REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Poslovni broj: 1 Us I-280/2022-8
Rijeka, Erazma Barčića 5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja V. G. iz P., ..., kojeg zastupa opunomoćenik I. F., odvjetnik u Z., ..., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Vojnostegovnog suda, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, radi troškova pravnog zastupanja, 30. kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Vojnostegovnog suda, KLASA: UP/I 805-12/21-05/139, URBROJ: 512-21-22-19 od 27. siječnja 2022.
II. Usvaja se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka okončanog rješenjem tuženika KLASA: UP/I-805-12/21-05/139, URBROJ: 512-21- 2116 od 23. studenoga 2021. koji se sastoji od troška pravnog zastupanja tužitelja po odvjetniku te se nalaže tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.250,00 kn (slovima: dvije tisuće dvjesto i pedeset kuna) u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ove presude.
III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 kn (slovima: dvije tisuće i petsto kuna) u roku od 60 (šezdeset) dana od dana pravomoćnosti ove presude.
Obrazloženje
1st Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I 805-12/21-05/139, URBROJ: 512-21-22-19 od 27. siječnja 2022. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka kojeg čini trošak zastupanja po odvjetniku na dva usmena ročišta u iznosu od 2.500,00 kn i za sastavljanje jednog podneska u iznosu od 2.500,00 kn, u ukupnom iznosu od 7.500,00 kn bez PDV-a. Tuženik je obrazložio kako iz odredbe čl. 46. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti („Narodne novine“, broj 122/15, dalje: Pravilnik) te odredaba čl. 161. i čl. 162. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, dalje: ZUP) ne proizlazi obveza Vojnostegovnog suda da stranci koja je po provedenom vojnostegovnom postupku oslobođena stegovne odgovornosti nadoknadi troškove pravnog zastupanja po odvjetniku, kao i da odvjetnički trošak ne predstavlja redovite troškove upravnog postupka koje snosi javnopravno tijelo, već da se radi o trošku stranke kojeg snosi sama stranka. Tuženik se je prilikom donošenja te svoje odluke pozvao na raniju sudsku praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-766/15- 2 od 27. kolovoza 2015., poslovni broj Usž-1350/17-2 od 22. studenoga 2017. i poslovni broj UsII-240/18-6 od 27. rujna 2018. te Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj UsI-1392/17-7 od 30. travnja 2018.
2nd Protiv navedenog rješenja tuženika tužitelj je pravodobno podnio tužbu ovom Sudu u kojoj iznosi razloge zbog kojih smatra da je osporavana odluka tuženika nezakonita. U bitnome ukazuje kako se ne radi o redovitom trošku rada javnopravnog tijela, koji trošak snosi samo javnopravno tijelo, već da se radi o trošku koji je nastao za stranku u upravnom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti a koji je povoljno okončan za stranku i da se stoga u konkretnom slučaju treba primijeniti čl. 161. st. 5. ZUP. Tužitelj je u tužbenom zahtjevu zatražio da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i da Sud donese meritornu odluku na način da mu se prizna naknada navedenog troška upravnog postupka.
3rd Tuženik je u odgovoru na tužbu dodatno obrazložio navode sadržane u obrazloženju osporavanog rješenja, te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
4th Budući da pravno odlučne činjenice među strankama nisu sporne već je sporna primjena prava i to odredaba o troškovima upravnog postupka, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je bez održavanja rasprave, primjenom odredbe čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), donio odluku u ovom sporu.
5th Dakle, među strankama ovog spora nije sporno da je protiv tužitelja pokrenut vojnostegovni postupak, da je tužitelja u tom postupku zastupao kvalificirani opunomoćenik - odvjetnik i da je tužitelj po okončanju tog postupka oslobođen odgovornosti da bi počinio stegovni prijestup. Tužitelj je oslobođen odgovornosti rješenjem Ministarstva obrane, Vojnostegovnog suda, KLASA: UP/I-805-12/21- 05/139, URBROJ: 512-21-21-16 od 23. studenoga 2021.
6th Sporno je da li trošak koji je stranci nastao tijekom tog upravnog postupka uslijed radnji poduzetih od strane kvalificiranog opunomoćenika - odvjetnika, spada pod redovite troškove postupka iz čl. 161. st. 1 ZUP, odnosno da li se ti troškovi trebaju nadoknaditi tužitelju.
7th Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
8th Čl. 46. st. 1. Pravilnika propisano je da se u postupcima zbog kršenja vojne stege ne plaćaju troškovi vođenja stegovnog postupka. U st. 2. istog članka propisano je da o troškovima u stegovnom postupku Vojnostegovni sud odlučuje rješenjem. U st. 3. istog članka propisano je da ako izvršnim rješenjem nije utvrđena odgovornost stranke, troškovi stegovnog postupka podmiruju se iz proračunskih sredstava Ministarstva obrane.
9th Čl. 32. st. 1. ZUP propisano je da u postupku stranku može zastupati osoba ovlaštena za zastupanje, odnosno zakonski zastupnik, privremeni zastupnik, zajednički predstavnik i opunomoćenik (u daljnjem tekstu: osoba ovlaštena za zastupanje stranke). Osoba ovlaštena za zastupanje stranke dužna je podnijeti dokaz o ovlasti za zastupanje stranke, a ako su zakonom propisani i dodatni uvjeti za oblik ovlasti, ovlast mora biti dana prema tim uvjetima.
10th Čl. 36. st. 1. ZUP propisano je da stranka, odnosno njezin zakonski zastupnik može odrediti opunomoćenika koji će je zastupati. Za opunomoćenika se može odrediti odvjetnik, odvjetnički ured ili druga pravna osoba koja na temelju zakona može zastupati stranku, odnosno svaka druga potpuno poslovno sposobna osoba, osim one koja se bavi nadripisarstvom.
11th Čl. 161. ZUP uređeno je pitanje troškova postupka te je u st. 1. propisano da javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima. U st. 5. da kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano.
12th U Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) propisano je da Tarifa određuje način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja odvjetničkih usluga i izdataka koje su stranke dužne platiti odvjetniku ili odvjetničkom društvu, za radnje obavljene po punomoći ili rješenju nadležnog tijela, temeljem Zakona o odvjetništvu. Troškovi zastupanja su odvjetničke usluge, uvećane za porez na dodanu vrijednost i izdaci potrebni za izvršenje posla. Troškove zastupanja dužan je platiti naručitelj usluge (stranka).
13th Dakle, sukladno navedenoj Tarifi tužitelj je snosio troškove zastupanja po svom odvjetniku te je po okončanju upravnog postupka zatražio da mu se naknade ti troškovi zastupanja obzirom da je uspio u upravnom postupku.
14th I citirani čl. 46. st. 3. Pravilnika i citirani čl. 161. st. 5. ZUP spominju „troškove postupka“ koji se podmiruju iz proračunskih sredstava Ministarstva obrane, odnosno koje snosi javnopravno tijelo, a po ocjeni Suda u „troškove postupka“ ulaze svi troškovi koje je imala stranka zbog pokrenutog upravnog postupka pa tako i trošak pravnog zastupanja koje pravo u konačnici stranci i pripada po zakonu.
15th Pravno shvaćanje javnopravnih tijela prema kojem ne postoji mogućnost naknade troškova pravnog zastupanja stranke budući da takvi troškovi ne spadaju pod redovite troškove postupka u smislu citirane odredbe čl. 161. st. 1. ZUP, suprotno je citiranoj odredbi st. 5. istog članka koja izričito propisuje da u situaciji kada je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo. 16th Prethodno navedeno sukladno je i stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je izražen u presudi poslovni broj U-zpz-44/2016-8 od 14. srpnja 2021. U obrazloženju te presude navodi se, između ostalog, sljedeće: „Iz prakse Europskog suda razvidno je da se ljudska prava moraju jamčiti na djelotvoran i praktičan način, što je osobito važno s obzirom na mjesto prava na pristup pravosuđu u demokratskom društvu (presuda u predmetu Airey protiv Irske od 9. listopada 1979., zahtjev br. 6289/73, § 24). Za pojam pravičnog postupka, kako u građanskom tako i u kaznenom postupku, ključno je da stranke mogu učinkovito i djelotvorno raspravljati i da su u odnosu na protivnu stranu u stanju na jednak način braniti svoja prava i interese (presuda u predmetu De Haes i Gijsels protiv Belgije od 24. veljače 1997., zahtjev br. 19983/92, § 53). Ovaj sud ocjenjuje da je navedeno shvaćanje primjenjivo i u predmetnom upravnom postupku.
S obzirom na to da je citiranim odredbama ZUP-a predviđena mogućnost angažiranja opunomoćenika odvjetnika za zastupanje u postupku i da, u situaciji kada je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo (kao što je to ovdje slučaj) te uzimajući u obzir složenost samog postupka (postupak utvrđivanja carinskog duga) odnosno sposobnost tužitelja da se sam zastupa (pravna osoba), svako tumačenje odredbi o troškovima postupka koje ne bi imalo za svrhu omogućavanje ravnopravne pozicije između stranke koja nema pravna znanja potrebna za poduzimanje određenih radnji i zastupanje svojih interesa u tom postupku (pokrenutom po službenoj dužnosti, a okončanom povoljno za stranku) bilo bi suprotno navedenoj praksi.“
17th Isto shvaćanje zauzeo je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-4003/21 od 20. veljače 2022. U obrazloženju te presude navodi se, između ostalog, sljedeće: „U prvom redu valja navesti da stranka može odlučiti da ne poduzima samostalno postupovne radnje, već da to svoje pravo prenese na drugu osobu, u pravilu stručnu, koja će u upravnom postupku poduzimati radnje u njeno ime i za njen račun. Tako, prema članku 32. stavku 1. ZUP-a, stranku u postupku može zastupati osoba ovlaštena za zastupanje, odnosno zakonski zastupnik, privremeni zastupnik, zajednički predstavnik i opunomoćenik. Prema članku 36. stavku 1. ZUP-a, stranka, odnosno njezin zakonski zastupnik, može odrediti opunomoćenika koji će je zastupati. Za opunomoćenika se može odrediti odvjetnik, odvjetnički ured ili druga pravna osoba koja na temelju zakona može zastupati stranku, odnosno svaka druga potpuno poslovno sposobna osoba, osim one koja se bavi nadripisarstvom.
Troškovi postupka i stranaka u ZUP-u su uređeni člancima 161. i 162. Prema članku 161. stavku 1. ZUP-a, na koji se poziva prvostupanjski sud, javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima. Iz istog članka proizlazi (st. 2. i 3.) da u postupcima pokrenuti na zahtjev stranke troškove postupka uvijek snosi osoba koja je takav postupak izazvala bez obzira na ishod postupka.
Nadalje, prema stavku 5. istog članka ZUP-a, kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano. Dakle, u takvom slučaju, kao što je predmetni, troškove postupka treba snositi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, kada god nije drukčije propisano. Javnopravno tijelo je pokrenulo postupak s ciljem nametanja neke obaveze tužitelju, tužitelj je iskoristio svoje zakonsko pravo i opunomoćio odvjetnika da ga zastupa i štiti njegova prava i interese u postupku, a kako je postupak okončan povoljno za tužitelja, troškove takvog postupka treba snositi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo.“
18th Kako je tužitelj u predmetnom stegovnom postupku oslobođen odgovornosti da bi počinio stegovni prijestup, to je razvidno da je predmetni upravni postupak okončan povoljno za tužitelja pa stoga, sukladno prethodno iznijetom pravnom shvaćanju, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku.
19th U odnosu na visinu troškova pravnog zastupanja u predmetnom upravnom postupku navodi se slijedeće.
20th Troškovi upravnog postupka uređeni su u Tbr. 20. U t. 1. tog tarifnog broja propisano je da sastav zahtjeva kojima se pokreće upravni postupak, sastav podnesaka s činjeničnim navodima, sastav obrazloženih prijedloga i sastav prijedloga za izvršenje rješenja u neprocjenjivim predmetima iznosi 50 bodova. U t. 2. tog tarifnog broja propisano je da u svim procjenjivim predmetima, kao npr. porezne prijave na osnovi podataka iz knjiga koje je obveznik poreza dužan voditi, obrazloženi podnesci u poreznim, carinskim i deviznim predmetima, u postupku izvlaštenja, u postupku pribavljanja lokacijske i građevinske dozvole, u postupcima iz stambenih odnosa, u postupku naknade za imovinu oduzetu za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine, kao i u drugim upravnim postupcima - nagrada po Tbr. 7. t. 1. Osnovicu za obračun čini ukupan prihod, odnosno vrijednost imovine, odnosno iznos jednogodišnje najamnine ili zakupnine. U t. 3. tog tarifnog broja propisano je da ostali podnesci iznose 50% nagrade iz t. 1. i 2. tog tarifnog broja.
21st Tbr. 21. t. 1. Tarife propisano je da za zastupanje u ispitnom postupku, u postupku osiguranja dokaza, zastupanje na usmenoj raspravi te očevidu u prvostupanjskom upravnom postupku - nagrada iz Tbr. 20. t. 1. i 2. te naknada po Tbr. 35. U t. 2. tog tarifnog broja propisano je da za obranu u postupcima radi poreznih, carinskih ili deviznih prekršaja - nagrada po Tbr. 20. t. 1. i 2., te naknada po Tbr. 35.
22nd U Tbr. 50. Tarife je propisano da vrijednost boda iznosi 10,00 kn. 23rd Tužitelj je zatražio naknadu troškova za njegovo zastupanje u predmetnom upravnom postupku putem njegovog opunomoćenika - odvjetnika i to za dva usmena ročišta održana u upravnom postupku dana 26. listopada 2021. i 23. studenoga 2021. te za sastav jednog podneska od 27. listopada 2021. Tužitelj je za svaku tu radnju zatražio naknadu od 2.500,00 kn po radnji bez PDV-a.
24th Međutim, ovdje se radi o neprocjenjivom predmetu pa se u ovoj vrsti upravnog postupka trošak zastupanja stranke obračunava prema citiranoj odredbi Tbr. 20. t. 1. Tarife.
25th Iz sadržaja spisa upravnog postupka slijedi da je opunomoćenik tužitelja bio prisutan na navedenim ročištima i da je iznosio obranu za tužitelja. Stoga trošak zastupanja tužitelja za te radnje iznosi 500,00 kn po radnji, odnosno za dvije te radnje 1.000,00 kn. U odnosu na zatraženi trošak za sastav podneska od 27. listopada 2021. navodi se da se radi o podnesku kojim je dostavljen u upravni spis ispis telefonskog račun za mjesec srpanj 2021. kao dokaz u tom upravnom postupku, pa se stoga ne radi o podnesku s činjeničnim navodima ili nekom drugom podnesku iz Tbr. 20. t. 1. Tarife, već o podnesku kojim je samo dostavljena dokumentacija u spis iz Tbr. 20. t. 3. Tarife za koji tužitelju pripada naknada od 50 %, odnosno 250,00 kn. Stoga ukupni trošak zastupanja tužitelja u predmetnom upravnom postupku iznosi 2.250,00 kn.
26th Slijedom svega gore izloženog, osporavanim rješenjem tuženika povrijeđen je zakon na štetu tužitelja pa je stoga Sud primjenom odredbe čl. 58. st. 1. ZUS poništio osporavao rješenje tuženika i donio meritornu odluku u ovom sporu s obzirom da je to prema stanju spisa bilo moguće. Stoga je odlučeno kako je to navedeno u točkama I. i II. izreke ove presude.
27th Odluka o troškovima ovog spora iz točke III. izreke ove presude temelji se na čl. 79. ZUS. Tužitelju je priznat trošak zastupanja u ovom sporu putem njegovog opunomoćenika sukladno Tbr. 23. Tarife. Kako se radi o neprocjenjivom predmetu, to je tužitelju priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kn bez PDV-a.
28th Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, dalje: ZSP).
U Rijeci 30. kolovoza 2022.
Sutkinja
Vesna Perić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).