kojima tužitelj drugačije ocjenjuje provedene dokaze i daje drugačije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju svoje odluke, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku, budući da se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da tužitelj nema pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i izgubljene dobiti.

15. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO) propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Prema stavku 2. istog članka propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Odredbom čl. 19. st. ZOO propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojeg prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Prema stavku 2. istog članka pod pravima osobnosti u smislu ovog zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.

17. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da mu pripada pravo na utuženu štetu odnosno nije dokazao da je imao posljedice za duševno zdravlje, dostojanstvo, ugled i čast koji se očituju kao povreda pravne osobnosti, kao ni da mu je nastala šteta zbog izmakle koristi odnosno nije dokazao da su se ostvarile opće pretpostavke odgovornosti za štetu u odnosu na tuženika, a na temelju odredbe čl. 1100. ZOO u vezi s čl. 19. ZOO, te čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP.

18. Prema odredbi čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

19. Prema odredbi čl. 221.a ZPP propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju, o postojanju činjenica zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

20. Kako na temelju izvedenih dokaza i njihovom ocjenom nižestupanjski sudovi nisu utvrdili odlučne činjenice za ovaj spor, to su o njihovom postojanju odnosno nepostojanju zaključili primjenom pravila o teretu dokazivanja te odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva. Pritom valja posebno istaći da glede imovinske štete tužitelj nije dokazao da je bio raspisan natječaj, pa kako je natječaj pretpostavka da bi tužitelj mogao ostvariti veću plaću, već radi toga navedeni dio zahtjeva nije osnovan.

21. Slijedom navedenog nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 30. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.